Samonabedjenost i samopouzdanje

Umri_muski

Legenda
Poruka
73.102
Psihijatrica koju upoznah ova dva izjednacuje...tj prvo negira da postoji...
Samopouzdanje po njoj postoji ako znas i ne preispitujes se niti svoje vrednosti i stavove.

Sa druge strane sam ja koji pod objektivnoscu i introspekcijom smatra potrebnim svakodnevni polling i mentalnu i svu ostalu higijenu, sto obuhvata i preispitivanje stanja i vrednosti. Zvuci da sam stalno nesiguran, ali u praksi nije tako. Licna je odluka da li ces i gde postaviti letvicu 1,2,3,4,5, tj lose, zadovoljavajuce, dobro, odlicno , mocno.
Negde ces prilagoditi okruzenju, da ne bi ispalo da tvoja izjava znam jezik (a ne pisem romane) bude na istom nivou kao kod nekog koji zna jedva 200 reci kao sto nasi turisti pokupe u Grckoj na letovanju.
A samopouzdanje posmatram kao odvojeno od nivelisanja stanja i vrednosti, nesto nalik ulasku u biznis bez obzira na neidelnu poslovnu, kes, trzisnu ili HR situaciju.Ko ceka idealno taj niikad ne doceka.

Tu nastupa ova tema...

Agresivnost i jasno prikazivanje sta hoces su uvek manje ili vise nagradjeni od strane ljudi, narocito pasivnih i emotivnih.
Luckaste osobe, mladalacke bakice sto plesu kao da su tinejdzerke izgledaju cudno ali uvek razgale mnogo ljudi, kojima treba nekad neko da ih izvuce iz ucmalosti.

Medjutim, gde je granica izmedju nabedjenosti i podosta velike razlike izmedju realnog kod objektivnog posmatraca i samopouzdanja kao reci koja poznaje realnost i pouzdano stoji na nogama i ka onome sto pokusava da uradi i prikaze?

Praksa pokazuje da ambicije i alavost mogu uciniti da mnogo ljudi izgubi vezu sa realnim vec kompetitivno izmedju njih ucini sve lobiranjem i PR kampanjom u masi samonabedjenih, bez ikakvih stvarnih i bliskih dodira sa potrebnim vrednostima i sposobnostima.
Posebno sam zabrinut sto kod psihijatara ne postoji pojam samonabedjenost koji je izjednacen sa teskim poremecajem deluzijom, tj to vec postaje teski gubitak pojma stvarnosti.

Meni se redovno desava da ispadam marsovac koji tacno precizno izjavi tacno sta zna i zna da radi, pa ispadnem na trenutak neko ko nema nikakve specijalne vestine, a onda trenutak kasnije bukvalno ispadnem pretenciozan i showoff jer odradim ili prikazem ono sto stvarno podrazumeva znanje koje sam naveo.
Pri tome uopste ne ispadne dobro...nikako ruzno pace u labuda nego postane ocigledna uvreda za ostale koji ispadnu sarlatani i neozbiljno hvalisavi a to ljudi mrze i kaznajvaju.
I cesto mi se desava da bas uspesni sarlatani pocnu da mi drze predavanje o doslednom iznosenju referenci, npr u CV i izjavama.

Posle ovakvog malo psiholoskog malo poslovnog uvoda, da vratim na temu...
Znaci posledice nerazlikovanja samonabedjenosti i samopouzdanja kod ljudi...u seksu , u ljubavi u MZ odnosima , u drustvu, u kafani, kod lude bakice, kod klinaca.

Sve sto vam padne na pamet...
 
Psihijatrica koju upoznah ova dva izjednacuje...tj prvo negira da postoji...
Samopouzdanje po njoj postoji ako znas i ne preispitujes se niti svoje vrednosti i stavove.

