Rupa VII

Нико није гојазан.
Моје прво запажање. :)
Хвала за филмић. Јако радо гледам све те архивске снимке. Подсећају на нека лепа, нормална и здрава времена.
Да, занимљиво да се тада нису гојили од воде и да није било гојазних од хормона и болести као данас.
Не крећемо се, не радимо физички ништа, све нас мрзи и онда се угојимо, па се чудимо како и тражимо изговоре...
 
Да, занимљиво да се тада нису гојили од воде и да није било гојазних од хормона и болести као данас.
Не крећемо се, не радимо физички ништа, све нас мрзи и онда се угојимо, па се чудимо како и тражимо изговоре...
Ја мислим да је лоша храна кључни проблем.
А и количински се једе више.
 
Да, занимљиво да се тада нису гојили од воде и да није било гојазних од хормона и болести као данас.
Не крећемо се, не радимо физички ништа, све нас мрзи и онда се угојимо, па се чудимо како и тражимо изговоре...
Nije ni hrana,ni voda,a ni vazduh isti.
Hrana prvenstveno.
 
Да, занимљиво да се тада нису гојили од воде и да није било гојазних од хормона и болести као данас.
Не крећемо се, не радимо физички ништа, све нас мрзи и онда се угојимо, па се чудимо како и тражимо изговоре...
Ја мислим да је лоша храна кључни проблем.
А и количински се једе више.
А није се ни обитавало на форумима. :mrgreen:
 
Hvala Bogu,domacice,da je sve ok.
Nesto razmisljam,nekada prije,dok nisam u porodici ili blizoj okolini imala nekog oboljelog od maligne bolesti,isla sam skroz opusteno ljekaru,bez obzira sta je bilo u pitanju,nikad nisam ni pomislila da moze biti nesto sto se nece izlijeciti.Ono ides ljekaru,dobijes terapiju i ozdravis.
Posle tih nemilih dogadjaja,ja ne mogu da odem dr opusteno cak i kad realno znam da nista nije opasno.Jednostavno dobijem neki grc u tijelu i glavi.
Neposredno poslije smrti mog oca od karcinoma,zaboli mene nesto stomak i odem kod ginekologa.Ona me pregleda ultrazvukom i kaze da imam tumor na jajniku bez ikakvog drugog ili opsirnijeg objasnjenja i da mi da vadim neke nalaze,koji su uzgred,bili i skupi.Ispijem i neke antibiotike,da bi mi,poslije tih nalaza koji su bili ok,rekla da je sve u redu,i cak i ne uradivsi kontrolni pregled na ultrazvuku.
Posle se ispostavilo da je bila samo cista,koja je pukla sama od sebe,i da je to ona vjerovatno i znala,nije dr od juce...ali je poenta i bila da me uplasi i da radim te skupe pretrage.
Mogla sam je pljunuti i nju i njenu diplomu ljekara bez ikakve etike i covjecnosti.
Mogla je da mi objasni da moze biti ovo ili ono,da bar saceka i druge nalaze...ne,nego je bila bas izricita.
Posle sam ja procitala da ljekari sve izrasline nazivaju tumorima,a nisu sve opasne.
Tako da ni svakom ljekaru ne treba vjerovati.
A doprinijela je tome da ja uvijek cim me nesto imalo strecne,uvijek pomislim na najgore,bas zbog toga.
 
Hvala Bogu,domacice,da je sve ok.
Nesto razmisljam,nekada prije,dok nisam u porodici ili blizoj okolini imala nekog oboljelog od maligne bolesti,isla sam skroz opusteno ljekaru,bez obzira sta je bilo u pitanju,nikad nisam ni pomislila da moze biti nesto sto se nece izlijeciti.Ono ides ljekaru,dobijes terapiju i ozdravis.
Posle tih nemilih dogadjaja,ja ne mogu da odem dr opusteno cak i kad realno znam da nista nije opasno.Jednostavno dobijem neki grc u tijelu i glavi.
Neposredno poslije smrti mog oca od karcinoma,zaboli mene nesto stomak i odem kod ginekologa.Ona me pregleda ultrazvukom i kaze da imam tumor na jajniku bez ikakvog drugog ili opsirnijeg objasnjenja i da mi da vadim neke nalaze,koji su uzgred,bili i skupi.Ispijem i neke antibiotike,da bi mi,poslije tih nalaza koji su bili ok,rekla da je sve u redu,i cak i ne uradivsi kontrolni pregled na ultrazvuku.
Posle se ispostavilo da je bila samo cista,koja je pukla sama od sebe,i da je to ona vjerovatno i znala,nije dr od juce...ali je poenta i bila da me uplasi i da radim te skupe pretrage.
Mogla sam je pljunuti i nju i njenu diplomu ljekara bez ikakve etike i covjecnosti.
Mogla je da mi objasni da moze biti ovo ili ono,da bar saceka i druge nalaze...ne,nego je bila bas izricita.
Posle sam ja procitala da ljekari sve izrasline nazivaju tumorima,a nisu sve opasne.
Tako da ni svakom ljekaru ne treba vjerovati.
A doprinijela je tome da ja uvijek cim me nesto imalo strecne,uvijek pomislim na najgore,bas zbog toga.
Tako je i mom mužu neki gomnar od neurohirurga rekao da ima MS i da mora da ide da odradi MR, naravno ni naznake, al dovoljnoj da njemu svaka slabost ili trnjenje ponovo izazovu napad panike
 
Не знам шта бих рекла.
Мислим да је много горе кад др да блажу дијагнозу па се ствар не испита или се не примени терапија у правом тренутку, а онда оде маст у пропаст.

