Razlog za prekidanje gledanja filma

1) ako tek u toku gledanja saznam da ga je režirao aronofski (malo verovatno, pošto je već postao ime, ali opet, nikad se ne zna)

2) čim se pojavi milica milša

3) ako je film sniman u zemljama trećeg sveta a vidim da ga je režirao neki zapadnoevropski ili američki buržujčić

4) kad vil smit ili ešton kučer promole njušku

5) kad se čuje američka himna

6) kad se pojave sisate srednjoškole i kvoterbek koji prozivaju neke tamo 'luzere'
 
1) ako tek u toku gledanja saznam da ga je režirao aronofski (malo verovatno, pošto je već postao ime, ali opet, nikad se ne zna)

2) čim se pojavi milica milša

3) ako je film sniman u zemljama trećeg sveta a vidim da ga je režirao neki zapadnoevropski ili američki buržujčić

4) kad vil smit ili ešton kučer promole njušku

5) kad se čuje američka himna

6) kad se pojave sisate srednjoškole i kvoterbek koji prozivaju neke tamo 'luzere'

4) Kako sam mogao zaboraviti jos jednu antipaticnu ,njusku?! Bravo...

5) To,i mene iritira,ali postoje dobri filmovi gde je ubacena himna,te tako moras odslusati

6) Protiv ovoga nemam nista,moram uloziti zalbu:)
 
Poslednja izmena:
1) ako tek u toku gledanja saznam da ga je režirao aronofski (malo verovatno, pošto je već postao ime, ali opet, nikad se ne zna)

2) čim se pojavi milica milša

3) ako je film sniman u zemljama trećeg sveta a vidim da ga je režirao neki zapadnoevropski ili američki buržujčić

4) kad vil smit ili ešton kučer promole njušku

5) kad se čuje američka himna

6) kad se pojave sisate srednjoškole i kvoterbek koji prozivaju neke tamo 'luzere'
Sa svim se slazem, samo, kod Arnofskog :think:

Pi (koji je sniman sa jako skromnim budze3tom)
Wrestler
Uvjerljivi filmovi, e sad moguce da se radi samo o senzibilitetu
e da jos
crni labud
 
uglavnom je do mene i koncentracije. ili sam sanjiva ili, recimo, imam neki problem od kog zelim da pobegnem bar na kratko, i onda se dogodi da taj moj problem bude glavna tematika u
tom filmu, pa mi smeta. kad sam nervozna volim laganije filmove, kad sam raspolozena one teze... mnoge kvalitetne sam prekidala, neke sam nastavila, neki cekaju...
ima kad se desi da mi je jako glup film, ali ako iole drzi paznju- trpim.

ima glumaca koje ne mogu ocima da vidim, ali njihove filmove ni ne pocinjem da gledam, mada biram filmove po reziserima najcesce.
 
Ako uocim vec poznati sablon, momentalno gubim volju za gledanjem... Ima tu jos puno stvari, neprirodna i losa gluma, smesni kadrovi... Cim vidim da mi je nesto neprirodno i lose izrezirano... Retko se dogadja zato sto se prvo dobro informisem o ostvarenju i ne gledam svasta kao kad sam bio klinac...
 
Citam da cesto ljudi kada gledaju filmove znaju da prekinu gledanje filma, (osim naravno u bioskopu:) )

DAkle, koji su to razlozi zbog kojih prekidate gledanje nekog filma?
Da li je to zbog lose glume, antipaticnog glumca/glumice koji solidno glume, zbog trematike, zbog saznanja da reditelj ima tendenciju da nas ubijedi u nesto sto mislimo da i nije tacno, zbog loseg scenarija,

ili pak nekjih licnih:
zbog nedostatka koncetracije, zbog loseg odabira (nekad nam bolje lezi drama, a nekad komedija, nekad akcija, a malo je cini mi se onih koji bi uvijek gledali sci-fi,.Postoji vrijeme, momenat kada nam neki film legne, a neki ne, pa zato i to mozda moze biti razlog.Ili nesto trece...

