Сарајево и БиХ су мултикултурални као и пре.

БелиВук:
Смешан си, Срби су некад били католици. Историјске чињенице да је Босна историјски Српска си глупо игнорисао.
Kliknite za proširenje...
Nisu. Srbi su ratovati za Turke. Zato su ih Turci veliki dijelom naseljavali u Bosnu a katolike protjeravali jer nisu htjeli da ratuju za njih. Katolicke crkve su za vrijeme Turaka pretvarane u dzamije ili su rusene a pravoslavne nicale ko pecurke za vrijeme Turaka. Pogledaj datume kad su napravljene pravoslavne crkve u Bosni. Hercegovina je nekad bila dio Stare Srbije i ima crkve prije Turaka. Tako da su katolici koji su imali crkve i na Drini, recimo katolicke crkve u Srebrenici I Zvorniku su pretvorene u dzamije (Bijela dzamija I Fathija su bile katolike crkve) dolaskom Turaka kao i jos neke druge. Ja znam za 5. Odnos prema Srbima se mjenjao kada je Rusija oslabljeno Turski carstvo potisnula i Srbi poceli da prave ustanke. Vecinom vlaska plemena su naselila Bosnu jer su lakse mjenjala mjesto prebivlaista od Srba. Procitaj nekad nesto drugo osim Srbin.info.
 
Dobri Bosnjanin:
Nisu. Srbi su ratovati za Turke. Zato su ih Turci veliki dijelom naseljavali u Bosnu a katolike protjeravali jer nisu htjeli da ratuju za njih. Katolicke crkve su za vrijeme Turaka pretvarane u dzamije ili su rusene a pravoslavne nicale ko pecurke za vrijeme Turaka. Pogledaj datume kad su napravljene pravoslavne crkve u Bosni. Hercegovina je nekad bila dio Stare Srbije i ima crkve prije Turaka. Tako da su katolici koji su imali crkve i na Drini, recimo katolicke crkve u Srebrenici I Zvorniku su pretvorene u dzamije (Bijela dzamija I Fathija su bile katolike crkve) dolaskom Turaka kao i jos neke druge. Ja znam za 5. Odnos prema Srbima se mjenjao kada je Rusija oslabljeno Turski carstvo potisnula i Srbi poceli da prave ustanke. Vecinom vlaska plemena su naselila Bosnu jer su lakse mjenjala mjesto prebivlaista od Srba. Procitaj nekad nesto drugo osim Srbin.info.
Kliknite za proširenje...
Плитко. Поготово што покушаваш да вежеш присуство народа са црквама и ако си добио на претходној страни јасан одговор (по ко зна који пут), игноришеш и понавњаш једно те исто... 🤣
 
đavolčić:
Komšije. Kada te baš interesuje. Naravno do današnjeg dana niko od njih nije odgovarao. Niti će.
Kliknite za proširenje...
Komsije, Srbi ti rekli, ajde i ti sta cekas. Zar mislis zivit u Alijinoj drzavi. Ako ostanes bit ces proglasen za "Srpskog izdajicu" i ti, sta si mogo, spakovo se i kreno. Al sramota te priznat, Puno lakse je optuzit komsije.......
 
Dobri Bosnjanin:
Nisu. Srbi su ratovati za Turke. Zato su ih Turci veliki dijelom naseljavali u Bosnu a katolike protjeravali jer nisu htjeli da ratuju za njih. Katolicke crkve su za vrijeme Turaka pretvarane u dzamije ili su rusene a pravoslavne nicale ko pecurke za vrijeme Turaka. Pogledaj datume kad su napravljene pravoslavne crkve u Bosni. Hercegovina je nekad bila dio Stare Srbije i ima crkve prije Turaka. Tako da su katolici koji su imali crkve i na Drini, recimo katolicke crkve u Srebrenici I Zvorniku su pretvorene u dzamije (Bijela dzamija I Fathija su bile katolike crkve) dolaskom Turaka kao i jos neke druge. Ja znam za 5. Odnos prema Srbima se mjenjao kada je Rusija oslabljeno Turski carstvo potisnula i Srbi poceli da prave ustanke. Vecinom vlaska plemena su naselila Bosnu jer su lakse mjenjala mjesto prebivlaista od Srba. Procitaj nekad nesto drugo osim Srbin.info.
Kliknite za proširenje...
Jebu vas dokumenti jezik i
de.omnibus.dubitandum:
Dobro :)

Dokazi?
Kliknite za proširenje...
Spisi zsbileske sve ima.. Dao sam vam jedan vi ga ne negirate tj, istoričari ali se pravite kao da je od marsovaca.. .. .
 
orator:
Komsije, Srbi ti rekli, ajde i ti sta cekas. Zar mislis zivit u Alijinoj drzavi. Ako ostanes bit ces proglasen za "Srpskog izdajicu" i ti, sta si mogo, spakovo se i kreno. Al sramota te priznat, Puno lakse je optuzit komsije.......
Kliknite za proširenje...
Само што те зезају чињенице, нису само Срби напустили СА чак шта више .... Ал` шта о том зна неко из Словенија :D
---------------
Друга ствар, опе` чињенице - стање на терену каже да у бАлијиној неовисној не жели да живи 2/3 становништва (пола већ иселило) :ok:
 
orator:
Komsije, Srbi ti rekli, ajde i ti sta cekas. Zar mislis zivit u Alijinoj drzavi. Ako ostanes bit ces proglasen za "Srpskog izdajicu" i ti, sta si mogo, spakovo se i kreno. Al sramota te priznat, Puno lakse je optuzit komsije.......
Kliknite za proširenje...
To nije tačno, Pošta sam iz Sarajeva poreklom mogu ti reci da nimalo nije prijatno.. Kao ni, vama što nebi bilo da dodelite u npr N Sarajevo ili ti Lukavicu po, starom..
 