Sa druge strane sam ja koji pod objektivnoscu i introspekcijom smatra potrebnim svakodnevni polling i mentalnu i svu ostalu higijenu, sto obuhvata i preispitivanje stanja i vrednosti. Zvuci da sam stalno nesiguran, ali u praksi nije tako. Licna je odluka da li ces i gde postaviti letvicu 1,2,3,4,5, tj lose, zadovoljavajuce, dobro, odlicno , mocno.
Negde ces prilagoditi okruzenju, da ne bi ispalo da tvoja izjava znam jezik (a ne pisem romane) bude na istom nivou kao kod nekog koji zna jedva 200 reci kao sto nasi turisti pokupe u Grckoj na letovanju.
A samopouzdanje posmatram kao odvojeno od nivelisanja stanja i vrednosti, nesto nalik ulasku u biznis bez obzira na neidelnu poslovnu, kes, trzisnu ili HR situaciju.Ko ceka idealno taj niikad ne doceka.

Tu nastupa ova tema...

Agresivnost i jasno prikazivanje sta hoces su uvek manje ili vise nagradjeni od strane ljudi, narocito pasivnih i emotivnih.
Luckaste osobe, mladalacke bakice sto plesu kao da su tinejdzerke izgledaju cudno ali uvek razgale mnogo ljudi, kojima treba nekad neko da ih izvuce iz ucmalosti.

Medjutim, gde je granica izmedju nabedjenosti i podosta velike razlike izmedju realnog kod objektivnog posmatraca i samopouzdanja kao reci koja poznaje realnost i pouzdano stoji na nogama i ka onome sto pokusava da uradi i prikaze?

Praksa pokazuje da ambicije i alavost mogu uciniti da mnogo ljudi izgubi vezu sa realnim vec kompetitivno izmedju njih ucini sve lobiranjem i PR kampanjom u masi samonabedjenih, bez ikakvih stvarnih i bliskih dodira sa potrebnim vrednostima i sposobnostima.
Posebno sam zabrinut sto kod psihijatara ne postoji pojam samonabedjenost koji je izjednacen sa teskim poremecajem deluzijom, tj to vec postaje teski gubitak pojma stvarnosti.

Meni se redovno desava da ispadam marsovac koji tacno precizno izjavi tacno sta zna i zna da radi, pa ispadnem na trenutak neko ko nema nikakve specijalne vestine, a onda trenutak kasnije bukvalno ispadnem pretenciozan i showoff jer odradim ili prikazem ono sto stvarno podrazumeva znanje koje sam naveo.
Pri tome uopste ne ispadne dobro...nikako ruzno pace u labuda nego postane ocigledna uvreda za ostale koji ispadnu sarlatani i neozbiljno hvalisavi a to ljudi mrze i kaznajvaju.
I cesto mi se desava da bas uspesni sarlatani pocnu da mi drze predavanje o doslednom iznosenju referenci, npr u CV i izjavama.

Posle ovakvog malo psiholoskog malo poslovnog uvoda, da vratim na temu...
Znaci posledice nerazlikovanja samonabedjenosti i samopouzdanja kod ljudi...u seksu , u ljubavi u MZ odnosima , u drustvu, u kafani, kod lude bakice, kod klinaca.

Sve sto vam padne na pamet...

Auuuu pa ti njb. Gde nadje da se vidjas sa psihijatricom?! Vidis sta ti je uradila.:eek:
 
Psihijatrica koju upoznah ova dva izjednacuje...tj prvo negira da postoji...
Samopouzdanje po njoj postoji ako znas i ne preispitujes se niti svoje vrednosti i stavove.

Sa druge strane sam ja koji pod objektivnoscu i introspekcijom smatra potrebnim svakodnevni polling i mentalnu i svu ostalu higijenu, sto obuhvata i preispitivanje stanja i vrednosti. Zvuci da sam stalno nesiguran, ali u praksi nije tako. Licna je odluka da li ces i gde postaviti letvicu 1,2,3,4,5, tj lose, zadovoljavajuce, dobro, odlicno , mocno.
Negde ces prilagoditi okruzenju, da ne bi ispalo da tvoja izjava znam jezik (a ne pisem romane) bude na istom nivou kao kod nekog koji zna jedva 200 reci kao sto nasi turisti pokupe u Grckoj na letovanju.
A samopouzdanje posmatram kao odvojeno od nivelisanja stanja i vrednosti, nesto nalik ulasku u biznis bez obzira na neidelnu poslovnu, kes, trzisnu ili HR situaciju.Ko ceka idealno taj niikad ne doceka.

