Richard Wagner (1813 - 1883)

Mada ovo delo nosi naziv opere,Vagnerov se ton ipak,dosta promenio.To je jedina komična opera koju je komponovao i jedina koja se drži stvarnog života.Junaci su autentične ličnosti:Nirnberške zanatlije,pevači-''majsterzingeri'' iz XVI veka.Stari oblici komične opere su u potpunosti napušteni i kompozitor se služi muzičkim jezikom izvanredne konverzacije i gipkosti.Naime,Vagner u ovoj operi-komediji,vodi svojevrsnu ličnu polemiku sa svojim ''večitim progoniteljima'',muzičkim kritičarima.Opera je dovršena i premijerno izvedena u Minhenu 1868.godine.
Veoma je popularna melodijsko-ritmički pregnantna uvertira za operu.Pogner,majstor-pevač i gradski časnik,dao je obećanje da će svoju kćer Evu,dati pobedniku na predstojećem takmičenju majstora-pevača.Mladi vitez,Valter Fon Štolcing,voli devojku i spreman je da okuša sreću.On je oličenje mladosti,lepote,ljubavi,ali i nove,antiakademske umetnosti.Obućar Hans Zaks,znamenita istorijska ličnost i pesnik,otkriva vitezov izvanredan talenat,te mu pomaže u pripremanju za takmičenje.Valterov će rival biti gradski pisar Sikstus Bekmeser,čovek komičnog držanja,majstor-pevač koji predstavlja staru,akademsku tradiciju.Na takmičenju biva toliko nervozan,da pobrka sve stihove svoje pesme,te i pored svih nameštaljki u njegovu korist,biva izviždan i oteran sa takmičenja,te ga Valter svojom smelom i dirljivom pesmom pobeđuje.U završnici,saglasno Pognerovom obećanju,dobija Evu za suprugu i zvanje majstora-pevača.
 

:wink: :wink: :wink:
Ne diraj mi Karla Orfa.Njegova Karmina Burana mi je omiljena kompozicija iz ozbiljne muzike.
:wink: :wink: :wink:[/quote]

AAA,klasika-Omiljena kompozicija "Carmina Burana" :lol:

Ako mogu pitati koji stav Ti je omiljen?[/quote]

Nisam najbolje razumeo tvoju poruku.Ja sam napisao ozbiljna muzika,klasika je period Mocarta,Betovena i Hajdna.Inace,nemam omiljeni stav iz Karmine Burane a i ne znam mnogo o ozbiljnoj muzici.Nego sta si ti hteo da kazes?
 
[/quote]

Nisam najbolje razumeo tvoju poruku.Ja sam napisao ozbiljna muzika,klasika je period Mocarta,Betovena i Hajdna.Inace,nemam omiljeni stav iz Karmine Burane a i ne znam mnogo o ozbiljnoj muzici.Nego sta si ti hteo da kazes?[/quote]

pa kada sam rekao klasika mislio sam na klasicno,naavno,uobicajeno.... a , ne na muzicku epohu.Izvini ,ako nisam bio jasan.Znas ,nemam ja nista protiv K.Orfa ,cak naprotiv- cesto sam ga i izvodio(operu i koncerte).Ono sto sam naveo su bile ciste cinjenice.Znas normalno je da kompozitor pise kompozicije po poruzbini(mora se od neceg i ziveti).
Karl Orf je cisto napisao neke kompozicije za Hitlerovu stranku(pre pocetka drugog svetskog rata),cak ima i nekih podataka da je i sama Karmina mogla biti jedna od tih kompozicija.
Ali to zaista nije bitno.Bitno je samo to da je iza njega ostao mnogo dela zbog kojih on nihada nece biti zaboravljen.
Zaista mi je drago sto ima neko na ovom forumu ko bar malo uziva u ozbiljnoj muzici.Puno pozdrava od mene
:wink:
 
Molim učesnike foruma da se ovom prilikom drže teme.A tema je RIHARD VAGNER.Dakle,iznosite svoja zapažanja i utiske samo o ovom kompozitoru i vremenu u kome je živeo i radio.I što je posebno značajno,pokušajte trezveno analizirati njegovo stvaralaštvo.


