- Poruka
- 1.559
IMALI MEDJU TIM ANTIFASISTIMA HRVATIMA,DA SU NEGDE OD STRANE NEMACA,NAGRADJENI ODMAZOM STO ZA JEDNOG...KAD VEC TVRDE DA SU BILI ANTIFASISTI.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
IMALI MEDJU TIM ANTIFASISTIMA HRVATIMA,DA SU NEGDE OD STRANE NEMACA,NAGRADJENI ODMAZOM STO ZA JEDNOG...KAD VEC TVRDE DA SU BILI ANTIFASISTI.
Može link o poginulih 1500 nemaca u aprilskom ratu pa da se zajedno smejemo?![]()
Nemački gubici od Jugoslovenske vojske u Aprilskom ratu 1941:
- 1.459 poginulih oficira, podoficira i vojnika. Najviše gubitaka Nemci su
imali na pravcima prema Nišu i Skoplju.
____________________
30. april
Nemačka osvojila Grčku, sem ostrva. Ukupan broj ratnih zarobljenika: 223.000 grčkih i 21.900 britanskih . Grčki vojnici pušteni kući. Nemački gubici u ratu protiv Jugoslavije i Grčke: 2559 mrtvih, 5820 ranjenih i 3.169 nestalih vojnika.
Srbi u Ratnom dnevniku Vermahta
IMALI MEDJU TIM ANTIFASISTIMA HRVATIMA,DA SU NEGDE OD STRANE NEMACA,NAGRADJENI ODMAZOM STO ZA JEDNOG...KAD VEC TVRDE DA SU BILI ANTIFASISTI.
ARTUR TURKULIN
ne...Srbija ima prvog gerilca okupirane Evrope. DRAGOLJUBA DRAZU MIHAILOVICA
12. аpril, Drаžа je u Brčkom, rušenje mostа nа Sаvi po Drаžinom nаređenju
13. аpril, Drаžа je u Grаčаnici, formirа Brzi odred
14. аpril, nаpаd nа ustаše u Derventi, borbа sа Nemcimа kod Bosаnskog brodа
15. аpril, kod Dobojа sukob sа nemаčkom oklopnom jedinicom.
Antifasizam u hr, nema nikakve veze sa hrvatima...hrvati su ustase, na strani sila osovine, DOCEKALI SU NEMCE CVECEM KAO OSLOBODIOCE i imaju svoju zlocinacku NDH u kojoj kolju Srbe...antifasisti u hr su Srbi...i ti to dobro znas...kome mislis da prodajes ovde price o ''hr antifazimu''![]()
Колико су од тога убили Хрвати?Mitomanije
ovo gore link o poginulim Nijemcima u aprilskom ratu![]()
Mitomanije
ovo gore link o poginulim Nijemcima u aprilskom ratu
Da li se u Srbiji uopšte uči matematika? Lupati ljudske cifre kao da su krumpiri,nevjerovatno.
151 poginulih pretvoriti u deset puta veći broj,to mogu samo srpski istoričari,
The losses sustained by the German attack forces were unexpectedly light. During the twelve days of combat the total casualty figures came to 558 men: 151 were listed as killed, 392 as wounded, and 15 as missing in action. During the XLI Panzer Corps drive on Bel grade, for example, the only officer killed in action fell victim to a civilian sniper's bullet.
http://www.history.army.mil/books/wwii/balkan/20_260_2.htm
Kada bi antifašista Hrvat zapucao na Nijemca,ovi bi ih častili pićem
9. septembra 1943. avionima iz Mostara u Sinj prebačeni dijelovi 7. SS divizije „Prinz Eugen“. Na putu za Split, u Brnazama, pripadnici divizije ubili su 38 osoba, a mladoga franjevca Rafu Kalinića živoga su bacili u vatru. Pripadnici iste divizije u Aržanu su ubili 28 osoba i zapalili crkvu, u Veliću strijeljali 11, u Jabuci 16, u Košutama 41, u Turjacima 20, u Vojniću 259 osoba.
U Sinju su nešto kasnije za odmazdu strijeljali također 25 osoba.......
Dogodio se i zločin u Rožama, u zaseoku Miljen. 28. marta, pripadnici druge skupine bojne 7. SS divizije prolazili su kroz ovaj zaselak prema Voštanima. Partizani su zapucali i ranili jednoga njemačkog časnika. Iz kolone se izdvojila manja skupina, vratila u zaselak te ubila i zapalila 22 osobe.