Tu nastupa ova tema...

Agresivnost i jasno prikazivanje sta hoces su uvek manje ili vise nagradjeni od strane ljudi, narocito pasivnih i emotivnih.
Luckaste osobe, mladalacke bakice sto plesu kao da su tinejdzerke izgledaju cudno ali uvek razgale mnogo ljudi, kojima treba nekad neko da ih izvuce iz ucmalosti.

Medjutim, gde je granica izmedju nabedjenosti i podosta velike razlike izmedju realnog kod objektivnog posmatraca i samopouzdanja kao reci koja poznaje realnost i pouzdano stoji na nogama i ka onome sto pokusava da uradi i prikaze?

Praksa pokazuje da ambicije i alavost mogu uciniti da mnogo ljudi izgubi vezu sa realnim vec kompetitivno izmedju njih ucini sve lobiranjem i PR kampanjom u masi samonabedjenih, bez ikakvih stvarnih i bliskih dodira sa potrebnim vrednostima i sposobnostima.
Posebno sam zabrinut sto kod psihijatara ne postoji pojam samonabedjenost koji je izjednacen sa teskim poremecajem deluzijom, tj to vec postaje teski gubitak pojma stvarnosti.

Meni se redovno desava da ispadam marsovac koji tacno precizno izjavi tacno sta zna i zna da radi, pa ispadnem na trenutak neko ko nema nikakve specijalne vestine, a onda trenutak kasnije bukvalno ispadnem pretenciozan i showoff jer odradim ili prikazem ono sto stvarno podrazumeva znanje koje sam naveo.
Pri tome uopste ne ispadne dobro...nikako ruzno pace u labuda nego postane ocigledna uvreda za ostale koji ispadnu sarlatani i neozbiljno hvalisavi a to ljudi mrze i kaznajvaju.
I cesto mi se desava da bas uspesni sarlatani pocnu da mi drze predavanje o doslednom iznosenju referenci, npr u CV i izjavama.

Posle ovakvog malo psiholoskog malo poslovnog uvoda, da vratim na temu...
Znaci posledice nerazlikovanja samonabedjenosti i samopouzdanja kod ljudi...u seksu , u ljubavi u MZ odnosima , u drustvu, u kafani, kod lude bakice, kod klinaca.

Sve sto vam padne na pamet...

ukratko, samopouzanje proističe iz voljenja sebe(ona normalna Hrišćanska doza, bez nadmenosti i arogancije)...ako voliš i cijeniš sebe, bićeš samopuzdan,samouvjeren, bez obzira kako te okolina doživljavala...
zadnjih mjeseci pucam od samopuzdanja, razlika nekad i sad je drastična...to je jedno od najvećih blagodati za čovjeka...:aha:
 
Psihijatrica koju upoznah ova dva izjednacuje...tj prvo negira da postoji...



pa u pravu je. osim što zapravo to drugo ne postoji. mudrost je recimo u obrnutoj srazmeri sa samopouzdanjem, iz toga sledi da je samopouzdanje uvek glupost što znači da je samonabeđenost.
naravno ovo ne važi za kontekste koje ljudi sami sebi stvaraju ili su ubačeni ali to ne bi bio apsolut, već jelte kontekst. samim tim bez značaja, potencijalno opasan
 
I samonabeđenost je definitivno praćena dozom agresivnosti i frustriranosti. Čovek koji ima samopouzdanje, nema potrebe ništa da dokazuje drugima, takođe nema potrebu za napadom i komunikacijom na niskom nivou frekvencije kojom želi da drugoj osobi nanese bol.

Samonabeđenost traži stalnu potvrdu spolja, jer na podsvesnom nivou zna da ne vredi iznutra.
Najveći strah nabeđenog čoveka je da ne vredi kao čovek.
..
i na žalost ne vredi.

