Rat u Ukrajini (2)

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
viber_slika_2022-03-04_15-28-28-089.jpg
 
propade rusija...pogledai gas

PriceDayMonthYearDate
Crude Oil110.28002.612.42%23.00%67.08%13:35
Brent112.48002.021.83%21.48%62.34%13:35
Natural gas4.86300.1412.99%15.91%80.16%13:35
Gasoline3.33870.05431.65%24.38%61.76%13:35
Heating Oil3.56260.05921.69%24.77%83.27%13:35
Ethanol2.550.07252.93%25.03%46.83%Mar/03
Naphtha1,011.03-29.57-2.84%20.46%71.90%Mar/03
Propane1.530.0020.15%19.11%57.84%Mar/03
Uranium51.6000%17.41%86.96%Mar/03
Methanol2,969.00-44.00-1.46%3.09%18.15%Mar/04
TTF Gas191.0030.1818.76%139.96%1,066.98%Mar/04
UK Gas450.0065.950017.17%132.16%990.91%Mar/04
https://tradingeconomics.com/commodities
 
dlugomir:
Videćemo ...
Ne priželjkujem tako nešto, samo konstatujem da podrška napadu na Ukrajinu nije baš kod svih i vremenom će se svakako smanjivati.
Kliknite za proširenje...

ULOZI SU SVE VEĆI​

ANALIZA STAVA: Geopolitička igra pokera - Putin dobio prvu ruku, hoće li i čitavu igru​

Baš kako je Hitler svojevremeno, proučavajući javno mnijenje, oficijelne stavove te političku klimu Francuske i Britanije, govorio da Francuska iz 1939. godine nije ista ona Francuska iz 1914, te da Francuzi više ne posjeduju kvalitete potrebne za pobjedu ili čak uspješan otpor (prije svega patriotsku svijest, ali i nacionalnu čast), slično razmišlja i Putin u vezi s današnjim Zapadom. Riječi i djela zapadnih političara, ali i javnih “opinion makera”, u tom kontekstu ne samo da ulaze u Putinove dosadašnje proračune i procjene, na osnovu kojih je djelovao i djeluje, već ga očito hrabre i za svaki naredni potez​

MUSTAFA DRNIŠLIĆ
PODIJELI
2b917aeff3549ece03e304769abb0022.jfif



Kakav god daljnji tok poprimi trenutna kriza u Ukrajini u danima koji slijede, jedno je sigurno: Putin možda neće dobiti rat, ali je već dobio prvu, i to vrlo značajnu bitku. Putinova pobjeda ne ogleda se toliko u priznavanju pobunjenih separatističkih oblasti u Ukrajini i raspoređivanju “mirovnih snaga” na njihove granice, što je nakon aneksije Krima ionako bilo pitanje vremena, koliko u tome da je uspješno demonstrirao cijelom svijetu nespremnost zapadnih demokratija da odlučno i bezuvjetno stanu iza principa koje zagovaraju, onih principa na osnovu kojih zasnivaju ne samo svoju moralnu i civilizacijsku superiornost već i legitimiraju “izvoz” i dominaciju svojih vrijednosti na globalnom nivou.
Ma koliko se takve komparacije na prvi pogled činile neukusnim i pretjeranim, Vladimir Putin gaji istu vrstu ideoloških predrasuda spram zapadnih demokratija kao i svojevremeno Adolf Hitler. Putin smatra, baš kako je to mislio i Hitler, da su zapadne demokratije, u suštini, truhla i moralno degenerirana društva koja će vlastiti konformizam i očuvanje visokih standarda života uvijek stavljati ispred svih principa, čak i onih koji se tiču nacionalne sigurnosti u dugoročnom periodu, ispred bilo kakvih obećanja i ugovora, a naročito ispred onoga što bi se moglo nazivati – nacionalna čast. Baš kako je Hitler svojevremeno, proučavajući javno mnijenje, oficijelne stavove te političku klimu Francuske i Britanije, govorio da Francuska iz 1939. godine nije ista ona Francuska iz 1914, te da Francuzi više ne posjeduju kvalitete potrebne za pobjedu ili čak uspješan otpor (prije svega patriotsku svijest, ali i nacionalnu čast), slično razmišlja i Putin u vezi s današnjim Zapadom.
7873cbe0aec8e311a11132a16f88c81c.jpg