Akcija je krenula iz pravca Imotskoga 25. marta 1944. U Gali su pripadnici posljednje skupine bojne 7 SS divizija „Prinz Eugen“ ubili troje civila. Dolaskom u Otok, u zaselak Milanovići, pripadnici iste bojne skupili su stanovništvo bez obzira na spol i godine, odveli u nekoliko kuća, neke strijeljali, a neke poklali i zapalili. Nakon toga, isto su učinili i po drugim zaseocima. Sveukupno, ubili su 187 djece, žena i staraca i zapalili većinu kuća. Preko brda, pripadnici bojne stigli su u Rudu, u zaseoke Kamberi, Bitunjci, Rosandići i Crljeni, te poubijali sve što su zatekli. Nekoliko osoba izbjeglo je sigurnu smrt. Odatle su se vojnici spustili u Malu Rudu i učinili isto. Na Medvidovom guvnu strijeljali su 72 osobe, polili benzinom i zapalili. Ukupno u Rudi su ubili 282 osobe. Iz Rude su stigli u selo Podi, zaselak Ratkovići i ubili 76 osoba. Tu su otkrili 12 skrivenih stanovnika zaseoka Kundidi. Sve su ih pobili. Predvečer vojnici su stigli u selo Krivodol gdje su i prespavali. Srijeda ujutro, 29. marta 1944. bio je koban dan za većinu stanovnika. Vojnici su 159 osoba sakupili u nekoliko kuća, ubili i zapalili. Pojedinci su se uspjeli spasiti. Nakon Krivodola vojnici svraćaju u zaselak Lagatori, u kojem ubijaju 22 osobe. U selu Ljut vojnici se razdvajaju u dvije skupine, jedna kreće prema Grubišićima, a druga prema Šipićima. Stanovništvo Šipića i Grubišića snašla je ista sudbina, većina ih je pobijena, ukupno 136. Poslije podne vojnici su stigli u Voštane. Isti scenarij, zatvaranje u kuće, ubijanje i spaljivanje. I ovdje se tek mali broj osoba spasio. Stradalo je 337 osoba. Napuštajući selo Voštane vojnici su na putu prema Kamenskom naišli na skupinu od 54 muškarca, uglavnom iz Otoka i Rude koje su zarobili pripadnici prve i druge skupine bojne 7. SS divizije „Prinz Eugen“ i natjerali da im nose opljačkano po selima do granice. Na povratku kućama muškarci su uhvaćeni i strijeljani iznad Kamenskog, na Njivicama. Osim zločina ove skupine dogodio se i zločin u Rožama, u zaseoku Miljen. 28. ožujka, pripadnici druge skupine bojne 7. SS divizije prolazili su kroz ovaj zaselak prema Voštanima. Partizani su zapucali i ranili jednoga njemačkog časnika. Iz kolone se izdvojila manja skupina, vratila u zaselak te ubila i zapalila 22 osobe.
U blizini Zarazne bolnice u Splitu, njemačka jedinica, pod rukovodstvom kapetana Steinera, pobila je 63 osobe koje su dan ranije pohvatane kod sela Mravinaca. Steiner je lično iz pištolja ubio 12 osoba, pucajući im u čelo. Državna komisija za ratne zločine, saopćenje br. 96, Kronologija
Prema izvještaju 6. oružničke pukovnije iz Mostara, od 28. rujna 1943, na širem području Klisa Nijemci su ubili 130 mještana, od toga 24 žene, 13 djece od godinu dana do 13 godina starosti, te 22 osobe starije od 60 godina, a najstariji ubijeni je imao 82 godine. U tom dokumentu se detaljno opisuje i način stradanja tih nedužnih ljudi i to: 104 je strijeljano kod kuće, petero je izgorjelo u kući, desetero je zarobljeno i strijeljano, šestero je ubijeno zračnom bombom, jedan od puške a dvojicu suradnika partizana ubili su ustaše.
