„Pomahnitali Zelenski“ i senzacionalni članak NYT
Nešto se čudno događa s ukrajinskim predsjednikom Zelenskim. Nedavno je, doslovno na ulici, na postavljenom drvenom stolu, skupa s ministrom obrane i šefom parlamenta (sva tri u vojnim odorama) pred kamerama potpisao zahtjev za ubrzani prijam Ukrajine u NATO savez. Iako se obično govori da Zelenski ne čini ništa bez znanja i dozvole Washingtona, ova je odluka, čini se, iznenadila sve i očito je donijeta pod pritiskom emocija s obzirom kako je isti dan Putin s čelnicima jugoistočnih regija Ukrajine potpisao ugovor o njihovom prijamu u sastav Ruske Federacije.
Bilo kako bilo, reakcija ključnih čimbenika NATO saveza bila je brza i po Kijev negativna i svela se na to, kako za ovako nešto još nije vrijeme (što je i logično, Ukrajina je država u ratu, nema konačno riješeno granično pitanje sa susjedima što su sve ključni elementi za (ne)ulazak u NATO) i o tome su jasno dali do znanja i glavni tajnik Jens Stoltenberg i sam Biden. Od svih zemalja članica, za ulazak Ukrajine u NATO izjasnile su se samo Poljska, baltičke države, Češka, Rumunjska, Crna Gora i Sjeverna Makedonija. Ako izuzmemo, eventualno, Poljsku, Češku i Rumunjsku, teško tu možemo govoriti o nekim „teškašima“ unutar NATO-a.
Već 6. listopada Zelenski ponovo maksimalno diže tenzije, kada je tijekom virtualne konferencije u
think tanku “Loewy Institute” u Australiji
pozvao Zapad na izvršenje „preventivnog udara“ na Rusiju prije nego što ona pokrene svoj nuklearni napad. Također je kazao kako ne vidi mogućnost diplomatskog rješavanja sukoba u Ukrajini i da je potrebno “nanijeti vojni poraz ruskoj strani”.
Ova je izjava odmah izazvala burne reakcije u smislu da ukrajinski vođa zagovara preventivni nuklearni napad, pa je njegov prevoditelj morao pojasniti kako on nije mislio na nuklearni napad, a odmah potom savjetnici Zelenskog reagirali su priopćenjem kako on nije mislio ni na napad, već na „preventivne akcije“ i da je sve ostalo oko toga izrečeno „fake“.
Na što god Zelenski stvarno mislio, prema pojedinim konzervativnim američkim analitičarima, počeo je previše „solirati“ i gubiti osjećaj za „kočnice“, što u neugodni položaj stavlja Washington kao njegovog mentora i sponzora, i počinje mu praviti probleme. Jer Washington, iako otvoreno podupire Kijev – politički, vojno i financijski, i na to poziva čitavi svijet, postojano ponavlja tezu kako SAD nisu uključene u ukrajinski sukob tj. u ono, za što ih ruska strana posljednje vrijeme učestalo optužuje na najvišim institucionalnim razinama.
Jedna od neugodnih optužbi takvog tipa stigla je 5. listopada nakon sastanka ruskog Vijeća sigurnosti (ne slučajno održanog na Krimu), kada je njegov tajnik
Nikolaj Patrušev (jedna od najmoćnijih političkih figura u RF) službeno izjavio kako Sjedinjene Države i NATO vode rat protiv Rusije, a za eksplozije na plinovodima Sjeverni tok optužio je izrijekom SAD, dok je Putin u svom nedavnom govoru na svečanosti prijama ukrajinskih regija u sastav RF kazao kako iz tih diverzija stoje „anglosasi“.
Drugim riječima, odnosi Rusije i SAD-a opasno se radikaliziraju. Pri tom formalno-pravno odricanje od sudjelovanja u ratu ne znači previše ako te suprotna strana, koja ratuje, u toj formi ne samo ne doživljava, već to sudjelovanje smatra i službeno.
Tada je samo pitanje do kojeg će trenutka to tolerirati, odnosno kada će se takvom stanju suprotstaviti aktivno – prije svega na vojnoj razini.
Slučajno ili ne, 5. listopada, dan prije riječi Zelenskog o „preventivnom napadu“ na Rusiju, najutjecajniji američki i prodemokratski medij
The New York Times donosi senzacionalni članak pod naslovom „
U.S. Belives Ukrainians Were Behind an Assassination in Russia“, u kojem piše, ni manje ni više nego da
iza nedavnog terorističkog napada i ubojstva Darie Dugine, kćerke poznatog ruskog filozofa i geopolitičara Aleksandra Dugina, stoji ukrajinska sigurnosna služba SBU, i navodi kako o tome američka strana nije znala ništa a kamoli u tome sudjelovala. „
Specijalne službe SAD-a smatraju kako je dio ukrajinske vlade u kolovozu odobrio eksploziju automobila pod Moskvom. … Američke službene osobe se brinu da takve tajne akcije mogu dovesti do eskalacije sukoba. Prema njihovim riječima, SAD nisu sudjelovale ni na koji način u napadu, nisu dostavljale nikakve obavještajne podatke i nisu pružale bilo kakvu drugu pomoć.“, navodi se između ostalog u tekstu NYT.
Podsjećam kako je ruski FSB nakon brzo provedene istrage predočio dokaze o umiješanosti ukrajinske SBU ali je malo tko tome u svijetu pridavao pozornost. Zašto sada NYT izlazi
de facto s potvrdom toga nije jasno, tim više što ova tema u Americi još malo koga zanima?
