samo ti...

Sta ti predstavlja ova tisina...ove suze koje ne vidis...pitam te...odgovor mi je tek onako donekle poznat....razmisljam ,a sta da se pocnemo resavati ovih maski i cutnje..sta bi se dogodilo...s kakvim osecajem uranjas u ovaj moj svet...s kakvim osecajem..sta ja to hocu..sta hoces ti...izgraditi svet koji je srusen,vratiti deo sebe deo nas,pronaci zrno ljubavi...mozemo li...sta je drugo osim nade ostalo...sediti u mraku,slusati noc..gledati u nebo...trenuci ponovnog otkrivanja zaboravljenog...i opet kroz tisinu cujem tvoje reci "tvoj mir cu poremetiti... trgnuti te samo na tren, uzeti iz tvog sveta..."
 
Pisalo je o tebi mnogo devojaka. Mnoge od njih jos uvek nocu misle na tebe - na slatke lazi sto si im ih saputao, na sjajne oci kojima si ih gledao, na lazljive usne kojima si ih ljubio, na dusu koja u stvari nije pripadala nijednoj od njih. Ne! Ja necu dozvoliti da mislim na tebe u ovoj noci. Nisam potrebna u armiji brojnih. Zaboravicu i koliko si lep. Zaboravicu tvoje poglede, osmehe , poljupce. Necu, lepo ti kazem da nista necu - necu nista misliti i sve cu zaboraviti. Zaboravicu - jer puno te njih veceras voli i puno te njih veceras zeli. I ne znam ni zasto sve ovo pisem, kad znam da u ovoj noci ti ljubis drugu...
 
Buntovnik_Bez_Razloga:
Sta ti predstavlja ova tisina...ove suze koje ne vidis...pitam te...odgovor mi je tek onako donekle poznat....razmisljam ,a sta da se pocnemo resavati ovih maski i cutnje..sta bi se dogodilo...s kakvim osecajem uranjas u ovaj moj svet...s kakvim osecajem..sta ja to hocu..sta hoces ti...izgraditi svet koji je srusen,vratiti deo sebe deo nas,pronaci zrno ljubavi...mozemo li...sta je drugo osim nade ostalo...sediti u mraku,slusati noc..gledati u nebo...trenuci ponovnog otkrivanja zaboravljenog...i opet kroz tisinu cujem tvoje reci "tvoj mir cu poremetiti... trgnuti te samo na tren, uzeti iz tvog sveta..."
Kliknite za proširenje...

Ovo je mojeeee pjebicu te ko misha :twisted: :twisted:
 
Mislis da ce te spasiti trenutak sna pa zatvaras oci. I opet nista. Nista se ne rjesava.Opet sanja govorim sama sebi...pogledam kroz prozor oh kako je sve bijelo..samo da stignem kuci...
Kad se vracas s kakvim osjecajem se vracas...moji demoni me proganjaju..(skontala sam da pricam sama sa sobom)Toliko toga bi mu rekla...necu necu previse sam ponosna..Neka luta ,mozda mu ovo lutanje predstavlja zadovoljstvo....????
Sitna paramcad duse moga sata dovedu kazaljku na kazaljku. Ja se, djecije naivno, zavaravam: netko misli na mene. A taj "netko" uvijek je on, onaj ciji svijet dodirnuh zahvaljujuci varci, lijepoj i privlacnoj,zahvaljuci snovima... Kad ga nema, kad se ne odaziva i ne vraca, ja postajem ovakva - nikakva. U meni raste zelja da placem zureci u prazno. Valjda je to zbog samoce zbog praznog kreveta... Zelja da govorim o njemu kao o nekome tko je naseljen u mojoj stvarnosti. zelja da ga stvorim, da kazem: evo, tu si! Tu si i nemoj da odes...nemoj da uvlacis tugu u moje srce...Ponekad zatvorim oci i pokusavam ga dozvati u svoj svijet...

(Charolija)
 
Vec prodje jedan. I sigurno si legla.
Ko srebrna oka Mlecni put noc studi.
Ne zuri mi se. I munja-telegram
nema z bog cega da plasi te i budi.
Kao sto kazu, incident je resen.
Ljubavna barka o stvarnost se zdrobi.
Mi smo precistili, I sto da se drese
uzajamne boli, uvrede i kobi.
Pogledaj samo kakav je mir nad svetom.
Noc zvezdanim sjajem nebesa skor osu.
U taj cas odustajes da protumacis sve to
istoriji, vekovima i kosmosu.
 