Ovih 130 stradalih su mještani, 50 u Klisu, 38 u Dugopolju, 26 u Konjskom, 13 u Malom Bročancu, dva u Prugovu i jedan u Budimiru. Na istom ovom prostoru, prema drugom dokumentu, izvještaju Oružničke postaje u Klisu od 17. listopada, daju se podaci o popaljenim kućama između 15. i 29. rujna od Nijemaca i to: 65 kuća u Klisu, 68 kuća u Dugopolju, 37 kuća u Konjskom i 17 kuća u Malom Bročancu. U izvještaju se kaže » … Sve što se nalazilo u tim kućama je izgorjelo, tako da su mnogi ljudi ostali bez odjeće, hrane, posteljine, stočne hrane i namještaja, zbog čega je narod zabrinut jer je ostao na ulici bez ičega, a zima je na vratima …«.
hrvat dobro zna sta znaci mitomanija pa ko veli da je projektuje na druge...vrtis tu rec ko pokvarena ploca jer si i sam mitoman...a zaista je komicno ali i krajnje uvredljivo kada te jedan hrvat, cija je citava istorija najobicniji falsifikat naziva mitomanom i proziva tvoje istoricare...ali svasta cemo videti ovde...
Matematika je izgleda tebi slabija strana...ne znam na sta se odnosi ovaj link sto si postavio...ne vidim nikakvu fusnotu za navedenu tvrdnju...a evo pa racunaj, matematicaru
U Ratnom dnevniku Vermahta se nalazi podatak o ukupnim nemackim gubicima u Jugoslaviji i Grckoj (ne racunajuci Krit), kao sto sam postavio:
30. april
Nemačka osvojila Grčku, sem ostrva. Ukupan broj ratnih zarobljenika: 223.000 grčkih i 21.900 britanskih . Grčki vojnici pušteni kući. Nemački gubici u ratu protiv Jugoslavije i Grčke: 2559 mrtvih, 5820 ranjenih i 3.169 nestalih vojnika.
Prevod Ratnog dnevnika Vermahta, tj.njegovih delova vezanih za Srbe i ove prostore, mogao si i sam da nadjes na netu...ja sam ti postavio izvor, to je bilo dovoljno od mene ali evo:
Srbi u "Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta”
Priredio: Nikola Živković
https://www.google.rs/url?sa=t&rct=...=3s5D4DkG2_QxDn9Xq4WaTw&bvm=bv.57752919,d.bGQ
Gubici Nemaca u Grčkoj bili su 1.100 poginulih i 4.000 ranjenih i nestalih.
Drugi svetski rat, knjiga 1. Prilikom osvajanja ostrva Krit od Grka i Britanaca, maja 1941, poginuo je još 1.991. Nemac.
podaci o gubicima Nemaca u Grčkoj su preuzeti iz knjige:
General Tuppelskrich, Der Deutshe Balkanfeldzug 1941, Wehrwissenschaftliche Rundschau, 1955, str.64
Posto ne postoje zvanicni podaci za Jugoslaviju, ali imamo dostupne podatke za Jugoslaviju i Grcku zajedno, i samo za Grcku, prostim oduzimanjem dobjamo broj od 1459 ubijenih Nemaca u Jugoslaviji...
stvarno mislis da neko cita ove splacine...ja samo iskopiram, da vidim odakle si preuzeo...npr sad
http://www.kdtrilj.hr/downloads/uploads/Triljski most/TM-03.pdf
zaista zadivljujuce kojim se izvorima sve sluzis...cesto se zaboravis da si na srpskom forumu i da niko normalan ovde ne uzima za ozbiljno bilo sta sto postavih sa raznoraznih hr sajtova, foruma, a najcesce same vikipedije...ili si u stvari toga i te kako svestan pa izbegavas postavljanje izvora???
pitao sam te konkretno gde to u toku rata, bilo kada, bilo gde, Hitler ili bilo ko od Nemaca, u bilo kom izvestaju, objavi, referatu, sta god, naziva Hrvate neprijateljima???
Ти мупи као да живиш на неком дрвету у џунгли, овде причамо о немачким губицима током априлског рата, и према немачким изворима они износе око 1500 људи страдалих као што ти је Коча то лепо и презентовао, а ти се ухватио Шварца, Вајса и десанта на Дрвар, и шта тиме доказујеш??????
Нисмо решили, имаш и немачке извештаје који говоре о 1500 губитака и шта ћемо сад.Još jedan nepismeni,pa gdje ih samo nalazite
zar nismo riješili njemačke gubitke u aprilskom ratu ?
pogledaj page 65 (page ti znači broj stranice na srpski)
The losses sustained by the German attack forces were unexpectedly light. During the twelve days of combat the total casualty figures came to 558 men: 151 were listed as killed, 392 as wounded, and 15 as missing in action. During the XLI Panzer Corps drive on Bel grade, for example, the only officer killed in action fell victim to a civilian sniper's bullet.
http://www.history.army.mil/books/wwii/balkan/20_260_2.htm
zdravom logikom više vjerujem podatku o 151 poginulom njemačkom vojniku u 12 dana ratovanja protiv raspadajuće vojske,nego 1500 poginulih njemačkih vojnika.
