samoubistvo

nemoj mnogo da mislis. tema je samo sveobuhvatni osvrt na dozivljaje savremenog, citaj- otudjenog coveka. gde, kada, koliko, zasto, dokle? eto, nema mnogo o cemu da se misli:).

ps. kazem ja da su bolje teme o rupicama :P
 
a zasto mislis da je to posledica savremenog?
to je posledica licnog razvoja
neki nisu naucili da budu srecni
nego im je nametnuta druga uloga u koju su se posle dugogodisnjeg igranja uziveli
 
a zasto mislis da je to posledica savremenog?
to je posledica licnog razvoja
neki nisu naucili da budu srecni
nego im je nametnuta druga uloga u koju su se posle dugogodisnjeg igranja uziveli

pomenula sam savreni zato sto mislim da danasnji nacin zivota otudjuje coveka od samog sebe. a to je nekako najstrasnije. verujem da su ljudi nekada, dok jos nije bilo ni struje, imali mnogo vise kvalitetnog vremena za sebe i isto tako i za druge. pogledaj narodnu knjizevnost, umotvorine, to je sve kreativnost nekog davnog vremena kada su ljudi zaista mogli da se udube u sustinu zivota,medjuljudskih odnosa i svega sto to znaci. i sam gte je ostao zadivljen pred dubinom naseg narodnog stvaralastva. daklem, da ne duzim..nekako, nemamo vreman sada da spoznamo sebe i druge. i zato, kada to nesto "isklizne" iz lezista, covek postaje nezadovoljan,potom i nesrecan. jer srecu treba traziti unutar sebe, a koliko, zaista, imamo vremena za to...hm, ovo zvuci kao poziv na meditaciju hihihi. i naravno, u pravu si kada kazes da svaki pojedinac treba da radi na tom svom licnom razvoju. ali verujem da se vecina, u ovom tempu i obilju ludosti i kicha, ne snalaze bas najbolje, i izgube taj neki kontakt sa samim sobom. verovatno od snage svakoga od nas zavisi koliko cemo uspeti da prepoznamo srecu.
 
Ljudi su postali konzumenti.
I to konzumenti brzih rešenja.
Malo njih je spremno da radi na svom razvoju i razmišlja o suštini pojmova kao što su sreća, uspeh itd.
Sve to je već servirano. Tipa, sreća = kupovina do besvesti uz pomoć kartice sa kojom ideš u minus od 243 plate
Ili, uspeh= ekskluzivni stan u ekskluzivnom delu grada sa eksluzivnim nameštajem uz isto tako ekskluzivno društvo koje ručava na elitnim mestima , vozi ekskluzivne automobile i posećuje elitne ivente.
 
...iz zasede!!!!! 8-)
sta mislite, koliko je onih medju nama koji svesno srljaju u lose veze, lose medjuljudske odnose, promasene fatalne ljubavi? koliko je tu mazohizam zasluzan za buduccu patnju, depresiju, samotragiku?
zaista ima ljudi koji vole da pate. gde je granica koja odvaja jednu zdravu patnju od one iskarikirane?
i jos nesto- koliko je, zaista, moguce trenirati osecaj za srecu? da li mislete da se to trenira, kao i trbusnjaci? ja mislim da da. tvrdim.
ajmo o sreci..........gde je, koliko je jaka, kako je prepoznati, kako se uziveti u nju, kako kroz nju trajati...

Da znam bolje, rekao bih da niko nikada nije izgovorio ili napisao rech "samotragika".
 
evo, ja, na primer, mislim da navijaci zvezde imaju taj osecaj za patnju... posto ih svi zivi deru u bilo kom sportu... :D provokejsn.... to vam na engleskom znaci provokacija... mislim da mnogo ljudi svesno ulazi u tu neku pricu... da zive kao na filmu posle... secam se, ja sam pre, gledao jedan film... decko jedan sto skuplja stripove... i, on je ziveo jedan cudan zivot... sam, nekako... i ja sam tad razmisljao da bi' voleo da zivim tako... i on se posle zaljubio u jednu devojku sto je radila pos'o prostitutke... i zbog nje se posvadjao sa nekim likovima.... ubicama... i nije se plasio uopste... a meni to bilo skroz viteski nekako... moderna varijanta... i... mislim... verovatno bi' i ja bio u stanju da stanem u zastitu neke devojke do kraja... eto... mozda je to iskarikirano, al' je to... tu rec sam zapamtio...
 