Srdačan pozdrav svima
 
Loengrin:
Molim učesnike foruma da se ovom prilikom drže teme.A tema je RIHARD VAGNER.Dakle,iznosite svoja zapažanja i utiske samo o ovom kompozitoru i vremenu u kome je živeo i radio.I što je posebno značajno,pokušajte trezveno analizirati njegovo stvaralaštvo.


Srdačan pozdrav svima



U pravu si ,izvini.
”Zbogom Holanđanine, evo ti mojih poslednjih stranica. Ipak, možda će neki usamljeni sanjar još ponekad čuti preko mirnih norveških fjordova tvoj vapaj i poziv za spas...” Rihard Wagner
 
Muzičko-dramska tetralogija ''Prsten Nibelunga'',drugi je i najveći vrhunac u Vagnerovom muzičkom stvaralaštvu.Ovde se Vagner u potpunaosti udaljio od istorije i u svemu približio mitologiji.Sa mitološkim sižeom o ukletom zlatu,iz koga je skovan prsten,o vrhovnom bogu Votanu i o raznim drugim božanskim i polubožanskim bićima,Vagner se prvi put upoznao još 1848.godine,a ciklus je prvi put integralno izveden na otvaranju festivalske kuće u Bajrojtu,od 13.do 16.avgusta 1876.godine,tokom četiri večeri.Dakle,rad na ovom najvećem operskom delu svih vremena,trajao je gotovo četvrt veka.
U osnovi ''Prstena'',leži filozofski pesimizam i misticizam Artura Šopenhauera,filozofa kome se Vagner priklonio u starijem životnom i stvaralačkom periodu.Taj ogromni muzičko dramski ciklus od četiri celovečernje drame,opterećen je mestimično deklarativnošću,jer je Vagner insisitirao na tekstualnom iznošenju svojih ideja,na objašnjavanju radnje i odnosa pojedinih likova,te je potrebna velika koncentracija gledaoca i slušaoca da se skoncentriše ne samo na reči,nego i na muzički tok.A upravo se muzikom prikazuje,tumači dramska radnja.Likovi su većinom statički i samo doprinose celovitom prikazu dramske radnje.To nas dalje dovodi do karakteristika orkestra.Vagner je ovde konačno ostvario svoju zamisao o orkestru sakrivenom od publike,ali orkestar je ovde proširen do najvećih mogućih granica.Primera radi,osim specijalnih ''Vagnerovih'' tuba i rogova,traži se i korpus od šest harfi.I napokon,tu su karakteristični ''lajtmotivi'' specifične muzičke misli koje odgovaraju pojedinom junaku ili nekom elementu dramske radnje(maču ili štitu na primer).Osnovni element dramske radnje je prsten,skovan od zlata otetog rajninim kćerimai koji donosi smrt svakom ko ga poseduje.Tako na kraju i dolazi do propasti i same Valhale,stecišta bogova,a zlatni prsten biva vraćen rajninim kćerima čime se simbolično stiče iskupljenje za egoizam,jedno od najvećih zala koje vlada ljudima.Taj egoizam će se u toku dramske radnje ispoljavati kroz borbu likova za sticanje zlata.U toj borbi,samo će se Brinhilda,predvodnica valkira,pojaviti kao istinski herojska i tragična pojava,svojom žrtvom na Zigfridovoj lomači i vraćanjem prstena rajninim kćerima.
Radnja ''Prstena'',odvija se kroz uvodni muzičko-scenski prolog ''Rajnsko zlato'' i tri muzičke drame u tri čina:''Valkira'',''Zigfrid'' i ''Sumrak bogova''.Kao samostalno koncertno delo,često se izvode instrumentalni komadi iz tetralogije,integralno,ili iz pojedinih drama.Najpoznatiju integralnu verziju,do sada je,sa orkestrom Rimske akademije ''Santa Čečilija'',ostvario dirigent Lorin Mazel.
 
