Umri_muski
Legenda
- Poruka
- 73.102
Psihijatrica koju upoznah ova dva izjednacuje...tj prvo negira da postoji...
Samopouzdanje po njoj postoji ako znas i ne preispitujes se niti svoje vrednosti i stavove.
Sa druge strane sam ja koji pod objektivnoscu i introspekcijom smatra potrebnim svakodnevni polling i mentalnu i svu ostalu higijenu, sto obuhvata i preispitivanje stanja i vrednosti. Zvuci da sam stalno nesiguran, ali u praksi nije tako. Licna je odluka da li ces i gde postaviti letvicu 1,2,3,4,5, tj lose, zadovoljavajuce, dobro, odlicno , mocno.
Negde ces prilagoditi okruzenju, da ne bi ispalo da tvoja izjava znam jezik (a ne pisem romane) bude na istom nivou kao kod nekog koji zna jedva 200 reci kao sto nasi turisti pokupe u Grckoj na letovanju.
A samopouzdanje posmatram kao odvojeno od nivelisanja stanja i vrednosti, nesto nalik ulasku u biznis bez obzira na neidelnu poslovnu, kes, trzisnu ili HR situaciju.Ko ceka idealno taj niikad ne doceka.
Tu nastupa ova tema...
Agresivnost i jasno prikazivanje sta hoces su uvek manje ili vise nagradjeni od strane ljudi, narocito pasivnih i emotivnih.
Luckaste osobe, mladalacke bakice sto plesu kao da su tinejdzerke izgledaju cudno ali uvek razgale mnogo ljudi, kojima treba nekad neko da ih izvuce iz ucmalosti.
Medjutim, gde je granica izmedju nabedjenosti i podosta velike razlike izmedju realnog kod objektivnog posmatraca i samopouzdanja kao reci koja poznaje realnost i pouzdano stoji na nogama i ka onome sto pokusava da uradi i prikaze?
Praksa pokazuje da ambicije i alavost mogu uciniti da mnogo ljudi izgubi vezu sa realnim vec kompetitivno izmedju njih ucini sve lobiranjem i PR kampanjom u masi samonabedjenih, bez ikakvih stvarnih i bliskih dodira sa potrebnim vrednostima i sposobnostima.
Posebno sam zabrinut sto kod psihijatara ne postoji pojam samonabedjenost koji je izjednacen sa teskim poremecajem deluzijom, tj to vec postaje teski gubitak pojma stvarnosti.
Meni se redovno desava da ispadam marsovac koji tacno precizno izjavi tacno sta zna i zna da radi, pa ispadnem na trenutak neko ko nema nikakve specijalne vestine, a onda trenutak kasnije bukvalno ispadnem pretenciozan i showoff jer odradim ili prikazem ono sto stvarno podrazumeva znanje koje sam naveo.
Pri tome uopste ne ispadne dobro...nikako ruzno pace u labuda nego postane ocigledna uvreda za ostale koji ispadnu sarlatani i neozbiljno hvalisavi a to ljudi mrze i kaznajvaju.
I cesto mi se desava da bas uspesni sarlatani pocnu da mi drze predavanje o doslednom iznosenju referenci, npr u CV i izjavama.
Posle ovakvog malo psiholoskog malo poslovnog uvoda, da vratim na temu...
Znaci posledice nerazlikovanja samonabedjenosti i samopouzdanja kod ljudi...u seksu , u ljubavi u MZ odnosima , u drustvu, u kafani, kod lude bakice, kod klinaca.
Sve sto vam padne na pamet...
Samopouzdanje po njoj postoji ako znas i ne preispitujes se niti svoje vrednosti i stavove.
Sa druge strane sam ja koji pod objektivnoscu i introspekcijom smatra potrebnim svakodnevni polling i mentalnu i svu ostalu higijenu, sto obuhvata i preispitivanje stanja i vrednosti. Zvuci da sam stalno nesiguran, ali u praksi nije tako. Licna je odluka da li ces i gde postaviti letvicu 1,2,3,4,5, tj lose, zadovoljavajuce, dobro, odlicno , mocno.
Negde ces prilagoditi okruzenju, da ne bi ispalo da tvoja izjava znam jezik (a ne pisem romane) bude na istom nivou kao kod nekog koji zna jedva 200 reci kao sto nasi turisti pokupe u Grckoj na letovanju.
A samopouzdanje posmatram kao odvojeno od nivelisanja stanja i vrednosti, nesto nalik ulasku u biznis bez obzira na neidelnu poslovnu, kes, trzisnu ili HR situaciju.Ko ceka idealno taj niikad ne doceka.
Tu nastupa ova tema...
Agresivnost i jasno prikazivanje sta hoces su uvek manje ili vise nagradjeni od strane ljudi, narocito pasivnih i emotivnih.
Luckaste osobe, mladalacke bakice sto plesu kao da su tinejdzerke izgledaju cudno ali uvek razgale mnogo ljudi, kojima treba nekad neko da ih izvuce iz ucmalosti.
Medjutim, gde je granica izmedju nabedjenosti i podosta velike razlike izmedju realnog kod objektivnog posmatraca i samopouzdanja kao reci koja poznaje realnost i pouzdano stoji na nogama i ka onome sto pokusava da uradi i prikaze?
Praksa pokazuje da ambicije i alavost mogu uciniti da mnogo ljudi izgubi vezu sa realnim vec kompetitivno izmedju njih ucini sve lobiranjem i PR kampanjom u masi samonabedjenih, bez ikakvih stvarnih i bliskih dodira sa potrebnim vrednostima i sposobnostima.
Posebno sam zabrinut sto kod psihijatara ne postoji pojam samonabedjenost koji je izjednacen sa teskim poremecajem deluzijom, tj to vec postaje teski gubitak pojma stvarnosti.
Meni se redovno desava da ispadam marsovac koji tacno precizno izjavi tacno sta zna i zna da radi, pa ispadnem na trenutak neko ko nema nikakve specijalne vestine, a onda trenutak kasnije bukvalno ispadnem pretenciozan i showoff jer odradim ili prikazem ono sto stvarno podrazumeva znanje koje sam naveo.
Pri tome uopste ne ispadne dobro...nikako ruzno pace u labuda nego postane ocigledna uvreda za ostale koji ispadnu sarlatani i neozbiljno hvalisavi a to ljudi mrze i kaznajvaju.
I cesto mi se desava da bas uspesni sarlatani pocnu da mi drze predavanje o doslednom iznosenju referenci, npr u CV i izjavama.
Posle ovakvog malo psiholoskog malo poslovnog uvoda, da vratim na temu...
Znaci posledice nerazlikovanja samonabedjenosti i samopouzdanja kod ljudi...u seksu , u ljubavi u MZ odnosima , u drustvu, u kafani, kod lude bakice, kod klinaca.
Sve sto vam padne na pamet...