Република Српска Крајина

Ovi jedan:
Šta je točno sporno kod tog sela(osim imena jel)? :D
Kliknite za proširenje...
Ništa sporno već je kuriozno - potvrda prisustva stranaca kao i u nazivu Češko selo.

U članku "Tko je spasio hrvatski narod ?" objavljenom u "Domu" od 3. decembra 1903. Antun Radić, između ostalog, objašnjava da su Slovenci pretvoreni u Hrvate.

"U staro vrijeme, i još pred 300 do 400 godina nije oko Zagreba, Križevaca, Siska, Požege itd. tj. uopće u Hrvatskoj s druge strane gore Velebita do mora - u cijeloj toj zemlji nije bilo nijednoga Hrvata; Hrvati su bili preko Velebita, bliže moru, a oko Zagreba itd, pa na zapad sve preko Ljubljane i dalje dolje uza Savu - sve su to bili Slovinci ili Slovenci. A dans su tu Hrvati ! A gdje su Slovinci ? Jesu li Slovinci propali ? - Sudite, jesu li propali; kad je hrvatska vlada i država preko Velebita pri moru propala, preselili su se hrvatski bani među Slovince, u Zagreb, ali su se svejedno zvali hrvatski bani, i vlada se njihova zvala hrvatska. I tako su Slovinci imali hrvatskoga bana, ali to njima nije bio tuđi ban, jer su i Slovinci govorili slično, ili posve jednako kao i Hrvati. Ali kad imadu hrvatskoga bana i hrvatsku vladu, počeli su ljudi sve po malo govoriti da je to narod hrvatski. I tako su se Slovenci se po malo prozvali Hrvatima - izgubili su svoje ime, tako i danas nijedan seljak oko Zagreba ne zna šta je to Slovenac ili Slovinac, nego kaže da je Hrvat."
 
Mrkalj:
Ništa sporno već je kuriozno - potvrda prisustva stranaca kao i u nazivu Češko selo.

U članku "Tko je spasio hrvatski narod ?" objavljenom u "Domu" od 3. decembra 1903. Antun Radić, između ostalog, objašnjava da su Slovenci pretvoreni u Hrvate.

"U staro vrijeme, i još pred 300 do 400 godina nije oko Zagreba, Križevaca, Siska, Požege itd. tj. uopće u Hrvatskoj s druge strane gore Velebita do mora - u cijeloj toj zemlji nije bilo nijednoga Hrvata; Hrvati su bili preko Velebita, bliže moru, a oko Zagreba itd, pa na zapad sve preko Ljubljane i dalje dolje uza Savu - sve su to bili Slovinci ili Slovenci. A dans su tu Hrvati ! A gdje su Slovinci ? Jesu li Slovinci propali ? - Sudite, jesu li propali; kad je hrvatska vlada i država preko Velebita pri moru propala, preselili su se hrvatski bani među Slovince, u Zagreb, ali su se svejedno zvali hrvatski bani, i vlada se njihova zvala hrvatska. I tako su Slovinci imali hrvatskoga bana, ali to njima nije bio tuđi ban, jer su i Slovinci govorili slično, ili posve jednako kao i Hrvati. Ali kad imadu hrvatskoga bana i hrvatsku vladu, počeli su ljudi sve po malo govoriti da je to narod hrvatski. I tako su se Slovenci se po malo prozvali Hrvatima - izgubili su svoje ime, tako i danas nijedan seljak oko Zagreba ne zna šta je to Slovenac ili Slovinac, nego kaže da je Hrvat."
Kliknite za proširenje...

Nadam se da si svjestan činjenice kako po Srbiji također imaš neka mista i sela koji sadržavaju srpsko/srpski/srpska u svom nazivu :)
 
Pošto je se sve "raspetljalo" Država Srbija je ostala dužna istoriji i gradjanima da objasni zašto nije prihvatila planove Z 2 ili 3 ili 4 .Bilo koji .
Svaki izgovor svejedno bi ih napali ili ne bi ispoštovali "ne pije vodu " .
Ako sadašnja i prošle vlasti ćute , onda je to njihova zajednička izdaja .
Nije odgovor "pa ovo pa ono" , već samo kratko zašto .
 