Zanimljivo ali prica sa psihijatricom je pocela zbog moje metode ulaska u prostor drugih osoba, tako to zovu psihijatri.
Ta metoda kod mene nije zbog toga sto hocu da ih ponizim ili podjarmim, nego zato sto tako posmatram njihovu reakciju na upad na neocekivano koje je kontrolisano sa moje strane...Bukvalno nije rekla ali je ispalo kao da svako ko napada tudj prostor ustvari trazi potvrdu svoje vrednosti kroz osvajanje tudjeg prostora....Medjutim, kad sam postavio pitanje iz prakse, a to je da ja kao muskarac na Balkanu probam da budem nazovi dzentlmen i da postujem tudji verbalni i emotivni prostor (npr da ne pitam o vezama planovima, nego kao deca , sta hoce da kaze, neka kaze, to sam radio do 16te godine, i jeste funkcionisalo, ali posle tih godina devojke prelaze u pasivu jer se vise isplati da tako postavljaju svoju poziciju na potez muskarca postavljaju nastavak)...
to ne mogu nikako uciniti....
Pasiva dovodi do utiska nezainteresovanosti za osobu ili apatije ili mutavosti...
I plus se javlja sledeca pojava....koju je doduse i psihijatrica potvrdila....a to je da onda ona pocinje da krsi moj prostor....sto nije nista bolje od krsenja njenog prostora...
Jedina situacija koju ja znam da daje rezultate a da nije krsenje tudjeg emotivnog ili intimnog prostora je da je strogo definisano poslovni odnos , da nikome nije stalo ili da je situacija godiste do 16 godina ili preko 37 godina , jer udate zene posle 37 prestaju toliko sa mutljavinama i pocnu da smatraju da imaju svog muskarca i onda spuste gard na neki nacin...
A konacno tek posle 45 globalno prestane ta fazonerija da zena bila inicijativna ili ne, potez muskarca radi poteza odgovora...

Tako da je po njoj ispalo suprotno da objektivac ne moze biti samopouzdan nego je na neki nacin i nesigurna i potrebno mu je da dobija potvrdu spolja, sto bi po tvome znacilo da je samonabedjen (usput i za odgovor @doktora) a da samopouzdan mora biti dogmaticna i rigidan na neki nacin inace nije samopouzdan jer reaguje na poke, poteze okoline, akomodacijom, a to vec nije odraz samopouzdanja po pojmu znacenja, gde je naglasak na promovisanje svojih agendi i ciljeva i imidza i svega...
 
Nije nista previs, kome se ne cita , preskoci i kraj....ako predje vise od 10.000 karaktera, onda podeli u vise postova i opet idemo dalje...

- - - - - - - - - -

@poetesa,
shvatila si da napadam tvoju podelu a ja to ne cinim, nego ti podnosim misljenje psihijatrice koja u tom delu tvrdi suprotno....ja stojim malo po strani , jer mi je jaca filozofska podela koju ja razvijam od psihijatrijske koja bi bila ok da ne nastupa nivelicanje po naukama pa se siri i na opsteobrazovanje taj isti , po meni pogresan sistem podele...
Ali je efikasan kod teskih patologija dushe...

- - - - - - - - - -

Posebno se moze posmatrati to sto neko misli da je samopouzdanje stanje karaktera i svesti , a neko smatra da je to stav prema nekom detalju....npr samopouzdan sam po pitanju lepote svojih ruku , a ne po pitanju lepote usiju i slicno...
 
Samonabeđenost je pojam, koji mislim da je krucijalno vezan za okruženje većine mladih danas i njihovim krdima i psihopatološkom spektru odnosa. To je nešto izraženo i opipljivo


Samopouzdanje mi izgleda kao, neadekvatna kategorija. Mislim da je volja bolja reč, za to , što neki smatraju za samopouzdanje. Zato što je volja nešto što je temeljno i trajno vezano za ličnost i uglavnom se donosi na svet. Samopouzdanje je termin koji ne odražava, fatalitet i trajnost toga što želi da pretstavi

Ali čak i da nije tako, mislim da postoje najmanje dve vrste samouzdanja, koji se uslovno mogu nazvati urođenim i iznuđenim

