Samo jednom srce voli

Matrix25

Obećava
Poruka
56
Inspiriran jednim komentarom sto sam ovdje procitao,odlucio sam se za ovu temu.Isprike ako slicna tema vec postoji.

Dakle mene zanima da li mislite da covjek samo jednom u zivotu voli onako skroz iskreno,svim srcem svojim i svom dusom svojom?Ok,znam da ima vise vrsta ljubavi,znam da se nakon prekida neke veze,ljubavi..moze zavoljeti druga osoba,no je li to zaista ona prava ljubav ili srce uvijek pamti onu prvu,posebnu?(Za cure,onog posebnog)

Ovo me jako zanima,iskreno da priznam jako sam zbunjen u vezi toga.Zasto? Zato sto sam jednom volio..jako,najjace,najiskrenije...poslije toga nikada nisam vise za nikoga osjetio nista slicno,ni priblizno...i sad sam zbunjen..znaci li to da ako ikada nekoga pronadjem,to nece biti iskrena ljubav,da necu vise nikada osjecati one zmarce koji ti prozimaju citavo tijelo...znaci li to da cu ja biti neiskren prema toj novoj osobi?Je li na kraju krajeva to posteno?

Ono kako je to kod mene,savrseno opisuje ova pjesma



Nadam se da ste razumjeli sta sam hjeo reci..
 
Inspiriran jednim komentarom sto sam ovdje procitao,odlucio sam se za ovu temu.Isprike ako slicna tema vec postoji.

Dakle mene zanima da li mislite da covjek samo jednom u zivotu voli onako skroz iskreno,svim srcem svojim i svom dusom svojom?Ok,znam da ima vise vrsta ljubavi,znam da se nakon prekida neke veze,ljubavi..moze zavoljeti druga osoba,no je li to zaista ona prava ljubav ili srce uvijek pamti onu prvu,posebnu?(Za cure,onog posebnog)

Ovo me jako zanima,iskreno da priznam jako sam zbunjen u vezi toga.Zasto? Zato sto sam jednom volio..jako,najjace,najiskrenije...poslije toga nikada nisam vise za nikoga osjetio nista slicno,ni priblizno...i sad sam zbunjen..znaci li to da ako ikada nekoga pronadjem,to nece biti iskrena ljubav,da necu vise nikada osjecati one zmarce koji ti prozimaju citavo tijelo...znaci li to da cu ja biti neiskren prema toj novoj osobi?Je li na kraju krajeva to posteno?

Ono kako je to kod mene,savrseno opisuje ova pjesma



Nadam se da ste razumjeli sta sam hjeo reci
..


Samo jednom srce voli
samo jednom dusa boli
sve ostalo sve je lazno
sve ostalo nije vazno
sve ostalo sve je lazno

Samo sam jednom voleo
jednom sam ljubio
jednu sam ljubav imao
i jednom sve izgubio


I



Jednom sam snove sanjao
jednom sam voleo
jednu sam ljubav sam imao
nisam je jos preboleo

Neces je ni preboljeti, vjeruj.
Ja te savrseno razumijem...
Bice zmaraca, dozivjet ces ih, naravno da hoces, ali, to nece biti ni slicno onom sto pamtis.


Neces biti neiskren prema osobi s kojom budes, jer, neces se ni ponasati onako kako ne osjecas, zar ne?
U suprotnom, ne bi lagao nju, vec sebe.A to tako boli...najgore je kad pokusas slagati sebe, kad se pokusas ubijediti da si zaboravio, pa krenes ispocetka.
Mozes krenuti, mozes poceti nesto novo, ali...
Znas, mnogi ljudi pravu ljubav osjete jednom ili nijednom u zivotu.
Sretni su oni kojima se zaista desi, ja cesto imam obicaj reci: bolje je dozivjeti je pa izgubiti, nego li ne dozivjeti nikada.

I prestani traziti ono sto si izgubio( iz iskustva znam da trazis).
Prestani, jer samo gubis vrijeme, posveti se nekom ko te voli, posveti mu se koliko mozes, ali nemoj tu osobu lagati.
Nemoj se pretvarati.
Neces imati ono sto si izgubio, ali ne dozvoli da ti to unisti buducnost.
Neka proslost bude nesto cega ces se sjetiti sa osmjehom na licu, a buducnost nesto cemu ces se od srca nasmijati...
Ne trazi, samo kreni dalje...
 
Neces je ni preboljeti, vjeruj.
Ja te savrseno razumijem...
Bice zmaraca, dozivjet ces ih, naravno da hoces, ali, to nece biti ni slicno onom sto pamtis.


Neces biti neiskren prema osobi s kojom budes, jer, neces se ni ponasati onako kako ne osjecas, zar ne?
U suprotnom, ne bi lagao nju, vec sebe.A to tako boli...najgore je kad pokusas slagati sebe, kad se pokusas ubijediti da si zaboravio, pa krenes ispocetka.
Mozes krenuti, mozes poceti nesto novo, ali...
Znas, mnogi ljudi pravu ljubav osjete jednom ili nijednom u zivotu.
Sretni su oni kojima se zaista desi, ja cesto imam obicaj reci: bolje je dozivjeti je pa izgubiti, nego li ne dozivjeti nikada.

