Italijani osuđuju zločine.Koja smiješna izjava.
Istoričar Palumbo je ustvrdio da su talijanski fašisti ubili najmanje milijun ljudi, od toga najviše 300.000 (možda i više), u Etiopiji,
oko 300.000 u Jugoslaviji, zatim oko 200.000 u Grčkoj, oko 100.000 u Libiji i oko 100.000 u Albaniji, Francuskoj i Rusiji.
- Mussolinijevi vojnici bili su napose nečovječni prema Hrvatima na dalmatinskoj obali, a da ne govorimo o onima koje su otpremali na rad u Italiju. Mnogo zvjerstava u okupiranim zonama počinile su srpske, hrvatske i muslimanske jedinice koje su bile pod talijanskim zapovjedništvom - rekao je Palumbo. Američki istoričar talijanskog podrijekla Michael Palumbo koji je 1980. u arhivu "Record Group 30" OUN-a u New Yorku pronašao dokumente o italijanskim zločinima.
Zahvaljujući istraživanjima Palumba, engleski filmski redatelj Ken Kirby snimio je dokumentarni film The Fascist Legacy (Fašističko naslijeđe), koji je u dva nastavka prva emitirala engleska televizijska mreža BBC. lako je film o zločinima talijanskih fašista u bivšoj Jugoslaviji i drugim zemljama još 1991. godine otkupila talijanska državna televizija RAI 1, gledateljima nije prikazan jer je "bunkeriran". Film je prije nekoliko godina u kasnim noćnim satima prikazan na talijanskoj televizijskoj postaji La 7 i izazvao burna reagiranja, osobito u ekstremnim desničarskim krugovima Apeninskog poluotoka
Pisma talijanskih vojnika o zločinima u Dalmaciji
Poslije rata nađena su pisma vojnika koje je Ured za cenzuru u Zadru svakih petnaest dana dostavljao Vrhovnom zapovjedništvu i Ministarstvu rata u Rimu.
"Jedva što im ostavimo ono malo prnja što imaju na sebi, odnosimo im sve, prvo uzimamo ljude, poslije svu stoku, ovce, koze, kokoši kojih toliko imaju, poslije dolazimo u kuće da pretresamo i što možemo ponijeti sa sobom nosimo i na kraju predstave, palimo kuće, no mi iz bacačkih jedinica slabe smo sreće, jer smo uvijek posljednji i malo što nađemo..." (Iz pisma Bruna Grandija iz 2. čete XV. bataljuna M. 81 ocu Anselmu Grandiju u Bondaneli - prov. Mantova) od 25. II. 1942.).
"Poslije smo se tukli dva dana, ali smo im poslije napravili gore nego što smo im radili u Crnoj Gori... Platili su nam dobro, tako od njihovih kuća nije ostalo ništa, čak ni zidovi, sve smo im odnijeli, tako da im to ne će pasti na pamet još jednom..." (Iz pisma Fintea Caprani, kaplara 4. čete 51. pješačke pukovnije bersa-Ijeru Fernandu Leguni, Truppe di Zara /Trupe Zadar, od 21. II. 1942.).
"Imamo naređenje da ubijemo sve i zapalimo sve na što naiđemo, pa se nadamo da ćemo brzo završiti..." (Iz pisma Ottavija Luccheta iz 34. artiljerijske pukovnije "Sassari" supruzi Angelini u Monigu, od 10. II. 1942.).
"Kada idemo u rastrellamento mi bacači plamena ništa ne ostavljamo živo, palimo sve..." (iz pisma Eugenija Temallerija iz 7. čete bacača plamena zrakoplovcu 220. eskadrile Antoniju Sorio, od 22. IV. 1942.).
"Uništili smo sve do temelja, ne štedeći nevine... Svake noći ubijamo čitave obitelji batinama ili oružjem... I ove noći bilo je svega pet mrtvih, dvije žene, jedno dijete i dva čovjeka". (Iz pisma vojnika Salvatorea Seldija iz Vojne pošte 141 ocu Arianu Seldiju u Monte Sportelli, Cortina Fornaco (Firenca)).
http://img186.imageshack.us/img186/1162/002wx8.jpg
Njemačko zapovjedništvo u Makedoniji prosvjedovalo protiv Talijana zbog pretjeranog nasilja nad civilima (koje je, logično, tjeralo čeljad u partizane). Nijemci su predbacili Talijanima i masovna silovanja (danas bismo ih zvali etničkim silovanjima).