Srbi su lepo istrajali i goleme zrtve polozili za jedinu pravu stvar

a to je IDEJA JUGOSLOVENSTVA

a vi sad svi okolni narodi posto ste mnogo pametni ajde sada primajte belosvetsku gologuziju i budite multi kulti. Umesto da imamo jedinstveno 20 milionsko trziste, jaku vojsku.. podelili ste nas u sto prcvoljaka. Aj sad tako pametni mars u dablin na fizikaliju. vekovima su vas ****** Madjari pa vam to nedostaje pa ajde sad u Dablin Irci da vas karaju generacijama. Drugo ne znate.

A ova mala govna makedonska i crnogorska da ne pominjem. Puvanjci od nacija. takozvanih nacija :D

Koliko ste bre svi jadni :D
 
A Srbija je najveca i najbrojnija. I uzecemo Srpsku i vraticemo i celo kosovo nije problem. Sacekacemo. Prva sila ovde da navali razbezacete se kao mala govanca :D Dovoljno je da se Srbija oporavi.

I CG je srpska ovo sad malo je vise unutrasnji problem nego srpsko crnogorski... to je sprski unutrasnji problem.

A crnogorsku crkvu ne mozete da dobijete jer crnogorac ne postoji kao nacija to je Njegos rekao.. Ako je neko pametan onda je Njegos.

Aj sad prdite tu malo dok se mi ne osovimo na noge pa ****************************** majke izdajnicke i hohstaplerske...
 
Dobri Bosnjanin:
Nisu. Srbi su ratovati za Turke. Zato su ih Turci veliki dijelom naseljavali u Bosnu a katolike protjeravali jer nisu htjeli da ratuju za njih. Katolicke crkve su za vrijeme Turaka pretvarane u dzamije ili su rusene a pravoslavne nicale ko pecurke za vrijeme Turaka. Pogledaj datume kad su napravljene pravoslavne crkve u Bosni. Hercegovina je nekad bila dio Stare Srbije i ima crkve prije Turaka. Tako da su katolici koji su imali crkve i na Drini, recimo katolicke crkve u Srebrenici I Zvorniku su pretvorene u dzamije (Bijela dzamija I Fathija su bile katolike crkve) dolaskom Turaka kao i jos neke druge. Ja znam za 5. Odnos prema Srbima se mjenjao kada je Rusija oslabljeno Turski carstvo potisnula i Srbi poceli da prave ustanke. Vecinom vlaska plemena su naselila Bosnu jer su lakse mjenjala mjesto prebivlaista od Srba. Procitaj nekad nesto drugo osim Srbin.info.
Kliknite za proširenje...

missortr:
Плитко. Поготово што покушаваш да вежеш присуство народа са црквама и ако си добио на претходној страни јасан одговор (по ко зна који пут), игноришеш и понавњаш једно те исто... 🤣
Kliknite za proširenje...
+ ко се одакле довукао :D
Што се тиче досељавања, једино су се бивши муслимани (2/3 садашње БиХ) населили у задњих 200-300 год. са простора Србије и Хрватске :rtfm:
Што се тиче само Сарај`ва, нпр. погледај миграције задњих 80 година., још четвртина муку мучи са екавицом (борба, грашке зноја избијају :mrgreen:)
 
de.omnibus.dubitandum:
Hahahs

Postoje državne ustanove koje to provjeravaju. Za Vozuću imaš crno na bijelo početak 16. vijeka...

Ali ti slobodno možeš postaviti tvoje izvore (narodno predanje, guslari, slijepi pjesnik)...
Kliknite za proširenje...
U Vozući ste spalili crkvu u zadnjem ratu i svu dokumentaciju u njoj, možda je zato pominješ?

Sad mi reci kakve papire stare 600 godina tražiš? Pogledaj ovde:


"Najstariji rukopis koji se nalazi u Muzeju je Sarajevska krmčija iz 1371. godine koja uređuje crkvena pravila ponašanja, te Siloanovo jevanđelje iz 14. vijeka koje je karakteristično s obzirom da je ukrašen crtežima i to sa desne strane.
Muzej Stare pravoslavne crkve svetih arhanđela Mihaila i Gavrila na Baščaršiji, u Sarajevu, koji je nastao iz riznice sadrži petu po vrijednosti zbirku ikona u svijetu."
 
Može i ovako, nisu guslari već zapadni izvori:

De Administrando Imperio, X vijek
Konstantin VII Porfirogenit poznat i kao CONSTANTINE VII FLAVIUS PORPHYROGENITUS (r. Septembar 905, Konstantinopolj [Carigrad, sada Istanbul, Tur.]--u. Nov. 9, 959), Vizantijski imperator od 913 do 959.

Njegovi spisi su obiman izvor o Vizantijskom carstvu i susjednim podrucjima. Njegov De administrando imperio (O upravljanju imperijom, latinski original se cuva u Vatikanskoj biblioteci) se bavi slovenskim i turanoidnim narodima i sadrzi obiman i detaljan istorijski i geografski opis naroda koji okruzuju Vizantiju. Porfirogenit ne poseduje samo podatke iz svog vremena, vec citira i carske arhive, koji sezu do njegovog prethodnika, Cara Heraklija(610-641) i ranije.

Glava 32 De Administrando Imperi-ja Konstantina Porfirogenita, ima naslov "O Srbima i zemlji u kojoj sada obitavaju", i koja govori o teritoriji naseljenoj Srbima ciji je sastavni dio sama Bosna, u kojoj napominje dva naseljena grada - Kotor i Desnik, oba jos uvijek neogredjenog geografskog polozaja.


