Religija i umetnost

9.jpg


Manastir Gorica
 
Kaluđeri

Gled'o sam vam metanije,
Kad varate Boga živa;
Gled'o sam vas, gde se pije,
Gde se jede i uživa.

Sluš'o sam vas, kad kunete
Svoje stado, svoje verne,
I kad tajni prizovete,
Licemerni licemere!

Gled'o sam vas - ne da nisam,
Kad razbludom usplamtite;
Gled'o sam vas, ne da nisam,
Licemerni, upamtite!


- Đuro Jakšić -
 
Suva zemlja je, tako je suva,
oko kuce zedna je a vetar duva
moje misli sarene, neka me nose
da kisu osete noge bose,
Grom neka bije, moje srce tamno nije
sve hoce i zeli da ga reka razveseli
gore na planini ruke ka dolini
tisini molim se...Cekam te

 
Perundan
20. juli
Perundan jedan je od najznačajnijih praznika starih Slavena, a sačuvao se i u našem narodu do današnjih dana, kako kao narodni, tako i kao vjerski praznik. Ovom prazniku vrijeme je možda promijenilo ime i obuklo ga u drugu, njemu stranu košulju, međutim, svoj iskon on crpi iz naših starih narodnih vjerovanja i običaja koje su sa sobom u Bosnu i Hercegovinu doveli preci današnjih Bošnjaka iz svoje pradomovine.

Naime, iako je Perundan danas poznat pod nazivima Ilindan, ili pak Aliđun, a koji se slavi 20. jula po gregorijanskom, odnosno 2. augusta po julijanskom kalendaru, dokaz njegove povezanosti sa našom rodnom vjerom vidimo u činjenici da ovaj praznik, bez obzira po kojem se kalendaru slavio, obilježavaju i uvijek su obilježavali pripadnici sve tri religije u Bosni i Hercegovini, dakle - i muslimani, i katolici i pravoslavci.

Срби су, прелазећи у хришћанство, многе особине старог бога Перуна пренели на светог Илију, који, као громовник Перун, управља муњама и громовима.

http://svarozikrug.weebly.com/perundan.html
 
"Verovati da nema niceg lepseg, dubljeg, simpaticnijeg, razumnijeg, odvaznijeg i savrsenijeg od Hrista,
i ne samo da nema, nego s revnom ljubavlju kazem sebi da ne moze ni biti.
Stavise,
ako bi mi neko dokazao da je Hrist izvan istine, i kada bi istina stvarno bila izvan Hrista, ja bih radije ostao sa Hristom nego sa istinom.".

Fjodor.
 
Poslednja izmena od moderatora:
ЧУДО ОД СВЕТИЊЕ: Православни храм у дрвету!

Да ли је могуће? У Епиру у Грчкој постоји платан, стар како легенда каже чак 800 година, а у њему црква посвећена Пресветој Богородици (Панагији).


Скроман храм у самом стаблу овог вековима старог платана представља место на које су се Албанци, Бугари, Срби и Румуни столећима уназад упућивали на ходочашће. Иако се налази на самом магистралном путу, никоме већ вековима није пало на памет да га уклони због “безбедности саобраћаја”.
За ово свето место није се знало до пре неколико месеци када је новинаска агенција Атина објавила фотографије и кратак историјат ове надасве чаробне црквице.

Према неким веровањима религијска уверења учинила су да верници праве цркве на необичним местима, па саме Грке, много и не чуди што се црква нашла баш на овом јединственом месту.
Становници овог места почели су да поштују дрво након што је преживело Други светски рат иако су се на овом простору одвијале бројне војне акције, али и након што је преживело неколико пожара у годинама након рата.
Зато су изградили светилиште и направили фонтану поред њега.
 
"Kako otkrit Boga, strašno bezobličje?
Reći: tu počinje, ovde okončava?
Početak i kraj su reči bezumničke ...
On je krst na zemlji, i Hristos se zove.
Van zemlje on je neimenljiv ...
Dušo, biti znači voleti. Bog jeste
vrhovno beskrajno biće, zboreć: Volim. "-Viktor Igo
9_el_greco_christ_blessing_national_gallery_of_scotland_-_kopie.jpg
 

Back
Top