Romantika

2005102121945215825ug9.jpg
 
U zimski dan

Celoga je dana sneg lagano pado
kao s vocki cvet,
o, kako veceras, o kako bih rado
odletela nekud daleko u svet,
nekuda daleko kroz svetove snezne
kao leptir lak,
i nekome htela reci reci nezne,
tople, lepe, nove kakve ne zna svak.

I sutona celog sneg je tiho pado,
umoran i gust.
Veceras bih nekog ugledala rado
ali njega nema. Put je davno pust.
Samo s bledog neba beloj zemlji slecu
pahulje kroz zrak.
O, kako je bolno kad ti doci nece
neko koga cekas a spusta se mrak.
D. Maksimovic
 
Uspavanka za Gospodjicu N.

...
Oprosti sto nemam rijeci tisih od pcelinjeg zuja,
dok mjesec sledjenim srebrom zasipa jesenje vrbake.
Srce se najlakse opije ranjenim korakom,
leluja prtinjajuci nebesku stazu kroz sunce i kroz oblake.

Oprosti sto su mi oci prepune zlatnih svitanja,
pa su mi breze, princeze, umotane u marame od lana.
Na koplju ti nosim dusu umornu od samoce i skitanja,
da kisne pot tvojim balkonom bez kaputa i kisobrana.

Umiven suzama neba sto prijeti da se u slapu prospe
sapucem ti uspavanku rimama iscezlih trubadura,
a u srcu nosim medaljon sa ikonom presvijetle Gospe.

Moje su pjesme nocas umolitvene u labirint od nada,
pracene muzikom kise, svirane iz neznanog dur-a,
pa nek ti budu jastuk na koji... mjesecina pada...

Rekla je samo nemoj...
i stado crnih leptira je sakrilo stotinjak svijeca u staklu...
i ne znajuci da igraju posljednju noc...
...
Ovdje u zatvoru sobe, u kraljevstvu koje te sluti
u svakom zovu trube napravljene od vrbovih kora...
Ovdje gdje jednako traju i vijekovi i minuti
i gdje bijeli jedrenjaci deru pucinu mrtvog mora...

dani disu na skrge i u ponoc bi da se udave
u rijeci sto ispod zemlje svoje korito guta,
u ciju sjenku je bacen kljuc od trostruke brave
sudbonosnih vrata, na papirusu pisanog puta.
...
Lagan sam kao perce iz krila divljeg gusana
kome su lovacke puske otkinule pola kljuna.
I doci cu ti kao sjenka da pokupim secer sa usana
koji ce pospanim okom da osvijetli jesenja luna.

Ne trazi me na trepavici nocne lampe
gdje se sijenka ukrsti sa kazaljkom nocnog sata.
Ja imam dvorac od macuhica i ako podignes ruku
dodirnut ce nam se prsti
za malu nocnu muziku... kidanih srebrnih zica...

I da znas... kad noc napukne i kroz pukotinu proviri,
stidljivo kao puz pred obrisom nezvanog gosta...
... ja lelujam kroz vrbake sa smjeskom sto se siri.

I ne znam gdje pobjeci osim sna,
koji boji u lila ...mjesecevu dugu sto se zlati povrh mosta
gdje ces biti zauvjek
i gdje si oduvjek bila



Miladin Beric
 
ILUZIJA

Trazili smo se po tudim zalutalim osmesima
blesavo razvucenim i praznim...
Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena,
otrovnom dahu sosptvene setve...
Upijali bezvezne reci u nemim odjecima
zamorno tupim i neprolaznim...
I snili uzdah zenice, oblik i miris kolena...
San koji uzlece iznad kletve...

Ne, nisi ti iluzija... Tako nešto ne postoji.
U iluziju veruju samo izgubljene duše.
U svakoj dozi nemira koja bojom telo žesti
oživljavaju dubine što te videše i cuše
kako izranjaš iz svemira
kroz paucinu svesti...

Izgubljeni trenuci slažu se u memljive kule
otežalih eona vremena...
Ustalasani se oblici stapaju s okolinom
i prelivaju poslednje kapi...
I one što su sve videle, i one što su cule
posrcu pod teretom bremena...
Hoce li se bar jedna obojiti svojom silinom
pre no što se stopi, ishlapi...?

Ne, nije sve iluzija... Tako nesto ne postoji.
U iluziju veruju samo umorni i stari.
U svakoj senci trajanja nazirem nešto o tebi
što mi zenice boji i cutanje osmehom zari
dok te u moru kajanja
nalazim negde u sebi...

Dragana Konstantinovic

 
Moje usne neće te otrovati,
ako ćeš ih ljubiti.
Moje telo neće te začarati,
ako ćeš ga dirati.
Moje srce neće te prevariti,
ako ćeš ga voleti.

Moje oči neće te rastužiti,
ako ćeš ih gledati.
Moje reči neće te zavesti,
ako ćeš ih slušati.
Ne želim te povrediti
Neću te slomiti
Ne mogu te osramotiti.