"Anali" franackog hronicara Einhard-a, IX vijek
Izvor stariji od Porfirogenita vise od sto godina, franackog hronicara Ajnharda. On u svojim Analima opisuje i ustanak panonskog kneza Ljudevita (818-823). U tom svom djelu, za nasu istoriju dragocijenom, Ajnhard na jednom mjestu kaze kako je Ljudevit jednom prilikom pobjegao iz Siska i otisao medju Srbe. Po svemu sudeci Srbi su tada zivjeli negde u predelu Une, cak mozda i zapadno od nje, sasvim vjerovatno na podrucju danasnje Like.

"Liudevitus Siscia civitate relicta, ad Sorabos, quae natio magnam Dalmatie partem obtinere dicitur, fugiendo se contulit"
, sto odgovara: [Ljudevit (knez donje Panonije 822. - prim. CafeHome) ostavivisi grad Sisak, pobijeze k Srbima, za koji se narod veli, da posjeduje veliki dio Dalmacije).
Franjo Racki, hrvatski istoricar, kaze, da kako se rimska provincija Dalmacija prostirala od Jadranskog mora do Panonije, pod tim Srbima, koje pominje franacki analista Ajnhard, smatraju Srbi u Bosni.


Povelja Dubrovniku
Rimski papa salje 1188, dubrovackom nadbiskupu plast i potvrdjuje stara prava dubrovacke crkve. U pismu pominje srpsku Bosnu: "regnum Servilie, quod est Bosna" (srpska kraljevina koja je Bosna). To je bilo vrijeme bana Kulina.

(regnum u to doba ne mora nuzno da znaci "kraljevina", Bosna je bila tada banovina)

Vidjeti u: I. Kukuljevic, Codex diplom, II, 148, str 21.)



U Peruđi 1252, Februara 24.

Ivan nadbiskup dubrovački izvještava opštinu dubrovačku o raspravi u vezi metropolitskih prava protiv barske nadbiskupije na papinskom dvoru, a javlja i druge stvari zanimljive za grad Dubrovnik. U pismu pominje srpsku Bosnu: "regnum Seruilie, quod est Bosgna" tj. "kraljevstvo Srpsko, koje je Bosna". (Regnum u to doba ne mora nužno da označava kraljevinu. Bosna je bila tada banovina.)

"...tria regna, videlicet regnum Zachlomie, regnum Seruilie, quod est Bosgna et regnum Tribunie. Et regnum Zachulmie extenditur vsque ad prouinciam Spalatensem, regnum Seruilie extenditur vsque ad prouinciam Collocensem, regnum Tribunie extenditur vsque ad prouinciam Dirachinam."

Vidjeti u: "Bullarium Ragusium", 401-402


Crkvene prilike

Rimski papa Grgur XI salje februara 3., 1373. godine pismo u kom kaže da "u krajevima Bosne žive skoro sve šizmatici i jeretici, osim onih koji su milošću božijom preobraćeni", ali takođe i "na granicama Bosne prema Ugarskoj, kao i u mestu zvanom Glaž i u mnogim drugim mestima, pomešano žive kako hrišćani, tako jeretici i šizmatici". Pet godina kasnije daje franjevcima crkvu u Modrušu kod Ogulina koja je "blizu šizmatika i nevernika".

Vidjeti u: T. Smičiklas, CD XIV, 494.; A. Theiner, Monumenta Slavorum I, 336; E. Fermendћin, Acta Bosnae, 40.



Ljetopis Popa Dukljanina, XII vijek
Dukljanska arhiepiskopija prema Lјetopisu Popa Dukljanina, 12-i vek
Prikazi
Dukljanska arhiepiskopija prema Lјetopisu Popa Dukljanina, XII v.

Ljetopis Popa Dukljanina, poznat i kao Barski Rodoslov, je jedan od najstarijih pisanih izvora i sacuvan je u svom latinskom prevodu iz XVI-og vijeka. To je vjerovatno djelo Barskog Popa od 1172 do c. 1196.

LPD je Srbiju podijelio na dva dijela, i to ovako: "Surbiam autem quae et Transmontana dicitur, in duas divisit provinciam: unam a magna flumine Drina contra occidentalem palagam usque and montem Pini, quam et Bosnam vocavit, alteram vero ab eodem flumine Drina contra orientalem plagam usque ad Lapiam et [ad paludem Labeatidem], quam Rassam vocavit".
"Srbiju, pak, koja se zove i Zagorje, podijelio je na dvije pokrajine, od kojih se jedna od velike rijeke Drine prostire prema zapadu do planine "Pina"; nju nazva i Bosnom, a druga obuhvata prostor od recene rijeke Drine prema istoku do "Lupia"-e i Skadarskog jezera; nju nazva Raskom."

Dakle, LPD Bosnu i Rasku naziva zajednickim imenom Srbija, sto jasno pokazuje jedinstven srpski nacionalni identitet.



Chronica Hungarorum

Janoš Turoci (János Thuróczy), ugarski hroničar iz 15. v., piše kako je ugarski kralj Bela Slijepi 1133. godine uzeo za ženu Jelenu, kćer srpskog velikog župana Uroša i sestru srpskog bana Bele I: "I tako je od svog tasta Uroša dobio u veno (vъno-miraz) onaj dio Srbije koji Grci zovu Bosna, a Ugri Rama. Poslije ovog događaja ugarski kraljevi su uvijek polagali pravo na Bosnu i zbog toga su vodili mnoge ratove sa Srbima."

