Razlika između antisocijalnog i asocijalnog ponašanja

Džudi S

Brišem spam
Moderator
Poruka
7.432
claudio-schwarz-xMCbZ6i4q6w-unsplash.jpg
Česta je pojava da se u svakodnevnoj komunikaciji pojmovi antisocijalno i asocijalno poistovećuju. Međutim, ove dve kategorije se odnose na različite oblike ponašanja. Zajedničko im je to da obe opisuju određenu problematiku vezanu za društveno funkcionisanje. U daljem tekstu pokušaćemo da što jasnije definišemo oba pojma.

Antisocijalno ponašanje je društveno neprihvatljivo. Osobe kod kojih se ono javlja karakteriše nedostatak moralnih i društvenih, često i pravnih normi. Neke antisocijalne ličnosti će jasno znati da ih verbalizuju (najčešće u svrhu manipulacije!), ali na tom nivou one i ostaju – nisu internalizovane. Ono što pričaju je, dakle, često u neskladu sa onim što rade. U jednom trenutku će vam pričati kako su strašno pogođeni nečijom bolešću ili smrću, u sledećem će ići na žurku ,,da bi skrenuli misli’’, ili će vam, recimo, pričati svoju tešku životnu priču bez ikakave facijalne ekspresije, bez ijedne suze.

Antisocijalno ponašanje je ugrožavajuće i povređujuće, kako za okolinu, tako i za samu antisocijalnu ličnost. Nije praćeno osećanjem griže savesti. To je posledica nerazvijene empatije, nedostatka osećaja odgovornosti za tuđa prava i patnju, kao i toga šta je dobro, a šta loše. Smatraju da je dobro sve što je u njihovom interesu i izaziva trenutni osećaj zadovoljstva. Neka istraživanja pokazuju da ove osobe imaju razvijenu zavisnost od adrenalina (,,žive na ivici’’) te se vremenom aktivnosti koje izazivaju uzbuđenje sve više i više usložnjavaju, najačešće u pravcu devijantnosti.

Elementi antisocijalnog ponašanja uočavaju se od detinjstva. Još kao deca ove osobe mogu biti izraženo površne, impulsivne, nasilne, podmukle, manipulativne, egocentrične, narcistične.

S druge strane, kada za neku osobu kažemo da je asocijalna podrazumevamo da ona nije društvena, da ima nedostatak socijalnih veština, često i nisko samopouzdanje. Socijalne interakcije sa osobama koje im nisu bliske kod određenog broja asocijalnih ličnosti prećene su povišenom anksioznošću – što ih i vodi ka izbegavanju. Suprotno tome, neka istraživanja pokazuju da postoje i asocijalne osobe koje zapravo ne doživljavaju stid i anksioznost u međuljudskim kontaktima već jednostavno ne žele da se upuštaju u njih. To su osobe koje nazivamo samotnjacima.

Preferiraju da većinu aktivnosti obavljaju samostalno, u dobro poznatom okruženju – svojoj zoni komfora. Imaju svega nekoliko bliskih osoba, najčešće članova porodice i pijatelja iz detinjstva. Okruženje ih često opisuje kao zatvorene, povučene, čudne. Kada se i sami tako osećaju postoji verovatnoća da razviju depresiju.

Ceo tekst možete pročitati ovde: https://www.vaspsiholog.com/2020/02/razlika-izmedu-antisocijalnog-i-asocijalnog-ponasanja/


Foto: Unsplash.com

***

Da li ste nekada upoznali osobu koja ima antisocijalni poremećaj?

Može li taj poremećaj da se leči u detinjstvu, kada roditelji uoče takvo ponašanje kod dece?

Kakav stav imate prema asocijalnim osobama?
 
Episode 4 Movie GIF by Star Wars

Mislim na asocijalnu osobu, ne antisocijalnu. I jesam razvio depresiju, nažalost.

Može da se leči u detinjstvu, u stvari, tada i treba a ne kasnije, jer posle može biti kasno.

