Сајам књига Београд 2007.

Nemam vremena da kopam po internetu da vidim da li se zaista sve na latinici smatra hrvatskom književnošću, ako je zaista tako, neko nam je gadno smjestio. Bez obzira na to, mora se reći da je velika prednost i privilegija što možemo naš jezik pisati na dva pisma. Imamo ćirilicu koja je zaista samo naša, dio identiteta i privilegija nam je da je koristimo. S druge stane imamo latinicu koja nam omogućava lakše učenje većine stranih jezika i uopšte lakšu komunikaciju sa Zapadom.
I jedne i druge prednosti su važne. Podsjetiću vas da su narodi mijenjali svoje pismo kako bi postali korespodentniji sa okolinom. Rumuni su početkom 20. vijeka odbacili ćirilicu i usvojili latinicu, Turcima je Ataturk kad je vršio evropeizaciju nametnuo latinicu i zabranio tursku varijantu arapskog pisma. Čak i u Kini ima ideja da se napravi latinični standard za kineski jezik. Mi smo zaista privilegovani što svako sa osnovnom školom može da koristi i jedno i drugo pismo.
Što se tiče poreza i olakšica za ovo ili ono pismo, tu se moramo osvrnuti na različite upotrebe pisma. Postoji državna, javna i privatna upotreba. Država može da reguliše, recimo, da se zvanična korespodencija državnih institucija odvija na ćiriličnom pismu (mislim da baš tako u Srbiji i jeste), ili da se određene publikacije moraju štampati ćirilicom, kao što je Službeni list. Mislim da s tim niko nema problema. Međutim, nezavisna izdavačka ili novinska kuća sama odlučuje kako će štampati svoja izdanja. Tu ulogu igra tržište ali i politika izdavača, neka misija koju su sebi dali. U svakom slučaju, u državi mora postojati puna sloboda javne upotrebe jednog i drugog pisma, bez toga zaista možemo preći tanku granicu kulturne diktature.
 
Бар у нечему да се сложимо, да је наше писмо само ћирилица. Што се тиче привилегија демантују нас Македонци, Бугари, Руси, Грци, да наведем само ближе народе. А примери који су наведени нису меродавни,јер, ако је турски татко изменио писмо у Турској прешао је са лошег на боље и из практичног разлога; Румуни су, колико знам, писали ћирилицом и то на старословенском језику (вероватно у некој редакцији), па кад су прешли на народни говорни променили су и писмо. Кинеско писмо је тешко за учење, мада има неке предности, врло је лепо и много брже се чита.
Не видим зашто би се таксом или ослобађањем од пореза, ради очувања ћирилице, сматрало неком врстом диктатуре.
 
ради очувања ћирилице

Kako misliš očuvanja? Ćirilicu niti ko ukida niti zabranjuje. U školi je djeca uče, objavljuju su novine, knjige.. , država je, štaviše, preferira. Ako ti osjećaš da je ugrožena zbog njenog mogućeg manjka u javnoj upotrebi, to je posljedica globalizacije i dominacije anglosaksonske popularne kulture. Svaka mjera oporezivanja ili stimulacije tu bi bila samo kontraproduktivna. Latinica bi dobila status zabranjenog voća i klinci bi je, vjerovatno, još više koristili.
I još nešto. Iako si ranije naveo suprotno, ćirilica kod svih standardnih štamparskih fontova ipak zauzima više prostora od latinice. Ne mislim da je latinica zbog toga bolja, ali je vjerovatno i to jedan od razloga zašto se izdavači češće odlučuju za latinicu.
 
Ово последње не разумем. Једино што сам навео је да због пласмана у Хрватској, Босни, па и Црној Гори, латиничка књига је у повољнијем положају и све ће је више штампати, па је оправдано прописати додатни порез или ћириличке књиге ослободити пореза. При овоме остајем.
 
Saopstenje za javnost



Beograd, 18.10.2007.



