Rupa V

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Brate što je ovaj narod postao težak. Ja sam "operisan" od komentarisanja tuđih života i tuđih odluka. A meni pustom šta god da uradim svi redom - a što ovo ovako, a što ono onako, pa kad ti misliš to da uradiš, a što me nisi pit'o, pa o čemu ti razmišljaš, a jesam ti rek'o... I ako lepo, najlepše moguće pokušam ljudima da objasnim šta i kako, onda sam ja tvrdoglavi namćor i neću da poslušam. A uz to od obaveza ne znam gde glavom udaram. Nema, sve sam bliži odluci da sve ovo razjebem, odem negde i nikad se ne vratim.
 
Brate što je ovaj narod postao težak. Ja sam "operisan" od komentarisanja tuđih života i tuđih odluka. A meni pustom šta god da uradim svi redom - a što ovo ovako, a što ono onako, pa kad ti misliš to da uradiš, a što me nisi pit'o, pa o čemu ti razmišljaš, a jesam ti rek'o... I ako lepo, najlepše moguće pokušam ljudima da objasnim šta i kako, onda sam ja tvrdoglavi namćor i neću da poslušam. A uz to od obaveza ne znam gde glavom udaram. Nema, sve sam bliži odluci da sve ovo razjebem, odem negde i nikad se ne vratim.
Mi smo narod poznat po tome sto volimo da "brinemo tudje brige". Vise volimo da guramo nos u tudje stvari nego leba da jedemo. Takvi smo i tu nema pomoci. Cast izuzecima. Gdje god da odes naci ce se neko nas ko ce sve to isto da te pita. Vecina nasih je takva, da cim ti cuje ime odmah pocinje sa licnim pitanjima tipa sta radis, koliko zaradjujes, gdje zivis, imas li djece itd. Savjeti koje nisi trazio se podrazumijevaju, a ako ti treba neka stvarna pomoc, to ces rijetko da dobijes od nekog naseg.
 
Brate što je ovaj narod postao težak. Ja sam "operisan" od komentarisanja tuđih života i tuđih odluka. A meni pustom šta god da uradim svi redom - a što ovo ovako, a što ono onako, pa kad ti misliš to da uradiš, a što me nisi pit'o, pa o čemu ti razmišljaš, a jesam ti rek'o... I ako lepo, najlepše moguće pokušam ljudima da objasnim šta i kako, onda sam ja tvrdoglavi namćor i neću da poslušam. A uz to od obaveza ne znam gde glavom udaram. Nema, sve sam bliži odluci da sve ovo razjebem, odem negde i nikad se ne vratim.
Ne bojis se rada, pa bi mogao da pokusas. :) Cak ne moras ni da odes iz Srbije, samo promenis grad. Kretanje od nule nije lako, ali tada su ti mnoga vrata otvorena, jer i ta opcija „bilo sta, pa da vidimo kako ce dalje ici“ moze da stvori mnoge nove mogucnosti. Uvek mozes da se vratis na staro, a mlad si i sad je najbolje vreme da pokusas da nesto promenis. :)
 
stigao mi je mail
i ja sad tacno ne znam sta da kazem

Обавештење о приспелим неизмиреним обавезама по основу чланарине

Поштовани,

Привредна комора Србије, као пословно-стручна организација привредних субјеката, у складу са делатношћу коју обавља и услугама које пружа стоји на располагању свим привредним субјектима. Више информација о активностима и услугама Коморе можете пронаћи на сајту www.pks.rs.

На основу Закона о привредним коморама („Сл. гласник РС“ бр. 112/15) и Статута Привредне коморе Србије („Сл. гласник РС“ бр. 39/16), предвиђено је да се део средстава за рад Коморе обезбеђује и из чланарине коју су по Закону дужни да плаћају чланови Коморе – привредни субјекти који обављају регистровану пословну делатност на територији Републике Србије.

Одлукама Скупштине Привредне коморе Србије („Службени гласник РС“ бр. 101/2016, 114/2017, 99/2018, а у складу са Законом о привредним коморама, утврђени су висина, начин и рокови плаћања јединствене чланарине Привредне коморе Србије.

Према евиденцији Сектора за финансијско пословање и администрацију Привредне коморе Србије, Ваше неизмирене обавезе по основу чланарине за период од 01.01.2017. до 30.06.2019. године износе: 1440 динара, са напоменом да у периоду од 01.01. до 30.06.2019. године немамо евидентирану ни једну Вашу уплату, па Вас молимо да у року од 30 дана измирите дуговање и на тај начин испуните своју законску обавезу.

Напомињемо да су органи ПКС, које чине привредници, донели одлуку о покретању поступка наплате према привредним субјектима-члановима ПКС који не плаћају чланарину, као и да су сви судски поступци, који су до сада вођени због дуговања по основу чланарине, решени у корист Коморе.

У жељи да избегнемо покретање поступака пред надлежним органима и стварање додатних трошкова (судске таксе и трошкови, поступак наплате, камате на доспеле износе чланарине, трошкове правних заступника/адвоката, јавних извршитеља, итд.), молимо Вас да поступите у складу са овим обавештењем.

За сва додатна објашњења o начину обрачуна и плаћања чланарине, можете нам се обратити на следеће бројеве телефона: 011/361-1066; 011/264-1578; 011/264-2774; 011/264-2778 или електронском поштом, на адресу: ljiljana.brajovic@pks.rs

Напомена: Одлуке Скупштине Привредне коморе Србије, „Службени гласник РС“ бр. 101/2016, 114/2017, 99/2018, представљају основ за плаћање чланарине, те Комора није у обавези да издаје фактуре за чланарину.