Mislim da im (nam) treba pomoći. Pre svega da se otvore prema drugima. Pokazati razumevanje, podršku. Pomoći im da steknu nova poznanstva, pokazati im kako, "trenirati" ih da postanu društvene. Naravno, sve pod uslovom da osoba to hoće; nekima više odgovara da su usamljenici i to je okej.
 
@dakyorlando

Veoma te cenim jer se ne stidiš svojih osećanja.

Ovaj tvoj post znači želju za promenom..ili grešim?

Dajem ti veliku, virtualnu podršku jer znam kako je teško živeti sa depresijom. Ne znam da li je teže biti asocijalan ili depresivan. Mislim da je teže biti asocijalan.

U pravu si kada je depresija u pitanju. Kada lečenje zakasni, teže se dolazi do remisije. U potpunosti te razumem.

I ja sam u detinjstvu bila asocijalna i ne znam šta je presudilo da se promenim, tada bez pomoći psihijatra.
Možda prva cigareta u gimnaziji, ili druženje u jednoj političkoj stranci..ili činjenica da počinjem da radim i da zato moram da se promenim.
 
Ovaj tvoj post znači želju za promenom..ili grešim?
Upravo to.

Dajem ti veliku, virtualnu podršku jer znam kako je teško živeti sa depresijom.
Zahvaljujem. :cmok:

Ne znam da li je teže biti asocijalan ili depresivan. Mislim da je teže biti asocijalan.
Ja mislim da je teže biti depresivan jer to uvek izjeda čoveka i škodi mu, dok biti asocijalan to ne mora nužno; zavisi od osobe.

U pravu si kada je depresija u pitanju. Kada lečenje zakasni, teže se dolazi do remisije. U potpunosti te razumem.
Pisao sam već na forumu da su moji priznali da su napravili neke propuste u mom podizanju, ali onda kada je već bilo kasno za neke korenite promene. Mislim, nikad nije kasno, ali čovek mora da ima čvrstu volju za to. Čvršću nego što je ja imam.

A što to tišti asocijalce? Oni bi se zapravo družili?
Ne mogu da govorim u ime svih asocijalnih osoba na svetu (napisao sam iznad da nekima više odgovara da budu takvi), ali u mom slučaju odgovor je potvrdan. Voleo bih da se više socijalizujem.
 
Teže biti asocirala nego depresivsan? A što to tišti asocijalce? Oni bi se zapravo družili?

Nije reč samo o druženju. Asocijalne osobe imaju poteškoće da održe bliske odnose. To su povučene osobe.

Nisam mogla da se uklopim u neko društvo, u gimnaziji. Samu sam sebe izolovala, da bih kasnije ipak postala društvena, komunikativna osoba.

Kada je depresija u pitanju, ko je imao jednu depresivnu epizodu lakše podnosi kad nastupi druga, ovo je moje lično iskustvo, nije mišljenje psihologa.

Mislim da je nepripadnost nekom društvu i samoća teža nego depresija..mada se često depresija vezuje za samoću, po simptomima koji je određuju.
 
Malo o antisocijalcima, oni su zapravo ultimativni zli ljudi, narcizam( barem u nekom blažem oblik), nije ni približno toliko zao srdit, netolerantan, sadistički nastrojen i sl. Ima dosta poveznica s nacizmom, i ima nekih razlika, npr ima narcisa koji nisu toliko usmjereni na kršenje prava drugih, narcis prije svega voli sam sebe, antisocijalci čak ni to, narcis će sve učiniti da sačuva svoju djecu, može preuvilicacati uspjehe svoje djece( kao i vlastite) ali neće biti ljubomorni na vlastito dijete, antisocijalci su toliko poremeceni da će biti ljubo.orni i zavidnibna vlastito dijete. Narcizam je poput autizma u smislu da imamo čitav spektar autista, kao što imamo i cijeli spektar narcisa. Antisocijalac je samo jedan jedini, ne može biti nego samo zao i poremećen. Po mom mišljenju antisocijalni je nekakav most izmedju narcizma i psihopate, poput psihopate nemaju ama baš nikakvog morala, ali opet imaju snažne osjećaje.
 

Back
Top