Sarkazam...

Volim sarkazam,i uglavnom mogu da ga prepoznam,
jedino me nerviva stoga moji roditelji nikad ne skapiraju,i onda moram da im objasnjavam:lol:

Ali ruzno e stalno ga koristiti,mada ne verujem da to iko i radi,nego je to ovde postao rend izgleda,biti sarkastican :/
 
Toliko mi je smorno da moram da otvorim neku temu...:zzzz:

Zasto smo sarkasticni?
Da li volite sarkazam? I da li cenite sarkasticne ljude?
Do koje mere treba biti sarkastican u odnosu sa ljudima?
Da li je sarkazam zdrav?
Ako ne volite sarkazam, zasto ga ne volite?

Mozete i da napisete primere sarkazma i ironije. Dosta ljudi mesa to dvoje(ukljucujuci i mene nekad) i bio bih vam zahvalan ako biste to uradili...:ok:

P.S. Da nije sarkazam samo malo jaci oblik ironije?:P

Pa, sarkastični smo zato što nas jede nešto, a znamo da ne možemo da ispravimo. Volim da čujem ironiju, sarkazam je nepoželjan, pošto ukazuje na nemoć, a sarkastične ljude cenim ako su sarkastični u onim slučajevima kada je zbilja nemoguće promeniti stvari. A ima takvih stvari, nažalost.
Sarkazam je po definiciji pakosna ironija. Bolje je biti ironičan. To znači da se ne sekiramo, već nam se samo ne dopada ono što vidimo. Sarkazam je pokazatelj nemoći i kao takav nije poželjan. Nije zdrav. Ne može biti zdravo nešto što jede čoveka.
Ironija je fina poruga, kada želimo nekome nešto da kažemo, ali nas baš ne sekira lično. Na primer, Uh svaka ti je Njegoševa. A mislimo, glup si kao tocilo. Ali nas njegova glupost ne sekira. Sarkazam ukazuje na ljutnju, bes. Tu ima pakosti, zlobe. Razumem sarkazam, opravdavam ga, samo kada je neko doveden u ugao i nema mrdanja. To je onda ljudski. To je zapravo isto ono što bi se reklo i ironijom, ali ovde mnogo pakosnije, bezobraznije, sa mržnjom. Ironija je u vezi sa prezirom, a sarkazam sa mržnjom. Prezir je kada se sa nečim ne slažeš, ne podržavaš, smatraš ispod tvog nivoa i onda se niti sekiraš niti uključuješ u svoj život. Mržnja je kada si nemoćan, kada je predmet tvoje mržnje jako uvučen u tvoj život, misliš na tu osobu, želiš da se svetiš. Onog koga prezireš uopšte nemaš u svojim mislima, ne vidiš ga. Ne zanima te.
Tako da sarkazam jeste oblik ironije, ali je bolje da ljudi nisu sarkastični. Ironija je sjajna. Volim je i koristim je. Ali je činejnica da ova dva pojma ljudi mahom brkaju.
 
Toliko mi je smorno da moram da otvorim neku temu...:zzzz:

Zasto smo sarkasticni?
Da li volite sarkazam? I da li cenite sarkasticne ljude?
Do koje mere treba biti sarkastican u odnosu sa ljudima?
Da li je sarkazam zdrav?
Ako ne volite sarkazam, zasto ga ne volite?

Mozete i da napisete primere sarkazma i ironije. Dosta ljudi mesa to dvoje(ukljucujuci i mene nekad) i bio bih vam zahvalan ako biste to uradili...:ok:

P.S. Da nije sarkazam samo malo jaci oblik ironije?:P

Slazem se da je sarkazam jaci oblik ironije. Onako grubo receno.
Ljudi su sarkasticni, jer uglavnom sarkazmom skrecu paznju na sebe bas iz tog razloga sto im nista drugo nije preostalo.Taj sarkazam sa vremenom moze samo da odmogne i same ih pretvori u "mrzovoljnike".Ovde sam se osvrnuo na onaj visi i negativan nivo sarkazma.
 

Back
Top