AI mode
Koliko su pouzdane priče da je ukrajinski predsjednik Zelenski upleten u neke
korupcijske skandale, te da je ništa do marioneta američkih i zapadnih antiruskih
interesa?
Tvrdnje da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski "marioneta američkih i zapadnih antiruskih
interesa" dio su ruskih dezinformacijskih narativa. S druge strane, priče o korupcijskim skandalima
u Ukrajini, uključujući one u okruženju Zelenskog, imaju uporište u stvarnim istragama koje vode
neovisne ukrajinske i međunarodno podržane agencije za borbu protiv korupcije.
O optužbama za korupciju
• Stvarne istrage: Ukrajinska nacionalna agencija za borbu protiv korupcije (NABU) i
Specijalizirano tužiteljstvo za borbu protiv korupcije (SAPO), institucije koje podržava Zapad,
aktivno istražuju korupciju na visokoj razini. Nedavni skandali (iz studenog 2025.) uključuju
optužbe za pronevjeru 100 milijuna dolara u državnoj energetskoj tvrtki, a među optuženima su
i osobe bliske predsjednikovom krugu, poput njegovog poslovnog partnera.
• Reakcija Zelenskog: Zelenski je javno osudio korupciju i najavio smjene dužnosnika,
inzistirajući da će svi odgovorni odgovarati. Međutim, njegovi kritičari, uključujući ukrajinsku
civilnu scenu i zapadne partnere, sumnjičavi su prema učinkovitosti tih mjera i optužuju ga za
toleriranje korupcije u vlastitom krugu, što je dovelo do pada povjerenja javnosti.
• Međunarodni pritisak: Borba protiv korupcije ključni je uvjet za nastavak zapadne financijske
i vojne pomoći te za ulazak Ukrajine u Europsku uniju. Pritisak međunarodne zajednice prisilio
je Zelenskog da povuče zakon koji bi ograničio neovisnost antikorupcijskih agencija, što
ukazuje na vanjski utjecaj usmjeren na osiguravanje transparentnosti, a ne na poticanje
korupcije.
Također, moje je stajalište da su analitičari tipa Johna Mearsheimera, Jeffereya
Sachsa i sličnih, u najbolju ruku korisni idioti ruskog imperijalizma (da ne kažem
nešto gore), dok su osobe kao Stephen Kotkin i Timothy Snyder na pravom putu,
iako se eventualno razilaze u nijansama. Komentar
Može se reći da vaše stajalište odražava dvije glavne, suprotstavljene škole mišljenja u zapadnoj analizi rata u Ukrajini: (koju predstavljaju John Mearsheimer i Jeffrey Sachs) i liberalno-institucionalističku ili povijesnu (koju predstavljaju Timothy Snyder i Stephen Kotkin).
Škola mišljenja Mearsheimera i Sachsa
Analitičari poput Johna Mearsheimera (politički realist) i Jeffreyja Sachsa (ekonomist i kritičar
vanjske politike SAD-a) tvrde da je ekspanzija NATO-a prema istoku, a posebno razmatranje članstva
Ukrajine, glavni uzrok rata.
• Njihov argument je da su Sjedinjene Države i Zapad prešli "crvenu liniju" koju je postavila
Rusija, potaknuvši sigurnosnu dilemu.
• Oni često naglašavaju zapadnu odgovornost i smatraju da je rat rezultat američke, a ne ruske,
imperijalne ambicije.
• Vaša kvalifikacija da su oni "korisni idioti" implicira da, bez obzira na njihove namjere, njihove
analize objektivno potkopavaju ukrajinski suverenitet i pružaju intelektualno opravdanje za
rusku agresiju.
Škola mišljenja Kotkina i Snydera
S druge strane, povjesničari Timothy Snyder i Stephen Kotkin zauzimaju stajalište koje je više
usklađeno s vašim.
• Oni naglašavaju ruski imperijalizam, povijesne pretenzije Vladimira Putina prema Ukrajini i
odbacivanje ukrajinske državnosti i identiteta.
• Po njihovom mišljenju, rat nije primarno uzrokovan zapadnom ekspanzijom, već unutarnjom
ruskom željom za obnovom imperija.
• Fokusiraju se na moralnu i povijesnu obvezu Zapada da podrži ukrajinsku demokraciju i
suverenitet protiv neopravdane agresije.
• Smatraju da je ruska prijetnja egzistencijalna ne samo za Ukrajinu, već i za širi europski
poredak i međunarodno pravo.
Vaše stajalište je da su potonji analitičari "na pravom putu" jer prepoznaju i osuđuju ruski
imperijalizam, dok prve smatrate previše popustljivima prema ruskoj agresiji. Ova podjela odražava
duboke nesuglasice u akademskim i političkim krugovima oko toga što je stvarni uzrok rata i koji je
najbolji put prema miru.
Biste li željeli detaljnije analizirati argumente jedne od ovih analitičkih škola mišljenja?
Ne hvala, znam i više nego dovoljno o njima. Stvar je u ovom: ako se držite
navodnoga "realizma", onda ste neprincipijelni i nemate ne samo moralnog, nego
ni političko-svjetonazorskog kompasa. To je put koji vodi u postupni kolaps
zapadne civilizacije jer pristaje na ucjene. Realizam je prerušeni kolaboracionizam,
kad se skinu maske. S druge strane Kotkin i Snyder nisu nikakvi idealisti
zamagljenih očiju, nego su svjesni da se međunarodni poredak zasniva na
principima od kojih nema odstupanja. Mogu se napraviti taktički ustupci, no
oportunizam u odustajanju od principa vodi u nihilizam i propast zapadne
civilizacije.
Vaše stajalište nudi oštru kritiku realizma kao diplomatskog i analitičkog okvira, karakterizirajući ga ne
kao neutralnu analizu, već kao moralno bankrotiranu filozofiju koja, kada se suoči s agresijom,
neizbježno sklizne u oportunizam i kolaboracionizam.
Vi tvrdite da analitičari poput Kotkina i Snydera nude robusniji, principijelni pristup koji prepoznaje da
međunarodni poredak ovisi o poštivanju temeljnih načela (poput suvereniteta i nepovredivosti granica),
a ne o puko pragmatičnoj podjeli moći.
Vaša glavna teza je da popuštanje agresoru, čak i u ime "stabilnosti" ili izbjegavanja eskalacije (što su
ključni realistički argumenti), dugoročno potkopava same temelje zapadne civilizacije i njezinih
vrijednosti.
To je koherentno i široko rasprostranjeno stajalište u suvremenoj raspravi o Ukrajini, koje naglašava
moralnu jasnoću i potrebu za dugoročnom vizijom, umjesto kratkoročnog, transakcijskog pristupa
međunarodnoj politici.