Kuda lepi tamničaru
Sa tim ključem poprskanim krvlju
Idem da oslobodim onu koju volim
Ako još ima vremena
A nju sam zatvorio
I nežno i svirepo
Na najskrovitijem mestu svojih želja
Na najdubljem mestu svojih nemira
U laži buducnosti
U gluposti zaklinjanja
Hoću da je oslobodim
Jer hoću da je slobodna
Po cenu i da me zaboravi
Po cenu i da ode
Pa čak i da se vrati
I da me još voli
Ili da zavoli drugog
A ako joj se taj dopadne
Pa ona ode
I ja ostanem sam
Sačuvaću samo
Na svojim dlanovima
Do poslednjeg daha
Blagost njenih dojki izvajanih ljubavlju.
 
Kada želim do Tebe stići,sve drugo moram zaustaviti. Moje oči ne vide svjetlost sunca i slijep sam za boje svjetla. Uši su moje gluhe i prsti ne osjećaju ništa.
Postojiš samo Ti.

Tvoj je dom tih i miran.
Ispunila si ga prozirnim mjehurićima blaženstva.
U njima se odmaraš i čekaš kad ću doći. Ali kad Te ugledam, u oku tvom nazirem igru.
Znam da ove tišine ne bi bilo kad bi Tvoje vatre ugasile.
Cijeli svijet samo je Tvoja sjena,samo san kojeg si sanjala poradi mene i moje ljubavi.

Pokrenula si zvijezde i galaksije, pokrenula si svjetove da bi ih meni pokazala.
Ti jesi taj pokret,ta silina i snaga onog što postoji i onog što je zamišljeno.
To je izraz Tvoje ljubavi.
Stvaraš usporene krugove obješene poput lampiona na nebu plave vječnosti.
Nemoj zastati.
Nemoj nikad stati-moja ljubav o tome ovisi.

Kad želim do Tebe stići,sve drugo moram zaustaviti.
Moje oči ne vide svjetlost sunca i slijep sam na treptaje zvijezda. Prsti ne osjećaju ništa,a zvuk u mojim ušima ništa više ne znači.
Tamo, gdje svaki pokret staje,gdje prestaju slike i riječi i gdje utihnu čak i misli,tamo si Ti,moja ljubavi.
Tamo postojiš samo Ti.

/A.P. Kezele/
 
Želim te sanjati, želim sanjati tvoje dodire, poljupce, uzdahe i riječi. Tvoju kosu, tvoje oči, tvoja usta, tvoj osmijeh, tvoj parfem, sve tvoje želim da bude moje, želim biti jedno s tobom, jedno tijelo, jedna duša, jedno srce. Volim kad me pogledaš i nasmiješ se, i tako si slatka, i najljepše je, gledati te neprestano, gledati te u oči, u pogled koji mi prodire u dušu, koji mi trga srce, koji mi razara misli, i ponavlja riječi, riječi koje onda stalno kruže u meni, i nikad ne prestaju: volim te, volim te.. Prolaziš mi žilama i ulaziš u ruke koje te diraju, ulaziš u usne koje te ljube, ulaziš u srce koje osjetiš kako kuca, ispunjen tobom, ispunjen tvojom ljubavlju ne želim otići, ne želim da mi bude hladno, ne želim da se pomakne kazaljka na satu, želim da taj trenutak traje vječno, neprekidno, taj trenutak koji gori i divlja u meni, koji čini sve drugo nevažnim, nebitnim, koji te voli, koji te gleda i ne želi stati i otići jer ti si centar mojih želja, moje mašte, mojih snova i mojih nadanja…
 
Kad se usne i usne spajaju
ko da nešto bajaju...
ljubav je čarolija koja prija...
magija...
ali ona zna i da boli,
kad srce srce neće više da voli..
u onim rijetkim noćima
dok uživah u zelenim očima
spoznah sve to...
i sveto i prokleto...
kažu:sve što je lijepo kratko traje,
ali ne znaju da ljubav prava nikad ne prestaje...
niti onda kada drugu ljubi
jer i kad srce bitku gubi
ono voli...do boli.. do boli...
a ja.. ja sretan sam,
jer znam nije sam... nije sam...
 
