Ne laže Kajzer. Kajzer misli na 1. srpsku armiju pod komandom Petra Bojovića, najzaslužniju za prodor Solunskog fronta. Ona je terala Švabe i oslabađala Srbiju. 2. Stepina armija trebala je da osveti Bugarima, ali su Bugari kao Bugari sve živo ispotpisivali, samo da ih ne stigne zaslužena osveta.
Nisu se Bugari nigde razbežali zato što je na Solunskom frontu bilo malo Nemaca. Nikada ih i nije bilo više. Nemačka 11. armija je samo formalno nemačka, kada se priča o njenom angažovanju na Solunskom frontu. Samo jedna divizija je nemačka, sve ostale su bile bugarske.
Ukupno su praktično četiri dobro opremljene i iskusne bugarske armije držale Solunski front.
Bežala je ta jedna nemačka divizija u sklopu 11. armije i to tek nakon kapitulacije Bugara. Mrsiš nešto brate Đuro.
Pa sa kim da bude kada su Bugari kapitulirali nakon što su poraženi u Makedonijii i probijen im front. Ameri su u ratu od 1916. godine i njihov uticaj na samom frontu je tek simboličan. Značajna je ekonomska pomoć koju su pružali Saveznicima.
Tako da Kajzer nije ništa slagao. "62.000 srpskih vojnika jeste odlučilo rat". Pokrenuli su lavinu i i čitav niz događaja koji je doveo do kapitulacije Nemačke.
Izbacili su Bugarsku iz rata. Posledično primirje je zatražila Turska, odsečena i izolovana od Centralnih sila. Kako se srpska vojska pojavila na obalama Dunava, Save i Drine, implodirala je Austro-Ugarska i odjednom su svi "porobljeni" narodi poželeli da pređu na stranu pobednika.
Nemcima nije preostalo ništa drugo nego li da kunu Bugare do desetog kolena. Otvorili su im meki trbuh, ostavili ga nebranjenim, u trenucima kada nisu imali šta odvojiti da spreći prodor srpskih i savezničkih snaga.