I prestani traziti ono sto si izgubio( iz iskustva znam da trazis).
Prestani, jer samo gubis vrijeme, posveti se nekom ko te voli, posveti mu se koliko mozes, ali nemoj tu osobu lagati.
Nemoj se pretvarati.
Neces imati ono sto si izgubio, ali ne dozvoli da ti to unisti buducnost.
Neka proslost bude nesto cega ces se sjetiti sa osmjehom na licu, a buducnost nesto cemu ces se od srca nasmijati...
Ne trazi, samo kreni dalje...

Da,moje razmisljanje ide u tom tragu..jednostavno je,prva ljubav zaborava nema.I nista i nitko je ne moze zamijeniti.Pitanje je jesam li ja jedan od onih koji sam samo jednom osjetio nesto takvo..ocu li se uzdignuti iznad toga pa da se zbilja proslosti sjecam sa osmjehom na licu...
 
Da,moje razmisljanje ide u tom tragu..jednostavno je,prva ljubav zaborava nema.I nista i nitko je ne moze zamijeniti.Pitanje je jesam li ja jedan od onih koji sam samo jednom osjetio nesto takvo..ocu li se uzdignuti iznad toga pa da se zbilja proslosti sjecam sa osmjehom na licu...

Ako si potrosio dosta vremena u pokusaju, onda prestani pokusavati dalje.
Mozda se bas tada desi, ali, meni nije...godine su prosle, slicno iskustvo nisam dozivjela.
Niti ne pokusavam vise.
Zivim zivot onako kako mogu, onako kako moram, i, vjeruj da ponekad i uzivam u njemu.
Istinski uzivam.
Slike proslosti nanese miris proljeca, rijeci neke pjesme, "one" pjesme, samo nase.
Sjecanja navru, ali ja vise ne bjezim od njih, osmjehnem se, zahvalim sudbini sto mi je podarila nesto tako lijepo...i krenem dalje.
Jer znam, iako je nestalo sve, iako se od sjecanja ne zivi, ona su tu, ona ce vjecno biti u meni, i to je nesto sto nikad necu izgubiti...
 
Ako si potrosio dosta vremena u pokusaju, onda prestani pokusavati dalje.
Mozda se bas tada desi, ali, meni nije...godine su prosle, slicno iskustvo nisam dozivjela.
Niti ne pokusavam vise.
Zivim zivot onako kako mogu, onako kako moram, i, vjeruj da ponekad i uzivam u njemu.
Istinski uzivam.
Slike proslosti nanese miris proljeca, rijeci neke pjesme, "one" pjesme, samo nase.
Sjecanja navru, ali ja vise ne bjezim od njih, osmjehnem se, zahvalim sudbini sto mi je podarila nesto tako lijepo...i krenem dalje.
Jer znam, iako je nestalo sve, iako se od sjecanja ne zivi, ona su tu, ona ce vjecno biti u meni, i to je nesto sto nikad necu izgubiti...

ajoooj, zasto bas kada ovo citam, sva secanja naviru, i nesto tako lepo totalno izgubljeno:(
 
Dobro dobro.
Dosta pesimizma, necemo toga;)
Slozili smo se da se na taj nacin voli samo jednom u zivotu.
E pa, budimo sretni sto smo upravo mi osjetili to iskustvo, jer, vjerujte mi, mnogi ga nisu dozivjeli, niti ce ikad.

I bas ti mnogi nikad nece razumjeti sta je to prava ljubav.
 
Srculence maleno je u isto vreme tako vitalan organ za nas organizam a negde opet tako pogubno za dusu.Tako jednostavno a tako komplikovano.Duboko verujem da za svakoga postoji bas neko za nju/njega rodjen/a.Na tom putu upoznajemo druge ljude, dok ne sretnemo onoga za cim nase srdasce rudi i iskace iz grudi, sto se kaze. Fascinantno je voleti, biti voljen..Zaista.I lagala bih kada bih rekla da nije sjajan osecaj.Secam se svojih osmeha, da sam blistala od srece..budila se sa osmehom.Neponovljiv i tako ceznjiv osecaj.Mnoge me stvari nekada sete na to...i znam da sam po tome bila ziva,jer sam volela bezrezervno,bezuslovno..ma,jedinstveno,najiskrenije moguce..kao dete koje pruza rukice da ga uzmes u narucje,sa tolikom kolicinom poverenja.Sa ove distance,ponosna sam na sebe,sto i nakon jako loseg iskustva i dalje umem,mogu i zelim da tako volim i budem voljena.Tesko je.Vreme ne leci sve rane.Barem kada sam ja u pitanju.Ucim se zaboravljanju,ali negde,ponekad..se otme suza na vedrom licu.Negde cu to zauvek prozivljavati.Ali ne dam se i necu da odustanem,jer znam da mogu tako opet voleti i biti sretna.Ne zelim da odustanem.I kada gubim, ja cu izgubiti sa osmehom,zatvoriti srculence, otplakati u tami bezbroj noci i kao feniks se opet roditi.Zelim da verujem da je opet moguce tako voleti i da tako budem voljena.To sam ja...borac.A, to znaju sta je biti..samo hrabri i oni sto su nekada sretni bili.:heart:
 