Ako ne veruješ sebi,
ne veruješ ni drugima,
Ako se bojiš ljubiti,
bojiš se i voleti.
Ako se bojiš voleti,
kako uopšte živiš?

Pa šta onda ako će te
moje usne otrovati
telo začarati
srce prevariti
oči rastužiti
reči zavesti

Sve se to može dogoditi.
Sve se to nikada nije dogodilo.
Sve to nije bitno.
Ali sve to je život.
Sve je to deo čarolije
biti voljen
biti srećan
biti tužan
biti sam
biti živ.

Prepusti se životu da te vodi i ljubi iskreno sa srcem
Uzmi ono što ti život daje i pusti ga da ide svojim tokom.

Ne cepidlači - veruj.
Ne proveravaj - predaj se.
Ne budi srdita - mazi se.
Ne budi ljubomorana - voli se.

Jer to je tako i onako predstava, stvorena samo za nas.
482747l5zuuytqbn.jpg
[/IMG]
 
Satenski stihovi

Ne volim je
Daleku i nepoznatu
Skrivenu
U ocima neuhvatljivih boja.

Ne volim je
Plahu i ustreptalu
Skrivenu
U svakom mom nemiru.

Ne volim je
Svijetlu i nedodirljivu
Skrivenu
U svakoj uzavreloj rijeci.

Jedino više
Na svijetu mrzim sebe
Što nocas
Lažem
Bezocnije nego ikad.

Jovica Letic
 
Dok more brodove grli
I ranjava sivu hrid
U sjenci samotnog ferala
Čuje se pjesma jednog maestrala

Ljubljena ženo
Kojim si putem pošla
Da li si bila samo igra vala
I čudesna vila iz morskih dubina
Ljubljena ženo nisi ni znala
Za moj bol
Iako si bila samo čeznja nijema
Zauvijek ćeš ostat moga srca sjena

Dok mjesec svoje zlato
Na stare krovove lije
On pita se kako da prestane nešto
Što nikad ni počelo nije

Dok zora odnosi strasti noći
I budi usnuli grad
U sjenci ugaslog ferala
Još čuje se pjesma jednog maestrala

(?)
 
Zatvori oči i usni san,
san u kojem su ti data krila…
I neka samo za tebe, vječno traje dan
da bi imao vremena da pronadeš bolje,
bolje od ljubavi…
Kreni odmah i obiđi svijet,
okusi sve radosti Što do sada nisi…
I neka se ne desi ni jedan pokret,
koji bi te uznemirio u potrazi
za nečim boljim, boljim od ljubavi…
Udahni duboko i zatim poleti,
pretraži cijelu sopstvenu maštu…
Ni tad da ti smeta niko neće smjeti,
I dobićeš mir da bi u sebi mogao
da nađeš bolje, bolje od ljubavi…

Ali zašto se trudiš kad istinu znaš
da svemu što vrijedi na svetu ovom
jedan sastojak dodati moraš
da bi bilo zaista stvarno…

To je ljubav…"

uspomenaki2.jpg
 
Pesak tisine

Znam, dozivas me
kroz jeku vremena
sa dna case.
Znam, dozivas me
skriven nocnim velom
razbijas se o stenje svojih misli.
Znam, dozivas me
samoca ti na ramena sedne
obrazi od njenih samara stanu da bride.
Znam, dozivas me
kad jeza podje putevima koze
prizvanih akvarela secanja
i trazis,
trazis me
iza vrata, iza zavese, iza ormara
ispod jastuka, ispod tepiha.
Trazis me u vocnjacima,
zaviris u frizider
da nisam slucajno tamo
u neku tubu se uvukla i cutim.
Zaustavljas senke na ulicama
sto nose slican kacket kao ja.
Znam, dozivas me
i trazis parce dobroga u meni
i trazis uzdah maglicast
na prozorima tvog lica
zelis prstima crtati
po zamagljenim okvirima,
zelis glas da svira.
Nemam ja vise
dusine sluzokoze
ni grama
sve sam listice njene
tebi darovala.

Komsinica se cudila zasto izvirujem iza vrata
kad su i psi umorno pali.
Sluzbenica iz poste
rekla je ljubaznim glasom:
Vas telefon radi!

Otvarala sam sanduce
zatrpao me pesak tisine
jos su mi puna usta
gustera sto su mi preneli:
Ti nisi centar sveta!

Znam, dozivas me
al’ ja te ne cujem najbolje
zaglusuje me
zamor gustera
i moj smeh.
Ne cujeeem
slabeeee su vezeeeee
naaaaaaa periferiji svetaaaaaaa.

Kvrc.
Kvrc.

jelena
 
Svaku noc osjecam te
jer pogled mi tvoj miluje san
i svako jutro disem te
jer usne mi tvoje
donose dan

I zato ostani zauvek
sve to sto jesi
ljubi me zauvek
srce razbesni
vodi me zauvek
nek me tvoje ruke prime
jer jedina...
Ljubav ti je ime

Svaki dan zivim te
jer snaga je tvoja vetrova let
i svaki tren vise volim te
i taj osmeh tvoj
budi moj svet

c2245430b9aa7.jpg
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top