Dragi Loengrine,
zaista je lepo sto si pokrenuo ovaj forum o Wagneru(i forum o Smetani i Dvorzaku)ali da li bih Ti mogao izneti i neka SVOJA zapazanja o Vagneru(Smetani, Dvorzaku..)?Znas,nemoj misliti da sam protiv ovog Tvog izlaganja o Vagnerovim delima ali ipak bilo bih interesantije cuti i neke "zive" stavove o toj muzici(o kompozitorima).
Licno,ja mnogo postujem Vagnera i dobro poznajem njegova dela( kao i dela Smetane i Dvorzaka),s'obzirom da je opera moja ljubav i profesija.
Nemoj shvatiti ovo kao neki attack na Tebe nego kao samo jednu sugestiju.
Pozdrav od Hajnriha,Votana,Dalanda,Fafnera ili Kecala(odaberi sam)
 
- RAJNSKO ZLATO,muzičko-scenski prolog u četiri slike.Premijerno je izveden u Minhenu 1869.godine.Trajanja je 2 sata i 34 minuta i izvodi se u jednom dahu,bez pauza između slika.
Uvodni preludijum:''Zora na reci Rajni''.Na dnu reke,lepe Rajnine kćeri,Voglinda,Velgunda i Floshilda,uz igru čuvaju zlato.Alberih,opaki patuljak Nibelunga,otima zlato i uz pomoć brata Mimea,skovao je prsten koji donosi svemoć i smrt svakom ko ga poseduje.Prsten mu otima vrhovni bog Votan uz pomoć boga vatre Logea,da bi isplatio džinove Fazolda i Fafnera,koji su sagradili Valhalu,stecište bogova i tako otkupio Fraju,boginju večne mladosti,koju je prvobitno obećao kao nagradu.Prokletstvo zlata se najpre manifestuje,kada Fafner u svađi ubije Fazolda.U završnici,bogovi ulaze u Valhalu preko mosta koji je uz pomoć groma i duge napravio Doner,bog gromovnik.Sa Rajne se čuje tužbaljka rajninih kćeri zbog otetog zlata.


- VALKIRA,muzička drama u tri čina.Premijerno je izvedena u Minhenu 1870.godine.
Alberihov prsten,nalazi se kod džina Fafnera,prerušenog u zmaja.Ljubavni,ali incestni par,brat i sestra Zigmund i Ziglinda,rodiće junaka sposobnog da mu ga otme.Brinhilda,predvodnica ratnica-valkira,i pored Votanove zabrane,zaštitila je grešni par.Osuđena je da spava,sve do dana kada će je jedan hrabri junak,kome će od tada pripadati,doći da je probudi.
Veoma je popularno ''Jahanje Valkira'' iz trećeg čina ove drame.


- ZIGFRID,muzička drama u tri čina.Premijerno je izvedena u Bajrojtu 15.avgusta 1876.godine.
Ova je muzička drama apoteoza herojstva.Ziglinda rađa junaka kome daje ime Zigfrid i ubrzo umire.Njega u šumi odgaja patuljak Mime,Alberihov brat.Uzalud Mime pokušava ponovo iskovati Zigmundov mač,kojim će moći pobediti džina Fafnera.Jedino Zigfridu to polazi za rukom,te on napada Fafnera,pobeđuje ga i osvaja prsten.Zatim prolazi kroz plamen,koji okružuje stenu gde spava Brinhilda,budi je i ostaje sa njom.


- SUMRAK BOGOVA,muzička drama u tri čina.Premijerno je izvedena u Bajrojtu 16.avgusta 1876.godine.Sa ovom muzičkom dramom,Vagner je najzad ostvario sintezu raznih umetnosti na čelu sa muzikom u jedan veliki spektakl,čime je najavio dolazak medija filma.Ova drama je najduža i donosi razrešenje prokletstva zlata.
U monumentalnoj predigri,tri proročice,Norne(''Prošlost'',''Sadašnjost'' i ''Budućnost''),govore šta je bilo i prorokuju šta će biti.Prvi čin je najduži i trajanja je 2 sata i 2 minuta.Hagen,Alberihov sin,daje Zigfridu da popije napitak zaborava koji mu je spravila princeza Gutruna da bi ovaj,pobrkavši ličnosti,zadobio Brinhildu za kralja Gintera,s tim da se Zigfrid oženi Gutrunom,inače Ginterovom sestrom.Brinhilda ne shvata šta se dešava i smatra da ju je Zigfrid izneverio.Potom pristaje da Zigfrid umre.Prilokom jednog lova,Zigfrida ubija Hagen.Pred mrtvim telom junaka,Brinhilda shvata istinu,posebno kada vidi da Hagen hoće da se dokopa prstena koji Zigfrid nosi na svom prstu.U završnoj sceni svoje žrtve,ona sama skida zlokobni prsten i baca ga u Rajnu koja nabujava.Prsten prihvataju rajnine kćeri,a Brinhilda naređuje da se Zigfridovo telo prenese na lomaču,te se na Graneu,svom konju,baca u plamen,koji se diže prema nebu,pali i pretvara u pepeo Valhalu,stecište bogova.Sumrak bogova se ostvario.
Veoma su popularni iz ove muzičke drame,uvodna predigra,''Zigfridov put na Rajnu'',''Zigfridov posmrtni marš'' i završna scena Brinhildine žrtve.


