Разлика између девојака са села и девојака из града

Postoji razlika u psihologiji, čak i danas kada su i deca sa sela daleko savremenija, usled uticaja tik-toka, instagrama, fejsa...

Mislim da devojke koje se rode u gradu (naročito u velikom gradu) imaju dosta opušteniju psihologiju, pristup resursima (psiho-terapeut, širina izbora u mladosti, veći promiskuitet i veća sloboda izbora u svemu) od devojaka sa sela ili iz prilično malih gradova. Otud su često samosvesnije, sebičnije (na pozitivan način), sklonije eksperimentisanju, drugačijim životnim stilovima, neretko ostanu same sa mačkama u četrdesetim jer su feministkinje i to im prija... ne uvek, ali često su roditelji dosta opušteniji, liberalniji, nema nekog naročitog pritiska sa njihove strane niti one moraju da se podvrgavaju nekim izrazitim očekivanjima, pa je i izbor karijere i posla često kreativniji, netipičniji, opušteniji...

Sa druge strane, devojke sa sela često imaju uticaj konzervativnije sredine, imaju očekivanja o udaji i 'uspešnom životu' po receptu dobar posao, porodica, deca, penzija itd. Znam neke od tih devojaka iz moje generacije, sećam se kad su kretale na faks, nigde, ali baš nigde nisam video takvu vrednoću, da neko uči po ceo dan, po osamnaest sati, da sve podvlači, hiljadu puta iščitava... jbg dok sam se ja zajebavao po ulici, čitao filozofiju koja mi neće trebati, opijao se i igrao video igre, one su bile (uglavnom) takve, i mnogo njih je uspelo u tradicionalnom smislu, već su situirane, imaju porodice, fine državne poslove... uglavnom biraju lukrativnija i sigurnija zanimanja, tipa pravo, ekonomija, medicina, elektrotehnika i tome slično. Sa druge strane, ne mogu svi to da iznesu, niti su svi dovoljno genetski predodredjeni za tu vrstu proboja, sigurnosti i discipline, pa ima drugačijih primera pucanja po svim šavovima, povrataka u selo, čak i propadanja, suicida itd. Jbg nismo svi isti. Ono što se meni tu ne svidja je baš ta opterećenost karijerom, sigurnošću, znam devojke koje su plakale pred ispite od straha, jer znaju da ako ne uspeju, nema ostanka u velikom gradu. Sa jedne strane ih razumem, ali je to ipak odbojno i opterećenje. Ali činjenica je, ipak, da one uspeju da urade dosta stvari za sebe ako imaju taj 'unutarnji pogon'. Muževi su uglavnom birani racionalno, u skladu sa obrazovanjem, u skladu sa težnjama ka porodici, ambicijama... nema tu prevelike emotivnosti, sem površno.

Postoje doduše i drugačiji primeri, sećam se da je početkom 2010-tih bilo dosta metalika, gotičarki, pankerki iz manjih mesta, pa i sela, pile su i vaćarile se sa kim stignu, bile modernije od nekih fenserki iz grada, a sećam se i Line Jelenković iz jednog sela kraj Knjaževca, ona se 2011-e u petnaestoj godini bacila (zajedno sa starijom drugaricom Milicom) sa vrha jedne zgrade u Knjaževcu, bila je pijana i nagudrirana tad.

Ali razlike sigurno postoje, ne samo medju devojkama, prosto kad si sa sela nemaš neke resurse pa grizeš kao lud da se ustoličiš u velikom gradu. Nema tu ljutnje iako mi je odbojan taj životni stil...
 
Без старца нема ударца драги мој господине. Истина доказана кроз праксу.
I dalje se mašta o nekakvim hektarima i hektarima njiva, šuma i livada? Dokle god ti pogled seže.

I dalje se stavlja kamen na među pa se izvodi geometar da ga slučajno komšija nije pomerio?
 
Postoji razlika u psihologiji, čak i danas kada su i deca sa sela daleko savremenija, usled uticaja tik-toka, instagrama, fejsa...

Mislim da devojke koje se rode u gradu (naročito u velikom gradu) imaju dosta opušteniju psihologiju, pristup resursima (psiho-terapeut, širina izbora u mladosti, veći promiskuitet i veća sloboda izbora u svemu) od devojaka sa sela ili iz prilično malih gradova. Otud su često samosvesnije, sebičnije (na pozitivan način), sklonije eksperimentisanju, drugačijim životnim stilovima, neretko ostanu same sa mačkama u četrdesetim jer su feministkinje i to im prija... ne uvek, ali često su roditelji dosta opušteniji, liberalniji, nema nekog naročitog pritiska sa njihove strane niti one moraju da se podvrgavaju nekim izrazitim očekivanjima, pa je i izbor karijere i posla često kreativniji, netipičniji, opušteniji...

Sa druge strane, devojke sa sela često imaju uticaj konzervativnije sredine, imaju očekivanja o udaji i 'uspešnom životu' po receptu dobar posao, porodica, deca, penzija itd. Znam neke od tih devojaka iz moje generacije, sećam se kad su kretale na faks, nigde, ali baš nigde nisam video takvu vrednoću, da neko uči po ceo dan, po osamnaest sati, da sve podvlači, hiljadu puta iščitava... jbg dok sam se ja zajebavao po ulici, čitao filozofiju koja mi neće trebati, opijao se i igrao video igre, one su bile (uglavnom) takve, i mnogo njih je uspelo u tradicionalnom smislu, već su situirane, imaju porodice, fine državne poslove... uglavnom biraju lukrativnija i sigurnija zanimanja, tipa pravo, ekonomija, medicina, elektrotehnika i tome slično. Sa druge strane, ne mogu svi to da iznesu, niti su svi dovoljno genetski predodredjeni za tu vrstu proboja, sigurnosti i discipline, pa ima drugačijih primera pucanja po svim šavovima, povrataka u selo, čak i propadanja, suicida itd. Jbg nismo svi isti. Ono što se meni tu ne svidja je baš ta opterećenost karijerom, sigurnošću, znam devojke koje su plakale pred ispite od straha, jer znaju da ako ne uspeju, nema ostanka u velikom gradu. Sa jedne strane ih razumem, ali je to ipak odbojno i opterećenje. Ali činjenica je, ipak, da one uspeju da urade dosta stvari za sebe ako imaju taj 'unutarnji pogon'. Muževi su uglavnom birani racionalno, u skladu sa obrazovanjem, u skladu sa težnjama ka porodici, ambicijama... nema tu prevelike emotivnosti, sem površno.

Postoje doduše i drugačiji primeri, sećam se da je početkom 2010-tih bilo dosta metalika, gotičarki, pankerki iz manjih mesta, pa i sela, pile su i vaćarile se sa kim stignu, bile modernije od nekih fenserki iz grada, a sećam se i Line Jelenković iz jednog sela kraj Knjaževca, ona se 2011-e u petnaestoj godini bacila (zajedno sa starijom drugaricom Milicom) sa vrha jedne zgrade u Knjaževcu, bila je pijana i nagudrirana tad.

Ali razlike sigurno postoje, ne samo medju devojkama, prosto kad si sa sela nemaš neke resurse pa grizeš kao lud da se ustoličiš u velikom gradu. Nema tu ljutnje iako mi je odbojan taj životni stil...
Smorih se na pola.
Pazi, cesto kod devojaka sa sela radi kompleks sto nisu iz grada i kopaju i rukama i nogama da u gradu ostanu posle skole.
 

Back
Top