Romanticne misli.......

:heart:Zivot je san - ucini ga stvarnim
Dobili smo priliku da sanjamo. No, da li shvatamo cemu nam sluzi san.
Ne da bismo celi zivot proveli gledajuci u nebo i mastali o hodanju po oblacima, vec da bismo pokusali da dohvatimo svoje snove i hodali s njima po zemlji.
Ima li smisla cekati? Ako nikad ne pocnemo ostvarivati svoje snove,
prokockali smo jos jednu priliku koju smo dobili.:heart:
 
"Menjam dane za noc
u snove pre ces doc'
al ne dolazis cesto...
u srcu negde na dnu
tvoj kutak zauvek tu
cuvam ti mesto..."


tumblr_lsicikcFoA1r0p4g7o1_500.jpg
 
'...Nismo se sreli, a isti je put pod našim nogama.
Te serpentine u debelim pokrivačima sanjive magle,
kriju kotu, ušuškanu u beli pamuk, na kojoj ti čekaš nekoga.
Tim putem me nećeš pustiti da prođem.
To je put samo za povratnike u tvoje srce... '


224678_10150275140784692_323296799691_9417934_7364038_n.jpg
 
:heart:Ono nesto sto me ka tebi tera, ono nesto sto me muci, ono nesto zbog cega zovem tvoje ime i za tobom zudim... i noci nemirne provodim... i zore besane docekujem...
ono nesto zbog cega sam srecna i na krilima radosti letim
ono nesto zbog cega sijam kada me srce tvoje voli
ono nesto sto me za tebe veze....:heart:
 
Kao melodija...kao sunčeva zraka...kao uzdah ....kratkog vijeka...khrhkog dodira...iskreno....plaho...tajnovito...snažno....kao odraz u komadićima razbijenog stakla....zarobljeno u sjećanjima...između vremena....života i smrti....na dohvat ruke tu....rađa se u duši i umire u samo jednom pogledu ...gdje se odrazi prepoznavaju u krhotini ljubavi!
 
Kao melodija...kao sunčeva zraka...kao uzdah ....kratkog vijeka...khrhkog dodira...iskreno....plaho...tajnovito...snažno....kao odraz u komadićima razbijenog stakla....zarobljeno u sjećanjima...između vremena....života i smrti....na dohvat ruke tu....rađa se u duši i umire u samo jednom pogledu ...gdje se odrazi prepoznavaju u krhotini ljubavi!

ali nesto sto je slomljeno,nikada vise celo ne moze biti...kakvim god lepokom pokusavila da krhotine "nase" pokusavamo da spojimo u jedno...to nije to....
 
samo na tren ponovo se vratih u svoju predjasnju formu,koja bese pre nego me grube ruke posekose.....ali taj tren prodje ubrzo,i sada osta samo secanje na jednu velicnu nesvakidasnju.....




32068931913787142970610.jpg


dalek sebi samom :) .....
zahvaljujem gosp.Romanticus na vasim mislima .....ja ni sama ne znam kako slijepom nacrtati boje i u cemu covjek moze naci spas ...eto nisam vam bas od neke pomoci :)
 
...Ali to vreme je proslo, pozdravljam te, gde god da si, i sa kim god da si, i sta god da radis, mislis, znas, voils koga kod, gledas, slusas, mirises, osecas, gde god da si vise mi nisi potrebna!
Dok gledam zalazak sunca.
 
:heart:‎..Još uvek verujem u nemoguće, svom snagom svog bića...Nije bitno da li će proći sat, dan, mesec ili godina, znam da će biti onako kako SANJAM, kako ŽELIM, kako MOGU...I pored svih životnih oluja i bura još uvek imam strpljenje, volju, nadu i želju...Čekaću...Sve velike stvari se čekaju...Videćeš da sam u pravu, reći ću ti tada...Verujem, a to je dovoljno...:heart:
 

Back
Top