IZVEŠTAJ SPC O ARTEMIJU!
Press Online :: VESTI DANA, 26 avg. 2008
Na osnovu odluke Svetog arhijerejskog sinoda br. 740 od 1. maja 2006. detaljno istraženi svi sumnjivi poslovi vladike raško-prizrenskog i njegovih saradnika
Srpska pravoslavna crkva u maju 2006. godine formirala je specijalnu komisiju koja je istraživala rad i poslovanje Eparhijskog centra „Rade Neimar" i Duhovnog misionarskog centra „Atos", kao i ulogu vladike raško-prizrenskog Artemija i njegovih saradnika u ovim spornim, milionskim poslovima. U izveštaju koji je komisija prezentovala Svetom arhijerejskom sinodu pobrojane su brojne nelegalne aktivnosti vladike Artemija i njegovog ličnog sekretara, protosinđela Simeona.
Upravo na osnovu ovog izveštaja Sveti sinod SPC naložio je vladici Artemiju da se reši vlasništva u firmi „Rade Neimar" i centru „Atos", kao i da proda nekretnine koje poseduje u Beogradu, Sremčici i Sokobanji. Press će u dva nastavka objaviti najzanimljivije delove ovog izveštaja koji je sačinio i potpisao prezviter Vladan Simić (kompletan dokument na
www.pressonline.rs):
Saradnici svi iz najužeg kruga porodice
Na osnovu odluke Svetog arhijerejskog sinoda br. 740 od 1. maja 2006, imam neprijatnu dužnost da Svetom arhijerejskom sinodu podnesem izveštaj o radu i poslovanju EC „Rade Neimar" i Duhovnog misionarskog centra „Atos" (...)
Uvidom u dostupnu arhivsku građu, na prvi pogled se stiče utisak da su navedene institucije, odnosno njihove aktivnosti, poverene, osim episkopu ove eparhije, dvojici ljudi: protosinđelu Simeonu Vilovskom i g. Predragu Subotičkom. Indikativna je činjenica da je protosinđel Simeon Vilovski, lični sekretar episkopa Artemija, ovlašćen za zastupanje Raško-prizrenske eparhije u njenim poslovima, kao i da je g. Subotički ovlašćen od istog episkopa za nadzor i uvid u stanje svih crkvenih objekata, kao i organizaciju i izvođenje svih vrsta građevinskih radova na crkvama i crkvenim objektima Raško-prizrenske eparhije. Ovo je u praksi značilo da je protosinđel Simeon rukovodio svim novčanim sredstvima Eparhije (napomena: episkop Artemije nije bio ovlašćeni potpisnik eparhijskih žiro-računa?!), koja je po potrebi prebacivao na račun ili putem keša EC „Rade Neimar" (...).
EC „Rade Neimar" je osnovan 20. avgusta 2003. g. kao d. o. o. za građevinarstvo, trgovinu i usluge, sa sedištem u Beogradu (Pere Segedinca 4/9). Kao vlasnik i osnivač ovog društva, odnosno preduzeća, pojavljuje se g. Predrag Subotički, koji je svojevremeno bio zaposlen u „Atosu", i kao saradniku episkopa Artemija izdata mu je preporuka za dobijanje multišengenske vize za put u Francusku (...).
Na sajtu Agencije za privredne registre Srbije nalazi se još jedno preduzeće sa istim nazivom, vlasnikom i osnivačem, drugim matičnim brojem i sedištem u Gračanici. Ovo preduzeće je osnovano 5. aprila 2005(!?). Za g. Subotičkog se zna i to da je kum Vladimira Vilovskog, zaposlenog u „Atosu", inače brata protosinđela Simeona Vilovskog. Subotički se, zajedno sa ocem Simeonom, pre osnivanja EC „Rade Neimar", pominje i kao član Građevinskog odbora Raško-prizrenske eparhije (...).
Sporazumom od 22. avgusta 2003. definisani su odnosi između Eparhije i EC „Rade Neimar". Ovaj sporazum je napravljen bez znanja eparhijskog Saveta, eparhijskog Upravnog odbora i patrijaršijskog Upravnog odbora. Dalje preduzeće se osniva na teritoriji druge eparhije, bez znanja i saglasnosti nadležnog Dijecezana. Sporazumom se dozvoljava da preduzeće, bez bilo kakvih ograničenja, u svojim poslovima, a ne samo i izričito u poslovima neposredno vezanim za potrebe Eparhije, može da nastupa u ime Eparhije. Preduzeće je osnovano da bi radilo za račun Eparhije, ali uvidom u knjige i dokumentaciju Eparhije, nema tragova da je ovaj deo sporazuma ispunjen. Naprotiv, EC „Rade Neimar" ne uplaćuje eparhijski doprinos, ne taksira račune sa 4 odsto takse, niti daje 1% za centralnu patrijaršijsku kasu. Za čiji račun onda posluje ovo preduzeće, kada ne ispunjava ni osnovne obaveze organizacionih jedinica u SPC?!
Sporazum predviđa da preduzeće radi pod nadzorom episkopa Artemija i da je shodno tome direktor obavezan da o svemu izveštava episkopa Artemija, kao i da episkop odobrava obračune i završni račun. Kada ne bi postojali eparhijski Upravni odbor i eparhijski Savet, bilo bi logično da njihovu ulogu preuzme episkop. Ali pošto to nije slučaj, nameće se zaključak da su ovom klauzulom namerno izbegnuti eparhijski Savet i eparhijski Upravni odbor (...).
Poslovali po principu „keš na ruke"
EC „Rade Neimar" bio je angažovan i u poslovima sa „Telekomom" koji nisu bili u službi Eparhije, niti su bili predmet njenih neposrednih potreba (npr. postavljanje optičkog kabla ili izgradnja telekomunikacijskih objekata)...
Problematično (nezakonito) jeste i to što je Eparhija često poslovala sa EC „Rade Neimar" po principu „keš na ruke", što jasno potvrđuje i sam episkop Artemije u svom pismu E. br. 34 od 24. 1. 2005. godine, upućenom Kosovsko-metohijskoj banci, gde u odgovoru na predlog gospodina Dimitrija Ljiljka, direktora filijale u Zvečanu, da sarađuje sa Eparhijom, doslovno piše:
„Vi znate, brate Dimitrije, da u poslednje vreme naša eparhija izvodi mnoge radove na terenu (gradnja i obnova naših svetinja) preko svoga Eparhijskog centra „Rade Neimar". U vezi s tim, protok novca je znatno povećan. Nekada je potrebno podići i više miliona dinara u kešu odjednom, kako poslovi ne bi trpeli. Dok smo radili preko vaše banke postojao je neki limit (valjda 50.000 dinara na dan, ne više), što je bila prepreka za naše normalno funkcionisanje."
http://www.poslednjavest.com/press/izvestaj-spc-o-artemiju.html