Reći u oči ili ne?

treba reci u oci naravno
ja sam na zalost to kasno shvatila
a ako se postupci za koje je osobi jasno stavi do znanja da smetaju ili vredjaju
nastave,ili kao u mom primeru ponavljaju uz smesak ,namerno
prekinuti sve odnose sa osobom
koj ce mi u zivotu neko ko uziva da mi ne bude prijatno
prvi put stavim do znanja na suptilan nacin
sledeci put ogoljenije i grublje
ako se ponovi i treci put tu je kraj
 
Cemu?pa tome sto su ljudi sujetni i zli..ako im nesto ne sasujes u pravom trenutku kad naprave sranje nastavice jos gore..i kad im kasno predocis nema efekat jer su te vec skapirali kao slabica

poenta je u temo da ako nekom moras da saseces nesto..sta ces s tim na prvom mestu..ako taj neko nema dovoljno uvidjavnosti sta ce mi ta osoba u mom zivotu..bolje mi je trositi dragoceno vreme na nalazenje neke druge osobe nego na prevaspitavanje..
 
Pitam da li je bolje pokazati da smo povređeni / uvređeni ili čuvati to u sebi (da ne bi videli naš bol,da bi nas doživeli kao jake, nesvađalački nastrojene i sl...)?

Naravno da smo drugačiji!

Naravno, saglašavam se!

..veoma je teško ostati dosljedan sebi jednom kad odlučimo kako ćemo reagovati..jer sve je to vrlo rastezljivo i ovisi od nas samih i od onog kom ćemo reći ili od koga ćemo skriti..koliko je taj neko važan dio našeg života i jesmo li spremni na posljedice koje naš izbor(ma kakav da je) može da proizvede..
..dugo sam hineći lakoću,držala masku kojom sam vješto sakrivala da sam povrijeđena,da bih sačuvala neku sliku o sebi kao jakoj i nedodirljivoj osobi..čemu to,pitam se ..to prikrivanje mene od mene,prikrivanje da nisam povređena donijelo je loš osjećaj samo i isključivo jednoj osobi: Meni.
Nepotrebno.Od kad sam počela iskreno pokazivati sve svoje reakcije,ja sam se osjećala bolje..jer zatomljene i sprečavane,gušile su samo mene..već dugo pokazujem ljutnju,neslaganje,tugu,radost i cjelokupnu paletu nekog mog bića i mnogo je lakše..ne zbog iskrenosti,već zbog osjećaja da sam ja to što jesam..a ne skrivač iza maske..
 
Da li ste od onih koji kažu u oči sve što misle i sve što osećaju osobi koja vas povredi, uvredi i loše se ponaša prema vama?

Ja posle dugog tolerisanja kažem i pokažem kako se osećam i to mi se zameri,
pa mi nije jasno :dontunderstand: i više ni sama ne znam :( jesam li ja ta koja povređujem - a ne ona koja je ustvari povređena i to stavlja do znanja...

Ili jednostavno treba oćutati, okrenuti leđa, trpeti u sebi, distancirati se, zaboraviti na njih,...
a šta ako su nam to bliski ljudi :dontunderstand:

Volela bih da čujem vaše mišljenje :)

:bye:

244wav6.jpg

Covek NIKADA ne govori sve u oci...

Samo po nekad, vrlo retko, kaze nesto nekome u oci.

Ceo zivot je GLUMA, PRENEMAGANJE i MANIPULISANJE.

Kada bi cesce govorio svima sve u oci - vec za nedelju dana vladao bi opsti sukob.
 
Da li ste od onih koji kažu u oči sve što misle i sve što osećaju osobi koja vas povredi, uvredi i loše se ponaša prema vama?

Ja posle dugog tolerisanja kažem i pokažem kako se osećam i to mi se zameri,
pa mi nije jasno :dontunderstand: i više ni sama ne znam :( jesam li ja ta koja povređujem - a ne ona koja je ustvari povređena i to stavlja do znanja...

