R. Žiskar, ovo što si postavio u vezi centra u Crnoj Reci je pokazatelj da metode koje su tamo primenjivane
nisu dale rezultata.
Ti ljudi koji su napustili Crnu Reku nisu bili ni lečeni ni izlečeni, nego im je samo bio onemogućen pristup narkoticima, odnosno, oni nisu prestali da budu narkomani, nego samo nisu imali mogućnosti da dođu do opjnih droga, pa je njihovo stanej reklamirano kao izlečenje.
Procenat onih koji jesu prestali da budu narkomani, otprilike odgovara uspešnosti drugih centara ovakvog tipa ili je čak i slabije uspešnosti.
Ono što mi nije jasno jeste zbog čega se pravoslavci stalno pozivaju na Crnu Reku, kada pod okriljem SPC deluju toliko drugih centara koji zaslužuju daleko veću pažnju i poštovanje.
Овде је у кратким цртама објашњено све о Црној реци:
"Tvrdnje da u Centru Crna Reka za lečenje od narkomanije zavisnike tuku, jedan beogradski nedeljnik dokumentovao je video zapisom starim nekoliko godina. Roditelji mladića koji se nalazi na snimku najavljuju krivične prijave protiv svih koji su tukli njihovog sina,
iako većina roditelja 210 štićenika koji se trenutno nalaze u Crnoj Reci traže da se Centar ne zatvara i podržavaju metode koje se u ovoj ustanovi primenjuju. U Centru tvrde da „batine nisu vaspitni metod, niti obavezan deo terapije“, kako to prikazuju mediji, ali ne kriju da se primenjuju radi očuvanja mira i discipline, sa čim su upoznati i roditelji i štićenici.
Spornim metodama u Crnoj Reci mediji su se bavili i pre nekoliko godina, ali se od tada ni država, ni srpsko društvo u kojem je broj narkomana sve veći, a starosna granica ulaska u svet droge sve niža, nisu pretrgli u institucionalnoj brizi o narko zavisnicima.
Medijsko podgrevanje „slučaja“ Crna Reka poklopilo se sa novim, u prvom redu političkim neslaganjem između vladike Artemija i dela episkopa oko posete potpredsednika SAD manastiru Visoki Dečani, za koju je, očigledno, pristanak bez znanja nadležnog episkopa dao neko iz vrha SPC. Time je dodatno produbljen višegodišnji unutarcrkveni spor oko obnove crkava i manastira na Kosovu i Metohiji, a u javnosti je stvorena slika da je vladika Artemije glavni buntovnik u SPC. Novi sastav Sinoda koji neki nazivaju „reformatorskim“, povodom snimka iz Crne Reke pokazao je i smisao za „disciplinovanje“ posebno, kako se u delu SPC sumnja, kad su za to zainteresovane državne vlasti i centri političke moći.
Narkomani bi, nažalost, mogli da budu samo kolateralna šteta."
http://www.danas.rs/danasrs/dijalog/slucaj_crna_reka.46.html?news_id=162081&action=print
Даље, питање Црне реке нисам ја потегао већ колега bubobubo. Али мора се признати да је Црна река и цео тај случај одлична подлога за теорије типа "аха, видели смо на youtube-у, сигурно се десило и сви су такви..." Из тог разлога и реагујем некаквим другачијим сазнањима, вођен глупим веровањем да је свима стало да се сазна истина а то не иде без обе приче, зар не?
Мислиш ли да је замена хероина метадоном лепши начин? Скидање са тешких дрога управо подразумева немогућност да се до њих дође.
Да видимо како то други раде:
"Тада, пре годину и по дана, као и сада у сред афере Црна Река, отац Бранислав Перановић, био је довољно отворен да одговори на свако наше питање и дозволи разговоре са својим штићеницима и осталим помоћницима у центру.
Намера редакције "Сведока", била је да на овакав начин представи
све комуне (а у Србији их има четири) и њихове методе лечења.
Међутим, осим Црне Реке, ни једна комуна (мислимо на протестантски камп "Раскршће" код Новог Сада, и католички Рето центар на Авали), није била "отворена за новинаре"..."
http://borbazaveru.info/content/view/1116/33/
Имаш ли ти податке о процентима излечења или назови-излечења у Црној реци и осталим таквим објектима? Шта би рекао да се каже како је један лекар, др. Менгеле био то што је био и да су сви лекари такви?
Са друге стране, ја сам лично био присутан више пута када је отац Герасим, из манастира Ђурђеви ступови, разговарао са таквим, назовимо их благо лабилним особама, које нису умеле да пронађу решење за своје проблеме. Обзиром да су се враћали на још
бесплатног разговора, стекао се утисак да им је то помогло. Да ли неко од њих могао да буде статистички случај самоубиства? О, да, врло лако.
Толико о психијатрији на делу.
П.С. Мој најбољи друг се "скинуо" са хорса. Не причам напамет. Видео сам ту муку.