Mrkalj:
Kliknite za proširenje...

U mnoga srpska sela po Dalmaciji dolaze prognani Srbi i njihovi potomci, najviše za seoske slave i preko ljeta. Prejake su to veze i preduboki korjeni. U Plavnu se sad za Spasovdan kad sam ja bio okupilo 600-700 ljudi (došli su sa raznih strana - iz Srbije, RS, dijaspore itd), od male dece do staraca i sve između. Tokom mog nedavnog boravka je obavljeno jedno vjenčanje. Mladoženja rodom ili porijeklom iz Plavna i njegova izabranica su došli iz Engleske da se vjenčaju u plavanjskoj crkvi.
Od svih krajiških Srba mi iz Dalmacije najviše posjećujemo postojbinu i održavamo tradiciju.
 
Poslednja izmena:
Krishna:
U mnoga srpska sela po Dalmaciji dolaze prognani Srbi i njihovi potomci, najviše za seoske slave i preko ljeta. Prejake su to veze i preduboki korjeni. U Plavnu se sad za Spasovdan kad sam ja bio okupilo 600-700 ljudi (došli su sa raznih strana - iz Srbije, RS, dijaspore itd), od male dece do staraca i sve između. Tokom mog nedavnog boravka je obavljeno jedno vjenčanje. Mladoženja rodom ili porijeklom iz Plavna i njegova izabranica su došli iz Engleske da se vjenčaju u plavanjskoj crkvi.
Od svih krajiških Srba mi iz Dalmacije najviše posjećujemo postojbinu i održavamo tradiciju.
Kliknite za proširenje...
 
Mrkalj:
Kliknite za proširenje...
Vidio sam taj snimak. Na njemu se ne može nazreti da je bilo ljudi koliko sam naveo. Zato što je snimnjen samo dio na kome se održavao kulturno-umjetnički program. Više ljudi je bilo u objektu koji se vidi na snimku i sa strane pod šatorom, samo to nije uhvaćeno na videu koji si postavio. Unutra u objektu je nakon završetka kulturno-umetničkog programa nastupala neka pjevačica sa bendom i bila je kafanske atmosfera do 11 uveče. Blizu ulaza u objekat se pekao vo na ražnju. Piće je bilo besplatno i neograničeno. Popio sam jedno 8-9 karlovačkih od 0,5. :) Prošle godina čitav događaj za Spasovdan je koštao oko 16.500 evra. Mms da je sad i više, saznaću naknadno. Sve je finansirano dobrovoljnim prilozima Plavanjaca, a najveći dio otpada na nekoliko Plavanjaca iz dijaspore.
 
Mileta iz Talesa:
Pošto je se sve "raspetljalo" Država Srbija je ostala dužna istoriji i gradjanima da objasni zašto nije prihvatila planove Z 2 ili 3 ili 4 .Bilo koji .
Svaki izgovor svejedno bi ih napali ili ne bi ispoštovali "ne pije vodu " .
Ako sadašnja i prošle vlasti ćute , onda je to njihova zajednička izdaja .
Nije odgovor "pa ovo pa ono" , već samo kratko zašto .
Kliknite za proširenje...
Akademik Milorad Ekmečić je svedočio da mu je Milošević još 1992. rekao da Hrvatska ne može bez Kninske krajine da funkcioniše i da je to stanje neodrživo.
 
Mrkalj:
Akademik Milorad Ekmečić je svedočio da mu je Milošević još 1992. rekao da Hrvatska ne može bez Kninske krajine da funkcioniše i da je to stanje neodrživo.
Kliknite za proširenje...
Milošević, februar 1991:

"Kninska krajina je žila kucavica hrvatskog naroda i zbog toga je neophodno da se ona prepusti Hrvatima"


ReOk9lLaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvWkdVN01EQV8vM2ExMGJkN2IzOTZiODJmZjJmYmIyYjhlZDYxMDUxMGIuanBnkZMCzQLkAIGhMAE


Милорад Екмечић, СРБИ НА ИСТОРИЈСКОМ РАСКРШЋУ, Београд 1999.

