Ratoborni pokliči vladika SPC u srpskoj istoriji

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ama nije problem da li se napada spc ili ne već da o razmiricama između sveštenih lica ne treba da govore civili-neka se oni razračunavaju između sebe, u to uopšte ne treba ulaziti-em nas se ne tiče, em nije lepo-pastvu treba isključivo da zanima jer sveštenstvo radi ili ne radi svoj posao- u konkretnom slučaju ne treba se stavljati ni na čiju stranu jer se ovde ne zna šta je prava istina i ko ima pravo a ko ima krivo.Problem je što se ova tema uopšte našla na forumu, a našla se tendenciozno- dakle, ne da se dođe do istine nego da se blati jedan dostojanstvenik crkve i da se navija- tj. da se otvoreno staje na drugu stranu.Šta znali ovaj tenedenciozni naslov, ko danas koristi komunjarski izraz mantijaši- i, da završim, svi današnji europejci u srbiji su ex komunjare- ova tema i način kako je postavljena- to je komunjarski rukopis na delu. Sramota!!!:klap:
 
u pravu si preleteo sam preko postova na brzinu, pa mi se učinilo da se napada SPC u celosti,pa sam malo odlutao, ubuduće ću biti pažljiviji hvala :ok:
Nema problema, kolega.

Ne zameri na oštrini u mom postu – nismo, koliko mi se čini, do sada razmenili ni jednu reč, pa sam morao i da pretpostavim neke eventualnosti u daljem toku rasprave.

A tema je isuviše osetljiva.

Drago mi je da smo se razumeli i da si se uključio u priču. Dobronamerni su uvek dobrodošli.

poz.
 
Ama nije problem da li se napada spc ili ne...
Ja ne znam da li si ti čitao šta je napisano dok se ti nisi zaleteo u zaštitu vladike Artemija kao on u zaštitu srpstva i manastira i crkava u svojoj eparhiji.

Ko napada Srpsku Pravoslavnu Crkvu? Ja, koji sam postavio ovu temu, ili vladika Artemije?
On ne uvažava ne samo svoju duhovnu braću, sa kojima je rastao pod mudrom rukom i svetom pameću prep. Ave Justina...

m78.jpg


... već ne ferma ni odluke Sv. arh. Sinoda SPV, a ne haje ni za ono što odluči Sv. arh. Sabor!?

... da o razmiricama između sveštenih lica ne treba da govore civili-neka se oni razračunavaju između sebe, u to uopšte ne treba ulaziti-em nas se ne tiče, em nije lepo-pastvu treba isključivo da zanima jer sveštenstvo radi ili ne radi svoj posao-...
Znači, mi da ćutimo ko Mitar, a vladika neka se farisejski razmeće kao jedini srboljubac. Na tvoju žalost od ostalih arhijereja SPC obeležen je i kao srebroljubac.
Rade Neimar je živi dokaz.
I, ovde praviš neki salto mortale kad kažeš da "pastvu treba isključivo da zanima jer sveštenstvo radi ili ne radi svoj posao".
Da te ne zaboli stomak od tolikog prevrtanja pameti?
Pa šta drugo mene i zanima osim to što vladika ne radi svoj posao?

Osim što je napravio gradjevinsku firmu za obnovu porušenih svetinja, osim što je rodjak njegovog trenutnog favorita Vilovskog na čelu te firme, osim što traži i od predsednika vlade i ministra za kapitalne investicije posao kao da je gradjevinski preduzimač, a ne vladika... kuće neću da pominjem... taj tvoj dostojanstvenik angažuje "stručnjaka" Amerikanca da mu piše politički program...

... pa deli lekcije i ljudima na vlasti u Srbiji.

Uvodni post teme:

Stolujući u toplim konacima Gračanice i Dečana, vladika raško-prizrenski Artemije Radosavljević, jedan od učenika Ave Justina Popovića, napustio je monaški mir i umesto propovedi prešao na ratne pokliče:

"Nervira me mlitav i anemičan stav predsednika Srbije Borisa Tadića i ministara spoljnih poslova Vuka Jeremića i odbrane Dragana Šutanovca koji svojim izjavama - da Srbija neće vojskom braniti Kosovo i Metohiju - jasno signaliziraju i poručuju šiptarskim ekstremistima i međunarodnoj zajednici: Uzmite nam Kosovo i Metohiju, mi nećemo intervenisati! To je prava izdaja! - kaže u intervjuu za Glas javnosti NJegovo preosveštenstvo vladika Raško-prizrenski i kosovsko-metohijski dr Artemije (Radosavljević).

Prvojerarh Raško-prizrenski otvoreno ističe da takozvana liberalna struja u državnom vrhu, koja uporno ponavlja da vojska „neće intervenisati“ i braniti svoju teritoriju treba da objasni čemu onda služi takva vojska i šta je njen zadatak."

