Ceric : Ne cijepam ja Srbiju
Četvrtak, 25. Juni 2009.| 13:23
Nema potrebe da ja dolazim da cijepam Srbiju. Niti imam toliku moć da pocijepam Srbiju. Nego Srbija sama sebe cijepa zato što Srbija ne može još uvijek da shvati, ja sam predsjedniku Borisu Tadiću pokušao da objasnim: morate promijeniti odnos prema Bosni i morate promijeniti odnos prema Bošnjacima Kome god u Sarajevu, bio Bošnjak, Srbin ili Hrvat, kažete da ste radili intervju sa efendijom Mustafom Cerićem, reakcija je ista: “Ni manje ni više nego sa reisom?” Ima ih koji su se dodatno zaprepastili – “Reis dao intervju NIN-u? Au!”
Dobronamjerni će vas posavjetovati: ako želite intervju sa još kim u Sarajevu, recite samo da ste već dobili intervju od reisa i budite bez brige”. Postoji rašireno uverenje da će u Sarajevu, ovako ili onako, biti kako vrhovni muftija Cerić kaže. Ali Cerić je, neki tvrde i vrlo aktivno, podržao kandidaturu Bakira Izetbegovića, sina Alije Izetbegovića, za predsednika Stranke demokratse akcije. U sudaru sa Sulejmanom Tihićem, a sa respektabilnih 124 glasa razlike, Izetbegović je prošle nedelje propao. Ima ih u Sarajevu koji misle da je propala Stranka demokratske akcije. Efendija Cerić misli da se oko njegovog uticaja preteruje. “Naš uticaj ne treba ni precenjivati ni potcenjivati.” U tom kontekstu bi trebalo gledati i tvrdnje da se Cerić svojom Deklaracijom evropskih muslimana kandidovao za vrhovnog autoriteta muslimana u Evropi i da u toj nameri nije uspeo.
NIN: Čak i među ortodoksnim borcima za ljudska prava u Srbiji ima onih koji smatraju da ste tokom nedavne posete Sandžaku malo preterali?
Reisu-l-ulema: Iz njihovih uređenih biroa u Beogradu vjerovatno tako izgleda. Ali trebalo je da budu sa nama u Tutinu. Da su odande gledali složili bi se sa mnom.
NIN: Vaše pristalice u Sandžaku pa i vi, smatrate da vlast, i policija, u Srbiji cepa Islamsku zajednicu. Ne pada nam na pamet da bi to moglo biti iz straha da vaš uticaj ne pocepa Srbiju?
Reisu-l-ulema: Prije svega, nemam ja pristalica u Srbiji. Vi sada govorite o pristalicama, kao da smo mi neka sekta. Radi se o instituciji Islamske zajednice u Republici Srbiji koju je u postjugoslovenskom raspadu artikulirao muftija Muamer Zukorlić. A Srbija je pocijepana prije nego što sam ja došao.
Nema potrebe da ja dolazim da cijepam Srbiju. Niti imam toliku moć da pocijepam Srbiju. Nego Srbija sama sebe cijepa zato što Srbija ne može još uvijek da shvati, ja sam predsjedniku Borisu Tadiću pokušao da objasnim: morate promijeniti odnos prema Bosni i morate promijeniti odnos prema Bošnjacima. Pazite, poslije Srebrenice sve se kod Bošnjaka promijenilo. Sve. I vi se morate mijenjati. To što se vi sporo mijenjate, mi razumijemo. Daćemo vam vremena. Ali se morate mijenjati.
NIN: I u Bosni ima onih koji veruju da biste vi, ukoliko ste toliko zabrinuti za ljudska prava, imali posla i u Bosni. Recimo, Srbi i Hrvati tvrde da su majorizovani u Sarajevu, a ima Bošnjaka koji smatraju da biste više mogli da učinite za dobro muslimana u Banjoj Luci?