„Na sastanku rukovodstva Srpske demokratske stranke BiH i Saveta Demokratske stranke sa predsednikom Miloševićem u Sarajevu 22. februara 1991. učestvovao sam i ja. Na pitanje predsednika Miloševića šta mislim o sukobu Srba u Hrvatskoj sa novom hrvatskom državom, ja sam otprilike odgovorio da taj sukob ima dublje istorijske korenove i značaj. Hrvatski politički prohtevi na Balkanu nikada nisu bili u interesu hrvatskog naroda, niti prohtevi koji su dolazili iz njegovih narodnih ciljeva.. Citirao sam Franju Račkog iz 1877. da Hrvatska na Balkanu nikada nije bila u stanju da integriše značajne delove Balkana, nego je služila kao instrument Mađara i Nemaca da za njihove interese onemogućavaju Srbiju da stabilizuje prostor. Rački i Štrosmajer tada nisu podržavali dolazeću (1878) okupaciju Bosne. Otprilike sam rekao da i danas (februar 1991) hrvatski narod vrši medveđu uslugu zapadnim državama, kao i u prošlim vekovima. Srećna je okolnost da Srbi u Hrvatskoj drže Kninsku krajinu (ali i blizu trećine zemljišta u Hrvatskoj), koja je žila kucavica hrvatskog naroda. U toj Krajini srpski narod ima istorijsko i etničko pravo na autonomiju. Sve dotle dok preko te žile kucavice nisu u stanju da integrišu Dalmaciju sa Hrvatskom, hrvatske političke stranke će se držati jugoslovenskog jedinstva i morati sarađivati sa Srbima na Balkanu.

Na ovo je predsednik Milošević približno odgovorio da ja imam pravo da je Kninska krajina žila kucavica hrvatskog naroda i da je zbog toga neophodno da se ona prepusti Hrvatima, a mi ćemo ovamo sa ostatkom ujedinjavati državu od 14,5 miliona ljudi. Ipak je dosta dugo podržavan srpski otpor u Krajini i ja sam verovao da je moje ćutanje nakon ovog odgovora u februaru 1991. bilo opravdano.”
 
Mrkalj:
Milošević, februar 1991:

"Kninska krajina je žila kucavica hrvatskog naroda i zbog toga je neophodno da se ona prepusti Hrvatima"


ReOk9lLaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvWkdVN01EQV8vM2ExMGJkN2IzOTZiODJmZjJmYmIyYjhlZDYxMDUxMGIuanBnkZMCzQLkAIGhMAE


Милорад Екмечић, СРБИ НА ИСТОРИЈСКОМ РАСКРШЋУ, Београд 1999.

„Na sastanku rukovodstva Srpske demokratske stranke BiH i Saveta Demokratske stranke sa predsednikom Miloševićem u Sarajevu 22. februara 1991. učestvovao sam i ja. Na pitanje predsednika Miloševića šta mislim o sukobu Srba u Hrvatskoj sa novom hrvatskom državom, ja sam otprilike odgovorio da taj sukob ima dublje istorijske korenove i značaj. Hrvatski politički prohtevi na Balkanu nikada nisu bili u interesu hrvatskog naroda, niti prohtevi koji su dolazili iz njegovih narodnih ciljeva.. Citirao sam Franju Račkog iz 1877. da Hrvatska na Balkanu nikada nije bila u stanju da integriše značajne delove Balkana, nego je služila kao instrument Mađara i Nemaca da za njihove interese onemogućavaju Srbiju da stabilizuje prostor. Rački i Štrosmajer tada nisu podržavali dolazeću (1878) okupaciju Bosne. Otprilike sam rekao da i danas (februar 1991) hrvatski narod vrši medveđu uslugu zapadnim državama, kao i u prošlim vekovima. Srećna je okolnost da Srbi u Hrvatskoj drže Kninsku krajinu (ali i blizu trećine zemljišta u Hrvatskoj), koja je žila kucavica hrvatskog naroda. U toj Krajini srpski narod ima istorijsko i etničko pravo na autonomiju. Sve dotle dok preko te žile kucavice nisu u stanju da integrišu Dalmaciju sa Hrvatskom, hrvatske političke stranke će se držati jugoslovenskog jedinstva i morati sarađivati sa Srbima na Balkanu.