Jedno je samopouzdanje nekog , ko je odličan učenik i student koji završi dobar fakultet, ode u inostranstvo i tamo se zasposli sa odličnim uslovima

A drugo je samopuzdanje samoubice ili bombaša samoubice, koji je rešen da se ubije ili da ubije i druge. On je pun samopouzdanja i neće stati dok, to ne izvrši

I jedno i drugo su formalno samopouzdanja, samo prvi nije iskusio krize i užas življenja, a drugi je zbog negativnih faktora u životu i labilne psihe, rešio da krene putem mučeništva i okonča egzistenciju. Vrlo različite kategorije ....
 
Han, ajde ne teraj mak na konac, uživaj u svetu onoga što novac može da kupi, pusti ljude, da razvijaju svoje misli, to je bar besplatno .... :lol: :lol:

a sta ce srbin nego da tera mak na konac? pogotovo kad ga perma banuju po sto puta. nije moje srce od chelika.


boracax=c sam za m7uska prava, mnoge ljude ovde u kanadi, izraelu sam promenio.
neke potese ne mogu da promene taj pravac. laku noc
 
Sve sto vam padne na pamet...
samonabedjenost je samopouzdanje bez pokrica
normalna samopouzdana osoba ne precenjuje sebe

iako nije bas lako dati neki univerzalnu meru kojom se to odredjuje, samo okruzenje te za cas postavi na mesto koje ti pripada, tako da ovi sto previsoko lete, brzo dobiju vaspitne poruke od okruzenja

inace zdrvo samopouzdanje je veoma retka i odlicna stvar
 
A da ubacimo optimizam u jednacinu oko samopouzdanja i samonabedjenosti....
U definiciju...

Jer samopouzdanje kako vidim da ga gledate, u sebi sadrzava optimizam povoljnog ishoda, dok je u realnom kontaktu...
A samonabedjenost uopste ne sadrzi optimizam jer je apsolutan...tj ne postoji drugacija opcija...
Cak mislim da ce osoba sa pesimizmom da praktikuje samonabedjenost....dok sa pesimizmom moze da se besi ali samopouzdanje nece imati...
Ili nece pokusati ili ce pokusati (volja) ali nece verovati u uspeh....
Ovo poslednje sam namerno rekao jer tako razdvajam volju i akt koji je pokrenut a opet nije sa samopouzdanjem.

- - - - - - - - - -

Ovo se dalje siri tako da samonabedjenost jeste stvar imidza i egocentricnog, a samopouzdanje jeste stvar interakcije i objektivnog...
 
Psihijatrica koju upoznah ova dva izjednacuje...tj prvo negira da postoji...
Samopouzdanje po njoj postoji ako znas i ne preispitujes se niti svoje vrednosti i stavove.

Sa druge strane sam ja koji pod objektivnoscu i introspekcijom smatra potrebnim svakodnevni polling i mentalnu i svu ostalu higijenu, sto obuhvata i preispitivanje stanja i vrednosti. Zvuci da sam stalno nesiguran, ali u praksi nije tako. Licna je odluka da li ces i gde postaviti letvicu 1,2,3,4,5, tj lose, zadovoljavajuce, dobro, odlicno , mocno.
Negde ces prilagoditi okruzenju, da ne bi ispalo da tvoja izjava znam jezik (a ne pisem romane) bude na istom nivou kao kod nekog koji zna jedva 200 reci kao sto nasi turisti pokupe u Grckoj na letovanju.
A samopouzdanje posmatram kao odvojeno od nivelisanja stanja i vrednosti, nesto nalik ulasku u biznis bez obzira na neidelnu poslovnu, kes, trzisnu ili HR situaciju.Ko ceka idealno taj niikad ne doceka.

Tu nastupa ova tema...

Agresivnost i jasno prikazivanje sta hoces su uvek manje ili vise nagradjeni od strane ljudi, narocito pasivnih i emotivnih.
Luckaste osobe, mladalacke bakice sto plesu kao da su tinejdzerke izgledaju cudno ali uvek razgale mnogo ljudi, kojima treba nekad neko da ih izvuce iz ucmalosti.

