Reč za stih...

Из камена
одлетело је небо.
Штап се разгранао
у  честар завршетака.
Змија однела жалац
из клупка својих узорака.
Време се заокружило
у годовима дрвећа.
У одјеку се умножило
завијање пробуђеног.

жудња
 
Topole su divne,
imale smo ih u dvoriste.
Kako djete igrala sam pod njihovoj tankoj sjeni, dok je
majka brala lisce i molila se Bogu kad ce doci dvrvosjeca-
nju da spasi muke, a meni nehotice
u srce zasadi bol zbog tuge sto cu se rastati od moje tihe sjene i njeznje topoline ljubavi.
- rana smrt moga djetnstva koja nikada ne moze uzrasti
u ponos i lepotu te moje voljene sjene
to moje drugo ja!


Majka
 
I prolazi vrijeme zadnjih jesenjih kiša
A jednog će me jutra na prozor pozvati majka
Da vidim prvi snijeg te zime kako prekriva put
I odnosi zadnje tragove ljeta iz misli nekih od nas ...


srebrne
 

Back
Top