rech po rech

vise ne moram da sanjam
kada on je blizu mene
osecam se dobro
konacno topla krv tece mi kroz vene
gledam te divne oci
prestajem da disem
i zato sada zelim.......

.....zelim da ti pisem.
Uzavreli snovi
sto muce nase duse
i talas sto se podize
i zlokobno preti
na brodu na pucini
ponovo smo sami
nek nas nose struje
dok svetlimo u tami.
 
Dao nam je Lilit
pa Evu i Adama
da stvaramo i volimo
i uvek ga molimo
necemo da molimo
al ga ipak volimo
uvek je sa nama
u drustvu lepih dama
Lako mu bez Oca nije,
i On za njim suze lije
ne da da se vidi
jer se toga stidi.
 
Večeras pod mesečinom o čemu bih pisao?
Da stiskao ruku tvoju nisam,
da gledao nisam taj osmeh istkan.
Da priznam?
Tvoj lik je iznad
svakog mog prilaza pesmi,
iskaza, dok razmišljam gde si.


necu da napisem posvetu....ona zna da je za nju....
 
Seta


I ovog punog meseca,
dok dušu srce preseca.
pesnica je stegnuta i predana.
A ova noć zvezdana,
silinom gledana
nekad je svedena na nadanja prerana.
Ali nema nas koji ne želimo
i ne možemo je otkloniti.
Zato Bože moj,
stoj predamnom
Pred bojom samoće,odbojom praznoće.
I donese stihove poveće,
koje prkos i zadovoljstvo pokreće
a sa sobom setu odneće.


Insolitus
 
Bez Tebe




Otkucaji srca bez tebe…
Negde, nekako nagnani veličinom
u dubini odjekuju.
Odjekuju i strepe,
ne krijem jer vrede

Kažu da srce govori
kad razum to ne odobri.
Pa gde je taj trenutak podobni
što nemir odvodi?

Nisi stvarna,
jer ovaj otkucaj suviše dugo traje.
Ali ti si deo beskraja,
što mi sliku o tebi daje.

I neka svako odjekivanje potraje.
Snivanje o tebi…
A ti budi podalje,
budi deo obmane.

Stvarnost nije ovakav zanos
A zanesen sam i sveden
na dušu što cezne,
na dušu bez tebe…

insolitus
 
izgleda cu morati nastaviti sopstvenu pesmu..e sta ces

......napolje zurimo
tajne skrivamo
zmurke igramo

setimo se tog vremena
kada smo mali bili
tako veseli
u zamisljenom svetu bili

slatke simpatije
u malom vrticu

recite da je ova pesma detinjasta
jer tako i treba da bude
nevine nepovezane reci
sto na licu osmeh bude..........
 
Mozda
Me je mama razmazila
Tvrdoglav sam

Zelim
Da svakog trena
Budem lep kao one raznobojne vostane pisaljke
Zelim
Da na voljenom belom papiru
Nacrtam trapavu slobodu
Da nacrtam oci koje nikad
Nece prolivati suze
Jedno nebo
Jedan deo nebeskog perja i lisce
Svetlozelenu jabuku

Zelim da nacrtam jutro
Da nacrtam osmeh koji moze videti rosa
Da nacrtam ljubav svake mladosti
Ljubav bez patnje
Da nacrtam voljenu
Iz maste
Ona nije videla tamne oblake
Njene oci su boje neba
Ona me vecno gleda
Vecno, gleda
Da nikad ne obori glavu

Zelim da nacrtam daleki predeo
Da nacrtam cist vidik i talas
Da nacrtam puno puno srecnih reka
Da nacrtam brezuljak ... ...

Puno izniklih prozirnih dlacica
Da ih nateram da se sto blize oslone jedna na drugu
Da ih nateram na ljubav
Da ih sve nateram na nemo pristajanje
Da svako tiho prolecno nicanje
Postane rodjendan malenog cveta

I jos mislim da nacrtam buducnost
Ja je nisam video, nije ni moguce
Ali znam da je lepa
Nacrtacu njen jesenji kaput
Nacrtacu nekoliko upaljenih sveca i lisce javora
Nacrtacu puno srca koja su iz ljubavi
Prema njoj umrla
Nacrtacu vencanje
Nacrtacu jedan rano probudjeni praznik
I na njega cu da nalepim celofanske papire od bombona
I slike severnih bajki

Ja sam jedno tvrdoglavo dete
Zelim da izvrljam sve nesrece
Zelim da veliku zemlju
Svu iscrtam prozorima
Da sve oci navikle na tamu
Naviknem na svetlost
Zelim da nacrtam vetar
Da nacrtam najvisi planinski greben
Da nacrtam zudnju istocnog naroda
Da nacrtam more ... ...