Vladika bi, izgleda, Napoleonov mundir umesto mantije, i šešir umesto kamilavke i mitre, čim ova trojica ovako kilave. Džaba je ministar vojni onoliko izrastao kad je mlitavog i anemičnog stava.

Pa, lako je vladiki. On nema decu. A pričao mi je i moj paroh da je voleo još u bogosloviji da se bije. Kaže, zaskoči za vrat, pa grebe po licu, a neretko ujede i za uvo, i muke žive da ga skinu sa protivnika u dvoboju.

Hajdemo malo da čeprknemo po srpskoj istoriji i da se prisetimo malo boljih junaka, koji su skidali mantiju i pripasivali sablju i u primerenijim vremenima u bojevima krvavili.
Njihovu ratobornost u obličju ratnih podvriskivanja istorija nije zabeležila.
 
... u konkretnom slučaju ne treba se stavljati ni na čiju stranu jer se ovde ne zna šta je prava istina i ko ima pravo a ko ima krivo.
Na čijoj sam ja strani?

Problem je što se ova tema uopšte našla na forumu, a našla se tendenciozno- dakle, ne da se dođe do istine nego da se blati jedan dostojanstvenik crkve i da se navija- tj. da se otvoreno staje na drugu stranu.
Taj dostojanstvenik blati samoga sebe:

"Зашто је то тако? Одговор је веома прост: владика Артемије је једини човек који директно стоји на путу коначне отимачине наше територије и стварања мафијашко-бандитске творевине велике Албаније. Наша војска (ако постоји уопште) је пацифистичка, организује изложбе дечијих цртежа и користи топовске и тенковске цеви као вазне за цвеће док је део територије окупиран, док нашу децу на Косову и Метохији убијају, држе у гетоима, спречавају пролазак неопходном медицинском материјалу итд. Дакле, од војске ништа. “Наши” политичари... хм, сама реченица је трагикомична. Те две препреке је шиптарско-амерички картел лако елиминисао (с тим да “наши” политичари нису били препрека већ одани сарадници).

Остала је наша Црква, тачније, епископ Рашко-призренски Артемије као једина препрека на путу отимачине Косова и Метохије."
http://www.eparhija-prizren.com/default.asp?s=vesti&idvestep=3194
Šta znali ovaj tenedenciozni naslov...
Pa, znači ovo iznad tvog nepismenog pitanja...

Vladika je jedini... (kakva vojska kad pravi izložbe i vaze za cveće od topovskih cevi... od nje ništa!? ... kakvi tragikomični političari...

Ostala je Crkva, tačnije vladika Artemije...

:rtfm: Zaključak: Crkva = vladika Artemije!??
Baš, vala... jadna li je pastva... :cry:
 
U Dečane - bez blagoslova

M. RADETIĆ, 26.04.2006 18:24:03

S PRILIČNO zbunjenosti primljene su u javnosti vesti o aktuelnoj proslavi Uskrsa na Kosovu: dok vladika raško-prizrenski Artemije odbija da primi kosovskog premijera Čekua da dođe u Gračanicu i čestita mu hrišćanski praznik, vikarni episkop lipljanski Teodosije prima predsednika Kosova Sejdijua, i priređuje mu doček na najvišem nivou! Ove druge slike obilaze svet.

* Da li je u pitanju slučajnost, nedostatak crkvene koordinacije ili raskorak u crkvenoj politici?, pitamo vladiku Artemija, koji je u pismu prema Čekuu bio prilično oštar.

- Ja nisam njemu preporučio ili sugerisao da ne dolazi, već sam mu to zabranio! I tu stvari ne treba umekšavati - kaže vladika za "Novosti". - U kratkom odogovoru rekao sam principijelno i zašto - nema svrhe da dolazi sve dok se prognani srpski narod ne vrati kući, ne garantuju uslovi za njegov miran život i ne obnove njegove svetinje. Ne radi se, dakle, o tome da ja nemam gde da ga primim - naravno da imam, ali stvari treba postaviti na njihovo mesto!

Vladika dodaje da je svojim postupkom kao nadležni kosovski arhijerej "dao stav koji treba slediti".

- Oni za taj prijem nisu imali moj blagoslov. Ostalo je nejasno da li su za dolazak Sejdijua imali pismenu najavu ili samo nezvanično obaveštenje. Koliko znam, ovakve posete ne mogu se najavljivati nezvanično. Kada sam čuo da treba da dođu, pozvao sam vladiku Teodosija i rekao mu svoj stav. Odgovor je bio da ne mogu da odgovore pismeno, jer nemaju pismenu najavu, da će - i ako dođu - u manastiru boraviti vrlo kratko i neće prisustvovati liturgiji. Ipak su, kao što se videlo, primljeni sa velikom pompom.

