Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Ja sam ti kao zrno peska koje si trebao da preneses preko pustinje. Nalik svakom zrncetu, ali ipak drugacije od svih. Steta sto si se sapleo o kamen sumnje.
n.n.
Moja ti tisina smeta. Moje cutanje tumacis kao cin prkosa. Zaustavljene suze kao znak ravnodusnosti. Nemas ti pojma koliko je snage potrebno da suze unatrag zakotrljam, sve do duse i tu ih skamenim. Nemas ti pojma koliko jakim lancima sam vezala sebe, da ruke ka tebi ne pruzim, da te u oci ne pogledam, da ni u jednu laz sa tvojih usana vise ne poverujem. Okivam srce santama leda, neotpornim za toplinu tvojih obecanja i onako su lazna. Kazes da sam se promenila, ne dragi moj, nisam ja, bol to cini ljudima.
Veceras ostavljam sve po strani.Veceras oblacim najljepsu haljinu..stavljam najljepsu sminku..prikrivam tuzno lice.Odlazim u nepoznato..negdje gdje zraci svjetlost srece..gdje ce me opiti miris vina i lagani zvuci balade.Od veceras utjehu trazim u pozitivnim ljudima..a za sobom cu zatvoriti vrata iza kojih ostavljam suze..bol..patnju..pa i misli na tebe..