Na ovo je predsednik Milošević približno odgovorio da ja imam pravo da je Kninska krajina žila kucavica hrvatskog naroda i da je zbog toga neophodno da se ona prepusti Hrvatima, a mi ćemo ovamo sa ostatkom ujedinjavati državu od 14,5 miliona ljudi. Ipak je dosta dugo podržavan srpski otpor u Krajini i ja sam verovao da je moje ćutanje nakon ovog odgovora u februaru 1991. bilo opravdano.”
Kliknite za proširenje...
1750449973338.png
1750450093466.png
1750450156780.png
1750450270824.png
1750450327982.png
 
1750498413260.jpeg


General KOS-a Aleksandar Vasiljević

Sada, kad imamo u vidu podatak o Miloševićevom planu iz FEBRUARA 1991. da Krajinu vrati u Hrvatsku (ona tad još nije ni stvorena; stvaranje kreće tek krajem maja, a ozbiljnije od jula) i kad tome dodamo ove informacije:

U pomenutom intervjuu iz 2002. Stjepan Mesić je rekao da mu je izjava o srpskim opancima koju je 1991. citirao zagrebački "Vjesnik" podmetnuta. "Meni su svašta lepili, posebno u Srbiji. Kada je počelo naoružavanje srpskih sela i pobune koje je, sada to mogu reći, organizovao Aca Vasiljević i kada su nicali grafiti ’Ovo je Srbija’, ja sam rekao: ’Ovo nije Srbija. Srbi su ovde došli, oni na svojim opancima nisu doneli Srbiju, oni su mogli doneti Srbiju u svom srcu, a ovde moraju biti lojalni građani Republike Hrvatske’. Drugi deo te moje izjave u Srbiji nikada nisu hteli da objave... ’Kao što ni Hrvati nisu odneli Hrvatsku na svojoj obući u Gradišče, nego su lojalni građani Republike Austrije.’ Ali, uzmu mi jedan isečak, pa izgledam kao monstrum", rekao je Mesić.


Kao i haške podatke o generalu KOS-a Aci Vasiljeviću kao čoveku iza strenjanja 200 hrvatskih ranjenika na Ovčari,

Onda je jasno da je taj Aca Vasiljević radio za one koji su želeli stvaranje samostalne države Hrvatske.

https://www.icty.org/bcs/content/aleksandar-vasiljević
 
AI:
Evo detaljne biografije i sažetka sudbine generala Aleksandra Vasiljevića, uz relevantne izvore:

🧑‍✈️ Biografija i karijera​

  • Aleksandar Vasiljević je rođen 8. jula 1938. u Vitkovcu (Jugoslavija). Postao je general-major i vodio je Jugoslovensku kontrazobaveštajnu službu KOS tokom ranih 1990-ih en.wikipedia.org.
  • Bio je aktivan tokom ratova u Jugoslaviji (devedesete) i posebno poznat po ulogama u slučaju JBTZ u Sloveniji (1991) – učestvovao je u ispitivanju Janeza Janše en.wikipedia.org.
  • Povukao se u maju 1992, ali se vratio kao zamenik šefa KOS-a između 1999–2001. godine i svedočio pred ICTY-jem o spornim operacijama Srba u Krajini, Bosni i na Kosovu, te o komandnim strukturama pod Miloševićem .

⚖️ Učešće na suđenjima u Hagu​

  • Vasiljević nikada nije optužen pred Haškim tribunalom već je pozvan kao svedok tužilaštva protiv Slobodana Miloševića i drugih visokih činovnika. Govorio je o "zajedničkoj komandi" i komandnim vezama između vojske, MUP-a i državne bezbednosti vreme.com.
  • Njemu nije suđeno, već je dao svjedočenja o strukturi moći i logistici ratnih operacija – nikada nije bio optužen, a ni osuđen.

