Ruskinja zgrožena životom u Srbiji: "Srbi vole zatvorsku kulturu i hrana im je užasna"

sir patula

Domaćin
Poruka
3.385
Ruskinja Arina Hromova koja na svom Telegram kanalu okuplja oko 40.000 pratilaca sa kojima deli svoja iskustva iz Srbije, napravila je listu onoga čime nije zadovoljna.

Tokom boravka u našoj zemlji, gde je provela devet meseci, istakla je po tačkama ono što joj najviše smeta, sa čime se mnogi njeni zemljaci ipak nisu složili.

Prenosimo prvih nekolko stavki sa njenog spiska, nazvanog - Srbija: moj utisak posle 9 meseci (1. deo).

2022-04-15T202332Z_1759119598_RC2VNT9LPA6Y_RTRMADP_3_UKRAINE-CRISIS-SERBIA-PROTESTS.jpg


Telegramu.

1. Pušenje.

Ovo je nešto nezamislivo. Svi puše svuda: u restoranima, hotelima, stanovima, automobilima, kompjuterskim klubovima. Tvoja odeća miriše sve do donjeg veša.

Ne možete da sedite u sobi za nepušače, jer ih nema, i generalno vas svi oko vas gledaju kao idiote, jer Srbin nepušač nije Srbin. Zato uvek mirišete na cigarete, iako ne pušite. Da budem iskrena, moje je pitanje kako stanovništvo Srbije preživljava do zrelosti i starosti sa takvom konzumacijom duvana", stoji u delu njene objave.

Utom se osvrnula i na srpsku kuhinju, koja je među ostalim brendovima, možda najčešče predmet pohvala, tako i ponos nacije.

2. Hrana

Ukratko, užasna je. Proizvodi u prodavnici su upitni, ali ok (ima i dobrog mleka i voća), ali hrana u restoranima je uglavnom odvratna.

Ako je avokado, biće tvrd kao kaldrma. Ako je hleb, biće star nedelju dana. Ako je meso, plutaće u masti. Ako je riba, biće ultraslana. Na ovom nivou hrane, cene bi verovatno trebalo da budu niže nego u Italiji ili Portugalu? Ali ne, cene u restoranima se uopšte ne razlikuju, a ponekad i više. Rusi su tamo otvorili lanac kul restorana... Ovo je bio spas za nas. Ako kuvate kod kuće, možda vam to neće biti problem.

3. Stanovanje.

U Beogradu i Novom Sadu (dva najpopularnija grada za život) postoji bukvalno nekoliko sredina gde možete iznajmiti udoban stan u kome možete i živeti i produktivno raditi. Međutim, nezgodno je ako postoji tramvaj koji vozi po gvozdenim šinama, jer je buka tramvaja koji vozi po gvozdenom mostu sa gvozdenim točkovima toliko jaka da ne možete da otvorite prozore. Za poznavaoce Beograda i argumente da je trebalo da živimo negde drugde: živeli smo i u popularnom kompleksu na Novom Beogradu i na Vračaru. U prvom slučaju ćete platiti 4.000 evra za zaista odličan stan, skoro kao u Moskvi, ali ćete se suočiti sa nemogućnošću doručka u 8-9 ujutru (sve je zatvoreno).

U drugom ćete živeti za manje novca od 1.800-2.000 u starim zgradama bez liftova, ali sa manje-više okej renoviranjem, a i sa odličnom čujnošću komšija kroz zid.

4. Taksi.

Tridesetominutni izlet po Lisabonu košta 15-19 evra. Lepog izgleda i prilično svež Pežo ili Reno dolazi vam sa ljubaznim vozačem urednog izgleda. Taksi stiže za 5 minuta. Putovanje od 30 minuta po Beogradu košta 25-30 evra (pa, na primer, treba da dođete do jedne od retkih ekspozitura banke koja otvara račune za Ruse i koja se nalazi na samo 30-40 minuta od centra zbog gužve). Dolazi vam pokvaren, zadimljen 20-godišnji mercedes sa Srbinom, koji, dok ispunjava vašu narudžbu, nastavlja da puši. Vozite se i molite se da konačno stignete do tačke B. Na taksi čekate u proseku 15 minuta. U suštini nema drugih opcija", navela je na Telegramu.