Vidjeti u: История разньих славенских народовь... произведенная Јоанном Раичеиь Вiеннь, I-III, 1794, IV, 1795, str. 302.


Enciklopedija Britanika
1. The first recorded mention of Bosnia was written during this period by the Byzantine emperor Constantine VII Porphyrogenitus, who described "Bosona" as a district in "baptized Serbia."

2. TVRTKO KOTROMANIC (b. c. 1338--d. 1391), probably the greatest ruler of Bosnia, ruling as Bosnian ban (provincial lord, subservient to the king of Hungary) from 1353 and king of the Serbs and Bosnia from 1377.

3. The Ottoman Turks invaded Bosnia in 1386, and after many battles it became a Turkish province in 1463. Hum held out longer under rulers who styled themselves herceg ("duke") of St. Sava--a name recalled today in Herzegovina.


Mape Evrope

Direcke-Weltaltlas, begründet von C. Diercke, fortgeführt von R. Dehmel, Braunschweig 1973 176 (88 d. Neubearbeitung), S. 85.
Direcke-Weltaltlas, begründet von C. Diercke, fortgeführt von R. Dehmel, Braunschweig 1973 176 (88 d. Neubearbeitung), S. 85.


Reaction and revolution in Europe
Reaction and revolution in Europe


Languages, peoples and political divisions of Europe, 1815-1914
Languages, peoples and political divisions of Europe, 1815-1914


Direcke-Weltaltlas, begründet von C. Diercke, fortgeführt von R. Dehmel, Braunschweig 1973 176 (88 d. Neubearbeitung), S. 85.
Direcke-Weltaltlas, begründet von C. Diercke, fortgeführt von R. Dehmel, Braunschweig 1973 176 (88 d. Neubearbeitung), S. 85.


The Times "Atlas of World History", Edition 1978, page 214: Languages, peoples and political divisions of Europe [1800 to 1914]
The Times "Atlas of World History", Edition 1978, page 214: Languages, peoples and political divisions of Europe [1800 to 1914]


F. W. Putzgers Historischer Schul-Atlas, 1905
F. W. Putzgers Historischer Schul-Atlas, 1905


Linguistic Divisions of Europe in 1914
Linguistic Divisions of Europe in 1914




Lingvisticke variante
Stjepan, Stepan, Stipan, Scepan, Stefan, Stevan je jedno te isto ime. Posto nije bilo slova J prije vukove reforme, a bilo je slovo "JAT" koje je citao kako je ko htjeo, u zavisnosti da li je bio ekavac, ijekavac, ikavac ili su cak drugi regionalizmi dolazili u obzir.

Srpska epska pjesma o caru Stefanu Dusanu "Zenidba Dusanova" (isecak):

Kad se zeni srpski car Stjepane,
on isprosi po knjigam djevojku.
U Ledjanu gradu latinskome,
u latinskog kralja Mijaila,
po imenu Roksandu djevojku

(Vuk II/28)

A od Kralja Tvrtka svi su bosanski vladari STEFANI.

http://members.tripod.com/cafehome/serbdom.htm/serbdom.htm#Povelje
(vidi njihove povelje)

Dakako niko to ne uzima dokaz da su bili Srbi. Pokazatelji nacionalnih osjecanja se nalaze u poveljama gdje oni za sebe kazu da su Srbi, da su im praroditelji bili Srbi, da vladaju Srbima te da govore srpskim jezikom.

Pojam drzave u srednjem vijeku
Prilikom bavljenja istorijom srednjeg vijeka izuzetno je potrebno naglasiti promjene u sadrzini pojma drzave. Danasnje drzave imaju tendenciju da budu nacionalne, tj. da okupljaju sve pripadnike jednog naroda. Shodno tome one su i mnogo vece. Kao sto je poznato u srednjem vijeku pripadnost u administrativnom smislu nekom podrucju ne govori nista o etnickim odrednicama datom stanovnistva. Poznato je da su vladarske dinastije u to vrijeme koristile sredstvo krvnih veza, tj zenidbi, da bi svoju vladarsku titulu prosirili na nova podrucja, koja cak u nekim slucajevima nisu morala da imaju teritorijalni kontinutitet. Na primjer, spanski kraljevi su bili vladari preko hiljadu kilometara udaljene i teritorijalno odvojene od Spanije, Belgije. To nikako ne govori da su stanovnici tadasnje Belgije bili etnicki Spanci. Isto tako jedan etnos je mogao da posjeduje vise, cak na desetine, knezevina, pokrajina, kraljevina, kao sto je slucaj sa Nijemcima, Ircima, Francuzima. To nikako ne govori o tome da su u dvije razlicite nemacke drzave zivele dvije razlicite nacije. Isto vazi i za vjerske razlike. Vjera podanika se zapravo odredjivala vjerskim osjecanjima vlastele, a ta osjecanja su ze znala vremenom menjati. Tako i dan danas nisu malobrojni slucajevi naroda sa dvije ili vise religija, kao npr. Madjari, Nijemci.

Kao izvor relevantan za proucavanje nacionalnog identiteta stanovnistva jednog podrucja su shodno tome nepodesni karte tadasnjih upravnih cijelina, tj, banovina, knezevina, kraljevina. Sta moze biti podesnije za proucavanje nacionalnih osjecanja vladara i stanovnistva odredjenog podrucja, od povelja srednjovijekovnih vladara, koji daju jasne nacionalne predznake sebi, sstanovnistu kojim vladaju i jeziku kojim zbore?