Ako ti kazzu da sam delozziran sa ovoga svijeta i da sam se preselio na ahiret, ne vjeruj, jer ja se bez tebe ne zzelim seliti igdje. Moj svijet je onaj gdje si ti.

Ako ti kazzu da sam otishao na bolje mjesto od ovoga gdje sam bio, vjeruj da je to lazz, jer bolje mjesto od tvog zagrljaja ne postoji.

Ako ti kazzu da sam bio dobar ccovjek i da me je Bog zbog toga uzeo sebi, ne vjeruj, jer Bog uzima sve, i one dobre i one loshe, samo shto naccin i red vozznje nisu isti za sve.

Ako ti kazzu da sam hudio na Boga, ne vjeruj, jer volim voljeti i biti voljen, primitivno i obiccno kao ccovjek. Zar je grijeh biti ccovjek??? Da je dragi Bog htio drugaccije on bi me stvorio kamenom a ne ccovjekom.

Ako ti kazzu da sam otishao lagano kao u snu, opet ne vjeruj, jer sam se svim silama borio da ostanem i budem shto duzze uz tebe.

Ako ti kazzu da je tvoje ime posljednje shto sam izustio, to vjeruj.
 
Kad me gledaš,
kad uza me, bez pokreta, sjedeći, blago se nagibaš;
kada pružaš svoje dvije ruke, tako umilna, jer želiš,
jer bi eto htjela dotaći, da, moje lice.
Tvoje dvije ruke, kao iz sna,
koje me kao neka sjena dosežu.
Gledam ti lice. Dah nježnosti izbio je iz tebe
poput svjetlosti u crtama tvog lica.
Kako lijepa izgledaš! Izgledaš više djetinjasta.
I gledaš me.
I smiješiš mi se.
Što li tražiš kada me, pružajući ruke, nijema,
dotičeš?
Osjećam žar sjene, dima što živahan stiže.
Kakva ljepota, dušo moja! Nastamba, u zanosu,
mirna počiva.
Ti šutiš a ja osjećam svoje lice, zbunjeno, blago,
među tvojim prstima.
Nešto moliš. Pretvaraš se u djevojčicu koja moli.
Nešto tražiš. Prelama se neki glas koji ne postoji
i koji nešto ište.
Zakašnjela ljubav. Ljubav u prstima koja kuca bez
buke i bez glasa.
A ja te gledam u oči, gledam i čujem te.
Čujem dušu posve tihu, djetinjastu, koja pjeva
slušana.
Ljubav kao cjelov. Ljubav u prstima koju slušam
zatvoren u tvoje ruke.
 
Povremeno ispred sebe postavim sjecanja..zivjeti razapet izmedzu onog sto hoces i onog sto moras ..nositi u glavi slike onog sto ne postoji..cudno zar ne....skrivas pogled jel to mozda prepoznajes nas...govorio bi tako da me uvjeravao da je vjerovao u privide,vjerovao u slike koje smo stvorili...varka je bila ona carolija sna,varka Lejla...lutati okolo kao duh,gubiti dijelove sebe na raznim stanicama..cudno,zar nemozes da me razumijes? pitao bi me..dok je govorio tako u tim rijecima pronalazila sam sebe i sve ono sto dosad nismo primjetili...cemu trositi vrijeme na ova lutanja stobom...zar si umorna,zar to nije ono sto si htjela sto si zeljela..?bili su to trenutci kad je bio razocaran..razocaran,pokusavao bi da rijesi tajnu moje nemoci da pronadem rijeci koje bi imenovale tamu u nama da mu kazem da nije tako..nista mi nije jasno..usne sute ...tisina je srasla s nama a nismo ni primjetili..ocekujemo li ljubav il razumjevanje koje nismo spremni dati...znas ,mislio sam da me ti razumijes,da zelis da lutas ? prevario sam se..sto nam se dogodilo....znas ljubavi nemogu a da ti nekazem da ono najmanje smo propustili,ono sto nam je bilo pred ocima...citiracu ti Radovica a ti saslusaj i ne prekidaj...Prije nego sto krenete da trazite srecu, provjerite - mozda ste vec srecni. Sreca je mala, obicna i neupadljiva i mnogi ne umiju da je vide". Eto to smo propustili a ti i sad lutaj..Kad tad odgovoricu ti Lejla a ti i dalje sanjaj..