General Geloso (1879.-1957., guverner Galle i Sidame u Etiopiji, pa zapovjednik u Albaniji, te u Grčkoj) . Njegova politika masovnih ratnih zločina u Grčkoj nije bila osobna i izolirana inicijativa, nego dio šire strategije, jamačno odlučene u Rimu u vojnim vrhovima, te prethodno već primijenjene u Sloveniji i Hrvatskoj.U februaru 1943. grčki partizani otvorili su vatru na talijanski vojni konvoj koji je usporio na nekome cestovnom zavoju nedaleko od Domenikona, anonimnoga brdskog sela nedaleko od Larisse u Tesaliji. U puškaranju je poginulo devet talijanskih vojnika. Za odmazdu, talijanska Kraljevska vojska (ne fašistički crnokošuljaši, partijske trupe poput SS-ovaca ili ustaša, nego redovita vojska poput Wehrmachta ili Domobranstva) odlučila je razoriti selo i pobiti sve muškarce starije od 14 godina, strijeljavši više od 150 Grka civila za 9 Talijana vojnika. Pripadnici Divizije Pinerolo opkolili su selo.Prvo su istjerali stanovništvo na seoski trg. Zatim su avioni Kraljevskoga vojnog zrakoplovstva nisko nadlijetali selo, bacajući zapaljive bombe na kuće i štale, uz vrisak Grkinja i užasnuto mukanje goveda zatočenih u ognju - svjedoče preživjele svjedokinje u filmu. Stanovnici su dovedeni na zavoj gdje je napadnut konvoj, ondje su muškarci izdvojeni i odvedeni ne na ispitivanje u Larissu, kako je rečeno ženama, nego pred streljački vod koji ih je u noći sve pobio, a onda je seljankama naređeno da ih sve zakopaju u masovnu jamu. Ni to nije bilo dosta. Pinerolovi vojnici su te noći i sljedeći dan patrolirali okolicom, tražili seljake koji su eventualno utekli, te pastire na pašnjacima koji nisu ni znali što se događa, te su ubili svakog muškarca na kojega su naišli.
Domenikon nije bio nikakav eksces, nego početak istovrsnih masovnih represalija nad Grcima i Vlasima, po naredbi sadržanoj u okružnici generala Carla Gelosa, zapovjednika talijanskih okupacijskih snaga u Grčkoj. Uslijedili su Caricani (60 ubijenih), Domokos, Farsala (kojoj nije pomoglo što se upisala u rimsku povijest), Oxinia…
Pod talijanskom vlašću se u Grčkoj umiralo i od gladi. Italija je rekvirirala žito iz Tesalije i odvozila ga u Italiju. Lidia Santarelli, profesorica Centra za europske i mediteranske studije Sveučilišta u New Yorku iznijela je rimskom L’Expressu da je od gladi i oskudice izazvane talijanskim vladanjem samo u zimi 1941. umrlo između 40.000 i 50.000 Grka, a da ukupan broj smrtnih žrtava gladi i patnje u Grčkoj za talijanske okupacije od 1940. do 1943. godine procjenjuje na između 200.000 i 300.000 ljudi.
Skyev History Channel prikazao dokumentarni film „Mussolinijev prljavi rat“, koji je režirao Giovanni Donfrancesco za rimskog producenta GA&A Productions i koji je RAI (državna Talijanska radiotelevizija) odbila otkupiti, dok je grčka radiotelevizija ERT bila i koproducent, taj film prikazuje i dokumentira kako su talijanske trupe u grčkoj Tesaliji primijenile još okrutnije mjere masovne odmazde od onih koje su koristili Nijemci u Marzabottu ili Ardeatinskim jamama.
„Premalo se ubija“, opomenuo je 1942. okružnicom svoje trupe general Mario Robotti, zapovjednik IX armijskog korpusa talijanske Kraljevske vojske, raspoređenoga u Sloveniji i Hrvatskoj.