Ovakvi događaji, smatra vladika, stvaraju lažnu sliku o tome kako se stvari kreću napred, kako se na Kosovu rešavaju problemi, kako postoje dijalog i tolerancija. Zna se da u stvarnosti to nije tako, pa je i ovaj prijem u Dečanima "jak vetar u jedra nezavisnom Kosovu".

- Svi znamo istorijsku i duhovnu vrednost manastira Dečani, ali Dečani nisu celo Kosovo. Ova politika iz Dečana i oko Dečana kao da to zanemaruje, ili ništa drugo ne vidi. Zato je Sejdiju i obećao zaštitnu zonu samo oko ovog manastira, dok na terenu Srbi i dalje stradaju, kradu im se krave i traktori, nema sigurnosti za srpski narod. Nema nikakvog pomaka za nas nabolje, posebno nema za povratnike.

Uveren da je "ovakav raskorak u crkvenoj politici poguban", i da nije ohrabrujući za ljude koji na Kosovu žive (ili bi se vratili), episkop Artemije ističe da je nepopravljivi korak učinjen s poznatim Memorandumom o obnovi porušenih crkava, koje uopšte nisu obnovljene.

Odatle je krenulo kako je krenulo.

* Da li ćete, kao nadležni kosovski vladika, da učestvujete na međureligijskoj konferenciji prvih dana maja u Pećkoj patrijaršiji?

- Ne! Jer kao kosovskog vladiku, niko me o tome nije obavestio, a ni pitao. Radi se u istom duhu kao za proslavu Uskrsa. Ali, svako u svom životu ostavlja trag, ovakav ili onakav, i piše deo istorije o kome će potomci da sude. Živim s narodom na Kosovu, godinama gledam njegove patnje i sve što se oko Kosova radi. Imam svoje principe i radim po savesti. Nadam se da radim za dobro Crkve i naroda!

http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=4&status=jedna&vest=88346&datum=2006-04-27
 
Gostovanje sa znanjem vladike
27.04.2006 18:04:31

IAKO nije prilično da episkopi međusobno polemišu preko dnevne štampe, a pogotovo da se polemika sa eparhijskim arhijerejem vodi u javnosti, ipak osećam potrebu kao episkop Crkve Hristove koji se obavezao da će svedočiti istinu pred Bogom i kao iguman manastira koji ima odgovornost pred svojim bratstvom i vernim narodom Kosova i Metohije, da iznesem činjenice povodom tvrdnji koje su izrečene protiv mene lično od strane Njegovog preosveštenstva episkopa raško-prizrenskog Artemija u novinskom tekstu „U Dečane - bez blagoslova“, koji je u međuvremenu objavljen i na sajtu Eparhije raško-prizrenske.

Kao što je i Njegovo preosveštenstvo episkop Artemije potvrdio u pomenutom članku, on me je sam lično pozvao telefonom kada je čuo iz medija da postoji mogućnost da predsednik Kosova Fatmir Sejdiju poseti manastir Visoki Dečani povodom vaskršnjih praznika. Vladiku Artemija sam tom prilikom obavestio da nismo primili nikakav zvaničan zahtev iz Predsedništva Kosova tim povodom, već da smo i sami iz nezvaničnih izvora čuli o mogućnosti posete predsednika Kosova zajedno sa šefom Unmika g. Petersenom i komandantom Kfora generalom Valotom. Vladika Artemije mi je tada rekao da ako g. Sejdiju ne dolazi na liturgiju i ako će boraviti kratko u manastiru možemo da ga primimo. Tako je i bilo.

G. Sejdijua nismo dočekali ni sa kakvom „pompom“ koja se pominje u članku, već je poseta bila u kontekstu dolaska i ostalih međunarodnih predstavnika koji su iskoristili priliku da dođu u manastir, kao što je to i ranije bio običaj, da bi nam čestitali vaskršnje praznike. G. Sejdijua sam primio sa dvojicom monaha oko 11 časova ujutro u nedelju, pokazao mu crkvu i predao publikacije "Raspeto Kosovo" i "Martovski pogrom", rekavši da je na svima nama obaveza da obnovimo porušene svetinje i da ne dozvolimo da se ovakva
nedela ponove. Posle kraćeg obilaska crkve predsednika Kosova i međunarodne goste smo odveli do manastirske biblioteke gde su gosti prema ustaljenoj srpskoj tradiciji za Vaskrs posluženi.

G. Sejdiju nije ostao na vaskršnjem ručku kao ostali gosti i brojni poklonici i povratnici iz okolnih sela, već je posle dvadesetak minuta kraćeg razgovora u kojem sam pomenuo značaj povratka prognanih i bezbednost srpskog naroda posebno u ugroženim enklavama, napustio manastir prenoseći svoje čestitke povodom našeg praznika i zahvaljujući na gostoprimstvu. U razgovoru se nisu pominjala nikakva politička pitanja, pa ni pitanje zaštitne zone oko manastira Visoki Dečani, već sam posebno iskoristio priliku da apelujem na kosovskog zvaničnika kako bi se zaštitio naš verni i stradalni narod.