Svaki put se voli drugacije..samo jednom..onako..jako ..najjace...
i od svih ljubavi..toj se najcesce vracamo secanjem ako je neostvarena
u trenucima kada smo sami sa sobom

mnoge upravo zbuni to što je neostvarena...pa joj često pridaju veći značaj, jer su zbunjeni
(da se ostvarila, pitanje da li bi bila najjača, ne znam je l me razumiješ)

TEma: može se voljeti više od jednom...ali jednom je najviše...neko to zna odmah, neko shvati kasnije:)
 
Poslednja izmena:
mnoge upravo zbuni to što je neostvarena...pa joj često pridaju veći značaj, jer su zbunjeni
(da se ostvarila, pitanje da li bi bila najjača, ne znam je l me razumiješ)

ja razumem... :)
zato je i glupo upoređivati neku staru ljubav koja se završila(svakako tužno, jer bi u suprotnom još uvek trajala), sa nekom novom koja se tek budi i još uvek je lepa, čista i bezbolna... :) to je što se tiče onog dela teme koji govori o tome da nije fer ići dalje nakon što doživiš tu jednu mega jaku ljubav, jer navodno nikada tu neku drugu osobu nećeš moći voleti dovoljno jako...
što se mene lično tiče, meni je merilo ljubavi onaj osećaj da mi nešto fali kada on nije kraj mene... konkretno, što mi više neko nedostaje, toliko sam svesnija jačine svoje ljubavi... a kako čovek često shvati šta je imao tek kada to izgubi, nekako je logično da izgubljenim ljubavima daje veći značaj...
osim toga, sreća možda jeste intenzivniji, ali je često i kratkoročniji osećaj/doživljaj od tuge... pa zato prilikom nekog vaganja dolazimo do zaključka da više patimo za onim što je bilo, nego što se radujemo onom što je sada...
na kraju krajeva, ko to zaista može da zna/shvati/predoseti... dok ne doživiš novu ljubav, ne možeš znati kakva će biti... to moramo da ostavimo sudbini ili čemu već, a na nama je samo da se ili predamo bolu ili da se nadamo boljem... :)
 
Srce voli onoliko puta koliko mu to dopustimo :).
Svaka ljubav živi svoj sopstveni život, njen početak i kraj nisu uvek onda kada počinjemo/završavamo neku vezu.
Nekad ljubav osetimo i pre početka, često ljubav ne prestaje prestankom veze sa onim koga volimo.
Kada naučimo da slušamo i razumemo sopstvene emocije, kada shvatimo da one žive sopstveni život, kada im dopustimo da se rađaju i umiru prirodno - onda ostavljamo prostor srcu da svaki put iznova voli tako da nam se čini da nikad pre nismo voleli istom snagom, da upravo živimo tu svoju najveću ljubav.
Desi li se da je izgubimo, samo kada dozvolimo sebi da je odbolujemo i "izživimo", moguće je da ponovo doživimo "onu" ljubav: snažno, potpuno, jedinstveno.
 
A jeste rjeciti :D

Znam da mnogo puta voli,to sam i napisao..no po meni nikada,ali nikada ne mozes voljeti nekoga kao onu prvu ljubav sto si osjetio,prvu osobu koju si iskreno zavolio..pa bas kao sto pjesma kaze.

No ja bi zelio,iskreno bi zelio da se varam...

U životu ne postoji ništa apsolutno, što ti izražavaš s ovime nikad. Sigurno je da možeš voljeti samo jednu osobu cijeli život, to nije ništa čudno i nevjerojatno. Moja dobra prijateljica u braku je s čovjekom svog života i on je njena fatalna ljubav, samo on je taj (imaju i djecu), a to je toliko divno.
Ja sam bila u braku s onime za koga sam mislila - iskreno zaljubljena - da je on čovjek mog života. Ali, nije bio. Rastali smo se i u mom novom životu, ili drugom, ima ljubavi mjesta, iskrenoj, velikoj i potpunoj.
Ne mislim da srce samo jednom voli, kao neko životno pravilo (nije neka riječ, ali ne mogu se sad sjetiti druge) po kome svijet živi. Sama sam voljela duboko, strasno i zaneseno,
bez sumnje iskreno i silno ne jednom. Ne čini mi se to ni lošim ni boljim, razlikujemo se pa nije svejednako, jer ni ljubav ni život nisu jednoobrazni. Ono što znam, patnja ne produhovljuje a ljubav i zaljubljenost čine čovjeka boljim i vrijednijim. A pjesma...pusti pjesmu jer život nije film :)
 

Back
Top