Za ilustaciju nekih gore navedenih teza vidi mapu Evrope iz perioda o kojem govorimo, recimo oko 1400 (dok Osmanlije jos nisu bile prodrle do Bosne). Jasno upada u oci gomila administrativnih jedinica na koje su podijeljene neke nacije, npr nemacka, francuska, ali primjetne su i one administrativne jedinice koje obuhvataju i vise nacija.

Evropa 1400.
(Evropa 1400.)


Titule vladara
Intersantno je vidjeti kakve su titule nosili vladari srednjeg vijeka, kako su se zapravu zvale tadasnje "drzave"

Kraljevska titula Nemanjica je ovako izgledala: "Kralj Raske zemlje, Duklje, Dalmacije, Travunije i Zahumlja"
(vremenom je za Duklju i konacno ustaljen naziv Zeta)

Dusan kao car uzima titulu "Car Srba i Grka", titula ostaje sinu mu Urosu, a sledecu takvu je imao Tvrtko jer je jasno bio "Kralj Srba", te ce i svi bosanski kraljevi do kraja nositi titulu "Kralja Srba", bez ijednog pomena o drugom narodu.

Jedino su u latinskim izvorima Rasku zvali Srbijom, ali svi Srbi su zvali Rasku samo Raska.


Titula kralja Tvrtka je bila "Kralj Srbljem i Bosni, Primorja".
Kralj Srbljem, potpis kralja Stefana Tvrtka
("Kralj Srbljem", potpis kralja Stefana Tvrtka)

Tvrtko je do 1390. nosio titulu kralja Srba, Bosne, Pomorja i Zapadnih Strana. Iz ove se titule jasno vidi da je vladao samo nad jednim narodom, Srbima. Kada je Tvrtko osvojio dijelove Hrvatske njegova je titula promijenjena 1390, u kralj Raske, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja. Kada je osvojio teritorije drugog naroda (Hrvata) promijenio je titulu i u njoj nije bilo etnicke odrednice "kralj Srbljem", zato sto Srbi nisu vise jedini narod kojim on vlada, vec su sada to i Hrvati. Iz ovoga se jasno vidi koliko je Tvrtko bio svjestan da je Srbin i da u Bosni zive Srbi, jer dok je vladao samo Bosnom i dijelovima Raske i Primorja bio je KRALJ SRBA. Kada je Bosna posle Tvrtka izgubila dijelove Hrvatske koje je osvojila, sledeci bosanski vladari vracaju titulu KRALJ SRBA, jer vise ne vladaju Hrvatskom i sada ponovo vladaju samo Srbima. To sve govori koliko su oni bili svjesni da su Srbi. Toliko.

Svi bosanski kraljevi sebe zovu "Kralj Srba" sto je jedina ETNICKA ODREDNICA U INTITULACIJI. Oni, naravno, jesu bili kraljevi Bosne, ali su Bosnu navodili kao teritoriju, kao i ostale teritorije koje su redjali u nastavku. Ne pominju niti jedan drugi narod kojim vladaju osim Srbima, a Tvrtko i sotali pominju svoje praroditelje srpske u poveljama. Takodje su zvali svoje stanosvnisto Srbljima i bosanski banovi, pre kraljevine i pre prosirivanja Bosne na dio teritorije Raske. Inace, Tvrtko je drzavu Nemanjica zvao Raskom, jer je to i JEDINI NAZIV te zemlje koju danas zovemo Srbijom.


Povelja Dubrovcanima iz 1189
Ova povelja Bana Kulina iz 1189 predstavlja prvi sacuvani bosanski dokument i prvi pomen slovenskog imena grada Dubrovnika (Epidaurum, id est Ragusium, na tal.: Ragusa). Godinu dana prije pisanja ove povelje Rimski papa salje 1188, dubrovackom nadbiskupu plast i potvrdjuje stara prava dubrovacke crkve. U pismu pominje srpsku Bosnu: "regnum Servilie, quod est Bosna" (srpska kraljevina koja je Bosna). To je bilo vrijeme bana Kulina.

(regnum u to doba ne mora nuzno da znaci "kraljevina", Bosna je bila tada banovina)

Vidjeti u: I. Kukuljevic, Codex diplom, II, 148, str 21.)
 
dragon x:
"Najstariji rukopis koji se nalazi u Muzeju je Sarajevska krmčija iz 1371. godine koja uređuje crkvena pravila ponašanja, te Siloanovo jevanđelje iz 14. vijeka koje je karakteristično s obzirom da je ukrašen crtežima i to sa desne strane.
Muzej Stare pravoslavne crkve svetih arhanđela Mihaila i Gavrila na Baščaršiji, u Sarajevu, koji je nastao iz riznice sadrži petu po vrijednosti zbirku ikona u svijetu."
Kliknite za proširenje...
Мујо ту има вишеструке аршине, зависи.
Ту је да негира 24/7 а по потреби вода хАмбасадоре по музеју у непрестаној борби да се докаже мулти-култи :mrgreen:
-----------------
dragon x:
Sad mi reci kakve papire stare 600 godina tražiš?
Kliknite za proširenje...
Тражи себе, ал` га ниђе нема :mrgreen:
 
dragon x:
Može i ovako, nisu guslari već zapadni izvori:

De Administrando Imperio, X vijek
Konstantin VII Porfirogenit poznat i kao CONSTANTINE VII FLAVIUS PORPHYROGENITUS (r. Septembar 905, Konstantinopolj [Carigrad, sada Istanbul, Tur.]--u. Nov. 9, 959), Vizantijski imperator od 913 do 959.

