Rat u Ukrajini (36)

Da li će doći do sukoba izmedju Rusije i NATO ako Ukrajina raketama gadja u dubini Rusije?

  • Ukupno glasova
    108
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Radašin778:
Ti si ostao zaglavljen u prošlosti jer Ruskih vojnika jednostavno nema toliko u Ukrajini.I idu polako i skoro svaki dan...Ukrajinci izgube po malo od svoje vojske i teritorije koju su dobili od Rusije da na njoj žive.
Kliknite za proširenje...
Putin izjavio da je 800 000 ruskih vojnika i Ukrajini, dodaj još 20% na kroz razne paravojne formacije.
Rusi su izgubili poštovanje zbog pokazane slabosti, nitko ih više ne šljivi pola posto.
 
JazzPiano:
Uporedi Cernobil sa Hisroshimom i sve ce ti biti jasno.

U teoriji je sve jasno. Ukrajinci su u stanju da u najgorem slucaju od Moskve i sire naprave radioaktivnu pustinju gdje ni pacovi vise nebi mogli zivjeti tisucama godina. Dakle, ako Rusi misle da ih pobijede, to ce morati uciniti konvencionalnim oruzjem.
Kliknite za proširenje...
A sta ako vetrovi duvaju u drugom pravcu???
Mislim da nije pametno to da rade nije pun mesec:D
 
JazzPiano:
Ti uopce nisi razumio. Ovdje je upravo rijec o samounistavanju Rusa, a ne Ukrajinaca kako si ti razumio.

Dakle da ti jos jednm nacrtam.
- Rusi su ti koji prijete atomskim oruzjem, a ne Ukrajinci. Dakle, onis su ti koji se mogu odluciti na samoubojstvo
- Ja samo napomninjem da ukoliko Rusi prvi pocnu napad atomskim oruzjem, da Ukrajinci mogu maltene odgovoriti istom mjerom, jer ni prljava bomba nije nimalo manje smrtonosna od atomske.
Kliknite za proširenje...
Nece genije da imaju vremena da odgovore,nece nista da ostane
 
Danas samo lijepe vijesti;)

Gospodarstvo i financije

Ekonomisti ostali u nevjerici: Kina je možda upravo detonirala petrodolar​





Kina je izazvala pažnju financijskog svijeta izdavanjem obveznica denominiranih u američkim dolarima u Saudijskoj Arabiji, što predstavlja potez koji bi mogao promijeniti dinamiku globalnog financijskog sustava. Iako je riječ o relativno maloj emisiji obveznica, vrijednoj dvije milijarde dolara, simbolika ovog događaja mnogo je veća od njegovog nominalnog iznosa. Kineske obveznice su prodane po izuzetno niskim kamatnim stopama, gotovo identičnima onima američkog državnog duga, dok je potražnja premašila ponudu gotovo dvadeset puta. Ovaj potez signalizira duboke promjene u načinu na koji zemlje, posebno one s velikim prihodima od nafte, razmišljaju o dolaru i njegovoj ulozi u globalnom gospodarstvu.
Petrodolar je ključni stup globalne ekonomske arhitekture od 1970-ih. Nakon naftne krize, Sjedinjene Države i Saudijska Arabija postigle su tihi dogovor koji je osigurao dominaciju dolara kao glavne svjetske rezervne valute. Saudijska Arabija, kao najveći proizvođač nafte, pristala je prodavati naftu isključivo u dolarima, dok je višak svojih dolarskih prihoda investirala u američke državne obveznice i financijske institucije. Ovaj sustav nije samo stabilizirao dolar, već je omogućio SAD-u financiranje golemih proračunskih deficita i vojnih operacija diljem svijeta.
Ipak, ovaj model ima inherentne slabosti. Saudijska Arabija i druge zemlje OPEC-a kontroliraju naftu, ali ne kontroliraju novac. Njihovi prihodi u dolarima bili su vezani za američke financijske institucije, što je često rezultiralo situacijama u kojima su petrostates, unatoč svojoj ekonomskoj moći, bile podložne političkom pritisku Washingtona.

https://twitter.com/x/status/1859446480198828360
 
Kiki63:
Nece genije da imaju vremena da odgovore,nece nista da ostane
Kliknite za proširenje...
Ima dovoljno atomskih sklonista gdje se mogu skladistiti ogromne kolicine nuklearnog otpada i dovoljno dronova, koji bi sluzili kao odmazda nakon ukrajinskog sudnjeg dana u svrhu ruskog sudnjeg dana.