Riječi i djela zapadnih političara, ali i javnih “opinion makera”, u tom kontekstu ne samo da ulaze u Putinove dosadašnje proračune i procjene, na osnovu kojih je djelovao i djeluje, već ga očito hrabre i za svaki naredni potez.
Nažalost, zapadni postmoderni analitičari, komentatori i tumači svjetskih zbivanja, a vjerovatno i većina političkih lidera, ovo ne razumijeva jer im je svjetonazor Putina i ruske elite karikaturalan, anahron i potpuno stran. Ovo nerazumijevanje posljedica je zapadne političke kulture na koju utječu intelektualne tradicije, no daleko više dominantni intelektualni trendovi na Zapadu. Budući da je politika “nizvodno” od kulture, sasvim je očekivano da će se postmoderno shvatanje pojma nacionalne časti odraziti i na stajališta relevantnih političkih faktora.
Osnovno pitanje jeste koliko je danas doista značajan osjećaj nacionalne časti na Zapadu, prije svega kao pojam koji obavezuje jedno društvo i državu da se drži svoje riječi i da brani proklamirane principe čak i kada to nije u njenom kratkoročnom interesu?
Sam patriotizam već se dugo, još od kraja Prvog svjetskog rata, u zapadnim intelektualnim krugovima posmatra kao, u najboljem slučaju, efemeran fenomen, a u najgorem kao “posljednje utočište hulja”. Gotovo svi utjecajni zapadni intelektualci 20. stoljeća negativno su ocjenjivali patriotski sentiment i nijekali mu bilo kakvu vrijednost, dok se pojam nacionalne časti često označavao “deluzijom zasnovanom na emocijama i fantazijama”.
No, kako to kaže Thomas Sowell, “koliko je neka partikularna vrlina značajna, ponajbolje se pokaže u njenom odsustvu”, te navodi sjajan primjer: “Kada je Hitler izvršio invaziju Francuske, suprotno savjetima svojih najviših generala, on je to učinio čvrsto uvjeren da Francuska i Francuzi ne posjeduju te navodne ‘beznačajne’ vrline. Brzi slom Francuske, uprkos svim vojnim prednostima koje je posjedovala, sugerira da su takve vrijednosti itekako značajne. Ono što se naziva nacionalnom čašću jeste ustvari dugoročna perspektiva nacionalne politike, suprotnost dnevnopolitičkom racionalizmu i oportunizmu na osnovu kojeg je Francuska kreirala svoju politiku te je odbila da se bori kada je došlo do militarizacije Rurske oblasti 1936. godine, odbila da ispoštuje odbrambeni savez s Čehoslovačkom 1938. ili da se čak istinski vojno angažira tokom dugih mjeseci ‘lažnog rata’, nakon formalnog otpočinjanja Drugog svjetskog rata 1939. godine, uprkos znatnoj vojnoj nadmoći nad Hitlerovim snagama koje su tada bile zauzete osvajanjem Poljske.”
Otvorena spremnost na borbu legitimna je i uspješna vrsta strategije odvraćanja i onemogućavanja agresije prije nego što ona otpočne. S druge strane, očita i javno demonstrirana nespremnost i odsustvo volje da se uzvrati na provokaciju pravi neko društvo idealnom metom za napad. Stoga nije loše još jednom parafrazirati definiciju da je “nacionalna čast idiomatski izraz za dugoročno zastupanje nacionalnih interesa, one vrste politike koja stoji u opozitu dnevnopolitičkom interesu političara koji se žele poštedjeti donošenja teških odluka koje odvajaju državnike od običnih politikusa”.
Nažalost, osjećaj nacionalne časti danas je deficitaran na Zapadu baš kao što je to bio i pred Drugi svjetski rat. Tada su zapadne demokratije, opijene pacifističkim deluzijama te idejom da je Prvi svjetski rat bio “rat koji je okončao sve ratove”, mirno posmatrale porast fašizma i nacizma u Evropi s dosljednošću koja sugerira ne toliko inertnost koliko svjesno davanje slobodnih ruku totalitarizmu da se razmaše.
Vrlo se slično zapadne demokratije ponašaju i danas. Da su izdale vlastite principe, moglo se uočiti još na primjeru Čečenije početkom milenija, kada se u tadašnjoj histeriji “rata protiv terorizma” Putinu dozvolilo da brutalni rat protiv Čečena proglasi antiterorističkom akcijom te ga uspješno privede kraju uz mnogobrojne masovne zločine. Slično je bilo i s Gruzijom 2008. godine, kada su ruski “mirotvorci” sasvim otvoreno otcijepili čitave komade jedne suverene države, dodatno učvrstili tamošnje paradržave te još pride i vandalski devastirali infrastrukturu onih dijelova Gruzije koje nisu trajno okupirali.
Zapad je mirno ispratio i rusku intervenciju u Siriji i rusku podršku zločinima nad sirijskim narodom pa se, štaviše, i sam više posvetio borbi protiv ISIL-a dok je zločine Asadovog režima verbalno osuđivao i prijetio sankcijama, no malo toga poduzeo da ih zaustavi. Isto je bilo i s Ukrajinom od početka “Euromajdana”, a vrlo se slično dešava posvuda gdje se Rusija odluči dovoljno podići uloge te uspješno razotkriti zapadni blef.
b72aa42251eacb05d3cf23ae59a55b54.jpg