Nema nikakve sumnje,da smo se u ''Prstenu Nibelunga'' našli pred najoriginalnijim i najsmelijim spomenikom u istoriji operske muzičke umetnosti.
 
Truman:
Cini mi se da je Hitler uzeo Vagnerovu muziku i koristio je u svojoj propagandi.Da li neko zna da li je sam Vagner bio rasista?

...hm...
...Vagnerove opere tezile su tome da obelodane ono sto je On smatrao pozitivnim germanskim pogledom na svet...zeleo je da vrati vecne germanske istine svom narodu koji je zaboravio na njih i poricao nasledje svoje krvi...
...a, beskrajni san posvecenog narodnog otkrovenja koji je Vagner zeleo da predstavi uklopljen je iz paganske slobode drevne legende u prihvatljiv hriscanski moral...
...na najbolji nacin je ujedinio rasnu mistiku i hriscanski koncept spasenja...
...also...
...da li je to rasizam..?..
.
 
ena28:
Truman:
Cini mi se da je Hitler uzeo Vagnerovu muziku i koristio je u svojoj propagandi.Da li neko zna da li je sam Vagner bio rasista?

...hm...
...Vagnerove opere tezile su tome da obelodane ono sto je On smatrao pozitivnim germanskim pogledom na svet...zeleo je da vrati vecne germanske istine svom narodu koji je zaboravio na njih i poricao nasledje svoje krvi...
...a, beskrajni san posvecenog narodnog otkrovenja koji je Vagner zeleo da predstavi uklopljen je iz paganske slobode drevne legende u prihvatljiv hriscanski moral...
...na najbolji nacin je ujedinio rasnu mistiku i hriscanski koncept spasenja...
...also...
...da li je to rasizam..?..
.


Naravno da nije.I to je jedan od veoma korisnih pogleda na Vagnerovu umetnost.Ena,svaka čast i hvala Ti.
 
Na motive iz poslednje scene svoje muzičke drame ''Zigfrid'',Vagner je 1871.godine,a u čast rođenja svog sina kome je dao ime Zigfrid i godišnjice braka sa Kozimom(inače kćerkom Franca Lista),komponovao ovu simfonijsku poemu.Po muzičkom,a nadasve melodijskom sadržaju,to je nešto najprisnije što je ikada napisao.Iz nežnog timbra prvog takta,izrasta tema Brinhilde:''Večna sam bila i večna ostajem''.Ona se zatim pretače u srednji deo,koji donosi uzdah:''O,Zigfrid!'',sa temom Zigfridovog roga.Prema završnici,motiv ptica daje pastoralni karakter ovoj simfonijskoj idili,koja nam dočarava porodičnu sreću.
 