Izdavacko knjizarsko preduzece Metaphysica iz Beograda obavestava postovaoce i ljubitelje knjige u Srbiji da je odustalo od ucesca na ovogodisnjem medjunarodnom Sajmu knjiga u Beogradu zato sto od organizatora ove manifestacije nije dobila stand koji po poziciji i velicini odgovara renomeu i produkciji ove kuce. Naime, radi se o sledecem:

Jedan od osnovnih kriterijuma za dodeljivanje pozicije i velicine standa, kako je sam organizator propisao pravilnikom o ucescu izlagaca na Sajmu knjiga, jeste broj objavljenih knjiga izmedju dva Sajma. IP Metaphysica je u trazenom intervalu publikovala preko cetrdeset naslova, sto je svrstava u red najvecih izdavackih kuca u Srbiji, a dobila je izlagacki stand od 12 m, i slovima - dvanaest metara kvadratnih - sto je uistinu sramotno i ponizavajuce ako se uzmu u obzir sledece cinjenice koje je lako proveriti, a to je: mnogo manjih izdavackih kuca dobilo je mnogo vece standove, ne samo u hali I, u prstenu oko arene, nego i u samoj areni (za neupucene citaoce, arena oznacava mesto u hali I gde izlazu izdavacke kuce koje su ne samo od najveceg ugleda i znacaja u sprskom izdavastvu, vec imaju i najvecu produkciju knjiga).

Kojih se onda kriterijuma pridrzavao organizator? Od cetrdesetak naslova koje je IP Metaphysica objavila u ovoj godini ima bar desetak kapitalnih dela, od kojih bismo izdvojili delo autora Aleksandra Veljica, "Racija - zaboravljeni genocid", u kojem ovaj lucidni i hrabri novinar i istrazivac otkriva da je 1942. godine u Vojvodini u pogromu Jevreja, Srba i Roma od strane nacistickog okupatora stradalo dvostruko vise zrtava nego sto je to domaca i svetska istoriografija obradila, sve to izneto na 672 strane monografije velikog formata. Ovo delo je pobudilo veliko interesovanje citave svetske javnosti, tako da su stizali, i jos uvek stizu, pozivi i dopisi iz Engleske, Amerike, Izraela, Nemacke, Australije, itd., u kojima znacajna imena iz raznih podrucja drustvenog zivota izrazavaju divljenje, kao i zelju da knjiga sto pre izadje iz stampe kako bi bila dostojno prezentovana u svetu. Da, u svetu, ali ne i kod nas. Ponavlja se uvek ista prica na ovim prostorima. Mnogi uglednici iz zemlje i sveta hteli su da dodju na promociju ovog dela koja bi bila planirana da se odrzi na Sajmu knjiga u Beogradu, ali je izdavac bio prinudjen da otkaze protokol samim tim sto je otkazao ucesce na Sajmu. Pukla je bruka, ali to jos nije dodirnulo obraz organizatora Sajma.

Osim ovog dela, tu je i briljantna knjiga Svetlane Djokic, "Monodrama zivota", u kojoj velikani nase filmske i pozorisne scene u monodramskim ispovestima iznose svoju zivotnu pricu. U knjizi su Danilo Bata Stojkovic, Mira Stupica, Bora Todorovic, Lane Gutovic, Mira Banjac i drugi doajeni, a takodje je bilo u planu da se odrzi promocija na standu izdavaca, na kome bi kao gosti bili Mira Stupica i Lane Gutovic. Ali organizator Sajma knjiga se potrudio da pokvari i ovo zadovoljstvo ljubiteljima i postovaocima knjige.

Da se ne zagubimo u nabrajanju naslova koje smo ove godine publikovali, hteli bismo da ovo obavestenje za javnost zavrsimo sledecom konstatacijom:

Izdavacka kuca Metaphysica ne smatra da je neko od prisutnih izdavaca u hali I na Sajmu knjiga nezasluzeno tu gde jeste, naprotiv, mi smatramo da su svi oni koji se bave knjigom u ovim teskim i nadasve knjizi nenaklonjenim vremenima pravi superheroji i idealisti ovog posla i da su i te kako zasluzeno tu gde jesu, ali da cinjenice govore to sto govore, a to je da je organizator Sajma knjiga, nehoticno ili zlonamerno, omanuo u proceni mera guliverijanskog gabarita izdavacke kuce Metaphysica, pa je pokusao da je ugura u liliputansku odecu standa u koji je hteo da je smesti, sto nikako nije islo, jer ne moze veliko da udje u malo. Ali organizator Sajma knjiga je zato mogao u tu odecu da obuce bar tri liliputanska izdavaca iz arene koji su se tamo zaprtljali u guliverijansku odecu koja im uopste ne pristaje.