Reisu-l-ulema: Pa dobro, za muslimane u Banjoj Luci bih mogao više da učinim i trudim se koliko mogu. Bio sam kod premijera Milorada Dodika, mi smo od 16 džamija obnovili 14, Ferhadija se obnavlja. Naravno da je Banja Luka tvrda u odnosu na osiguravanje povratka Bošnjacima i Hrvatima i tu ima jedna okolnost koja ide u korist Srba i predstavlja nam poteškoću. Jako mnogo Srba iz Hrvatske je protjerano odnosno izbjeglo za vrijeme Oluje. Oni se sada nalaze u Banjoj Luci i oni daju veliki otpor povratku Hrvata u Banju Luku, kao i povratku Bošnjaka. Nažalost, ja bih rekao da Hrvatska ne čini dovoljno da olakša Bosni taj problem, da omogući Srbima koji su protjerani iz Srpske Krajine da se vrate, da im se vrati imovina.
To je stvar koja ide sve na račun Bosne. Vidite, Bosna je mala zemlja, ali susjedi svoje probleme rješavaju na račun Bosne. I sad smo mi krivi za Sarajevo. Zašto je sada sarajevsko većinsko bošnjačko stanovništvo? Znate zašto? Zato što su Bošnjaci protjerani sa Drine iz Višegrada, iz Čajniča, iz Foče, iz Rogatice, iz Rudog...Ti Bošnjaci kad su 1992. protjerivani, kud su mogli ići nego u Sarajevo? Ali Sarajevo nije primilo samo Bošnjake, nego je 1492. godine primilo i Jevreje kad su protjerani iz Španije. Sarajevo je grad koji nikad nikog nije protjerivao, ni Srbe, ni Hrvate. Ali bi trebalo da znate jednu činjenicu, koju vi Srbi nećete da prihvatite: Radovan Karadžić je nakon Dejtona pozvao sve Srbe da napuste Sarajevo, jer tada je politika Karadžića i Slobodana Miloševića bila da Srbi sebi prave državu u BiH, Republiku Srpsku, oni su imali u Karađorđevu dogovor sa Miloševićem da vrše humano preseljavanje naroda. Srbi, krivi ili ne, napuštali su Sarajevo, to je bila srpska politika.
Ali ostalo je jako mnogo Srba u Sarajevu. A šta je problem sa Hrvatima? Hrvati imaju dvojno državljanstvo, imaju bosanski i hrvatski pasoš, pošto je Hrvatska dobila određene privilegije sa hrvatskim pasošem idu bez viza u Evropsku uniju, a ja kao musliman, Bošnjak, kao obični građanin, da bih išao u Evropu treba da idem da čekam pred ambasadama evropskih zemalja da platim 70 maraka vizu, a dogodi se da se bez obrazloženja odbije viza... Nije li to diskriminacija po vjerskoj i nacionalnoj osnovi. Dakle, samo budite Hrvat i katolik i dobijete dupli pasoš i onda optužite mene kao muslimana i Bošnjaka, kao, ja sam kriv što nema Hrvata u Sarajevu.
NIN: Organizaciono, Islamska zajednica na Balkanu nikada nije bila jedinstvena čak ni onda kad je zakonom bila propisana njena jedinstvenost: Zašto smatrate da je sada pravi trenutak da se ta jedinstvenost postigne?
Reisu-l-ulema: Uopće se ovde ne radi o jedinstvenoj Islamskoj zajednici. Ni organizaciono. Islamska zajednica u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru je potpuno autonomna u svojoj administraciji. Ona ima sva tijela koja ima i Islamska zajednica u Sarajevu. Ima svoj sabor, ima svoje muftije. Kao što je Vatikan središte duhovno svih katolika na zemaljskoj kugli, ali svi biskupi imaju svoje biskupske konferencije, nije li tako, u svima državama.
Tako isto i Sandžak. Na nivou glavnog muftije. Institucija reisu-l-uleme ustanovljena je nakon Berlinskog kongresa, i sam naziv reisu-l-ulema dat je od Austrougarske, koji nema nigdje na svijetu. To je samo dato Palestini i BiH. I nikom više. To je sekularizirana forma jedne vjerske institucije. Jedina prava institucija koja ima uporište u islamskoj tradiciji jeste – muftija. Ja sam reisu-l-ulema u administrativnom smislu, ali moje pravo vjersko značenje je vrhovni muftija Islamske zajednice BiH. Ali ovi posebno u Beogradu, vaš Jusufspahić, muftija beogradski, i njegovi sinovi...