Po srpskoj istografiji, više su Nijemci dnevno imali gubitaka u aprilskom ratu nego na Staljingradu i Lenjingradu zajedno.![]()
Ти мупи као да живиш на неком дрвету у џунгли, овде причамо о немачким губицима током априлског рата, и према немачким изворима они износе око 1500 људи страдалих као што ти је Коча то лепо и презентовао, а ти се ухватио Шварца, Вајса и десанта на Дрвар, и шта тиме доказујеш, сем да си се у лагању погубио па сад не знаш где се налазиш??????
Нисмо решили, имаш и немачке извештаје који говоре о 1500 губитака и шта ћемо сад.
Што онда помиљеш Шварц, Вајс и тд.
Ко је аутор овог текста види се само ова страна, нема извора.
Здравом логиком много је лакше да поверујем да је страдало 1500 војника за 12 дана, и то је мало јер као што рекосмо Хрвати се нису ни борили већ су дезертирали, то им је у карактеру изгледа.
Ако би било да је страдало 151 то би значило да су Немци губили само 12,5 људи дневно, мало вероватно.
Помињање Лењинграда и Стаљинграда такође сматрам неумесним, знаш ли уопште колике су губитке имали Немци тамо, вишеструко веће него у априлском рату у коме је страдало само 1500 људи.
А види шта кажу ови твоји са везице под Page 69, текст је на енглеском али могу да ти преведем и на језик који боље разумеш од њега, на србски.
In the ground fighting, shortly after the Germans attacked, entire Croat units simply threw away their weapons and quit. In some instances, Croat officers led their men in organized attacks against Serb elements that ware actively resisting the invaders. On 8 April, Croat troops openly revolted in Vinkovci, the main railroad junction along the vital Belgrade-Zagreb line. They launched a concerted attack against the headquarters of First Army Group and held as prisoners its commander with his entire staff until they were rescued by loyal Serb troops. Such occurrences were not unusual and happened in other sectors as well.
Ето зашто је убијено само 1500 Немаца и отпор трајао само 12 дана.
U oči mi nаročito pаdаju vojnici u nаšoj uniformi, sа belom trаkom oko rukаvа, nа kojoj je utisnut kukаst krst i nаtpis „folksdojčer“. To su oni člаnovi nemаčkih mаnjinа, koji su tаkođe udelovаli u pogrebu Jugoslаvije, nа žаlost kаo njeni grаđаni i vojnici, sа svim prаvimа kojа su, sticаjem političkih prilikа, gotovo uvek bilа većа nego prаvа srpskog seljаkа. Bilo je prosto neverovаtno kаko su se ti ljudi brzo otresli svegа što ih je zа Jugoslаviju vezivаlo (sem uniforme, nа koju su morаli dа čekаju još koji dаn) i prihvаtili ulogu okupаtorа, utrkujući se dа svojom grubošću premа dojučerаšnjim drugovimа pokаžu svu ljubаv i odаnost Hitleru. U logorimа gde nije bilo jugoslovenskih Nemаcа, ovu ulogu su nа žаlost odlično vršili hrvаtski oficiri i podoficiri.
Udаrci korbаčа trgli su me iz rаzmišljаnjа. Kаdа sаm pogledаo u tom prаvcu opаzio sаm jednog krivovrаtog folksdojčerа kаko besno šibа po gomili vojnike, želeći dа ih svrstа u redove i povede nа rаdove. Nemаčki strаžаri su podrugljivo posmаtrаli ovu scenu.
''hrvatski antifasisti'' u Aprilskom ratu:
Plan napada na Jugoslaviju je dobio šifrovano ime ,,Direktiva br.25“ i nadovezivao se na plan napada na Grčku pod kodnim znakom ,,Marita“. Nemci su bili dobro upoznati sa prilikama u zemlji i vojsci. Razjedinjeno jugoslovensko društvo pogođeno unutrašnjom političkom krizom, opterećeno rastućim nacionalističkim i separatističkim težnjama dovodilo je u pitanje uspeh same mobilizacije. Kod jednog dela nesrpskog stanovništva borba za odbranu Jugoslavije nije se mogla očekivati. Nemci su računali da će Hrvati prilikom napada biti na nemačkoj strani, a za uzvrat, preko ustaške emigracije garantovan im je prikladan politički poredak i stvaranje nezavisne države.
