Nerijetko pomislim kako sam bio u nekoj bajci, jer onakva zemlja i ne moze biti stvarna, nijesu je vrijedni mnogi njeni (najgnusnijim i najprozirnijim nacionalizmima zavedeni) gradjani. Ipak, zastane svaki zanos, svaka zdrava zelja i nada za obnavljanjem domovine, kad znam koliko je nesrecnih i, naravno, nevinih ljudi svirepo poubijano u skorasnjem ratu ili zauvijek prognano iz svojih domova. Ma kako inspirisana i huskana sa strane, zvjerstva kojima je srusena SFRJ, cinili smo mi sami, iznutra. "Obicni ljudi", u kojima se jasno vidjela snaga i smisao socijalisticke Jugoslavije, ustukli su pred nezaustavljivim uzasom koji se nije mogao uhvatiti za gusu, kome se maltene nijedna drzavna institucija nije isprijecila. No, duga je prica, svi joj, manje ili vise, znamo tezinu te dalekoseznost u pesimizmu da ce biti drugacije, slobodarskije, titoisticko.
Sa svojih 25 ja sam ostao bez sna.
Sramio bih se isto toliko koliko bih bio srecan da nam se Yuga vrati. Jer, svoje bijedne, kratkotrajne zivote, ljudi prosto ne umiju, ne znaju, ne zele... da posvete necem velicanstvenom sto su nekad i mogli da osjete na svojoj kozi. Moja razocaranja su sve dublja i itekako me obraduje spoznaja da, poput vas, postoje ljudi koji nedvosmisleno znaju sta je vrijedno i da ni u cemu nema alternativu. Ko je okusio sarm SFR Jugoslavije, veoma je psihicki poremecen ili prosto primitivan, "kratke pameti", ako je nasao utociste u bilo kojoj od ovih kvazi drzavica. Ja imam to mazohisticko zadovoljstvo da svakih pola godine osvicem u nekoj od novih, toboznjih drzavnih zajednica, tih prokletih kurcobocija kojima se impereijalisti izivljavaju nad jos uvijek neunistivom slobodarskom svijescu slovenskih i drugih ljudskih izdanaka kojima je Trobojka s petokrakom zacijelo bila najveca svetinja u zivotu. Ko zraci ovim saznanjem ucinio je mnogo i za sebe i za domovinu, pa Yugo, ako te ikada ponovo zavitlaju vjetrovi slobode, budi nevinija pred onima koji budu tobom disali!
Zivi mi bili, jos jednom, Jugosloveni! ;-)
Sa svojih 25 ja sam ostao bez sna.
Sramio bih se isto toliko koliko bih bio srecan da nam se Yuga vrati. Jer, svoje bijedne, kratkotrajne zivote, ljudi prosto ne umiju, ne znaju, ne zele... da posvete necem velicanstvenom sto su nekad i mogli da osjete na svojoj kozi. Moja razocaranja su sve dublja i itekako me obraduje spoznaja da, poput vas, postoje ljudi koji nedvosmisleno znaju sta je vrijedno i da ni u cemu nema alternativu. Ko je okusio sarm SFR Jugoslavije, veoma je psihicki poremecen ili prosto primitivan, "kratke pameti", ako je nasao utociste u bilo kojoj od ovih kvazi drzavica. Ja imam to mazohisticko zadovoljstvo da svakih pola godine osvicem u nekoj od novih, toboznjih drzavnih zajednica, tih prokletih kurcobocija kojima se impereijalisti izivljavaju nad jos uvijek neunistivom slobodarskom svijescu slovenskih i drugih ljudskih izdanaka kojima je Trobojka s petokrakom zacijelo bila najveca svetinja u zivotu. Ko zraci ovim saznanjem ucinio je mnogo i za sebe i za domovinu, pa Yugo, ako te ikada ponovo zavitlaju vjetrovi slobode, budi nevinija pred onima koji budu tobom disali!
Zivi mi bili, jos jednom, Jugosloveni! ;-)