Njegovi spisi su obiman izvor o Vizantijskom carstvu i susjednim podrucjima. Njegov De administrando imperio (O upravljanju imperijom, latinski original se cuva u Vatikanskoj biblioteci) se bavi slovenskim i turanoidnim narodima i sadrzi obiman i detaljan istorijski i geografski opis naroda koji okruzuju Vizantiju. Porfirogenit ne poseduje samo podatke iz svog vremena, vec citira i carske arhive, koji sezu do njegovog prethodnika, Cara Heraklija(610-641) i ranije.

Glava 32 De Administrando Imperi-ja Konstantina Porfirogenita, ima naslov "O Srbima i zemlji u kojoj sada obitavaju", i koja govori o teritoriji naseljenoj Srbima ciji je sastavni dio sama Bosna, u kojoj napominje dva naseljena grada - Kotor i Desnik, oba jos uvijek neogredjenog geografskog polozaja.


"Anali" franackog hronicara Einhard-a, IX vijek
Izvor stariji od Porfirogenita vise od sto godina, franackog hronicara Ajnharda. On u svojim Analima opisuje i ustanak panonskog kneza Ljudevita (818-823). U tom svom djelu, za nasu istoriju dragocijenom, Ajnhard na jednom mjestu kaze kako je Ljudevit jednom prilikom pobjegao iz Siska i otisao medju Srbe. Po svemu sudeci Srbi su tada zivjeli negde u predelu Une, cak mozda i zapadno od nje, sasvim vjerovatno na podrucju danasnje Like.

"Liudevitus Siscia civitate relicta, ad Sorabos, quae natio magnam Dalmatie partem obtinere dicitur, fugiendo se contulit"
, sto odgovara: [Ljudevit (knez donje Panonije 822. - prim. CafeHome) ostavivisi grad Sisak, pobijeze k Srbima, za koji se narod veli, da posjeduje veliki dio Dalmacije).
Franjo Racki, hrvatski istoricar, kaze, da kako se rimska provincija Dalmacija prostirala od Jadranskog mora do Panonije, pod tim Srbima, koje pominje franacki analista Ajnhard, smatraju Srbi u Bosni.


Povelja Dubrovniku
Rimski papa salje 1188, dubrovackom nadbiskupu plast i potvrdjuje stara prava dubrovacke crkve. U pismu pominje srpsku Bosnu: "regnum Servilie, quod est Bosna" (srpska kraljevina koja je Bosna). To je bilo vrijeme bana Kulina.

(regnum u to doba ne mora nuzno da znaci "kraljevina", Bosna je bila tada banovina)

Vidjeti u: I. Kukuljevic, Codex diplom, II, 148, str 21.)



U Peruđi 1252, Februara 24.

Ivan nadbiskup dubrovački izvještava opštinu dubrovačku o raspravi u vezi metropolitskih prava protiv barske nadbiskupije na papinskom dvoru, a javlja i druge stvari zanimljive za grad Dubrovnik. U pismu pominje srpsku Bosnu: "regnum Seruilie, quod est Bosgna" tj. "kraljevstvo Srpsko, koje je Bosna". (Regnum u to doba ne mora nužno da označava kraljevinu. Bosna je bila tada banovina.)

"...tria regna, videlicet regnum Zachlomie, regnum Seruilie, quod est Bosgna et regnum Tribunie. Et regnum Zachulmie extenditur vsque ad prouinciam Spalatensem, regnum Seruilie extenditur vsque ad prouinciam Collocensem, regnum Tribunie extenditur vsque ad prouinciam Dirachinam."

Vidjeti u: "Bullarium Ragusium", 401-402


Crkvene prilike

Rimski papa Grgur XI salje februara 3., 1373. godine pismo u kom kaže da "u krajevima Bosne žive skoro sve šizmatici i jeretici, osim onih koji su milošću božijom preobraćeni", ali takođe i "na granicama Bosne prema Ugarskoj, kao i u mestu zvanom Glaž i u mnogim drugim mestima, pomešano žive kako hrišćani, tako jeretici i šizmatici". Pet godina kasnije daje franjevcima crkvu u Modrušu kod Ogulina koja je "blizu šizmatika i nevernika".

Vidjeti u: T. Smičiklas, CD XIV, 494.; A. Theiner, Monumenta Slavorum I, 336; E. Fermendћin, Acta Bosnae, 40.



Ljetopis Popa Dukljanina, XII vijek
Dukljanska arhiepiskopija prema Lјetopisu Popa Dukljanina, 12-i vek
Prikazi
Dukljanska arhiepiskopija prema Lјetopisu Popa Dukljanina, XII v.

Ljetopis Popa Dukljanina, poznat i kao Barski Rodoslov, je jedan od najstarijih pisanih izvora i sacuvan je u svom latinskom prevodu iz XVI-og vijeka. To je vjerovatno djelo Barskog Popa od 1172 do c. 1196.

LPD je Srbiju podijelio na dva dijela, i to ovako: "Surbiam autem quae et Transmontana dicitur, in duas divisit provinciam: unam a magna flumine Drina contra occidentalem palagam usque and montem Pini, quam et Bosnam vocavit, alteram vero ab eodem flumine Drina contra orientalem plagam usque ad Lapiam et [ad paludem Labeatidem], quam Rassam vocavit".
"Srbiju, pak, koja se zove i Zagorje, podijelio je na dvije pokrajine, od kojih se jedna od velike rijeke Drine prostire prema zapadu do planine "Pina"; nju nazva i Bosnom, a druga obuhvata prostor od recene rijeke Drine prema istoku do "Lupia"-e i Skadarskog jezera; nju nazva Raskom."

Dakle, LPD Bosnu i Rasku naziva zajednickim imenom Srbija, sto jasno pokazuje jedinstven srpski nacionalni identitet.



