Razno

jagodinko:
Zbog cega ljudi koji pretrpe gubitak dobiju potrebu da se drsticno osisaju?
Kliknite za proširenje...

Stres, drastične promjene u životu, gubici itd. kod čovjeka budi potrebu da potisne stvarnost, bude neko drugi u tim datim momentima, ne prihvatajući da se to baš njemu dešava. I kreće s promjenom bilo čega na sebi ili oko sebe. Mijenja se stil oblačenja, života, nerijetko i mjesto boravka. To je proces koji svi prođu, manje ili više izraženo.
Kod žena je karakteristično to s kosom, mnogi naši epovi su to i opisali, kao i stara lirska poezija.
Jedan od njih je npr:

" Sunce zađe za Neven, za goru,
Junaci se iz mora izvoze.
Brojala ih mlada Đurđevica;
Sve junake na broj nabrojala,
Do tri njena dobra ne nabroji:
Prvo dobro – Đurđa gospodara,
Drugo dobro – ručnoga đevera,
Treće dobro – brata rođenoga.
Za Đurđem je kosu odrezala,
Za đeverom lice nagrdila,
A za bratom oči izvadila.
Kosu reže – kosa opet raste;
Lice grdi – a lice izrasta;
Ali oči ne mogu izrasti,
Niti srce za bratom rođenim. "

Stepen bola ( mada je ovo nije najsrećniji izbor riječi ), određuje drastičnost vidnih promjena kod čovjeka.
 
ok...može zvučati politički, ali nije striktno.
Šta je to u psihi našeg čoveka kad npr za jednog mladog, nekorumpiranog čoveka koji se kači na političko nebo i ima energiju i hrabrost u današnje ludo vreme da stvari zove pravim imenom - što navodi da ga odmah potkopava, bez provere, ali svi odmah "znaju da je on nečiji igrač i ovo ili ono"?
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top