licno, nisam nikad pokusala da se ubijem, ni pomislila nisam.
znam neke koji jesu pokusali, jednom je, na zalost, i uspelo, mom nekadasnjem momku - od pre 20-tak godina... no, tada se vec nismo zabavljali.
u njegovom konkretnom slucaju, ne znam jasno sta se desilo. imao je jednu strasnu porodicu, vrhunski obrazovane, situirane roditelje, koji su kao ljudi, i roditelji, bili zlo jedno... maliciozni, zli, egocentricni perfekcionisti, i danas su takvi.
momak je ziveo - sjajno, spolja gledano. imao je sve sto mu je palo na pamet, studirao je (vrlo neuspesno) ono sto roditelji zele, izgledao mi je srecno, a patio je mnogo. dok smo se zabavljali, vozio je veliki motor bas suicidalno, i imala sam utisak da ga smrt "privlaci"; no, ja mislim da je kasnije nekako... "osvestio" svoju zelju, ali - mnogo kasnije, u razgovoru sa njegovim psihijatrom, sam shvatila da je njegovo samoubistvo bilo samo "pokusaj" koji je uspeo, dakle - apel, vapaj, koji se nesrecno zavrsio. tada je imao 21 godinu, a roditelji su se samo spakovali i otisli u bagdad.... duga prica.
kasnije sam jos mnogo razgovarala sa tim psihijatrom (dr miklos biro, poznato ime u suicidologiji); kako sam ja (tada) shvatila stvari, jedna je situacija kada neko zeli da se ubije iz neke psihoze, kao sto je depresija - tu se leci osnovno oboljenje, naravno.
sasvim druga stvar je samoubistvo zdrave osobe, kod koje je, kako sticem utisak, najcesce u pitanju da drugi izlaz iz svoje situacije ne vidi, jednostavno - ne prepoznaje druge nacine resavanja svojih nevolja, ma kakve one bile. takodje, verujem da taj neko misli da ce samoubistvom da se "spase", da "pobegne"...
kasnije u zivotu, mnogo puta sam cula i raznorazna, vrlo "kreativna" "filozofska" "objasnjenja" i "opravdanja" za samoubistvo, ali to intelektualno "paradiranje" srecom nije rezultiralo konkretnim aktom. obicno su u pitanju bili dokoni, ljudi bez zivotnog smisla, promasene, duhom mizerne nistkoristi, koje sebe vide kao filozofe ispred svog vremena (teske reci zbog toga sto je to za mene previse ozbiljna tema za isprazno filozofiranje).
pre par godina se ubio jedan moj komsija, covek stariji od mene, sa dvoje dece u srednjoj skoli... ubio se "bizMismen" - zbog dugova. drugim recima, na izvestan nacin je "pobegao", da ne pricam sad celu pricu, preciznije - on je video samo to kao izlaz, i samo je MISLIO da je pobegao, jer - porodica nije...
a - kako leciti sopstvenu psihu od nje same...? sam, nikako. samo i jedino uz strucnu pomoc.
znas kako kaze ona stara kineska: svaki problem ima bar tri IDEALNA resenja.
uvek u zivotu, cak i za viktora frankla.
sad sam ti svasta napricala, ali doci ce WW, nadam se, strucno lice, pa ce ti bolje reci.... i mnogo srece u ZIVOTU, dete. od srca.