Ovo je poslednje Vagnerovo opersko delo,njegova muzička apoteoza i muzički testament.Po drugi put,posle ''Loengrina'',Vagner se inspiriše ciklusom ''Vitezovi Okruglog stola''.Rad na ovom blistavom i monumentalnom delu(koje je ukupnog trajanja 4 sata i 24 minuta),trajao je dvadeset godina.Sa sižeom Vagner se upoznaje 1857.godine,delo je dovršeno 1877.godine,a premijerno izvedeno u Bajrojtu avgusta 1882.godine,pola godine pre Vagnerove smrti u Venecijanskoj palati Vendramin.Premijerom je dirigovao poznati dirigent Herman Levi.Delo karakteriše bujna orkestracija puna rafiniranosti i himnične egzaltacije,sa razdražujućim dejstvom hromatizama,poznati Vagnerovski neprekidni rečitativi i statičnost radnje,prikazane većinom muzikom ali,pojačane hijerastičnošću dramskog sižea.Kao neposredni literarni izvori za ovo delo,Vagneru su služili još i spisi Volframa Fon Ešenbaha i srednjovekovnih pisaca Gijoa De Provansa i Kretjena De Troa.
Uzvišena je u svojoj melodiji i harmoniji monumentalna predigra za muzičku priču.Red vitezova svetog Grala čuva dragoceni pehar u kome je nekad prihvaćena Hristova krv.Ali,red prolazi kroz krizu.Vitezovi postaju žrtve histerične Kundri,koju šalje čarobnjak Klingzor,kod koga se nalazi sveto koplje kojim je nekada zadao starom kralju Grala,svešteniku Amfortasu,neizlečivu ranu.Red donosi odluku da se brani.Pojavljuje se Parsifal(što znači ''nevini maloumnik''),koji jedini odoleva čarima Kundri.U zamku čarobnjaka Klingzora,Parsifal na razne načine biva iskušan,ali on sva iskušenja savladava.Kundri ga zatim proklinje:neće Parsifal više moći da pronađe put za Monsalvač,sedište reda svetog Grala.Dvadeset godina Parsifal luta,sve dok na Veliki Petak,najzad ne pronađe zamak svetog Grala.Zatiče red vitezova u očajanju,stari kralj Amfortas je na samrti i odbija da služi verski obred.No,u svojoj ruci,Parsifal drži sveto koplje koje je oteo od Klingzora.Prima krštenje,a zatim i sam pokrštava Kundri koja se nalazi pred njim,u haljini pokajnice.To je čuvena ''Čarolija Velikog Petka'',u trećem činu.U svetilištu,svi u Parsifalu vide Božjeg izaslanika,biraju ga najpre za princa,potom i za kralja svetog Grala.Parsifal sada služi verski obred:čarobnim kopljem dodiruje bedro Amfortasa i otkriva putir iz koga zasja veličanstvena svetlost.Sa visina doleće golubica,Kundri pada bez svesti,a Parsifal svetim Gralom blagosilja vitezove.Na kraju,gromka pesma blagodarenja,uzdiže se prema nebu.
 
Prvi utisak – odusevljenje zbog pojavljivanja teme o Vagneru uz, cini mi se, opravdanu skepsu. Ni jedno ni drugo ne bih eksplicirao.

Autor teme izabrao je zanimljiv nacin uvodjenja u temu. Razocaran sam zato sto nije ostao dosledan. Ako se, sem u slucaju kada je diskusija skrenula s teme, autor nije oglasavao na dobronamerna misljanja I zapazanja, nije trebalo da reaguje ni na enin28 stav.

Vagner? Propovednik muzicar ili obrnuto. Verujem u prvo.
A, ako je to tacno, u cemu je sustina njegove propovedi (podrazumeva se da se ogranicavamo samo na libreta)?
 
Loengrin:
MissUndaztood:
ja ovih dana pisem maturski rad, i imam temu richard wagner...neke poruke odavde su mi bas dobro posluzile :D


Meni kao autoru,idejnom pokretaču ove teme,veoma je drago zbog toga.Gde polažeš maturski ispit?
Pozdravljam Te i želim Ti da maturu sa uspehom položiš. :D

Zavrsavam gimnaziju i izabrala sam da radim maturski rad iz muzickog, i kao temu sam izabrala da pisem o Richardu Wagneru. Tvoje poruke su mi bas pomogle, hvala ti...Na kraju rada gde pisem koju sam literaturu koristila ima da napisem
Loengrin - Forum Krstarica :wink:
Pozdrav! :D
 