С поштовањем,

Жарко Малиновић, секретар Удружење за трговину
 
ja mislim da su oni 2016. doneli odluku da su sva privredna drustva, po automatizmu, clanovi pks
i o tome nisu nikog pojedniacno obavestili, ali sada pojedinacno obavestavaju da nisi platio clanarinu

mozda gresim ali tako mi je nesto u glavi
 
terete te za neplacenu clanarinu? pa, jesi li clan ili kako se vec kaze PKS ili oni salju svima, pa ko plati, plati?
pa nemam pojma, nikad me niko nije obavestio da sam clan ni da treba da platim clanarinu
nikad nista kao clanarinu im nisam placala
zamisli sad mi neko kaze clan si sns i nisi platila clanarinu od 2017.plati sada
drzavo ovako samo mozemo da odemo u crni sektor
 
pa nemam pojma, nikad me niko nije obavestio da sam clan ni da treba da platim clanarinu
nikad nista kao clanarinu im nisam placala
zamisli sad mi neko kaze clan si sns i nisi platila clanarinu od 2017.plati sada
drzavo ovako samo mozemo da odemo u crni sektor
da, da, jasno.
svasta, stvarno bre nisu normalni. ok, nisu neke pare, ali placati nesto za sta nisi ni znao da si clan, a ni da treba da paltis ista je stvarno budalasto.
 
da, da, jasno.
svasta, stvarno bre nisu normalni. ok, nisu neke pare, ali placati nesto za sta nisi ni znao da si clan, a ni da treba da paltis ista je stvarno budalasto.
ako je 1400din za ceo period, nije mnogo.nek im bude
ako je mesecno, mnogo je
jer od njih nista ne dobijam, a porez za svoje poslovanje uredno placam
 
Mi smo narod poznat po tome sto volimo da "brinemo tudje brige". Vise volimo da guramo nos u tudje stvari nego leba da jedemo. Takvi smo i tu nema pomoci. Cast izuzecima. Gdje god da odes naci ce se neko nas ko ce sve to isto da te pita. Vecina nasih je takva, da cim ti cuje ime odmah pocinje sa licnim pitanjima tipa sta radis, koliko zaradjujes, gdje zivis, imas li djece itd. Savjeti koje nisi trazio se podrazumijevaju, a ako ti treba neka stvarna pomoc, to ces rijetko da dobijes od nekog naseg.

Jeste, to je tačno. Nemam ja problem sa pitanjima tog tipa. Ja živim tako kako živim i nemam šta da krijem. Ali me nerviraju ti nepotrebni saveti i držanje predavanja o tome šta i kako treba da radim. Pogotovo kada su neke sitnice u pitanju.
 
Ne bojis se rada, pa bi mogao da pokusas. :) Cak ne moras ni da odes iz Srbije, samo promenis grad. Kretanje od nule nije lako, ali tada su ti mnoga vrata otvorena, jer i ta opcija „bilo sta, pa da vidimo kako ce dalje ici“ moze da stvori mnoge nove mogucnosti. Uvek mozes da se vratis na staro, a mlad si i sad je najbolje vreme da pokusas da nesto promenis. :)

Za te stvari sam, priznajem, ja kriv. Što sam budala koja ne može sebe da ubedi da od ovoga ovde nema ništa i da treba bežati glavom bez obzira.
 
Jeste, to je tačno. Nemam ja problem sa pitanjima tog tipa. Ja živim tako kako živim i nemam šta da krijem. Ali me nerviraju ti nepotrebni saveti i držanje predavanja o tome šta i kako treba da radim. Pogotovo kada su neke sitnice u pitanju.
Da, ti savjeti se uglavnom svode na "soljenje pameti" i rijetko je nesto od toga primjenjivo. Slusanje toga stalno je jako naporno i crpi energiju. Cesto se ne moze ignorisati i distancirati jer su bliski ljudi u pitanju pogotovu kad krenu sa - a, treb'o si ovo ili ono, a mog'o si ovako ili onako. Kad se nesto zavrsi svi znaju kako je trebalo, pa cak i kad se povoljno zavrsi, nadje se i poneko - moglo je to i drugacije, bilo bi jos bolje.
 
Za te stvari sam, priznajem, ja kriv. Što sam budala koja ne može sebe da ubedi da od ovoga ovde nema ništa i da treba bežati glavom bez obzira.
Moja najbolja drugarica se preselila za Novi Sad. U jednom danu je samo puklo, stan koji je trebao biti za decka iz kraja koji je upisao astrofiziku, pa ga cimer ispalio je uzela ona i preselila se za 2 dana. Oslobodila se ljudi iz okruzenja, ocekivanja, odahnula sto vise nikom ne mora nista da objasnjava, a sam znas koliko su ljudi radoznali, sto nikom ne mora da se smesi i kaze „dobar dan“, ako nije raspolozena i procvetala i pored svih finansijskih muka, koje je i u BG i onako imala. I ide polako. Njen decko je nasao poslic koji u BG ne bi radio, jer bi ga bio blam od rodbine, drugova, jer svi su kao nesto uspeli, snasli se, a on ne. Ona radi ono sto je i pre radila i dosta je na terenu, skupi se neka lova i zivi se. Da ne pricam da su oboje odusevljeni Novim Sadom.
 
Nije stvar u konkretnom gradu nego u promeni sredine.
Treba izaći iz rutine.
Ja nisam ni grad promenila, samo posao i delatnost, izmakla se iz začaranog kruga i ušla u novu centrifugu. To mi je bilo osveženje pa sam prionula sa novom energijom i nadom da se stvari kreću, a kada se kreću onda dolaze promene.
Najgore je kada čovek čami na jednom mestu nezadovoljan. Bilo šta da promeni za njega je boljitak.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top