5. Tržište rada

Prema rečima jednog imućnog Srbina, od koga smo poslednjih mesec dana iznajmili stan, dobra plata se smatra 800 evra. Sa 2000 evra - zaista ste veoma dobri.

Ovde, naravno, ima i međunarodnih i ruskih IT kompanija, ali slobodnih mesta je malo, tako da ne mogu to nazvati dobrim tržištem za preseljenje.

6. Mentalitet i kultura.

Čula sam od mnogih da su Srbi po mentalitetu slični nama. Hajde da uradimo ovo: od sličnosti sam otkrila, možda, samo akcenat na engleskom koji je apsolutno identičan našem.

Čak ni 2000-ih nisam videla toliko dečaka sa frizurom od 0,9 mm koliko imam ovde za skoro godinu dana života (uzgred, momci su ovde baš zaljubljeni u zatvorsku subkulturu)

Naravno, više povlačim paralelu sa velikim ruskim gradovima nego sa malim regionalnim centrima u udaljenim oblastima. Ali Beograd je, izvinite, glavni grad.

7. Birokratija.

Već sam to usput pomenula, ali vredi posebno naglasiti da je Srbija postala centar za podnošenje zahteva za izdavanje boravišne dozvole u razvijenim evropskim zemljama. Dakle, zbog paklenih redova, selite se ne za 3 meseca, već za godinu dana. Upravo sada u srpskim četovima ljudi čekaju na zahtev za vizu 9-10 meseci. Mnogima se ovom čekanju ne nazire kraj. Podnošenje zahteva za vizu, inače, nije isto što i dobijanje vize. Nakon podnošenja, još uvek čekate 2-3 meseca.

Zato ne verujte pričama da ćete se za 3-4 meseca preseliti kroz Srbiju, na primer, u Portugal. Bićete zaglavljeni najmanje godinu dana.

Da rezimiram: ne delim svačiji optimizam o Srbiji i 10 puta bih razmislila da li je vredno ići tamo ako ozbiljno razmišljate o selidbi. Ali još jednom ponavljam da su to moji utisci, za druge bi to moglo biti sasvim u redu, navela je Ruskinja, a tekst je prvi objavio Telegraf.

P.S. Inače, pored Srbije, dugo smo živeli i u Jermeniji i Kazahstanu, i definitivno mogu da kažem da su u poređenju sa Srbijom, za mene lično, ove dve zemlje bile civilizacijsko uporište. Samo je Turska gora, ali tu ima i drugih problema Objava je pregledana 20.000 puta, ali nije dobila mnogo pozitivnih reakcija.

Objava je pregledana 20.000 puta, ali nije dobila mnogo pozitivnih reakcija.

LINKY
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ruskinja Arina Hromova koja na svom Telegram kanalu okuplja oko 40.000 pratilaca sa kojima deli svoja iskustva iz Srbije, napravila je listu onoga čime nije zadovoljna.

Tokom boravka u našoj zemlji, gde je provela devet meseci, istakla je po tačkama ono što joj najviše smeta, sa čime se mnogi njeni zemljaci ipak nisu složili.

Prenosimo prvih nekolko stavki sa njenog spiska, nazvanog - Srbija: moj utisak posle 9 meseci (1. deo).

Telegramu.

1. Pušenje.

Ovo je nešto nezamislivo. Svi puše svuda: u restoranima, hotelima, stanovima, automobilima, kompjuterskim klubovima. Tvoja odeća miriše sve do donjeg veša.

Ne možete da sedite u sobi za nepušače, jer ih nema, i generalno vas svi oko vas gledaju kao idiote, jer Srbin nepušač nije Srbin. Zato uvek mirišete na cigarete, iako ne pušite. Da budem iskrena, moje je pitanje kako stanovništvo Srbije preživljava do zrelosti i starosti sa takvom konzumacijom duvana", stoji u delu njene objave.

Utom se osvrnula i na srpsku kuhinju, koja je među ostalim brendovima, možda najčešče predmet pohvala, tako i ponos nacije.