NIN: Ja držim da je i Zukorlić naš?
Reisu-l-ulema: Ne, ne. Vaš je Jusufspahić. I Zilkić i Zilkić.
NIN: A Zukorlić je vaš?
Reisu-l-ulema: Ne, ne. Zukorlić je svoj. On je autonoman, nezavisan, samostalan, hrabar i on ima vrlo izražen svoj vlastiti identitet. On, dakle, nije moj, niti sam ja njegov. Nego mi smo dvije osobe koje naravno, imamo zajedništvo u vjeri i zajedništvo u sudbini, jer mislimo da isto što se nama dogodilo može se njemu dogoditi u Sandžaku, odnosno što se njemu dogodi u Sandžaku može i nama, mi smo jedan narod. Ali htio sam da kažem, svi ovi u bivšoj Jugoslaviji, pošto je sjedište reisu-l-uleme bilo u Sarajevu, svi ti su htjeli od toga nešto da uzmu, komunistički režim je vrlo dobro znao da pravi unutrašnje podjele u grupama koje su mogle biti opasne. I zato je stalno razvijao tu neku ljubomoru Prištine, Skoplja, Beograda. I kad se raspala bivša Jugoslavija svi su oni požurili da nešto uzmu od toga što je Sarajevo imalo od reisu-l-uleme.
NIN: Ali poslednji jugoslovenski reisu-l-ulema Jakub Selimoski tvrdi da ste vi formiranjem samostalne Islamske zajednice BiH najviše doprineli raspadu Islamske zajednice Jugoslavije?
Reisu-l-ulema: Pa eto, ako Selimoski kaže, vjerojatno je čovjek u pravu. Ne bih ja sa njim polemizirao. Naravno, mi smo željeli da Jugoslavija ostane država. I kad je Selimoski izabran za reisu-l-ulemu, u čemu sam i ja učestovao, prvi put se dogodilo da je za reisu-l-ulemu izabran jedan ne-Bošnjak. Prvi put u povijesti. Mi smo i na taj način iz Sarajeva htjeli da pošaljemo poruku da hoćemo integraciju tih naroda na Balkanu, u toj bivšoj Jugoslaviji.
NIN: Sami ste napravili paralelu sa papom. Ko je onda vrhovni duhovni autoritet muslimana u Evropi?
Reisu-l-ulema: Muslimani nemaju univerzalnog vrhovnog poglavara kao što je papa. Islamske zajednice su autokefalne, to je kao kod pravoslavnih, pravoslavni ne priznaju nikoga. Ni vaseljenskog patrijarha u Istanbulu. Od formalnog ukidanja halifata u Istanbulu 1924. godine, Islamske zajednice su praktično države koje su se udružile u jednu političku organizaciju koja se zove Konferencija islamskih zemalja, koja okuplja 52 zemlje i tu nemate vrhovnog poglavara u vjerskom smislu, nego imate koordinatora u smislu političkom. Kod nas na Balkanu se razvija ova institucija sa središtem u Sarajevu, koja ima dominantnu bošnjačku nacionalnu komponentu. Kad se raspala jedinstvena Islamska zajednica Jugoslavije, Islamske zajednice su se organizirale na principu države. Bošnjaci su ostali u duhovnom smislu jedinstveni.
Dakle, Sarajevo je duhovni centar Bošnjaka-muslimana u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori, čak i u Prizrenu imate dosta Bošnjaka koji čitaju našu literaturu, uzimaju naše programe školske. Mi nismo zato da se nacionaliziramo i ne možemo zvati Islamsku zajednicu bošnjačkom, kao što imamo Srpsku pravoslavnu crkvu, ali s obzirom na to da su se Albanci konstituirali na nacionalnoj osnovi kao Islamska zajednica Kosova, u Makedoniji Bošnjaci i Albanci imaju jedinstvenu islamsku zajednicu. To su procesi koji nisu tako jednostavni. Ono što bih ja vama u Beogradu želio da kažem, ako hoćete slušati: Sarajevo je duhovni centar svih Bošnjaka na zemaljskoj kugli, koji to hoće.
http://www.islamskazajednica.org/in...ine&task=read&page=2&category=11&article=2580