Ili ti mislis da su Ukrajinci previse glupi da ne razmisljaju o ovakvim nacinima neutraliziranja ruske nuklearne prijetnje ako vec nemaju samu atomsku bombu?
 

Kako je sve počelo: Ukrajina između Rusije i Zapada (1)​


spec. pol. Bruno Rukavina stu 20, 2024






Dok mnogi analiziraju i pokušavaju predvidjeti kako će se završiti trenutačan međudržavni sukob Ukrajine i Rusije, možda bi trebalo napraviti korak unatrag i vidjeti kako je do sukoba došlo.

Nakon 24. veljače 2022. godine, mnogobrojni analitičari, istraživači i znanstvenici, pokušavali su razumjeti zašto se svijet našao u ovakvom stanju i je li takvo stanje bilo moguće predvidjeti ili još bolje, spriječiti. Zato pojedini istraživači i znanstvenici proučavaju izvore ili početak trenutačnog sukoba, pri tom krećući od hladnog rata, staljinističke povijesti ili idu još dalje u vrijeme Ivana Groznog ili pak Kijevske Rus’.




Iako zbog kauzalnosti povijesti nije moguće pronaći točan datum uzroka početka sukoba, svojevrsna fokalna ili početna točka je Euromajdan revolucija, čije plodove vidimo danas u Ukrajini. Naravno, ni Euromajdan revolucija nije nastala ni iz čega, nego je rezultat društveno-političkog i ekonomskog razvoja Ukrajine i može se razumjeti pristupom kontekstualizma. Profesor Quentin Skinner u svom radu Značenje i razumijevanje u povijesti ideja, u središte razumijevanja svijeta stavlja povijesni kontekst. Političke ideje, procesi, institucije i javne politike mogu se razumjeti jedino ako ih se stavi u određen kontekst u kojem su nastale (Skinner, 1969: 3-10). Zato prvi dio analize istražuje kontekstualni razvoj sukoba u istočnoj Ukrajini.

Predviđanja sukoba u 1990-ima​


O potencijalnom sukobu između Rusije i Ukrajine i sukobu u Ukrajini različiti istraživači su pisali neposredno nakon raspada Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR-a). Zbog toga je problematika ili kriza u Ukrajini bila predviđena prije gotovo 30 godina „i to na dvije razine: 1) na razini Ukrajine kao države i 2) na međunarodnoj razini, na kojoj je Ukrajina proučavana kao subjekt međunarodnih odnosa“ (Rukavina, 2023).


O razini Ukrajine kao države pisao je Samuel Huntington u svojoj knjizi Sukob civilizacija, predviđajući (krvavu) opasnost i krizno žarište u Ukrajini utemeljeno na identitetskoj diferencijaciji između istočne i zapadne Ukrajine. Riječ je o potencijalnom obliku građanskog rata i podjele novonastale države Ukrajine (Huntington, 1996: 36-83).
Druga razina ima pogled na Ukrajinu kao na aktera u međunarodnim odnosima, a gledano kroz realističku perspektivu, prvenstveno je riječ o odnosima moći u međunarodnim odnosima. „Ukrajina je bila ključna država, za sve one koji su htjeli spriječiti ponovno uzdizanje Ruske Federacije kao regionalne (ili globalne) sile“ (Rukavina, 2023). „Kada bi Moskva uspjela vratiti kontrolu nad Ukrajinom, s njezinih 52 milijuna stanovnika, značajnim prirodnim resursima i pristupom Crnom moru, Rusija bi automatski povratila sve što joj je potrebno za stvaranje snažne imperijalne države, koja bi obuhvaćala Europu i Aziju“ (Brzezinski, 1999: 31).


„Dok je etatistički (realistički) pristup, koji je usmjeren na državu u cjelini, isticao mogućnost rusko-ukrajinskog rata, civilizacijski pristup upozoravao je na mogućnost građanskog rata i podjele Ukrajine na pola (istok-zapad, a granica bi bila oko rijeke Dnjepar)“ (Rukavina, 2023).