2. Hrana

Ukratko, užasna je. Proizvodi u prodavnici su upitni, ali ok (ima i dobrog mleka i voća), ali hrana u restoranima je uglavnom odvratna.

Ako je avokado, biće tvrd kao kaldrma. Ako je hleb, biće star nedelju dana. Ako je meso, plutaće u masti. Ako je riba, biće ultraslana. Na ovom nivou hrane, cene bi verovatno trebalo da budu niže nego u Italiji ili Portugalu? Ali ne, cene u restoranima se uopšte ne razlikuju, a ponekad i više. Rusi su tamo otvorili lanac kul restorana... Ovo je bio spas za nas. Ako kuvate kod kuće, možda vam to neće biti problem.

3. Stanovanje.

U Beogradu i Novom Sadu (dva najpopularnija grada za život) postoji bukvalno nekoliko sredina gde možete iznajmiti udoban stan u kome možete i živeti i produktivno raditi. Međutim, nezgodno je ako postoji tramvaj koji vozi po gvozdenim šinama, jer je buka tramvaja koji vozi po gvozdenom mostu sa gvozdenim točkovima toliko jaka da ne možete da otvorite prozore. Za poznavaoce Beograda i argumente da je trebalo da živimo negde drugde: živeli smo i u popularnom kompleksu na Novom Beogradu i na Vračaru. U prvom slučaju ćete platiti 4.000 evra za zaista odličan stan, skoro kao u Moskvi, ali ćete se suočiti sa nemogućnošću doručka u 8-9 ujutru (sve je zatvoreno).

U drugom ćete živeti za manje novca od 1.800-2.000 u starim zgradama bez liftova, ali sa manje-više okej renoviranjem, a i sa odličnom čujnošću komšija kroz zid.

4. Taksi.

Tridesetominutni izlet po Lisabonu košta 15-19 evra. Lepog izgleda i prilično svež Pežo ili Reno dolazi vam sa ljubaznim vozačem urednog izgleda. Taksi stiže za 5 minuta. Putovanje od 30 minuta po Beogradu košta 25-30 evra (pa, na primer, treba da dođete do jedne od retkih ekspozitura banke koja otvara račune za Ruse i koja se nalazi na samo 30-40 minuta od centra zbog gužve). Dolazi vam pokvaren, zadimljen 20-godišnji mercedes sa Srbinom, koji, dok ispunjava vašu narudžbu, nastavlja da puši. Vozite se i molite se da konačno stignete do tačke B. Na taksi čekate u proseku 15 minuta. U suštini nema drugih opcija", navela je na Telegramu.

5. Tržište rada

Prema rečima jednog imućnog Srbina, od koga smo poslednjih mesec dana iznajmili stan, dobra plata se smatra 800 evra. Sa 2000 evra - zaista ste veoma dobri.

Ovde, naravno, ima i međunarodnih i ruskih IT kompanija, ali slobodnih mesta je malo, tako da ne mogu to nazvati dobrim tržištem za preseljenje.

6. Mentalitet i kultura.

Čula sam od mnogih da su Srbi po mentalitetu slični nama. Hajde da uradimo ovo: od sličnosti sam otkrila, možda, samo akcenat na engleskom koji je apsolutno identičan našem.

Čak ni 2000-ih nisam videla toliko dečaka sa frizurom od 0,9 mm koliko imam ovde za skoro godinu dana života (uzgred, momci su ovde baš zaljubljeni u zatvorsku subkulturu)

Naravno, više povlačim paralelu sa velikim ruskim gradovima nego sa malim regionalnim centrima u udaljenim oblastima. Ali Beograd je, izvinite, glavni grad.

7. Birokratija.

Već sam to usput pomenula, ali vredi posebno naglasiti da je Srbija postala centar za podnošenje zahteva za izdavanje boravišne dozvole u razvijenim evropskim zemljama. Dakle, zbog paklenih redova, selite se ne za 3 meseca, već za godinu dana. Upravo sada u srpskim četovima ljudi čekaju na zahtev za vizu 9-10 meseci. Mnogima se ovom čekanju ne nazire kraj. Podnošenje zahteva za vizu, inače, nije isto što i dobijanje vize. Nakon podnošenja, još uvek čekate 2-3 meseca.