Chronica Hungarorum

Janoš Turoci (János Thuróczy), ugarski hroničar iz 15. v., piše kako je ugarski kralj Bela Slijepi 1133. godine uzeo za ženu Jelenu, kćer srpskog velikog župana Uroša i sestru srpskog bana Bele I: "I tako je od svog tasta Uroša dobio u veno (vъno-miraz) onaj dio Srbije koji Grci zovu Bosna, a Ugri Rama. Poslije ovog događaja ugarski kraljevi su uvijek polagali pravo na Bosnu i zbog toga su vodili mnoge ratove sa Srbima."

Vidjeti u: История разньих славенских народовь... произведенная Јоанном Раичеиь Вiеннь, I-III, 1794, IV, 1795, str. 302.


Enciklopedija Britanika
1. The first recorded mention of Bosnia was written during this period by the Byzantine emperor Constantine VII Porphyrogenitus, who described "Bosona" as a district in "baptized Serbia."

2. TVRTKO KOTROMANIC (b. c. 1338--d. 1391), probably the greatest ruler of Bosnia, ruling as Bosnian ban (provincial lord, subservient to the king of Hungary) from 1353 and king of the Serbs and Bosnia from 1377.

3. The Ottoman Turks invaded Bosnia in 1386, and after many battles it became a Turkish province in 1463. Hum held out longer under rulers who styled themselves herceg ("duke") of St. Sava--a name recalled today in Herzegovina.


Mape Evrope

Direcke-Weltaltlas, begründet von C. Diercke, fortgeführt von R. Dehmel, Braunschweig 1973 176 (88 d. Neubearbeitung), S. 85.
Direcke-Weltaltlas, begründet von C. Diercke, fortgeführt von R. Dehmel, Braunschweig 1973 176 (88 d. Neubearbeitung), S. 85.


Reaction and revolution in Europe
Reaction and revolution in Europe


Languages, peoples and political divisions of Europe, 1815-1914
Languages, peoples and political divisions of Europe, 1815-1914


Direcke-Weltaltlas, begründet von C. Diercke, fortgeführt von R. Dehmel, Braunschweig 1973 176 (88 d. Neubearbeitung), S. 85.
Direcke-Weltaltlas, begründet von C. Diercke, fortgeführt von R. Dehmel, Braunschweig 1973 176 (88 d. Neubearbeitung), S. 85.


The Times "Atlas of World History", Edition 1978, page 214: Languages, peoples and political divisions of Europe [1800 to 1914]
The Times "Atlas of World History", Edition 1978, page 214: Languages, peoples and political divisions of Europe [1800 to 1914]


F. W. Putzgers Historischer Schul-Atlas, 1905
F. W. Putzgers Historischer Schul-Atlas, 1905


Linguistic Divisions of Europe in 1914
Linguistic Divisions of Europe in 1914




Lingvisticke variante
Stjepan, Stepan, Stipan, Scepan, Stefan, Stevan je jedno te isto ime. Posto nije bilo slova J prije vukove reforme, a bilo je slovo "JAT" koje je citao kako je ko htjeo, u zavisnosti da li je bio ekavac, ijekavac, ikavac ili su cak drugi regionalizmi dolazili u obzir.

Srpska epska pjesma o caru Stefanu Dusanu "Zenidba Dusanova" (isecak):

Kad se zeni srpski car Stjepane,
on isprosi po knjigam djevojku.
U Ledjanu gradu latinskome,
u latinskog kralja Mijaila,
po imenu Roksandu djevojku

(Vuk II/28)

A od Kralja Tvrtka svi su bosanski vladari STEFANI.

http://members.tripod.com/cafehome/serbdom.htm/serbdom.htm#Povelje
(vidi njihove povelje)

Dakako niko to ne uzima dokaz da su bili Srbi. Pokazatelji nacionalnih osjecanja se nalaze u poveljama gdje oni za sebe kazu da su Srbi, da su im praroditelji bili Srbi, da vladaju Srbima te da govore srpskim jezikom.

Pojam drzave u srednjem vijeku
Prilikom bavljenja istorijom srednjeg vijeka izuzetno je potrebno naglasiti promjene u sadrzini pojma drzave. Danasnje drzave imaju tendenciju da budu nacionalne, tj. da okupljaju sve pripadnike jednog naroda. Shodno tome one su i mnogo vece. Kao sto je poznato u srednjem vijeku pripadnost u administrativnom smislu nekom podrucju ne govori nista o etnickim odrednicama datom stanovnistva. Poznato je da su vladarske dinastije u to vrijeme koristile sredstvo krvnih veza, tj zenidbi, da bi svoju vladarsku titulu prosirili na nova podrucja, koja cak u nekim slucajevima nisu morala da imaju teritorijalni kontinutitet. Na primjer, spanski kraljevi su bili vladari preko hiljadu kilometara udaljene i teritorijalno odvojene od Spanije, Belgije. To nikako ne govori da su stanovnici tadasnje Belgije bili etnicki Spanci. Isto tako jedan etnos je mogao da posjeduje vise, cak na desetine, knezevina, pokrajina, kraljevina, kao sto je slucaj sa Nijemcima, Ircima, Francuzima. To nikako ne govori o tome da su u dvije razlicite nemacke drzave zivele dvije razlicite nacije. Isto vazi i za vjerske razlike. Vjera podanika se zapravo odredjivala vjerskim osjecanjima vlastele, a ta osjecanja su ze znala vremenom menjati. Tako i dan danas nisu malobrojni slucajevi naroda sa dvije ili vise religija, kao npr. Madjari, Nijemci.