Da bi se rusko-ukrajinski rat spriječio, za etatiste-realiste je bilo nužno uvesti Ukrajinu u euroatlantske institucije (Europsku uniju i NATO savez), dok su zagovaratelji civilizacijskog pristupa smatrali da je ključno stavljati naglasak na političko-ekonomsku suradnju Rusije i Ukrajine i proces proliferacije nuklearnog oružja. U sklopu potonjeg procesa, Ukrajina se u zamjenu za sigurnosna jamstva svoje suverenosti i teritorijalne cjelovitosti kroz Budimpeštanski sporazum odrekla svog nuklearnog oružja. Izgleda da su na kraju oba pristupa bila u pravu: civilizacijski pristup u sklopu unutarukrajinskog sukoba (veljača 2014. godine – veljača 2022.), a etatističko-realistički pristup zbog trenutačnog rusko-ukrajinskog sukoba (veljača 2022. – danas/rujan 2024.)(Rukavina, 2023).
Prilikom predviđanja kad bi Ukrajina bila spremna za ulazak u euroatlantske integracije, Zbigniew Brzezinski je smatrao da bi se to moglo dogoditi „u desetljeću između 2005. i 2015. godine“ (Brzezinski, 1999: 75). Njegova predviđanja ne odudaraju mnogo od stvarnih političkih pokušaja zaokreta Ukrajine prema euroatlantskim institucijama. Pogriješio je otprilike jednu godinu kad su se dogodile Narančasta revolucija 2004. godine i revolucija Dostojanstva ili Euromajdan revolucija 2014. Godine (Rukavina, 2023).


Do Narančaste revolucije dolazi nakon navodnih nepravilnosti i prevara na predsjedničkim izborima 2004. godine. Tadašnji predsjednički kandidat Viktor Juščenko, s političkom saveznicom Julijom Timošenko poveo je prosvjede u narančastoj odjeći, tražeći da se izbori ponove, ali ne cjelokupni, nego samo drugi krug u kojem je Juščenko bio s protukandidatom Viktorom Janukovičem. U ponovljenim izborima, Viktor Juščenko postao je predsjednik, što je za mnoge označavalo odmak Ukrajine od utjecaja Ruske Federacije (Karatnycky, 2005: 40-50) (Фененко, 2017: 274).


Iako su se u političkom vrhu Ukrajine promijenila imena, procesi su ostali isti, naročito korupcija, podmićivanja, međusobna neslaganja, uznemiravanje političkih protivnika, sustav oligarhijskih klanova i osobne ambicije ispred fokusa i opredjeljenja Ukrajine prema Zapadu. Viktor Juščenko po svojim karakteristikama osobnosti nije bio revolucionarni kadar, nego umjereni političar, usmjeren na konsenzus po raznim političkim pitanjima (Harasymiw, 2007: 18-20) (Boban, 2014: 40-41). Kraj Narančaste revolucije označava izbor Viktora Janukoviča za predsjednika 2010. godine.
 

Predsjednički mandat Viktora Janukoviča – unutarnja i vanjska politika i strah od obojane revolucije​


Za vrijeme predsjedničkog mandata Viktora Janukoviča, nastajalo je plodno tlo iz kojeg će procvasti Euromajdan revolucija. Koje su odrednice Janukovičeve unutarnje i vanjske politike? Strah od nove obojene revolucije u Ukrajini glavna je karakteristika i temeljna misao iza političkog djelovanja Viktora Janukoviča. Zbog toga je u unutarnjoj politici pokrenuo nekoliko važnih procesa. Došavši na vlast počeo je osnaživati funkciju predsjednika, prvenstveno s pomoću odluka Ustavnog suda, kako bi zaobišao jedan dio kompleksnih i dugotrajnih parlamentarnih procesa (Matuszak i Sarna, 2013: 12-14).