Manje je poznato da je Vagner,pored veoma uspelih opera i muzičkih drama,pisao i simfonijsku muziku i za života bio i aktivan kao dirigent.
Poznate su dve Vagnerove simfonije:Prva u C-Duru i Druga u D-Duru,obe nastale u ranijoj fazi njegovog umetničkog razvoja.To se neminovno odrazilo na karakter instrumentacije,koja je mahom ostala klasična,nasleđena od prethodnika(zrelog Betovena pre svega)i na raspored stavova,izrazito klasičan.Posebno svojom lepotom i ritmičkom i harmonskom invencijom pleni Prva,koja ima i lakši instrumentalni sastav.U Beogradu,nju je sa uspehom 1998.godine interpretirao Angel Šurev.
Već je rečeno da je Vagner,svojim izvođenjem Betovenove Devete Simfonije,ukazao na istorijsku vrednost ovoga dela.Bilo je to 1832.godine,kada mu je bilo svega devetnaest godina.Otkriven je i njegov talenat za dirigovanje.Zajedno sa Berliozom utemeljuje i dirigentsku umetnost,a za života je napisao i knjigu o umetnosti dirigovanja.Često se međutim,ponašao i plahovito za pultom:o tome je sačuvano jedno svedočenje Džordža Bernarda Šoa o koncertu koji je Vagner držao u Londonu 1877.godine.Usred izvedbe,dirigujući vlastitu muziku,počeo je da napušta pult.U celini uzev trenutni emocionalni naboji,bili su od velikog uticaja na njegov dirigentski temperament.
Vagner:umetnik-stvaralac pre svega.Ali,Vagner se pamti i kao umetnik-izvođač.
 
Kao najdragocenije svedočanstvo o Vagnerovoj muzičkoj umetnosti,danas čvrsto stoji Vagnerov Festival u Bajrojtu.Održava se od avgusta 1876.godine,svakog leta,prekidan jedino za vreme dva svetska rata i u prvim godinama posle drugog svetskog rata(zbog navodne veze Vagnerovih potomaka sa nacističkim režimom).Od sredine pedesetih godina XX veka,tradicija se nastavlja i u neprekidnom,veličanstvenom toku,traje sve do danas.
Po pravilu,muzički festival se drži od 23.jula do 27.avgusta,uz samo neznatna vremenska odstupanja.Sam Vagner,prvobitno nije zamislio da se na ovom festivalu izvode samo njegova dela,njegova je zamisao bila da ovo bude višestrani Evropski muzički festival.Pa ipak,njegovi su sledbenici učvrstili tu tradiciju,da se u Bajrojtu izvode samo Vagnerova dela.Kao posledica toga,desilo se da je festival vremenom postao predvidiv i jednoličan,uprkos nastojanjima da se osavremeni,u čemu se postižu veoma zapaženi rezulatati.Od prvobitnog operskog dekora,tehnike i mehanike,stiglo se do današnje video i kompjuterske tehnike i izrazito fantastičnog dekora(posebno prilikom izvođenja ''Prstena Nibelunga'').Posebna zasluga za snažan uzlet ovog Festivala,pripada Vagnerovim unucima,uglednim pozorišnim rediteljima i operskim pregaocima,Volfgangu i Vilandu Vagneru.
Za proteklih 128 godina,Festval se održao više od devedeset puta.Brojni veoma ugledni reditelji,operski umetnici,dirigenti i ostali pozorišni stvaraoci,nastupili su sa zapaženim uspehom na ovom festivalu.Da spomenem samo dirigente,Vilhelma Furtvenglera(sa uspehom je tridesetih godina XX veka tumačio ''Prsten Nibelunga''),Volfganga Zavališa,Pjera Buleza(sa zapaženim uspehom dirigovao je ''Parsifala''),Herberta Fon Karajana,Leonarda Bernštajna,Džemsa Livajna i Đuzepea Sinopolija.I brojni operski umetnici(kao na primer Ditrih Fišer-Diskau,Debora Polaski(sa uspehom tumačila Brinhildu 1997.godine),Tatjana Trajanos(zapažena uloga Iziolde) i brojni drugi),ostavili su iza sebe impozantne role.
I ove godine,krajem jula,priprema se novi Bajrojtski Festival.Predstave se po pravilu drže sa početkom u 16 časova,a pauze između činova traju 1 sat.Jedino se ''Holanđanin Lutalica'' i ''Rajnsko Zlato'' izvode u jednoj celini,bez pauza.Sigurno da se,uprkos njegovoj predvidivosti,očekuju i nova iznenađenja.Uostalom,to je i u duhu ovog uglednog Evropskog muzičkog festivala.
 