Kao izvor relevantan za proucavanje nacionalnog identiteta stanovnistva jednog podrucja su shodno tome nepodesni karte tadasnjih upravnih cijelina, tj, banovina, knezevina, kraljevina. Sta moze biti podesnije za proucavanje nacionalnih osjecanja vladara i stanovnistva odredjenog podrucja, od povelja srednjovijekovnih vladara, koji daju jasne nacionalne predznake sebi, sstanovnistu kojim vladaju i jeziku kojim zbore?


Za ilustaciju nekih gore navedenih teza vidi mapu Evrope iz perioda o kojem govorimo, recimo oko 1400 (dok Osmanlije jos nisu bile prodrle do Bosne). Jasno upada u oci gomila administrativnih jedinica na koje su podijeljene neke nacije, npr nemacka, francuska, ali primjetne su i one administrativne jedinice koje obuhvataju i vise nacija.

Evropa 1400.
(Evropa 1400.)


Titule vladara
Intersantno je vidjeti kakve su titule nosili vladari srednjeg vijeka, kako su se zapravu zvale tadasnje "drzave"

Kraljevska titula Nemanjica je ovako izgledala: "Kralj Raske zemlje, Duklje, Dalmacije, Travunije i Zahumlja"
(vremenom je za Duklju i konacno ustaljen naziv Zeta)

Dusan kao car uzima titulu "Car Srba i Grka", titula ostaje sinu mu Urosu, a sledecu takvu je imao Tvrtko jer je jasno bio "Kralj Srba", te ce i svi bosanski kraljevi do kraja nositi titulu "Kralja Srba", bez ijednog pomena o drugom narodu.

Jedino su u latinskim izvorima Rasku zvali Srbijom, ali svi Srbi su zvali Rasku samo Raska.


Titula kralja Tvrtka je bila "Kralj Srbljem i Bosni, Primorja".
Kralj Srbljem, potpis kralja Stefana Tvrtka
("Kralj Srbljem", potpis kralja Stefana Tvrtka)

Tvrtko je do 1390. nosio titulu kralja Srba, Bosne, Pomorja i Zapadnih Strana. Iz ove se titule jasno vidi da je vladao samo nad jednim narodom, Srbima. Kada je Tvrtko osvojio dijelove Hrvatske njegova je titula promijenjena 1390, u kralj Raske, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja. Kada je osvojio teritorije drugog naroda (Hrvata) promijenio je titulu i u njoj nije bilo etnicke odrednice "kralj Srbljem", zato sto Srbi nisu vise jedini narod kojim on vlada, vec su sada to i Hrvati. Iz ovoga se jasno vidi koliko je Tvrtko bio svjestan da je Srbin i da u Bosni zive Srbi, jer dok je vladao samo Bosnom i dijelovima Raske i Primorja bio je KRALJ SRBA. Kada je Bosna posle Tvrtka izgubila dijelove Hrvatske koje je osvojila, sledeci bosanski vladari vracaju titulu KRALJ SRBA, jer vise ne vladaju Hrvatskom i sada ponovo vladaju samo Srbima. To sve govori koliko su oni bili svjesni da su Srbi. Toliko.

Svi bosanski kraljevi sebe zovu "Kralj Srba" sto je jedina ETNICKA ODREDNICA U INTITULACIJI. Oni, naravno, jesu bili kraljevi Bosne, ali su Bosnu navodili kao teritoriju, kao i ostale teritorije koje su redjali u nastavku. Ne pominju niti jedan drugi narod kojim vladaju osim Srbima, a Tvrtko i sotali pominju svoje praroditelje srpske u poveljama. Takodje su zvali svoje stanosvnisto Srbljima i bosanski banovi, pre kraljevine i pre prosirivanja Bosne na dio teritorije Raske. Inace, Tvrtko je drzavu Nemanjica zvao Raskom, jer je to i JEDINI NAZIV te zemlje koju danas zovemo Srbijom.


Povelja Dubrovcanima iz 1189
Ova povelja Bana Kulina iz 1189 predstavlja prvi sacuvani bosanski dokument i prvi pomen slovenskog imena grada Dubrovnika (Epidaurum, id est Ragusium, na tal.: Ragusa). Godinu dana prije pisanja ove povelje Rimski papa salje 1188, dubrovackom nadbiskupu plast i potvrdjuje stara prava dubrovacke crkve. U pismu pominje srpsku Bosnu: "regnum Servilie, quod est Bosna" (srpska kraljevina koja je Bosna). To je bilo vrijeme bana Kulina.

(regnum u to doba ne mora nuzno da znaci "kraljevina", Bosna je bila tada banovina)

Vidjeti u: I. Kukuljevic, Codex diplom, II, 148, str 21.)
Kliknite za proširenje...

Mani se prijepisa....
 
missortr:
Мујо ту има вишеструке аршине, зависи.
Ту је да негира 24/7 а по потреби вода хАмбасадоре по музеју у непрестаној борби да се докаже мулти-култи :mrgreen:
-----------------

Тражи себе, ал` га ниђе нема :mrgreen:
Kliknite za proširenje...

Samo originali, kolege...
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Metronomy
Zamolio bih Gosp Bokana, kao i druge junake Nove srpske četničke vojske....
Odgovora
2
Pregleda
221
Metronomy
Metronomy
zbiljaš
Miro Lazović: Halidov ispraćaj je bio katarza za BiH, ali su Dodik i Čović izabrali da i tada unesu nemir
Odgovora
24
Pregleda
555
Enigma
Enigma
Thinker3718
Kina kao igrač na koga su svi zaboravili
Odgovora
3
Pregleda
234
Alter_Ego_
Alter_Ego_

Back
Top