Na osnovu svega gore rečenog, predsednik Kosova je primljen u skladu sa znanjem episkopa Artemija i u okviru blagoslova koji mi je dao kao eparhijski arhijerej. Osim toga, pre posete predsednika Sejdijua razgovarao sam telefonom i sa jednim visokim zvaničnikom državnih institucija iz Beograda kako bih proverio da li bi eventualno poseta kosovskog predsednika bila problematična sa njihove tačke gledišta i dobio sam odgovor da to uopšte nije sporno ukoliko ukažemo gostprimstvo čoveku koji dolazi da nam čestita praznik i ukoliko sa njim ne vodimo nekakve političke razgovore. Prema tome ova poseta je bila i u skladu sa stavovima episkopa Artemija i nije se kosila sa državnim interesima Srbije i ne vidim zbog čega se ona sada proglašava spornom.

Povodom neosnovane optužbe da „Dečani nisu celo Kosovo i da politika iz Dečana i oko Dečana to zanemaruje“ moram sasvim odgovorno da kažem da ja kao iguman manastira i vikarni episkop u potpunosti radim u saglasnosti sa stavovima Svetog arhijerejskog sabora SPC i Osnovnim principima SPC o Kosovu i Metohiji. Saborske odluke su prihvaćene od svih episkopa, pa i samog episkopa Artemija kao člana Sabora, a u njima se jasno upućuje da SPC podržava duh saradnje i dijaloga. Posebno ne mogu da razumem zašto mi se stavlja na dušu navodna nebriga o narodu koji strada, kada je poznato da upravo naš manastir zajedno sa sestrama iz Pećke patrijaršije i drugim monaštvom, ali i drugim ahrijerejima SPC koji su pomagali u najteže vreme, posebno u Metohiji već godinama daje nesebičan doprinos opstanku našeg naroda kao i povratku prognanih.

Konačno, odluka o održavanju Međuverske konferencije u Pećkoj patrijaršiji 2-3. maja ove godine je sinodska odluka. Za njeno sprovođenje određeni smo episkop bački g. Irinej kao član Sv. sinoda i ja kao potpredsednik Kosovsko-metohijskog odbora. Budući da je reč o sinodskoj odluci i da je episkop Artemije blagovremeno obavešten o nameri Arhiepiskopije pećke da u manastiru koji joj kanonski pripada organizuje ovu konferenciju, ne mogu da se složim sa stavom izrečenim u intervjuu u "Večernjim novostima" da vladika Artemije „o tome nije obavešten i da ga niko o tome nije pitao“. Vladika Artemije je uredno pozvan da kao raško-prizrenski episkop učestvuje i pruži svoj doprinos međureligijskom dijalogu koji je on započeo 1999 godine sa albanskim verskim predstavnicima.

Da podsetim, 1999. godine je održana prva međureligijska konferencija sa predstavnicima Rimokatoličke crkve i islamske zajednice u Beču, a u aprilu 2000. godine vladika Artemije je potpisao zajedno sa kosovskim muftijom i rimokatoličkim biskupom deklaraciju kojom je obeleženo formiranje Međureligijskog veća Kosova. Prema tome, Konferencija u Pećkoj patrijaršiji je samo nastavak aktivnosti koje je vladika Artemije započeo pre nekoliko godina i sasvim je prirodno da Njegovo preosveštenstvo učestvuje u konferenciji čiji će domaćin u ime Njegove svetosti biti egzarh pećkog trona, mitoropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije.

SRPSKO NACIONALNO VEĆE KiM
OGRADA OD DOBRODOŠLICE

SRPSKO nacionalno veće Kosova i Metohije saopštilo je da se "odlučno ograđuje i izuzima" od dobrodošlice koju je predsedniku Kosova Fatmiru Sejdijuu, prilikom posete manastiru Visoki Dečani, ukazao vikarni episkop lipljanski Teodosije.
Kako se navodi u saopštenju, SNV je "u potpunosti" podržalo odluku episkopa raško-prizrenskog Artemija, koji prošle sedmice nije prihvatio zahtev premijera Kosova Agima Čekua da prisustvuje uskršnjoj liturgiji u manastiru Gračanica.

http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=4&status=jedna&vest=88398&datum=2006-04-27
 
IZVEŠTAJ SPC O ARTEMIJU!