Ove godine Vagnerov Festival u Bajrojtu,održava se od 26.jula do 28.avgusta,u znamenitoj ''Festivalskoj Kući''.Na programu su:romantične opere ''Holanđanin Lutalica'' i ''Tanhojzer''(koji se izvodi na otvaranju,26.jula) i svečana muzičko-scenska priča ''Parsifal''.U toku festivala,ova će dela imati svako po šest izvođenja.
Pored njih,na programu je i kompletan ciklus ''Prsten Nibelunga''.Svaka od četiri muzičke drame ovog ciklusa(''Rajnsko Zlato'',''Valkira'',''Zigfrid'' i ''Sumrak Bogova''),imaće za trajanja festivala po tri izvedbe.

A sada,izvolite u Bajrojt.Pišimo i o svojim utiscima sa njega (naravno,ako je neko u mogućnosti da prati,može takođe izneti svoje,''žive'' utiske). 8) Sve o izvođačima,sceni,dekoru,kostimima i naravno,orkestru i dirigentima. :idea:
 
Loengrin:
Ovo je prvo Vagnerovo opersko remek-delo.Opera je dovršena 1841. a premijerno izvedena 1843.godine u Drezdenu.Inspirisana je jednom starom legendom-baladom,a konačno se oblikovala u Vagnerovom duhu kada je brod,kojim je iz Rige putovao u London,zadesila bura u Skageraku.
Iako dosta slobodno obrađena u pogledu oblika,ova opera još uvek sadrži francuske i italijanske uticaje.To je još uvek opera sa numerama u vidu arija,dueta i horova.Prilikom izvođenja,ustalilo se pravilo,posebno na Bajrojtskom Festivalu,da se opera izvodi u jednoj celini,bez pauza između činova.
Uvertira nam donosi fascinantan opis bure na moru.Svakih sedam godina,brod Holanđanina,ukletog zbog jednog davnašnjeg krivokletstva,može pristati uz obalu i lutajući moreplovac silazi na kopno da nađe ženu koja će mu do smrti biti verna.Kod mornara Dalanda susreće devojku Sentu,koja je zarad ljubavi prema Holanđaninu spremna da napusti svog verenika Erika.Međutim,ona kasnije okleva.Holanđanin,sumnjajući na Sentino neverstvo,ponovo polazi na more,za sledećih sedam godina.Senta se tada otrgne iz Erikovog zagrljaja i sunovraća u morske talase:to je trenutak Holanđaninovog iskupljenja.U završnici se,iznad bure,uzdižu Senta i Holanđanin,koji je napokon,oslobođen prokletstva.
Najuspeliji delovi iz opere su:arija Holanđanina u prvom činu,hor prelja,Sentina balada i duet Sente i Holanđanina u drugom činu,veoma popularni hor mornara,koji se spremaju za ponovno isplovljavanje i Erikova kavatina u trećem činu.Mada svi ovi komadi imaju tradicionalni oblik,u njima se već nazire Vagner muzičar-dramatičar.


Upravo se jedna interpretacija ove,prve među najuspelijim i najkraće Vagnerove romantične opere,mogla čuti u operskom terminu programa ''Stereorama'',u nedelju 21.novembra.To je bio snimak ''žive'' izvedbe,održane u Bečkoj Državnoj Operi 5.decembra 2003.godine.Horom i Orkestrom Opere,dirigovao je Seidži Ozava.Uloge su tumačili:Holanđanin-Falk Štrukman,bas;Senta-Nina Šteme,sopran;Daland-Franc Havlata,bas;Erik-Torsten Kerl,tenor;Marija-rumunski mecosopran Mihaela Ungureanu i Kormilar-Džon Diki,tenor.Interpretacija je trajala 2 sata i 10 minuta,bez pauza između činova.Tako se uostalom,ovo delo izvodi(baš kao i muzičko-scenski prolog ''Rajnsko Zlato'').
Tok izvedbe bio je žustar i bistar,takoreći ''vatren'',posebno u briljantnoj i ''vatrenoj''uvertiri,dok su u izvođači bili na visini zadatka.O uspehu ove predstave,može posvedočiti i DVD,koji je snimila firma ''Dojče Gramofon'',na kome je upravo snimak ove predstave.DVD nosi naziv ''Holanđanin Lutalica - vatra i led''.
 

Back
Top