Eksplozija u LNG terminalu u SAD-u: opskrba EU upitna
Terminal Freeport LNG, operater jednog od najvećih američkih izvoznih pogona za proizvodnju ukapljenog prirodnog plina (LNG), zatvorit će se na najmanje tri tjedna nakon eksplozije u svom pogonu na obali Meksičkog zaljeva, u Teksasu, izvješćuje u četvrtak, 9. lipnja, britanski
Reuters.
Vijest potvrđuje i američki medij ABC
News koji navodi kako u srijedu nije prijavljeno da ima ozlijeđenih.
Freeport LNG nakon eksplozije i požara bit će zatvoren na najmanje tri tjedna. Za Sjedinjene Američke Države to je smanjenje cijene plina, a za Europu i Aziju može postati problem zbog suočavanja s nestašicom ukapljenog plina.
Požar je izbio jučer oko podne po lokalnom vremenu, a ugašen je u roku od sat i pol, a razlog nije poznat. Sudeći prema snimkama incidenta, oštećena je oprema za isporuku LNG-a koja se nalazi na cisternama ili skladištima.
Izvanredno stanje u Freeport LNG-u odmah je dovelo do pada veleprodajnih cijena plina u SAD-u. U roku od nekoliko sati, cijene ukapljenog plina na burzi Henry Hub pale su s 330 dolara za tisuću kubičnih metara na 290 dolara.
Za tržište SAD-a, zatvaranje izvoznog terminala donijet će određeno olakšanje. Zemlja ima veliku potražnju za plinom i male skladišne rezerve, a zajedno s rekordnim isporukama plina u inozemstvo, to je već dovelo do toga da je cijena plina utrostručena u godinu dana.
Z. Meter: Briselske elite same sebi „kopaju jamu“. Problemi ubrzano izmiču kontroli
Jučer je Kijevski institut ekonomije objavio zanimljiv podatak o tome koje su zemlje EU (odnosno njihove tvrtke-operateri) prihvatile, a koje odbile plaćati ruski plin u rubljama. Navodim rezultate njihovog istraživanja, dajući svakome od vas priliku da o svemu ovome što se događa u EU – dobro razmislite
Jutros smo izvijestili o eksploziji i požaru na najvećem američkom izvoznom LNG terminalu Freeport LNG smještenom na obali Meksičkog zaljeva, u saveznoj državi Teksas. Incident će taj terminal „izbaciti iz stroja“ na najmanje tri tjedna.
To bi, prema predviđanjima, trebalo imati pozitivne posljedice po SAD gdje je posljednjih mjeseci zbog snažnog izvoza ukapljenog plina došlo do višestrukog povećanja njegovih cijena za domaće potrebe. S druge strane najlošije bi mogle proći Europa i Azija, gdje se i plasira najveća količina proizvedenog ukapljenog plina iz spomenutog terminala.
Upravo je sada na navedeni incident reagiralo europsko tržište. Jasno je i zašto: zalihe američkog LNG-ija sada mogu pasti, u trenutku dok se Europa postupno odriče ruskog prirodnog plina i sada joj treba gotovo svaki kubik onog američkog. Washington joj to i osigurava u ime „viših ciljeva“ – solidarnosti sa svojim saveznicima, ali je jasno da se primarno rukovodi interesima svog biznisa – tj. da „u ime solidarnosti“ itekako dobro zarađuje. S druge strane američki potrošači, kako sam i kazao, zbog toga trpe posljedice velikih cijena plina na domaćem tržištu.
Tako je u četvrtak, 9. lipnja, na londonskoj energetskoj burzi ICE trgovanje počelo naglim porastom cijena plina. Ako se jučer zalihama plina iz najvećeg europskog plinskog čvorišta – nizozemskog TTF trgovalo ispod 900 dolara za tisuću kubnih metara za mjesec dana unaprijed, one su jutros naglo porasle na 1000 dolara. Glavni europski kupci ukapljenog plina iz terminala Freeport LNG su britanski BP i francuski
Total Energy.
Azijska tržišta još ne reagiraju. Cijena LNG-a za sjeveroistočnu Aziju (JKM) i dalje je ostala na 800 dolara, a stanje poglavito pozorno prate japanski i južnokorejski uvoznici. Glavni kupci američkog LNG plina iz spomenutog terminala su japanske tvrtke
Jera i
Osaka Gas, i korejski SK E&S, s tim da je
Jera ujedno i najveći svjetski uvoznik LNG-a. Zato i nije čudno da je ista kompanija već objavila kako će istražiti implikacije zatvaranja američkog terminala s obzirom kako od njega kupuje čak 2 milijuna tona godišnje (2,8 milijardi kubičnih metara) ukapljenog plina.
Ali to nikako nisu svi problemi. Ono što se u EU nerado spominje i od strane stručnjaka i od strane medija (bolje rečeno, rukovodi se „logikom noja“ – ako se pred opasnošću zabija glava u pijesak ona ne postoji), je to, da
politički i energetski mudraci u Bruxellesu sami sebi kopaju jamu. Naime, neovisno o tome što se (još) nisu odrekli ruskog plina, sama najava istog i s tim u svezi usvajanje plana EU o postupnom smanjenju ovisnosti o ruskom plinu i njegovom odbacivanju do 2025. dovela je do naglog skoka cijena tog energenta. Logično, jer se povećala potražnja s obzirom kako EU nastoji ubrzano LNG-jem popuniti svoje ispražnjene skladišne kapacitete do zimske sezone koja je već pred vratima,
a krajnje nestabilni – zapravo neprijateljski odnosi s Rusijom ne daju prilike za opuštanje. Time je cijena ukapljenog plina u Europi skočila dovoljno visoko da bude itekako prihvatljiva za američke proizvođače koji su do tada preferirali azijska tržišta gdje su dobivali puno veće cijene tj. ostvarivali veće profite.
Osim što je cijena LNG-ja drastično skočila i time usmjerila američki plin u Europu a izazvala nervozu u Aziji, nastao je ozbiljan problem o kojem se u EU javno nerado govori: u svijetu jednostavno nema dovoljno infrastrukturnih kapaciteta za dopremu plina do prihvatnih terminala.
Preciznije, raspoloživa globalna tankerska LNG flota nije dovoljna za podmirivanje naglo naraslih potreba, što, logički, dovodi do velikog povećanja cijena usluga prijevoza.