❌ Uključenost u događaje u Hrvatskoj: navođenje oružja i Ovčara​

  • Ne postoje dokazi da je Vasiljević učestvovao u opskrbi oružjem srpskih snaga u Hrvatskoj.
  • Ni vezano za streljanje ranjenika ili civilnog osoblja na Ovčari nije ga nijedna institucija (Hag, ICTY, tribunali u Srbiji ili Hrvatskoj) teretila, optužila ili osudila .
  • Masakriranje ranjenika u Ovčari pripisalo se jedinicama TO-a, paravojnim formacijama (npr. pod komandom Arkana) i pojedinim lokalnim oficirima – ali Vasiljević nije među optuženima .

📍 Trenutno stanje – gde se nalazi i šta radi?​

  • Pošto nikada nije bio u pritvoru ni osuđen, Vasiljević nije bio zatvoren zbog rata.
  • Nakon svedočenja pred tribunalom, vraćen je u Srbiju, ali javno se ne eksponira ni politički ni u javnim funkcijama.
  • Trenutno je verovatno u penziji (oko 86–87 godina). Ne postoje informacije da je angažovan u javnim institucijama, medijima ili političkom i društvenom životu.

📝 Sažetak ključnih činjenica​

AspektSažetak
KarijeraGeneral-major, šef KOS, aktivan u ranim 90-ima
Haški tribunalSvedok odbrane, nikad optužen ni osuđen
Ovčara i oružjeNijedna istraga ga ne povezuje s tim zločinima
TrenutnoU Srbiji, penzionisan, nema javnu ulogu
 
ako je na kraju delovao i pomalo zabrinuto (neki od haških analitičara, doduše, tvrde da tužilaštvo nikada nije delovalo tako „opušteno i samouvereno kao u poslednjoj, svojoj najuspešnijoj nedelji“), tužilac Džefri Najs nikako ne bi mogao da bude nezadovoljan onim što je dobio od generala Aleksandra Vasiljevića. Dobio je potvrdu da je MUP Srbije preko Arkana (iza koga je stajao Radmilo Bogdanović) poslao jednu isporuku oružja Srbima u Krajini i da je to slanje oružja postalo intenzivnije od marta 1991. pošto su prethodno propali pokušaji razoružavanja hrvatskih paravojnih jedinica; zatim da su u borbenim dejstvima u Hrvatskoj jedinice TO bile pod komandom JNA, pa su se tako i rezervisti iz Valjeva našli u Lovasu; da su u Istočnoj Slavoniji delovale mnoge paravojne jedinice pod kontrolom MUP-a koje su počinile najužasnije zločine; da su pripadnici jedinice „Dušan Silni“ naterali grupu Hrvata da idu kroz minsko polje; da je Franko Simatović Frenki kao pripadnik SDB-a u Kninu obučavao tamošnje dobrovoljce; da je Vojislav Šešelj skupljao dobrovoljce po nalogu Jovice Stanišića, tadašnjeg šefa SDB-a koji je opet bio podređen optuženom Miloševiću; da je VJ finansijski, kadrovski i materijalno podržavala vojske RSK i RS; pomenuo je i jedno Martićevo pismo Miloševiću u kome ovaj traži od tadašnjeg predsednika Srbije da naredi Generalštabu JNA da u Krajinu pošalje pomoć u municiji (što takođe govori o rasporedu moći u tim ratnim godinama); potvrdio je da je s ratišta često prenosio ratni plen; pomenuo „vojnu liniju“ MUP-a i SDB-a koja se mimo zakona bavila poslovima van njihove nadležnosti; tvrdio da su u paravojnim jedinicama bili angažovani mnogi kriminalci; da je za zločin u Ovčari kraj Vukovara odgovorna paravojna jedinica „Leva supoderica“, sastavljena uglavnom od Šešeljevih dobrovoljaca; tvrdio kako je od jednog od svedoka čuo da oficiri Mrkšić, Šljivančanin i Radić nemaju nikakve direktne veze sa streljanjem zarobljenika u Ovčari, ali i da mu se Mrkšić u jednom razgovoru poverio rečima – „Aco, dece mi, da sam znao šta će im uraditi, nikada ih ne bismo predali“, misleći naravno na zarobljenike koje su kasnije streljali dobrovoljci.