Press Online :: VESTI DANA, 26 avg. 2008

Na osnovu odluke Svetog arhijerejskog sinoda br. 740 od 1. maja 2006. detaljno istraženi svi sumnjivi poslovi vladike raško-prizrenskog i njegovih saradnika

Srpska pravoslavna crkva u maju 2006. godine formirala je specijalnu komisiju koja je istraživala rad i poslovanje Eparhijskog centra „Rade Neimar" i Duhovnog misionarskog centra „Atos", kao i ulogu vladike raško-prizrenskog Artemija i njegovih saradnika u ovim spornim, milionskim poslovima. U izveštaju koji je komisija prezentovala Svetom arhijerejskom sinodu pobrojane su brojne nelegalne aktivnosti vladike Artemija i njegovog ličnog sekretara, protosinđela Simeona.

Upravo na osnovu ovog izveštaja Sveti sinod SPC naložio je vladici Artemiju da se reši vlasništva u firmi „Rade Neimar" i centru „Atos", kao i da proda nekretnine koje poseduje u Beogradu, Sremčici i Sokobanji. Press će u dva nastavka objaviti najzanimljivije delove ovog izveštaja koji je sačinio i potpisao prezviter Vladan Simić (kompletan dokument na www.pressonline.rs):

Saradnici svi iz najužeg kruga porodice

Na osnovu odluke Svetog arhijerejskog sinoda br. 740 od 1. maja 2006, imam neprijatnu dužnost da Svetom arhijerejskom sinodu podnesem izveštaj o radu i poslovanju EC „Rade Neimar" i Duhovnog misionarskog centra „Atos" (...)

Uvidom u dostupnu arhivsku građu, na prvi pogled se stiče utisak da su navedene institucije, odnosno njihove aktivnosti, poverene, osim episkopu ove eparhije, dvojici ljudi: protosinđelu Simeonu Vilovskom i g. Predragu Subotičkom. Indikativna je činjenica da je protosinđel Simeon Vilovski, lični sekretar episkopa Artemija, ovlašćen za zastupanje Raško-prizrenske eparhije u njenim poslovima, kao i da je g. Subotički ovlašćen od istog episkopa za nadzor i uvid u stanje svih crkvenih objekata, kao i organizaciju i izvođenje svih vrsta građevinskih radova na crkvama i crkvenim objektima Raško-prizrenske eparhije. Ovo je u praksi značilo da je protosinđel Simeon rukovodio svim novčanim sredstvima Eparhije (napomena: episkop Artemije nije bio ovlašćeni potpisnik eparhijskih žiro-računa?!), koja je po potrebi prebacivao na račun ili putem keša EC „Rade Neimar" (...).

EC „Rade Neimar" je osnovan 20. avgusta 2003. g. kao d. o. o. za građevinarstvo, trgovinu i usluge, sa sedištem u Beogradu (Pere Segedinca 4/9). Kao vlasnik i osnivač ovog društva, odnosno preduzeća, pojavljuje se g. Predrag Subotički, koji je svojevremeno bio zaposlen u „Atosu", i kao saradniku episkopa Artemija izdata mu je preporuka za dobijanje multišengenske vize za put u Francusku (...).

Na sajtu Agencije za privredne registre Srbije nalazi se još jedno preduzeće sa istim nazivom, vlasnikom i osnivačem, drugim matičnim brojem i sedištem u Gračanici. Ovo preduzeće je osnovano 5. aprila 2005(!?). Za g. Subotičkog se zna i to da je kum Vladimira Vilovskog, zaposlenog u „Atosu", inače brata protosinđela Simeona Vilovskog. Subotički se, zajedno sa ocem Simeonom, pre osnivanja EC „Rade Neimar", pominje i kao član Građevinskog odbora Raško-prizrenske eparhije (...).

Sporazumom od 22. avgusta 2003. definisani su odnosi između Eparhije i EC „Rade Neimar". Ovaj sporazum je napravljen bez znanja eparhijskog Saveta, eparhijskog Upravnog odbora i patrijaršijskog Upravnog odbora. Dalje preduzeće se osniva na teritoriji druge eparhije, bez znanja i saglasnosti nadležnog Dijecezana. Sporazumom se dozvoljava da preduzeće, bez bilo kakvih ograničenja, u svojim poslovima, a ne samo i izričito u poslovima neposredno vezanim za potrebe Eparhije, može da nastupa u ime Eparhije. Preduzeće je osnovano da bi radilo za račun Eparhije, ali uvidom u knjige i dokumentaciju Eparhije, nema tragova da je ovaj deo sporazuma ispunjen. Naprotiv, EC „Rade Neimar" ne uplaćuje eparhijski doprinos, ne taksira račune sa 4 odsto takse, niti daje 1% za centralnu patrijaršijsku kasu. Za čiji račun onda posluje ovo preduzeće, kada ne ispunjava ni osnovne obaveze organizacionih jedinica u SPC?!

Sporazum predviđa da preduzeće radi pod nadzorom episkopa Artemija i da je shodno tome direktor obavezan da o svemu izveštava episkopa Artemija, kao i da episkop odobrava obračune i završni račun. Kada ne bi postojali eparhijski Upravni odbor i eparhijski Savet, bilo bi logično da njihovu ulogu preuzme episkop. Ali pošto to nije slučaj, nameće se zaključak da su ovom klauzulom namerno izbegnuti eparhijski Savet i eparhijski Upravni odbor (...).

