Hvala, hvala divni ste!
Ali sad na salu stranu, ne zelim da upropastimo temu ljudima kojima je ona vazna. U ostalom vazna je i meni jer znam koliko i kako boli i kako se covek oseca kad se oseca samim bili praznici ili ne a specijalno u toku praznika. I znam kako je kad bi covek da se sit isprica sa nekim i onda premislja i ne seti se nikog. Ma kako je kad si sam...bio to ili ne.
Ali ja nikako ne kukam. Niti se zallim, na protiv kazem da sam zadovoljna i sobom i svojim zivotom. Zelja imam ali je jedna vazna, najvaznija...i to nikako nije Zoran

. Ne znam kako to drugima izgleda, meni je super biti rodjen na Bozic, nosi to neku odgovornost ali i ocekivanje u sebi ali kazem da mi nista nije dato dzabe u zivotu. Ali mi je zato dat osecaj, onaj divni, uzviseni kad postignes i dostignes ono sta si toliko zeleo. Ma sta to bilo. Taj osecaj trijumfa je nezamenjiv. Ali da osecam prisustvo Boga u sebi i zivotu. I to uliva takodje neki mir i sigurnost na svoj nacin. Imalo ili ne veze sa Bozicem...
Zato ljudi, svi vi koji se osecate samima, dignite glave, osmeh na usta i napred. U zivotu nema nazad. I sto te vise siba ti jos vise glavu gore jos lepsi osmeh i jos sigurnije napred! Jednom ce se isplatiti! Verujte, govori vam neko ko zna kako samoca pece....
Zelim vam srecne praznike, zdravlje i da vam se zelje ispune! I svaki put kad se osetite samima pomislite samo koliko ljudi na ovom svetu jos ima, divnih, kvalitetnih koji se bas u istom trenutku osecaju samima. I zive, i idu dalje...
A Zoran...*ebes Zorana. Pasce on za slobodu pa ne znam sta da je! Jednom, ne znam kada ni kako ali znam da cu ga probati...i uzivati u svakom trenu

. Ali ima mnogo vaznijih stvari u zivotu od njega...