Prekinem da gledam film kad počne, i ako počne, da me nervira.

To obično bude ako je priča debilna. Mislim, mogu da svarim svakojake glumce i svašta nešto; ali ako mi je priča za retardirane teletabise, onda ne mogu da gledam dalje. Na konto priče, odgledaću do kraja svakog vraga. Ali ako je priča s.ranje, onda se iznerviram. Naprimer, nikad za veka nisam do kraja, u celini, odgledala Poslednjeg samuraja. Ne volim Kruza, zato što mislim da je jedina uloga koja mu je legla bila u Kolateralu, a to mislim zato što verujem da je čovek psihopata i da je zato jedino tamo odglumio autentično - sad skroz druga priča. Nebitno. Poslednji samuraj mi je namestio živce zbog do te mere debilne priče da je prema njoj Američki Nindža prosvetljenje i uznesenje. Odgledala sam ga do otprilike sredine, i nešto - vrlo malo - na kraju. Pre nekako su ga opet puštali, pa sam rekla sebi: ajde, V, nije ti fazon. Toliko pljuješ taj film kad te god ko pita, nije u redu da ga ne odgledaš do kraja. Mislim, Gladijatora si gledala celog, pa znaš zašto ga ne voliš. Idi gledaj j.ebeni film sa j.ebenim psihopatom Kruzom. Aja, nisam mogla.

Kad god dođe do tačke da Kruz postaje samuraj, ja idem u wc da se pobljujem.

Možeš se kladit u svoju glavu da mi film "nije legao", mada se ne radi o tome da mi nije legao iz čisto estetskih razloga. Naprimer, Memoari jedne gejše su isto tako estetski slatkiš, pa mi ni oni nikad nisu legli takođe, i čini se iz istih razloga.

Meni je muka kad se tuđa, nečija, bilo čija kultura skrnavi. Između ostalog. Naročito mi je muka kad uzmu da ih skrnave amerikanci - ali uzevši u obzir da upravo oni snimaju maltene sve filmove danas, skoro mogu generalizovati tu stvar. Iz istog razloga ne mogu da svarim Ples s vukovima, koji sam manje-više odgledala celog - ali samo zato što sam imala konkretan razlog da se nateram.

Mnogo ljudi će ti reći da to nije ni od kakve važnosti, i šta sad ja tu uopšte kakim. Nije ti se dopala filoSofija nekog filma, moš mislit!.. Stvar je u uglu kamere i sličnom. U performansu. U Globalnom Značaju.

Meni filmovi nisu globalni, ni od globalnog značaja. Ja ih gledam skroz lično i lično im sudim. Ako je radnja debilna i/ili sramotna i/ili nelogična, ja to ne gledam dalje. Možda je to film koji će da okrene svemir tumbe, i unapredi celu ljudsku rasu. Ako je besmislen, ako je klot besmislen, sramotno šupalj i nelogičan, ako je priča jeftina i petparačka - ako ju ja takvom doživljavam; baš me zabole. Izlazim iz bioskopa.
 
Ретко прекидам да гледам филм, једино ако је филм много досадан или тотално ретардиран па ме је срамота од самог себе шта гледам :D
Једини домаћи филм који сам прекинуо да гледам је Чарлстон за Огњенку, мислим да је редитељ био на ЛСД-у док је ово снимао
 
DAkle, koji su to razlozi zbog kojih prekidate gledanje nekog filma?

Saksofon.

Čim čujem saksofon u uvodnoj sceni, znam da je to jedan od onih sladunjavih "trilera" s kraja 80-ih, pocetka 90-ih. B produkcija koja nije čak ni pop corn zabava, islužene starlete i Dejvid Haselhof tip detektiva koji zlatnih 90 minuta rešava nevidjeno komplikovan slučaj koji bi i 7-ogodišnji retard rešio za manje od 10.
 

Back
Top