Ili jednostavno treba oćutati, okrenuti leđa, trpeti u sebi, distancirati se, zaboraviti na njih,...
a šta ako su nam to bliski ljudi :dontunderstand:

Volela bih da čujem vaše mišljenje :)

:bye:

244wav6.jpg


Naravno da ne treba cutati. Time nista neces dobiti, tvoje je pravo da ukazes na sve ono sto ti smeta, po meni je cutanje vid nesigurnosti jer ako nisi dovoljno sigurna u ono sto mislis to ces sigurno precutati. S druge strane ako si sigurna, treba da izneses svoje misljenje spremna da obrazlozis i da u svakom momentu stojis iza toga... Greska je cutati jer ljudi ne mogu da sanjaju sta tebi odgovara sta ne... Naravno treba i tolerisati i imati granicu u tome. Ljudi nas ponekad povrede ili uvrede a da toga nisu svesni... Nekog i mi povredimo a da toga i nismo svesni... Ja se recimo nikad ne bih naljutila na drugaricu koja bo mi rekla da mi neka krpica grozno stoji, ali ako ne mislim tako ipak bih je obukla... Ne trba biti ni u fazonu - sto na um to na drum, nego inteligentno, izbroj do deset pa reci sta imas...
Nadam se da sam bar malo pomogla...
 
Cemu?pa tome sto su ljudi sujetni i zli..ako im nesto ne sasujes u pravom trenutku kad naprave sranje nastavice jos gore..i kad im kasno predocis nema efekat jer su te vec skapirali kao slabica

bas tako,to je i moje iskustvo,precutis jednom,stavis do znanja drugi put,nista,udjes u ostru raspravku treci put a osoba navikla da oprastas sledeci put uradi nesto jos gore,na kraju se nadjes u situaciji da je oteras u ..... i to bukvalno i pred drugima jer ti je pukao film i neces vise da trpis njena sr...
e,a onda te ona zove posle dva dana i cmizdri ti na telefon,e pa nece moci,zato sto ces vec sutra da ponovis isto,nema vise,ne poznajem te, kraj
 
Da li ste od onih koji kažu u oči sve što misle i sve što osećaju osobi koja vas povredi, uvredi i loše se ponaša prema vama?

Ja posle dugog tolerisanja kažem i pokažem kako se osećam i to mi se zameri,
pa mi nije jasno :dontunderstand: i više ni sama ne znam :( jesam li ja ta koja povređujem - a ne ona koja je ustvari povređena i to stavlja do znanja...

Ili jednostavno treba oćutati, okrenuti leđa, trpeti u sebi, distancirati se, zaboraviti na njih,...
a šta ako su nam to bliski ljudi :dontunderstand:

Volela bih da čujem vaše mišljenje :)

:bye:

Slažem se sa tobom i tako i ja postupam, pogotovo sa onima do kojih mi je stalo.

Fer je reći u čemu je problem, šta je to šta ti smeta u vidu odnosa te osobe prema tebi. Neki period posmatraš reakcije i tek kad si sigurna da je to to i ne odgovara ti, iskreno prema sebi i toj osobi je da kažeš. Samo se okrenuti i otići nije baš "ljudski", valjda treba da zna zašto, a ne posle da lupa glavom šta je to loše učionio/la. Plus, samim tim daješ toj osobi šansu da promeni svoje ponašanje ako želi ili je u mogućnosti.
 
a šta ako su nam to bliski ljudi :dontunderstand:

Volela bih da čujem vaše mišljenje :)

:bye:

U tome, što je boldovano, je glavni problem. Samo što bih ja, kao antropopsiholg, umesto izraza bliski, radije upotrebio pojam važni.

Tako je lakše razumeti i zašto postoji tolerancija, bar dok postoji, i otkud tvoja, i ne samo tvoja, dilema. A da se razumeti i otkud ipak dođe do "sasipanja u oči" i to, ponekad, baš žestokog.

Jer narcisoidno biće (sinonim za čoveka) ima dve kontroverzne potrebe: da vidi u nekom važnog i zato bliskog, a, istovremeno, da i samo bude važno toj, njoj važnoj, osobi.
U antropopsihologiji se ta pojava naziva zakon idolatrijske kontroverze: težnja obožavaoca da postane obožavan.
 
a šta ako su nam to bliski ljudi :dontunderstand:

Volela bih da čujem vaše mišljenje :)

:bye:

U tome, što je boldovano, je glavni problem. Samo što bih ja, kao antropopsiholg, umesto izraza bliski, radije upotrebio pojam važni.

Tako je lakše razumeti i zašto postoji tolerancija, bar dok postoji, i otkud tvoja, i ne samo tvoja, dilema. A da se razumeti i otkud ipak dođe do "sasipanja u oči" i to, ponekad, baš žestokog.

Jer narcisoidno biće (sinonim za čoveka) ima dve kontroverzne potrebe: da vidi u nekom važnog i zato bliskog, a, istovremeno, da i samo bude važno toj, njoj važnoj, osobi.
U antropopsihologiji se ta pojava naziva zakon idolatrijske kontroverze: težnja obožavaoca da postane obožavan.
како разумеш моју локацију?
 