Medjutim, gde je granica izmedju nabedjenosti i podosta velike razlike izmedju realnog kod objektivnog posmatraca i samopouzdanja kao reci koja poznaje realnost i pouzdano stoji na nogama i ka onome sto pokusava da uradi i prikaze?

Praksa pokazuje da ambicije i alavost mogu uciniti da mnogo ljudi izgubi vezu sa realnim vec kompetitivno izmedju njih ucini sve lobiranjem i PR kampanjom u masi samonabedjenih, bez ikakvih stvarnih i bliskih dodira sa potrebnim vrednostima i sposobnostima.
Posebno sam zabrinut sto kod psihijatara ne postoji pojam samonabedjenost koji je izjednacen sa teskim poremecajem deluzijom, tj to vec postaje teski gubitak pojma stvarnosti.

Meni se redovno desava da ispadam marsovac koji tacno precizno izjavi tacno sta zna i zna da radi, pa ispadnem na trenutak neko ko nema nikakve specijalne vestine, a onda trenutak kasnije bukvalno ispadnem pretenciozan i showoff jer odradim ili prikazem ono sto stvarno podrazumeva znanje koje sam naveo.
Pri tome uopste ne ispadne dobro...nikako ruzno pace u labuda nego postane ocigledna uvreda za ostale koji ispadnu sarlatani i neozbiljno hvalisavi a to ljudi mrze i kaznajvaju.
I cesto mi se desava da bas uspesni sarlatani pocnu da mi drze predavanje o doslednom iznosenju referenci, npr u CV i izjavama.

Posle ovakvog malo psiholoskog malo poslovnog uvoda, da vratim na temu...
Znaci posledice nerazlikovanja samonabedjenosti i samopouzdanja kod ljudi...u seksu , u ljubavi u MZ odnosima , u drustvu, u kafani, kod lude bakice, kod klinaca.

Sve sto vam padne na pamet...

Alternativa je samozadovoljavanje. :lol:
 
Malograđanština vs usamljenost i verovanje fatalitet

Težnja za aktivnostima u korist porodice (uskogrudo gledanje na stvari) vs verovanje u ispunjenje sudbine ( prividni mazohizam i autodestruktivnost)

Primitivizam vs hipersenzibilnost i empatija

Praktično i egoistično razmišljanje vs apstraktno razmišljanje

Sticanje i grabljenje vs štedljivost

Odsustvo anticipacije vs stalna prisutnost misli o smrti i povremena paranoja

Uklopljenost u sredinu i aktivan društveni život vs izopštenost i sve loše posledice iste

Primitivne ocene, zbog primitvne ličnosti i sredine ( sebe, porodice, sredine) vs prihvatanje svega, dobrog i lošeg, kao neophodno, da se dođe do predetermnisamog kraja


Jasno je kakva je kategorija samopouzdanje i kome je svojstvena , malograđanštini
 
Pa pitanje je sve to. Bilo bi zanimljivo cuti i tu drugu stranu da kaze zasto misli da je to takvo. A ima i smisla. Jer ako razmislis, samopouzdanje onakvo kakvo se danas shvata je nesto sto je nemoguce za osobu u procesu individuacije. Da izuzmem iskustvo koje se ponavlja u prakticnim situacijama. A cak i tada uvek ima razlicitih puteva gde to iskustvo moze biti dovedeno u pitanje. Osim ako je nekakva bas ponavljajuca radnja kao sto je prevrtanje srafova na traci. I tada ono sto moze da povuce je radoznalost i stremljenje ka resavanju problematike. Mada mi deluje da postavljac ide u pravcu sexa i odnosa sa zenama nego generalno.

Ne trvdim sve ovo nego razmisljam u pravcu teme..

- - - - - - - - - -

Mada sto se profesije tice i predstavljanja iste, svasta sam cuo u zivotu. Secam se jedne profesorke srBskog koja me je ubedjivala da je pravilno menjati : Ja bih, ti bih, oni bih i tako dalje. Sta da radim.. nisam hteo da se raspravljam.
 

Back
Top