Nadalje, korupcija, klijentelizam i klanovsko-oligarhijski sustav nastavljeni su i za vrijeme Viktora Janukoviča. Korupcija se proširila na gotovo sve dijelove društva, a to je najviše bilo vidljivo u javnim nabavama, javnoj upravi i općenitom poslovanju privatnog sektora (Фесенко, 2014: 26) (Стародубцев i Бугай, 2016: 5) (Пасочник, 2012). Janukovič po ovom pitanju nije bio neutralan nego se pokušao boriti i suzbiti korupciju, primjerice donošenjem Zakona o sprječavanju i borbi protiv korupcije u lipnju 2012. godine koji je omogućio kazneni progon političara i lokalnih dužnosnika zbog koruptivnih radnji (Matuszak i Sarna, 2013: 16). Međutim, borba protiv korupcije nije davala rezultate i Ukrajina se na Indeksu korupcije Transparency Internationala spustila za nekoliko mjesta, a sveopća su i sveprisutna korupcija i nepotizam ostali sastavni dio svakodnevnog života Ukrajine (Yemelianova, 2010: 2).


Uz borbu protiv korupcije, na unutarnjem političkom planu pokušavao je provesti nekoliko ključnih reformi: reforme administrativne uprave, makroekonomske stabilizacije, porezne i mirovinske reforme, poboljšanje investicijske klime, energetske diverzifikacije (naročito plina) i agrikulturalne reforme (Matuszak i Sarna, 2013: 14-36). „Pokazalo se da Viktor Janukovič, unatoč svojim brojnim postignućima, nije sposoban provesti složene i sustavne promjene. Teško je reći proizlazi li to iz njegove nevoljkosti da donese promjene koje bi mogle uznemiriti njegove pristaše u velikom biznisu ili mu je nedostajalo hrabrosti progurati nepopularne reforme kada je javna podrška vladi počela padati“ (Matuszak i Sarna, 2013: 42).


Fokusirao se na zaštitu od nove obojene revolucije i po sigurnosnim je pitanjima surađivao s Rusijom koja je godinama provodila protuoperativna djelovanja od ugroza obojenih revolucija jer vode u kaos i anarhiju, što je za Rusiju, jednu od država s najvećim vojnim nuklearnim arsenalom, naročito opasno. Osiguravajući se od obojenih revolucija, Janukovič je dopustio ulazak ruskih sigurnosnih institucija u ukrajinske, što je po nekim analitičarima bio ozbiljan sigurnosni propust (Лаф i Солоненко, 2016: 21) (Kuzio, 2012: 559).

Plinski rat​


Čim je stupio na vlast, Janukovič je počeo rješavati otvorene vanjskopolitičke, bilateralne sporove, a tad je glavni problem bio Plinski rat ili Plinski sukob s Ruskom Federacijom, koji je izbio za vrijeme predsjednika Juščenka (Pirani, 2009: 2-24). Nakon poslovno-diplomatskih pregovora tadašnji premijer Ruske Federacije Vladimir Putin i premijer Ukrajine Mikola Azarov u travnju 2010. godine potpisali su u „Harkovu paket dogovora s novim, povoljnijim cijenama plina i produženjem stacioniranja ruske Crnomorske flote na Krimu do 2042. godine“ (Фененко, 2017: 280).


Ovaj Sporazum nije značio prekid odnosa sa Zapadom, već upravo suprotno, glavna karakteristika vanjske politike Ukrajine za vrijeme Viktora Janukoviča balansiranje je između Rusije i Zapada, odnosno euroatlantskih institucija. To nije neka nova politika, nego glavna karakteristika vanjske politike Ukrajine od 1990-ih do 2014. godine koja je najbolje opisana kao „nedosljedna i kolebljiva. Ukrajinski čelnici pokušavali su uspostaviti ravnotežu između Europske unije (EU) i NATO-a s jedne strane i Rusije s druge strane, iako su prioriteti varirali ovisno o vladama na vlasti“ (Ekman, 2023: 233). „Ukrajinski predsjednici općenito su nastojali uspostaviti ravnotežu u svojim vanjskopolitičkim odnosima između Zapada i Rusije“ (Pifer, 2012).