Zato ne verujte pričama da ćete se za 3-4 meseca preseliti kroz Srbiju, na primer, u Portugal. Bićete zaglavljeni najmanje godinu dana.

Da rezimiram: ne delim svačiji optimizam o Srbiji i 10 puta bih razmislila da li je vredno ići tamo ako ozbiljno razmišljate o selidbi. Ali još jednom ponavljam da su to moji utisci, za druge bi to moglo biti sasvim u redu, navela je Ruskinja, a tekst je prvi objavio Telegraf.

P.S. Inače, pored Srbije, dugo smo živeli i u Jermeniji i Kazahstanu, i definitivno mogu da kažem da su u poređenju sa Srbijom, za mene lično, ove dve zemlje bile civilizacijsko uporište. Samo je Turska gora, ali tu ima i drugih problema Objava je pregledana 20.000 puta, ali nije dobila mnogo pozitivnih reakcija.

Objava je pregledana 20.000 puta, ali nije dobila mnogo pozitivnih reakcija.

LINKY
Kome se ne svidja, put pod noge i aufiderzen.
 
Mora da im jako smeta ovde kada ih u NS-u ima na svakom cosku, jos malo pa cu samo ruski cuti dok setam po gradu, idem u prodavnicu.
Bratov klinac ima troje Rusa I odeljenju, kaze prosek po razredu. Prostom racunicom 10% dece je doslo iz Rusije.

1. Apsolutno tacno, smrdi kao jeebena dimljena sunka premazana goovnima nakom 60min provedenih u kaficu/restoranu.

2. Nemam pojma gde je guska jela al apsolutno netacno. Na svakom cosku barem jedna pekara, svaki dan svez hleb. Koja budala jos jede nesto bljutavo kao sto je Avokado a moze sljive, grozdje.. Pitam se gde je guska jela...

3. 4000e za odlican stan? Ala je nju neko izlevatio, ako je tako onda je glupa za medalju. Komsija izdaje stan, 120m², 5 #9ba, dva kupatila, 3 terase, miran deo grada ( kod Spensa) za 1300e - jeste puno za nas standard al....

4. Sere kao foka koja ima proliv, udruzenja imaju strogu zabranu da ouse u kolima, nikad, al zaista nikad mi se nije desilo za 20+ god da je taksista zapalio u kolima.

5. Ne pije vodu, prilog u to ide cinjenica da ce jos malo pa biti vise Rusa I Ukrajinaca u Srbiji.

6. Jbg al zato ruskinje prednjace u snimanju pornica I izvozom u belo roblje.

7. Neka sa Ruskim pasosem proba RECIMO Ameriku, Australiju..

Neka.nedojeebana budala kao da je pisala to a ne normalna zenska osoba...
 
Preterala je za hleb, zatvorsku subkulturu, kiriju od 4000 evra, konstataciju da nepušače gledaju kao idiote, tvrdnju da je sve zatvoreno u devet ujutro i za akcenat koji je tobože sličan ruskom. Rusi imaju grozan akcenat kad govore na engleskom.

Zanimljivo je čuti utiske stranaca o Srbiji, mada utisci ponekad zavise i od psihičkog stanja. Osobe sa Graničnim poremećajem ličnosti su sklone da sve vide mnogo crnje nego što zaista jeste, naročito ako imaju predrasude o onome o čemu daju sud. Čini mi se da bi ovoj najpametnije bilo da potraži u Srbiji dobrog psihologa.
 
Poslednja izmena:
Jeste al je cuvanje I distribucija child pornografije u Rusiji sasvim OK, tu generalno mislim 16god...
Ovo zvuci kao neistina bez da guglam. Rusija je zabranila vise pornografskih platformi zbog maloletnicke pornografije.

Takodje, pre koju godinu su dali ultimatum Twitteru da ukloni takav sadrzaj za 30 dana ii ce mu biti onemoguceno delovanje u Rusiji.
 

Back
Top