Имам колегиницу коју су развлачили по Н1 јер је момку омашила дијагнозу. Два пута му је за промену на руци писала бенигни тумор, после пар година се разбуктало и дечко је умро.
Ревизија је указала да је све време имао малигни тумор ниског малигног потенцијала. Излечење у 90% случајева, да је примењена терапија.
У тим ситуацијама ни хиљаде тачних дијагноза и исто толико људи којима је помогла ништа не вреде.

Боље да вас неко препадне него да се пропусти лечење нечега што је излечиво у датом тренутку.

А најбоље је да имате посла с добрим дијагностичарима. Имати заблуду о нужности непогрешивости у здравству, то је утопија. Јер свако ко ради, тај и греши. Важно је да грешке нису неисправљиве.
 
Не знам шта бих рекла.
Мислим да је много горе кад др да блажу дијагнозу па се ствар не испита или се не примени терапија у правом тренутку, а онда оде маст у пропаст.

Имам колегиницу коју су развлачили по Н1 јер је момку омашила дијагнозу. Два пута му је за промену на руци писала бенигни тумор, после пар година се разбуктало и дечко је умро.
Ревизија је указала да је све време имао малигни тумор ниског малигног потенцијала. Излечење у 90% случајева, да је примењена терапија.
У тим ситуацијама ни хиљаде тачних дијагноза и исто толико људи којима је помогла ништа не вреде.

Боље да вас неко препадне него да се пропусти лечење нечега што је излечиво у датом тренутку.

А најбоље је да имате посла с добрим дијагностичарима. Имати заблуду о нужности непогрешивости у здравству, то је утопија. Јер свако ко ради, тај и греши. Важно је да грешке нису неисправљиве.
Nije stvar u zabludi,ali zar nije eticno i ljudski pacijentu reci sve moguce opcije,dok se detaljnije ne ispita,nego mu odmah reci najcrnju dijagnozu,cak i ako ona jeste,a kamoli ako nije u pitanju.
Nego,ti kao ljekar zapravo znas da pacijentu nije nista opasno,ali ga isprepadas zarad zarade na kojekakvim analizama,sto je bio slucaj kod mene.
 
Не знам шта бих рекла.
Мислим да је много горе кад др да блажу дијагнозу па се ствар не испита или се не примени терапија у правом тренутку, а онда оде маст у пропаст.

Имам колегиницу коју су развлачили по Н1 јер је момку омашила дијагнозу. Два пута му је за промену на руци писала бенигни тумор, после пар година се разбуктало и дечко је умро.
Ревизија је указала да је све време имао малигни тумор ниског малигног потенцијала. Излечење у 90% случајева, да је примењена терапија.
У тим ситуацијама ни хиљаде тачних дијагноза и исто толико људи којима је помогла ништа не вреде.

Боље да вас неко препадне него да се пропусти лечење нечега што је излечиво у датом тренутку.

А најбоље је да имате посла с добрим дијагностичарима. Имати заблуду о нужности непогрешивости у здравству, то је утопија. Јер свако ко ради, тај и греши. Важно је да грешке нису неисправљиве.
Slažem se, pa nisu li mene cak 3 godine pogrešno lečili. Da su na vreme ustanovili šta je ja se sad ne bih mučila sa hemoterapijama.
 
Nije stvar u zabludi,ali zar nije eticno i ljudski pacijentu reci sve moguce opcije,dok se detaljnije ne ispita,nego mu odmah reci najcrnju dijagnozu,cak i ako ona jeste,a kamoli ako nije u pitanju.
Nego,ti kao ljekar zapravo znas da pacijentu nije nista opasno,ali ga isprepadas zarad zarade na kojekakvim analizama,sto je bio slucaj kod mene.
Да, има и тога.
Лагала бих кад не бих рекла да има и таквих људи у лекарској професији. Има их чак и превише.
И у далеко горим ситуацијама од твоје.
Не знам на шта ти људи мисле док зарађују на туђој муци.
 
Juče radila skener. Danas me zove sestra da mi kaze da ne dolazim na terapiju nego na konzilijum u prvi četvrtak. Pitam sta je u putanju, kaže ne znam, ako vas zanima zovite doktora. Zovem doktora on se javlja i kaže, ja ovde nemam disk a nemam ni radiologa, neozbiljno je da ovako pričamo preko telefona dođite na konzilijum pa ćemo razgovarati. Kažem da sam uplašena i da mi nije bas lako da čekam četvrtak što njega bas ne dotiče i kao sredite se (u smislu da se saberem) pa se vidimo u četvrtak. Znači ajde sad dočekaju četvrtak koliko toliko normalna. Teško..... :dash:
 
Juče radila skener. Danas me zove sestra da mi kaze da ne dolazim na terapiju nego na konzilijum u prvi četvrtak. Pitam sta je u putanju, kaže ne znam, ako vas zanima zovite doktora. Zovem doktora on se javlja i kaže, ja ovde nemam disk a nemam ni radiologa, neozbiljno je da ovako pričamo preko telefona dođite na konzilijum pa ćemo razgovarati. Kažem da sam uplašena i da mi nije bas lako da čekam četvrtak što njega bas ne dotiče i kao sredite se (u smislu da se saberem) pa se vidimo u četvrtak. Znači ajde sad dočekaju četvrtak koliko toliko normalna. Teško..... :dash:
Можда ће ти променити терапију ако је боље. Има сада нека биотерапија, уместо хемо.
Немој да паничиш :heart:
 

Back
Top