Beskrajno srecan glas

Najzad, u uglu papira
Jos zelim da nacrtam koalu
Koja sedi u tami Viktorijanske Dzungle
Koja sedi na mirnoj grani
Zaneta
Ona nema doma
Nema u dalekom kraju ostavljeno srce
Ona ima puno puno
Bobicastih snova
I velike velike oci

Zelim
Mislim
Ali ne znam zasto
Nemam vostane pisaljke
Zasto nemam bar jedan obojeni trenutak
Imam samo sebe
Svoje ruke i rane
Imam samo jedan po jedan
Iscepane voljene bele papire
Poslacu ih da potraze leptire
Poslacu ih da se izgube iz danasnjice

Ja sam jedno dete
Jedno razmazeno dete majke iluzije
Tvrdoglav sam.............
 
Ustao sam nakon par sati lezanja na podu i razmisljanja o nicemu.. Buljio sam u plafon, trazio odgovore na nepostavljena pitanja.. Uzeo sam papir i olovku, seo za sto i poceo pisati... a zvao sam je Malena....
Nek mi ova olovka kojom ti pisem bude jednini svedok da je njena jedina funkcija prenosenje svega onoga sto kaze srce, nek ti ta ista olovka, koju cu ti zalepiti za ovaj papir , isprica o mraku koji me je okruzivao dok sam ti ovo pisao, nek ti prica o tome da nisam cak ni papir video, da nisam niti jedno slovo prepravio, nek ti olovka prica o tom slepom pisanju, mene koji sam vec oslepeo naveliko.. nestaje i ono malo zivota u meni, glas sam ti zaboravio... A papir je mokar od suza, znas da ne volim plakati pred tobom, al ' bas sada Malena, dok ti ovo pisem jedna sledi drugu.. jedna koraca za drugom.. bas kao ja i ti , one noci kad smo se iz beskraja vracali u beskraj...kad smo gazili kroz sneg, a meni osmeh na lice slikao tvoj mali trag u snegu... I sve je nista, nista je sve, a sve si ti.. Svaki razlog za dalje je naslikan u tvojim ocima, svaki moj korak u tamu i svaki povratak iz nje je zbog tebe, svaka suza prica sledecoj o tebi.. Radjaju se i umiru suze na mom licu, pricajuci jedna drugoj o nama, a ja ti mlad i zdrav umirem ne docekavsi videti te...

...ne umire covek na samrti, vec kad izgubi motiv i ono sto ga cini sretnim.

U ovom izgubljenom gradu sada lutam bez tebe, umoran od svega, umoran od svih. Cujem ti glas nocima, a nocima ne spavam. Oci suvise teske da bi ih drzao otvorene, a opet se bojim da ako iz zatvorim nikad ih vise necu otvoriti... CItava jedna knjiga ispadne zugzvanih snova i polomljenih zelja kada pisem o tebi, a opet u svemu tome se rodi ono zrno nade... mozda jednom, nekad...

Malena... Nista nije vecno, pa tako ni mi. Kada cemo biti sretni ako necemo sad? Razmisli...

Ovde moram zavrsiti, ili bar odmoriti na par minuta, jer mi vec kroz glavu prolazi svaki sekund... ti si moj dokaz da sam i ja nekad bio sretan..


Napisao sam ovo na komadu papira u nadi da ce ga vetar odneti do tebe, prosuo suze na jastuk i pozelio da se nikad ne probudim...

Dusa me boli druze, kada te vidim ovako slomljenog.................:( Hajde covece glavu i dizi se! To je naredjenje! Nevolim kada si tako malodusan.......................Otkacim skroz :otkacio:
 
....I ne zelim vise da gledam ono sto me okruzuje
ja jesam daleko ali sve to me rastuzuje
moje srce cepa se
jer ti si daleko
a ja cekam na vrhu mosta da spasi me neko
ko......

..poželi da si nada,
ja ću se nadati,
poželi da si želja
ja ću te želeti,
poželi sve da budeš
ja ću te voleti
ali samo nemoj nikada
da poželiš da si bol
neću te preboleti...
 

Back
Top