Na istom je smjeru bio i Viktor Janukovič koji je cijelo vrijeme pokušavao balansirati između Rusije i Europske unije. S Europskom unijom nastavio je pregovore koji su počeli još za vrijeme Viktora Juščenka. U tim pregovorima Janukovič je imao nekoliko prepreka, kao što je pitanje Julije Timošenko, koja se nalazila u zatvoru zbog korupcije, što nije odgovaralo pojedinim državama članicama (možda onima koje su s njom bile povezane u koruptivnim radnjama). S druge strane, s većinom članica Zajednice neovisnih država potpisao je ugovore o slobodnoj trgovini, uključujući i s Rusijom. Naravno, Rusija je htjela nastaviti produbljivati odnose s Ukrajinom te joj je predlagala carinsku uniju, ali Janukovič je to odbio i nastavio se fokusirati na gradnju odnosa s EU-om (Баца, 2017: 70). Janukovičevu poziciju nije uspio promijeniti ni dolazak Vladimira Putina u Ukrajinu u srpnju 2013. godine, nakon čega je došlo do djelomičnog ruskog embarga na ukrajinsku robu u Rusiji te ruskih izjava o „samoubilačkom putu Ukrajine u EU s tamnim ekonomskim prognozama i kako Rusija mora osigurati zaštitne mjere u tom scenariju“ (Ekman, 2023: 235).
 
Usprkos tomu, Janukovič je nastavio pregovarati o integraciji Ukrajine s EU. Iako se s Putinom nekoliko puta sastao u listopadu i studenom 2013. godine, Janukovič nije zaustavio suradnju i daljnje pregovore s EU (Hurak, 2016: 116). Rezultat pregovora Ukrajine i EU je odgoda potpisivanja Sporazuma o pridruživanju između Ukrajine i EU na summitu Istočnog partnerstva u Vilniusu, a razlozi odgode su prije svega bili ekonomski, ne politički. Riječ je o povezivanju izuzetno teških uvjeta Međunarodnog monetarnog fonda sa Sporazumom o pridruživanju, na čemu je inzistirala delegacija EU. Izuzetno loše stanje ukrajinske ekonomije pretrpjelo bi još veće negativne posljedice koje su čekale ukrajinsku poljoprivredu, transport, energetiku, vojno-industrijski kompleks i druge gospodarske grane nakon potpisivanja Sporazuma (УНІАН, 2014) (Hurak, 2016: 114-117).


Odgoda potpisivanja Sporazuma o pridruživanju između Ukrajine i EU, pala je, figurativno rečeno, na plodno predrevolucionarno tlo odakle je proklijala stabljika Euromajdan revolucije, čiji su plodovi pripajanje/aneksija Krima, osmogodišnji sukob u istočnoj Ukrajini (2014. – 2022.) i trenutačan otvoren sukob između Rusije i Ukrajine (2022. – danas/rujan 2024.).


Nastavlja se.-





Izvor:


Rukavina, Bruno (2024) Vanjska politika Ruske Federacije i sukob u istočnoj Ukrajini (2014. – 2022.). Završni specijalistički rad, Fakultet političkih znanosti – Sveučilište u Zagrebu. Dostupno na poveznici: https://repozitorij.fpzg.unizg.hr/islandora/object/fpzg:2538
 
Rusi evo već na ulazu u Veliku Novosilku

1732213049991.jpeg
 
Врховни главнокомандујући је, држећи говор, рекао да је данашњи удар погодио војно-индустријски објекат у Дњепропетровску (Јужмаш).

Коришћена је балистичка ракета средњег домета са хиперсоничном опремом Орешник, без нуклеарне опреме. Ово је потпуно ново оружје, о коме нема информација нигде.

Према председнику, такве ракете не могу да пресретну западни ракетни одбрамбени системи, а с обзиром на то да је ИНФ уговор престао да делује тек пре неколико година, то је тачно.

ИРБМ са хиперсоничном опремом је потпуно нова врста наоружања, а сам удар је демонстрација способности наших стратешких ракетних снага, које лако могу да стигну до било које европске земље, будући да је домет до 5.500 км.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Slične teme

Straks92
  • Anketa Anketa
Rat u Ukrajini (39)
306 307 308
Odgovora
7.687
Pregleda
134.681
Watchman
Watchman
P
Da li vas rat u Ukrajini podseća na iransko-irački rat?
Odgovora
7
Pregleda
501
sunchaya
sunchaya
P
Rusi u Ukrajini
Odgovora
3
Pregleda
270
Zagor92
Zagor92

Back
Top