evo, ja, na primer, mislim da navijaci zvezde imaju taj osecaj za patnju... posto ih svi zivi deru u bilo kom sportu... :D provokejsn.... to vam na engleskom znaci provokacija... mislim da mnogo ljudi svesno ulazi u tu neku pricu... da zive kao na filmu posle... secam se, ja sam pre, gledao jedan film... decko jedan sto skuplja stripove... i, on je ziveo jedan cudan zivot... sam, nekako... i ja sam tad razmisljao da bi' voleo da zivim tako... i on se posle zaljubio u jednu devojku sto je radila pos'o prostitutke... i zbog nje se posvadjao sa nekim likovima.... ubicama... i nije se plasio uopste... a meni to bilo skroz viteski nekako... moderna varijanta... i... mislim... verovatno bi' i ja bio u stanju da stanem u zastitu neke devojke do kraja... eto... mozda je to iskarikirano, al' je to... tu rec sam zapamtio...

:lol::lol::lol:
provokatoru!!!! :P
 
Ljudi su postali konzumenti.
I to konzumenti brzih rešenja.
Malo njih je spremno da radi na svom razvoju i razmišlja o suštini pojmova kao što su sreća, uspeh itd.
Sve to je već servirano. Tipa, sreća = kupovina do besvesti uz pomoć kartice sa kojom ideš u minus od 243 plate
Ili, uspeh= ekskluzivni stan u ekskluzivnom delu grada sa eksluzivnim nameštajem uz isto tako ekskluzivno društvo koje ručava na elitnim mestima , vozi ekskluzivne automobile i posećuje elitne ivente.

tacno. konzumiramo sve instant! instant prijateljstva, instant lutrija, instant ljubavi, seks, "uspeh".......a ako podjemo od toga kakva je instant hrana, nije tesko zakljuciti kakvi su ovi ostali instant proizvodi:).
ps. nema americkog filma gde neka isfrustrirana supruga ne leci svoju izgubljenost kupovinama. pa je to dobilo na znacaju antidepresiva
 
...iz zasede!!!!! 8-)
sta mislite, koliko je onih medju nama koji svesno srljaju u lose veze, lose medjuljudske odnose, promasene fatalne ljubavi? koliko je tu mazohizam zasluzan za buduccu patnju, depresiju, samotragiku?
zaista ima ljudi koji vole da pate. gde je granica koja odvaja jednu zdravu patnju od one iskarikirane?
i jos nesto- koliko je, zaista, moguce trenirati osecaj za srecu? da li mislete da se to trenira, kao i trbusnjaci? ja mislim da da. tvrdim.
ajmo o sreci..........gde je, koliko je jaka, kako je prepoznati, kako se uziveti u nju, kako kroz nju trajati...
Ima ih dosta.
Zaslužan je.
Ima ljudi koji vole da pate.
Ne znam gdje ta granica.
I još nešto – moguće je trenirati osećaj.
Slično trbušnjacima. mislim da da. Ja bih da trajem kroz sreću, ali ne znam koliko je jaka i kako da se uživim u nju.
 
®:
Ima ih dosta.
Zaslužan je.
Ima ljudi koji vole da pate.
Ne znam gdje ta granica.
I još nešto – moguće je trenirati osećaj.
Slično trbušnjacima. mislim da da. Ja bih da trajem kroz sreću, ali ne znam koliko je jaka i kako da se uživim u nju.

to je dobro pitanje, KAKO se uziveti u srecu.......mislim d aje treba negovati kao biljkicu, stavljati je na svetlost, zalivati, presadjivati, pustati joj muziku..
 
ili joj reci da odigra veceras lion u dvojku, i da uzme pare... ne znam kolika je kvota... provericu posle... mada mi onaj drug kaze i da treba da se igra da ce cska dati 2 gola turcima... ispostovacemo osecaj... sta znam... barselona i stutgart moze bilo sta da bude... x, recimo... mancester protiv rome mozeda bude jedan dobar 1... mada mislim da i fenerbahce moze da se ispostuje u dvojku... nisam siguran... veceras cu sebi narezati malo salamice... malo kackavalja... malo suvog mesa... par lav piva i uzivancija... i nema greske... eh, to je zivot...
 

Back
Top