Za Stanišića se zna da je Cija, a za Šešelja to govore likovi po podkastima.
 
Mrkalj:
Ništa sporno već je kuriozno - potvrda prisustva stranaca kao i u nazivu Češko selo.

U članku "Tko je spasio hrvatski narod ?" objavljenom u "Domu" od 3. decembra 1903. Antun Radić, između ostalog, objašnjava da su Slovenci pretvoreni u Hrvate.

"U staro vrijeme, i još pred 300 do 400 godina nije oko Zagreba, Križevaca, Siska, Požege itd. tj. uopće u Hrvatskoj s druge strane gore Velebita do mora - u cijeloj toj zemlji nije bilo nijednoga Hrvata; Hrvati su bili preko Velebita, bliže moru, a oko Zagreba itd, pa na zapad sve preko Ljubljane i dalje dolje uza Savu - sve su to bili Slovinci ili Slovenci. A dans su tu Hrvati ! A gdje su Slovinci ? Jesu li Slovinci propali ? - Sudite, jesu li propali; kad je hrvatska vlada i država preko Velebita pri moru propala, preselili su se hrvatski bani među Slovince, u Zagreb, ali su se svejedno zvali hrvatski bani, i vlada se njihova zvala hrvatska. I tako su Slovinci imali hrvatskoga bana, ali to njima nije bio tuđi ban, jer su i Slovinci govorili slično, ili posve jednako kao i Hrvati. Ali kad imadu hrvatskoga bana i hrvatsku vladu, počeli su ljudi sve po malo govoriti da je to narod hrvatski. I tako su se Slovenci se po malo prozvali Hrvatima - izgubili su svoje ime, tako i danas nijedan seljak oko Zagreba ne zna šta je to Slovenac ili Slovinac, nego kaže da je Hrvat."
Kliknite za proširenje...
Ne znam je li citat autentičan, ali koliko se može vidjeti Antun Radić tu ne misli na današnje Slovence, nego na stari slavenski narod koji je obitao na tom području zvanom u to doba Slovinje ili Slavonija. Plemstvo tog područja je bilo pod zajedničkom upravom hercega i često zajedničkog bana, ali su im sabori bili odvojeni. Od druge polovice 16. stoljeća, a zbog osmanske invazije na povijesnu Hrvatsku na jugu, hrvatsko se ime proširilo na sjever i postalo dominantno.
 
srpski-grb-na-hrvatskoj-zastavi-benkovac.jpg

Foto: Čitalac, Zadarski.hr
Lokalni zvaničnik je odmah pozvao policiju, koja traži "noćnog crtača"
BENKOVAC - Na zidu bunara u selu Buković kod Benkovca na velikoj hrvatskoj zastavi preko noći naslikan je srpski grb.

Četiri ocila i pravoslavnni krst naslikani su na hrvatskoj zastavi baš na dan koji Hrvatska slavi kao Dan pobede.

Grb je nacrtan preko noći, policija je bila na uviđaju i počela potragu za "noćnim crtačem srpskog grba", a Josip Opačak, predsednik mesnog odbora Bukvić, prihvatio se brisanja crteža.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Nina
Zvali su ga “srpska majka”
Odgovora
2
Pregleda
250
Nina
Nina
Pumpaj Dinstanović
Odnosi Ugarske i Svete stolice, međunarodna politika pape Grgura VII (1073-1085) i slovenska kraljevstva
23 24 25
Odgovora
600
Pregleda
6.969
Pumpaj Dinstanović
Pumpaj Dinstanović

Back
Top