Da li ste od onih koji kažu u oči sve što misle i sve što osećaju osobi koja vas povredi, uvredi i loše se ponaša prema vama?

Ja posle dugog tolerisanja kažem i pokažem kako se osećam i to mi se zameri,
pa mi nije jasno :dontunderstand: i više ni sama ne znam :( jesam li ja ta koja povređujem - a ne ona koja je ustvari povređena i to stavlja do znanja...

Ili jednostavno treba oćutati, okrenuti leđa, trpeti u sebi, distancirati se, zaboraviti na njih,...
a šta ako su nam to bliski ljudi :dontunderstand:

Volela bih da čujem vaše mišljenje :)

Ne, bar ne odmah naročito ne ono što osećam... Ako me nešto povredi, kažem, ali rečima punim cinizma i posmeha, na neki način vraćam ako ne istom merom, onda bar da zaboli pribižno isto.
Umem i da ćutim, gutam, ali u nekom trenutku sve istovarim i onda to više liči na prebacivanje. Kako kad i kako sa kim.

Kada dođeš u situaciju da budeš povređena i to kažeš, razumevanje nemoj očekivati... jednostavno, neki ljudi ne vide svoje mane, dok tuđe bolduju... i takvi uvek sebe stavljaju u poziciju žrtve, klasična zamena teza. Oni su ti koji su povređeni tvojom iskrenošću :roll: ... oni su ti koji se nesebično daju i žrtvuju :roll: , a ti si hronično nezadovoljna. :roll:

Ne treba ništa trpeti, uvek treba reći... a kada vidišp reakciju, postaće ti jasnije i sa kakvom osobom imaš posla. Onda se okrenuti i otići. A taj neka nastavi da ne vidi svoje propuste glumeći večitu žrtvu sa nekim drugim.
 
Jednostavno ne mogu da ocutim kad me neko uvredi a ako je to i neko blizak meni onda je sve jos dublje i sve jos intenzivnije...Odmah reagujem i cini mi se da tako uvredjena ne biram reci kojima cu uzvratiti ali to nije uopste nacin na koji se pokazuje kako i koliko smo uvredjeni...Nekako sam posmatrala na primerima kako neke osobe reaguju i shvatila da onaj ko cuti ili nekim povlacenjem u sebe ne odreaguje ljutito onog ko ga je povredio totalno zbuni i navede na grizu savesti...U mom slucaju se niko ne jede zbog toga sto me je uvredio jer ispadne svadja pa se lepo u zivotu rastanemo...toliko me zaboli ta uvreda pa tu osobu vise ne zelim ni da sretnem a o nekom oprastanju nema ni govora...
 
Zavisi kakva si osoba...
Ako si osoba koja sve prima k srcu, pa ako čuvaš u sebi, sve analiziraš, a da ne znaš odgovor - ti ćeš poludeti. Ako nisi takva, onda ti to nećeš ni posmatrati kao nešto što trpiš.
Ja sam više za onu varijantu da kažemo nešto samo kad smo pitani, u ostalim situacijama nam je najbolje da ćutimo.
Ako nas opterećuje neki postupak naše nam drage osobe, onda sam za to da je pitamo što pre, jer što više odugovlačimo, biće nam teže.
A kad je u pitanju naše ispoljavanje mišljenja... ako već ne možemo da se kontrolišemo, i stalno imamo potrebu da govorimo nekome šta i kako (zvocamo, smaramo i opterećujemo), onda je bitno da stojimo iza svojih reči.

Elem, ja sam osoba koja kad ima potrebu da kaže, onda kaže, koliko god to bolno bilo za nekoga. Pa, ako osoba to ne može da shvati, onda ona nije kompatibilna da nam bude prijatelj ili štagod. :) A ako nije prijatelj, pa bole me brige šta će da misli o meni. U svakom slučaju će me više ceniti ako ne lažem.
 
ja kazem pa kud puklo da puklo ...pa kad pukne onda razmislim vredi li sastavljati ili ne ....

ma ti NIKAD (ili skoro nikad) nikome ne kazes istinu u lice...

Ti kazes: "Zdravo komsija, zelim ti lep dan!!"....A mislis u sebi "Dabog da ti kuca izgorela skote egoisticni...!!"

Komsinici kazes: "Jao sto danas lepo izgledas!" a u sebi mislis: "qrvo nafrakana, utegla si se da trazis novog svalera...!"

Sefu kazes: "Da sefe, bas sam tako i ja mislio!", a u sebi mislis: "Joj kakav si tukac, ko li tebe postavi za sefa...?"

 

Back
Top