Poslovali po principu „keš na ruke"

EC „Rade Neimar" bio je angažovan i u poslovima sa „Telekomom" koji nisu bili u službi Eparhije, niti su bili predmet njenih neposrednih potreba (npr. postavljanje optičkog kabla ili izgradnja telekomunikacijskih objekata)...

Problematično (nezakonito) jeste i to što je Eparhija često poslovala sa EC „Rade Neimar" po principu „keš na ruke", što jasno potvrđuje i sam episkop Artemije u svom pismu E. br. 34 od 24. 1. 2005. godine, upućenom Kosovsko-metohijskoj banci, gde u odgovoru na predlog gospodina Dimitrija Ljiljka, direktora filijale u Zvečanu, da sarađuje sa Eparhijom, doslovno piše:

„Vi znate, brate Dimitrije, da u poslednje vreme naša eparhija izvodi mnoge radove na terenu (gradnja i obnova naših svetinja) preko svoga Eparhijskog centra „Rade Neimar". U vezi s tim, protok novca je znatno povećan. Nekada je potrebno podići i više miliona dinara u kešu odjednom, kako poslovi ne bi trpeli. Dok smo radili preko vaše banke postojao je neki limit (valjda 50.000 dinara na dan, ne više), što je bila prepreka za naše normalno funkcionisanje."

http://www.poslednjavest.com/press/izvestaj-spc-o-artemiju.html
 
Artemije je potpuno u pravu u vezi državnog vrha i vojske! Njegova preduzeća rade! Artemije obnavlja kosovske svetinje a to ne odgovara DB-u i državnom vrhu koji je spreman da isporuči Kosovo.Ono što sinod piše o Artemiju jednostavno nije tačno- Artemije se svojim radom izdigao i sad ga kamenuju.Nastupati protiv Artemija u ovoj stvari je dokaz političke nepismenosti, ili,nepoznavanje pravog stanja stvari- idite na Kosovo pitajte narod neka oni kažu ko je Artemije! Ja ću vam reći- Artemije je budući srpski svetac- a, ko sad ne razume, shvatiće jednog dana.
 
Artemije je potpuno u pravu u vezi državnog vrha i vojske! Njegova preduzeća rade! Artemije obnavlja kosovske svetinje a to ne odgovara DB-u i državnom vrhu koji je spreman da isporuči Kosovo.
Znači, ipak je u redu moj zaključak:

Vladika je jedini... (kakva vojska kad pravi izložbe i vaze za cveće od topovskih cevi... od nje ništa!? ... kakvi tragikomični političari...

Ostala je Crkva, tačnije vladika Artemije...

Zaključak: Crkva = vladika Artemije!??
Ono što sinod piše o Artemiju jednostavno nije tačno- Artemije se svojim radom izdigao i sad ga kamenuju.
Pa nije on sv. arhidjakon Stefan... i, zaista misliš da se onako patuljast izdigao?

Na šta?
Nastupati protiv Artemija u ovoj stvari je dokaz političke nepismenosti, ili,nepoznavanje pravog stanja stvari- idite na Kosovo pitajte narod neka oni kažu ko je Artemije!
Aman, ćoveče, koji je tebi!? Ti si kao politički pismen, radio si kao lektor (jadni rukopisi i pisci), a boluješ hronično od elementarne nepismenosti.

Evo, u tvojoj prvoj rečenici ovog posta: Artemije je potpuno u pravu u vezi državnog vrha i vojske!

Već sam te ispravljao: nikada u vezi nekoga/nečega – uvek: u vezi sa nekim/nečim...

A na Kosovu sam i bio i živeo tamo (Djakovica). Pregledaj ovu temu i videćeš moje svedočenje u vezi sa Artemijevim ponašanjem kada je trebalo da se izvrši opelo jednom mladiću u Ugljarima (selo kod Prištine)...

Zar ti nije jasno da je on moderni Čarnojević? Samo što je onaj išao ispred naroda, a ovaj će sve da najuri, pa će, ako doživi, dokasati sam u Sbiju.

Hoćeš da se kladimo da će administraciju eparhije da premesti iz Gračanice u Rašku? Da bi tamo stolovao ne kao episkop, već kao Nemanja.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Vladika Artemije tvrdi da nema nikakve veze sa radom i poslovanjem duhovnog centra „Atos”, ali dokumenta govore sasvim drugačije

Srpska pravoslavna crkva u maju 2006. godine formirala je specijalnu komisiju koja je istraživala rad i poslovanje eparhijskog centra „Rade Neimar" i duhovnog misionarskog centra „Atos", kao i ulogu vladike raško-prizrenskog Artemija i njegovih saradnika u ovim spornim, milionskim poslovima. U izveštaju koji je komisija prezentovala Sinodu SPC nabrojane su brojne nelegalne aktivnosti vladike i njegovog ličnog sekretara, protosinđela Simeona.