Više je razloga za ovaj fenomen. Većina zapadnih društava izgubila je moralni kompas te se danas nalazi u ozbiljnoj krizi opterećena preispitivanjem ama baš svih dosadašnjih vrijednosti i normi. Unutrašnje kontradiktornosti, ranije skrivane, izašle su na površinu, te je na sceni dekonstrukcija i rekonstrukcija društvenih odnosa u svakom smislu, što se ponajbolje može vidjeti po intenzitetu kulturkampfa koji bjesni u zapadnim društvima. Takva se društva, u nedostatku unutrašnje kohezije, osjećaja dijeljene vizije i sudbine, uzdrmana širenjem moralnog relativizma, neminovno povlače u sebe.
Same Sjedinjene Američke Države, kao predvodnik Zapada, nisu dakako nikakav “glineni kolos” kako bi neki htjeli ustvrditi, no to više nisu one Sjedinjene Američke Države iz osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća. Ideološka, moralna, identitetska i politička kriza u Sjedinjenim Američkim Državama dublja je i ozbiljnija od one koja je bila prouzrokovana porazom u Vijetnamu i tadašnjom “seksualnom revolucijom” ne pokazuje znaka slabljenja ili rješavanja.
Ukratko rečeno, Zapad je izgubio moralni kapital, samopouzdanje, uvjerenje u vlastitu misiju te stoga i političku volju da djeluje, pa je danas u fazi redefiniranja pojma vlastite nacionalne časti i utvrđivanja gdje ona počinje, a gdje završava. Vladimir Putin je toga odlično svjestan te svakom novom eskalacijom na koju nema adekvatnog zapadnog odgovora pomiče granicu dozvoljenog, čime, ustvari, kvantitativnim promjenama izaziva kvalitativne promjene te mijenja čitavu paradigmu posthladnoratovskog međunarodnog poretka.
Putin je najnovijom eskalacijom u Ukrajini, nažalost, čitavom svijetu pokazao da će fragmentirani, neodlučni i sve više introvertni Zapad pričati, da će prijetiti, da će upozoravati, ali da neće istinski stati u zaštitu Ukrajine te riskirati stvarni sukob ma kakve garancije i obećanja ranije davao. Zapad nije spreman braniti vlastite principe, proklamirane vrijednosti, međunarodni poredak i zakone, ali ni vlastitu nacionalnu čast i u tome se sastoji prva Putinova pobjeda. Ona će možda biti, barem se nadamo, kratkog daha te će se na kraju sve završiti ponovnim porazom ruskog hegemonizma, no za sada ova pobjeda daje Putinu konkretnu prednost jer šalje poruku svim državama i društvima, naročito onima poput našeg, koliko se zaista mogu pouzdati u zapadne garancije i obećanja.
Ironija svega jeste u tome što će izbjegavanjem odlučne i žestoke akcije danas Zapad vrlo vjerovatno morati da daleko odlučnije i snažnije djeluje sutra, kada ohrabreni Putin konačno pređe svaku moguću granicu. Čini se da se ponavlja situacija o kojoj je svojevremeno pisao John Maynard Keynes daleke 1938. godine: “Naša snaga je velika, ali naši lideri su izgubili sposobnost da izgledaju i nastupaju snažno i čvrsto. U tome leži najveća opasnost, jer ako će pobjeda u ratu ovisiti od naoružanja, mogućnost izbjegavanja rata ovisit će od sposobnosti naših lidera da na vrijeme pokažu snagu.”
 