Ne znamo na Adresu kog Arhipelaga da uputimo ovo obavestenje, a da se ne zagubi na pucini Okeana nerazumevanja i zavrsi u celjustima ostrozubih morskih pasa, osim ako ga ne spasi plicak sigurne Lagune, koja je postedjena opasnih virova burnih izdavackih nemira? No, mi cemo ga ipak proslediti, pa neka stigne dokle stigne i neka prodje kako prodje.


IP "Metaphysica"
Aleksandar Dramicanin
 
Кад већ спомену ве-це, да кажем шта ми се десило пре неки дан. Идем ја тако, кад, видим на излогу једне радње исписано крупним словима IMAMO VECE VELICINE, а како ми се баш тад ишло у ве-це, потрчим тамо не размишљајући много...
Толико о предности два писма, јединствено на свету.
 
Je l' bio neko? Utisci, cene, ima li guzve?

Ja sam bila juche,dodushe sa shkolom,ali...
Guzve ima,i to nevidjene,sto meni prija,i sto mi je odgovaralo,jer volim protok ljudi.Knjiga na sve strane...Prosto nisam znala gde pre da gledam...Cene su relativno ok,nisam naisla ni na sta sto je extremno skupo i sl. Sve u svemu,odusevljena sam.Upoznala sam i Marka Vidojkovica,tako da...;)
 
ja jako ne wolim guzhwe iliti mnogo ljudi oko sebe :/ a jedwa chekam sutra da idem ^^ Marka znam, upoznala sam ga kad je bila swirka njegowog benda u klubu u mom gradu tako da wec imam potpis na Djavo je moj drug :D ali, mishljenje o njemu mi se mnogo promenilo kad sam widela crvenkapice - knjiga je strashna :/ a kakwe su cene i ponuda? chujem da je losh sajam owe godine...
 
Kupih:

Zak Prever- Izabrana dela
Virdzinija Vulf- Gospodja Dalovej
Virdzinija Vulf-Ka svetioniku
Fridrih Siler- O lepom
Dejms Dzojs- Uliks
Dzejm Dzojs- Dablinci
Nabokov- Lolita
Kami- Stranac
R. Luis Stivenson-Dr. Dzekil i G. Hajd
Beket- Cekajuci Godoa


Ljubica Arsic-Samo za zavodnice
Branislav Miljkovic- Kako i zasto Zavoleti Jazz

:-P
 
Kupih Pekića: Zlatno runo, Godine koje su pojeli skakvci, Besnilo, Sentimentalna povest Britanskog carstva. :D :D :D Mine, mine, finally mine!

Zatim, Radivoj Radić: Vizantija - purpur i pergament i Carigrad - priče sa Bosfora (sa sve posvetom :D ).

I još ponešto, Galileova kći, Izgubljeni Karavađo, Žena jednog Bordžije, Devojke iz kraja...

A sajam: NEOPISIVA gužva!
Od Gazele, Bul. Vojvode Mišića, ma ne može da se priđe. Unutra još veći haos i to na 50 stepeni, prokuvala sam. Nekim štandovima nisam uopšte uspela da priđem, Laguna npr.
Definitivno više ne vredi ići vikendom, sledeće godine ću gledati da uzmem slobodan dan tokom nedelje, pa da odem k'o čovek.

@divlja, gde si našla Džojsa, ja ga tražim već drugi sajam?
 
Uliksa na Geopoetici, Nolit- Dablinci. :-)

Rascistila se guzva oko 19h, bilo je super posle. :-)

E da, videla sam Basaru i Marka. :lol:

Eeee, definitivno sam ćoroskop, bila na oba štanda i nisam videla :(
Ali dobro, ove godine sam stvarno preterala, jedva sam nosila "bakaluk" :lol:
Kad mi dadoše u Dereti kesu za Runo sa nekim tanjušnim pantljikama za na rame :-( sve mi se useklo, još imam crvenu prugu....al' je leeeep povez, uh! :D

Lepo sledeće godine jedan radni dan prepodne, lepo uteram tutuić i čim mi oteža u ruci, utovarim, pa se vratim 8-)
 

Back
Top