Upravo na osnovu ovog izveštaja sveti Sinod SPC naložio je vladici Artemiju da se reši vlasništva u firmi „Rade Neimar" i centru „Atos", kao i da proda nekretnine koje poseduje u Beogradu, Sremčici i Sokobanji. U drugom nastavku Press objavljuje najzanimljivije delove ovog izveštaja koji se odnose na rad i poslovanje „Atosa", koji je sačinio i
potpisao prezviter Vladan Simić (kompletan dokument na www.pressonline.rs):

Tražio pare od „Telekoma", države…

U dostupnoj dokumentaciji koja je uzeta iz Eparhije raško-prizrenske nema mnogo podataka o duhovnom i misionarskom centru „Atos". Osnovne podatke o „Atosu" izneo je episkop Artemije prilikom boravka sinodske komisije u Gračanici. Proveravajući navode episkopa Artemija, tačnije njegovu tvrdnju da Eparhija nema ništa sa „Atosom" od 31. decembra 2001. kao i da otac Simeon nema nikakvu ulogu u „Atosu", ustanovljeno je sledeće:

Svojim aktom od 26. decembra 2003. godine episkop Artemije moli generalnog direktora
„Telekoma" g. Draška Petrovića da potpomogne projekat „Belo platno", kompakt disk sa izvornom muzikom Kosova i juga Srbije koji je „izdanje našeg misionarskog i duhovnog centra „Atos".

Aktom eparhije od 18. septembra 2003. otac Simeon Vilovski moli Koordinacioni centar za Kosovo i Metohiju da finansijski i otkupom dela tiraža pomogne izdanje kompakt diska „Belo platno" koji je izdao „Atos" sa blagoslovom episkopa Artemija.

Aktom eparhije od 18. septembra 2003. otac Simeon Vilovski moli Koordinacioni centar Vlade Srbije da otkupi deo tiraža svezaka i radnih beležnica u izdanju „Atosa" koje su štampane uz realizaciju projekta „Neka svetinje Kosova i Metohije uvek budu sa
nama".

Aktom eparhije od 30. septembra 2003. otac Simeon Vilovski moli Crveni krst SCG da otkupi deo tiraža bojanke „Šaram i preslikavam", koja je štampana sa blagoslovom
episkopa Artemija u izdanju „Atosa".

Aktom eparhije br. 482 od 7. oktobra 2003. otac Simeon Vilovski moli „Telekom" da otkupi deo tiraža kompakt diska „Belo platno".

Aktom eparhije od 12. decembra 2003. otac Simeon Vilovski moli Koordinacioni centar da sa 450.000 dinara namenski pomogne izdavačku delatnost Eparhije i to za projekat „Belo
platno" i izdanje svezaka i radnih beležnica „Neka svetinje Kosova i Metohije uvek budu sa nama", kao i da otkupi deo tiraža.

Radi potpunijeg uvida u realnu vlasničku i organizacionu situaciju „Atosa", navodim izjavu g. Miloša Janićijevića Raškog od 17. maja 2006. povodom rada knjižare „Atos".

„Kao na Strašnom sudu da stojim i ako ne govorim istinu sud sebi večni izričem. Početak moga angažovanja kao navodnog vlasnika knjižare „Atos" vezan je za blagoslov mog duhovnika episkopa Artemija. Za knjižaru sam znao da je vlasništvo manastira Hilandar, a
od oca Simeona sam dobio obaveštenje da se Hilandar odrekao knjižare u korist Eparhije raško-prizrenske, ali da eparhija zbog zakona naše države to ne može na sebe da registruje, pa je vladika Artemije zamolio mene da se ona vodi na moje lično ime kao zakupca poslovnog prostora. Budući da sam potpuno poslušan svom duhovnom ocu, ja sam bezrezervno pristao na: da se moje ime koristi kao ime zakupca prostora i da sva ovlašćenja za rad knjižare predam bratu oca Simeona, Vladimiru Vilovskom.

Verovao vladici na reč

Imajući potpuno poverenje u mog duhovnika i monaštvo, ja sam sve to uradio i nikada se ni na koji način nisam mešao u rad knjižare, a nisam ni imao nikakav uvid u rad knjižare, pa stoga ne znam kako je ona poslovala. Moji lični potpisi nalaze se samo na ovlašćenjima Vladimira Vilovskog i na dokumentima za dva kredita koje sam valjda pred zakonom i bankama samo ja mogao da potpišem kao vlasnik.
Napominjem da blagoslov za navodno vlasništvo nisam nikada tražio ni na koji način i da mi je, opet kažem, to lično ponudio preko oca Simeona moj duhovnik vladika Artemije.