JankoTheGreat:

Šahovska legenda pozvala svjetske sile da “Rusiju vrate u kameno doba”​

OSTALI SPORTOVI Autor:Haris Mrkonja04. mar. 202210:241 komentar
Podijeli:




1646385065-kasparov-750x500.jpg
Izvor: REUTERS/Pedro Nunes/File Photo
Nekadašnji svjetski prvak u šahu i politički aktivista, Garry Kasparov, pozvao je svjetske sile da snažno reaguju na rusku agresiju Ukrajine.

Kasparov, osim što je jedan od najboljih šahista svih vremena, ujedno je i politički aktivista i borac za ljudska prava, a u više navrata je tokom svog života govorio protiv režima u zemlji za koju se takmičio kao šahista.
Bivši svjetski broj 1 pozvao je svjetske sile da u što kraćem roku pooštre vojne i ekonomske sankcije protiv Rusije i njenog predsjednika Vladimira Putina.

“Rusija mora biti vraćena u kameno doba kako bi se osiguralo da plinska i naftna industrija, koji su od vitalnog značaja za režim, ne bi mogle funkcionisati bez tehnološke podrške zapada”, rekao je Kasparov.
Kliknite za proširenje...
Ovaj je sledeći da se ugasi 😁
 

Ultranacionalista Dugin: Rusija više nema izbora, ili će izgraditi svoj svijet ili nestati​


S. M.
1 sat
91
komentara

13
dijeljenja
FacebookTwitterEmailEmail

Aleksandar Dugin

Aleksandar Dugin
Ruski politički filozof, geopolitičar, aktivist, ultranacionalista i čovjek blizak ruskim vlastima Aleksandar Dugin komentarisao je motive napada Rusije na Ukrajinu rekavši da Rusija više nema izbora, ili će izgraditi svoj svijet ili nestati.

Zbog velikog utjecaja neki ga zovu i "Putinov Rasputin". Bivši glavni strateg Donalda Trumpa Steve Bannon sugerirao je da upravo Dugin od svih mislilaca ima najviše utjecaja na Putina. On je i bivši savjetnik čelnika ruskog parlamenta Dume, a svojim stavovima utječe i na mnoge druge političare u Rusiji.


Bu Ukrayna ile bir savaş değil. Bu, bütünsel bir gezegen fenomeni olarak küreselleşmeyle bir yüzleşmedir. Jeopolitik ve...
Posted by Александр Дугин on Sunday, February 27, 2022
Kliknite za proširenje...

"Ovo nije rat s Ukrajinom. To je konfrontacija s globalizmom kao integralnom planetarnom pojavom. To je konfrontacija na svim nivoima – geopolitičkom i ideološkom. Rusija odbacuje sve u globalizmu - unipolarnost, atlantizam, s jedne strane, i liberalizam, antitradiciju, tehnokratiju, jednom riječju veliko resetiranje, s druge. Jasno je da su svi evropski lideri dio atlantističke liberalne elite", rekao je Dugin.


Dodao je da su upravo u ratu zbog borbe protiv tih vrijednosti.

"Otuda njihova legitimna reakcija. Rusija je sada isključena iz globalističkih mreža. Ona više nema izbora: ili da izgradi svoj svijet ili da nestane. Rusija je postavila kurs za izgradnju svog svijeta, svoje civilizacije. I sada se pravi prvi korak. Ali suveren pred globalizmom može biti samo veliki prostor, kontinent-država, civilizacijska država. Nijedna zemlja ne može izdržati potpuni prekid veze dugo vremena", stoji u nastavku.

Istakao je da Rusija sada stvara polje globalnog otpora.

"Njena pobjeda bila bi pobjeda svih alternativnih snaga, i desnih i ljevičarskih, i svih naroda. Mi, kao i uvijek, krećemo u najteže i najopasnije procese", smatra Dugin.

Dodaje da kad Rusi pobijede, svi to iskoriste.


Dugin je putionova siva eminencija
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Slične teme

Straks92
  • Anketa Anketa
Rat u Ukrajini (39)
499 500 501
Odgovora
12.522
Pregleda
204.507
Straks92
Straks92
P
Da li vas rat u Ukrajini podseća na iransko-irački rat?
Odgovora
8
Pregleda
605
Lovac Luka ulovio vuka
Lovac Luka ulovio vuka
P
Rusi u Ukrajini
Odgovora
12
Pregleda
418
Frtajler
Frtajler

Back
Top