Carolija..
 
And now, the end is near
And so I face the final curtain, ha ha ha
You cunt, I'm not a queer
I'll state my case, of which I'm certain

I've lived a life that's fool
And each and every highway
And yet, much more than this
I did it my way

Regrets, I've had a few
But then again, too few to mention
But dig, what I have to do
I'll see it through with no devotion

Of that, take care and just
Be careful thought along the highway
And more, much more than this
I did it my way

There were times, I'm sure you knew
When there was nothing ******* else to do

But through it all, when there was doubt
I shot it up, or kicked it out
I fought the war, and the world
And did it my way

I've knocked out in bed last night
I've had my fill, my share of looting
And now, the tears subside
I find it all so amusing

To think, I killed a cat
And may I say, oh no, not their way
"But no, no, not me"
"I did it my way"

For what is a brat, what has he got
When he finds out that he cannot
Say the things he truly thinks
But only the words, not what he feels

The record shows, I've got no clothes
And did it my way
 
Volim te od kad znam za sebe
to se nikada nece promeniti,
bez obzira na vreme i dogadjaje

Bicu uvek tu kraj tebe
da te nasmejem i slatko poljubim.

Samo zatvori tvoje lepe okice
pusti misli da te vode ka meni.

Znaj,kojim god putem da krenes,
na kraju,cekacu te ja rasirenih ruku,
sa osmehom i reci cu ti:
"Svet je tako mali za nas dvoje,zar ne"?
 
Bila si moja snaga,
moja najlepsa misao,
Bila si carolija moga zivota,
moja najveca darovana tuga.

Vetrovi i kishe odnesose te
nestao ti je svaki trag
Ni zov moga srca nije
mogao da te vrati meni.

Sam i zatvoren u mom srcu
pruzam ruke...
trazim te...
Ali,daleko si sada...

Vreme leci sve,
mozda mi i zaborav pomogne
da izlecim oziljke
sto mi jedu srce.

Sneg i njegove prve pahulje
topi se i nestaje
jedna na mojim usnama
jedna suza u oku
i jedna zelja u srcu.
 
Ne govorim ti baš u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svjetlo u očima
prije spavanja
ne govorim ti nešto nježno
i ne grlim ti dušu
ali ovo ti moram reći
previše je gorkog
i ljudi su grubi
pa ako i ne govorim
još uvijek te ono najljepše u meni
voli i ljubi
 
Ruke nam se obavijaju, oči nam se upijaju, tako počinje povest naših srca...

Noć je u martu, mesečina svetli;vetar nosi slatki miris žene;moja svirala leži na zemlji zanemarena, a tvoj je cvetni venac nedovršen.

Ljubav ova između tebe i mene jednostavna je kao pesma.

Tvoj preves boje šafrana opija mi oči. Venac jasminov, koji si isplela za me, opija mi srce drhatom kao hvala.

To je igra davanja i odricanja, otkrivanja i ponovnog skrivanja;nešto osmeha i sasvim malo stidljivosti i poneka tek, slatka, besmislena kavga.

ljubav ova između tebe i mene jednostavna je kao pesma.

Nikakve tajne izvan sadašnjice;nikakve borbe oko nemogućeg; nikakve senke iza ljupkosti; nikakvo pipanje u dubinama tame.

Ljubav ova između tebe i mene jednostavna je kao pesma.

Mi ne lutamo iz reči u večito ćutanje;ne podižemo ruke svoje u prazninu za stvarima izvan nade.

Zadovoljni smo onim što dajemo i onim što dobijamo.

Nismo iscedilii poslednju kap radosti da iz nje pravimo vino patnje svoje.

Ljubav ova između tebe i mene jednostavna je kao pesma.
 
Poljubio si čelo mi il usta,
ne znam
- tek slatki glas osluhnuh u taj mah
a tama gusta
pokri trepavica užas mi i strah.
U žurbi sam ti poljubio čelo
jer omami me
tvoj mirisni dah
no ne znam
- tek slatki glas sam čuo u taj mah
a tama gusta
pokri trepavica užas mi i strah.
Poljubi li mi čelo ili usta?
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top