Ali, pošto je od mene moj duhovnik tražio da ne kažem istinu, nego da izjavim da sam tražio blagoslov za knjižaru i pošto on izjavljuje da eparhija i on lično nemaju ništa sa knjižarom, onda sam ja kao realni vlasnik pred zakonom već oduzeo punomoćje advokatu koga su oni našli za pravnog zastupnika knjižare i predao ga mom bratu advokatu Zoranu Janićijeviću. Sve što SPC i njena tela blagoslove da se uradi sa tom knjižarom biće izvršeno u najkraćem mogućem roku", navodi se u izjavi Janićijevića.
 
Imaš li ti svoj stav ili pokušavaš citatima koji su,u najmanju ruku,upitni,da nešto dokažeš?! To što je ova tema oko Artemija skinuta iz štampe svedoči o neuspelom orkestriranom napadu na vladiku koji si ti podržao iz neznanja.
Moj stav odavno znaš. Od uvodnog posta, preko mojih komentara...

Nisam papagaj pa da ti ponavljam stalno iste rečenice.

Ipak, evo još jednom, iako se nalazi samo par postova iznad:

Vladika je jedini... (kakva vojska kad pravi izložbe i vaze za cveće od topovskih cevi... od nje ništa!? ... kakvi tragikomični političari...

Ostala je Crkva, tačnije vladika Artemije...

Zaključak: Crkva = vladika Artemije!??

I ima dodatak:
Nije ostala ni Srpska pravoslavna crkva da zaštiti svekoliko srpstvo.
Nema više ni: Crkva = vladika Artemije!

Jer, kako se oglušio i o odluke Sinoda i Sabora, ostao je samo...

... vladika Artemije.

Znači: Artemije = Artemije!

(One u analu ovoga ne računam. Nema ih. Od siline poslušnosti toliko se zagubili unutra da ne umeju da nadju izlaz. A moguće je i da grešim. Možda im je tamo ugodno.)

To što je ova tema oko Artemija skinuta iz štampe svedoči o neuspelom orkestriranom napadu na vladiku koji si ti podržao iz neznanja.
Ovde ti je nesitina jedini argumenat. Misliš da si vešt u računu kod kojeg zbiraš neobaveštenost i zaboravnost drugih da bi iza znaka jednakosti plasirao svoje laži.
Ne, nisi. Trasnparentan si dozlaboga.

Nije "skinuta iz štampe", već nema šta da se piše.

Saopštenje Sinoda – utorak, 26. avgust 2008. 17:41

Sinod Srpske pravoslavne crkve je na sednici "jednodušno i jednoglasno" odlučio da se obustave svi sporovi u vezi sa nedavnim zbivanjima u manastiru Visoki Dečani na Kosovu i Metohiji, saopštio je Sinod.

Kako je saopšteno posle sednice koja je trajala više od četiri sata, Sinod SPC je odlučio i da se obustave sve odluke u vezi sa tim dešavanjima, kao i sve ono što "može ugroziti misiju Srpske pravoslavne crkve u celini, a posebno na Kosovu i Metohiji".

"Ključne odluke o ovim i drugim gorućim pitanjima doneće u dogledno vreme Sveti arhijerejski sabor SPC", saopšteno je iz SPC i navedeno da "episkop Artemije i njegovo sveštensvo i monaštvo i verni narod imaju solidarnost i podršku čitave naše crkve u svedočenju Hristove ljubavi istine mira i pravde i svakog dobra".

Na proširenoj sednici Sinoda SPC održanoj u Beogradu učestvovali su vladike Artemija i lipljanski Teodosije, kao i predstavnici Odbora Sabora za Kosovo i Metohiju.

Saopštenje Sinoda (crkvene vlade) podeljeno je novinarima koji su čekali ishod sednice ispred Patrijaršije

Vladika raško-prizrenski Artemije napustio je oko 13.20 zgradu Patrijaršije u Beogradu, ali nije želeo da daje izjave za medije, već je novinarima ispred Patrijaršije samo kratko poručio: "Biće izdato saopštenje"...


Dakle, Napoleonov kompleks ili sindrom je govorni naziv za vrstu kompleksa manje vrednosti od kojeg pate niski ljudi.
Austrijski psiholog Alfred Adler uzeo je Napoleona kao primer osobe koju želja da nadomesti telesni nedostatak, odnosno nizak stas goni u krajnostii.
Recimo, osoba koja pati od ovoga kompleksa postaviće slike u svojoj kući niže na zidu ili činiti nešto kako bi se u svom okruženju osecala višom.
Može biti i nasrtljiva i svadjalački raspoložena u težnji da se posebno dokaže...

Gospode, zašto ne kači slike po celom gračaničkom konaku!? Već se svadja!?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top