Napad nemačkih kopnenih snaga sa severa izvršila je Druga armija iz dva pravca, iz Austrije i Mađarske. Kako Druga armija na dan napada još nije bila u punom sastavu invaziju je pokrenuo 46. oklopni korpus severozapadno od Beograda. Odbranu na ovom sektoru držale su jedinice sa vojnicima hrvatske nacionalnosti. Nemci u invaziji nisu naišli ni na kakav otpor već su od hrvatskih vojnika pozdravljeni kao saveznici. Tada je na ovom sektoru došlo do otvorene pobune hrvatskih rezervista i oficira. Već 8. aprila pobunio se i prešao u ustaše ceo 108. pešadijski puk u Bjelovaru. Ustaški pobunjenici su pokušali zarobljavanje štaba Četvrte jugoslovenske armije kojom je komandovao general Petar Nedeljković. Pobuna se proširila i na druge jedinice (ceo 40. i delovi 42. pešadijskog puka), Hrvati su masovno napuštali svoje jedinice, prelazili u ustaše, izvodili diverzije i sabotaže i na kraju zarobljavali i ubijali srpske oficire i vojnike. Rat na severnom i severozapadnom frontu završen je za četiri dana. Već 10. aprila Nemci su ušli u Zagreb gde su oduševljeno dočekani od Zagrepčana i istog dana proglašena je Nezavisna Država Hrvatska. Većina hrvatskih oficira odmah se stavila na raspolaganje novoformiranoj hrvatskoj državi. Od viših oficira u ustašku vojsku stupli su 31 general, 228 pukovnika, 245 potpukovnika, 254 majora, 1005 kapetana i 417 poručnika. Hrvati su i pre započinjanja rata preduzimali pripreme za subverzivno delovanje. Mačekovi ,,Zaštitari” naoružavani su iz vojnih magacina, uz to redovno su išli na borbenu obuku koju su im držali oficiri hrvatske nacionalnosti na vojnim poligonima i to potpuno otvoreno, bez smetnji i zabrana[1]
...Vojni aerodromi koji u prvom naletu nisu bili uništeni sa malobrojnim preostalim avionima nisu predstavljali neku ozbiljnu pretnju za Nemce. Sem u nekoliko pojedinačnih slučajeva nije bilo borbenih aktivnosti. Komandanti bombarderskih i lovačkih pukova hrvatske nacionalnosti nisu izvršavali ratne zadatke, nego su se najčešće predavali i prelazili u ustašku vojsku (pukovnici Ivan Dragićević, Nikola Obuljen, Dragutin Rupčić i Zdenko Gorjup, potpukovnici Frano Pirc, Hinko Hujbl i Leonid Bajdak, major Mato Čulinović i drugi)[3].
...Prema istraživanjima Velimira Terzića zarobljeno je oko 375 000 oficira, podoficira i vojnika. Zarobljenici su različito tretirani tako da su Nemci kao prave zarobljenike doživljavali Srbe, neke Slovence i samo one za koje su imali saznanja da su jako jugoslovenski orijentisani. Oficire i vojnike hrvatske nacionalnosti nisu zarobljavali i ako jesu ubrzo su oslobođeni.
Jesi li ti uopće pismen,kako ne postoje zvanični podaci?
page 65 ,ako znaš što je to
čovječe,operacija švarc od 14 maja do 20 juna 1943, gdje su bitke bile svaki dan je German losses (German report from 20 June 1943)
583 killed
1760 wounded
425 missing
Kočo,nešto da naučiš te se se ostaviš mitomanije
Ti hoćeš reći da je Tito za vrijeme 2. svj. rata vlakom otputovao iz Zagreba u Beograd??? Kažeš da je to bilo u svibnju??? Koje godine??? To može biti jedino 1941. jer je vojska KJ kapitulirala, a partizani još nisu postojali, tek će 22.06.1941. u Sisku biti stvoren prvi partizanski odred u bivšoj Jugoslaviji... Sumnjam da je bilo koja druga godina u pitanju jer bi ga inače ustaše uhvatile i predale Njemcima...
A, zašto da ga predaju ako je on putovao u Beograd po zadatku ?
Upravo dobijenom od njih.
Sa krajnjim ciljem, koji je objasnio uvodni post !