RAT U LIBIJI

Da li podržavate Gadafija?


  • Ukupno glasova
    458
  • Anketa je zatvorena .
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
А видите овог Саркозија колико само мржње и зла има у њему - овим изјавама се придружио двојцу МеДлин Олбрајт - Џорџ Сорош ... И ПОСТАО ТРЕЋИ... сада имамо "ЦРНУ ТРОЈКУ МОНСТРУМА":
Malo detalja o Sarkoziju, koji objašnjavaju ovakvo ponašanje.

Sarkozijev život je zaista zanimljiv i buran. Mora se, uz to, priznati da je veoma talentovan za razne “životne kombinacije”. Rođen je 1955. godine u porodici emigranata. Otac, mađarski aristokrata, katolik, Pal Sarkosy (na mađarskom se čita Šarkoši) je došao u Francusku bežeći od Crvene armije, a porodica majke Andree Malah je iz Grčke došla nešto ranije. Majka je jevrejskog porekla, iz Soluna. Izrodili su troje dece i potom se razveli. Pal Šarkoši se potom oženio francuskom aristokratkinjom Kristin Deganaj sa kojom je imao dvoje dece. Nikola Sarkozi je, međutim, veliki deo vremena provodio u novoj porodici svoga oca, pa je tako postao i deo te porodice. Ali, Pal se 1977. godine razveo i od druge žene. Kristin potom odlazi u Ameriku i tamo se udaje za Frenka Viznera (mlađeg), uticajnog funkcionera američke administracije, uglavnom vezanog za “specijalne projekte” i akcije tajnih službi bezbednosti. Nikola Sarkozi je i dalje ostao blizak sa bivšom maćehom i često je boravio u Vašingtonu. Njen novi muž mu je obezbedio mnogo stipendija Stejt dipartmenta i on je pohađao mnoge kurseve. Ta veza je, po svemu sudeći, bila odlučujuća za dalju karijeru Nikole Sarkozija. Frenk Vizner (mlađi) je već tada od Sarkozija napravio “američki projekat”.

Logistiku tom “Sarkozi projektu” je u Francuskoj pružala stara američka tajna mreža koju je još u ratno vreme formirao Viznerov otac Frenk Vizner (stariji). Nikola Sarkozi je postao deo te mreže i na njenom tkanju je napravio karijeru. Stvaranje te mreže je počelo kada je Frenk Vizner (stariji) kao jedan od ključnih ljudi bezbednosnih službi Amerike toga vremena, kasnije je bio i direktor Centralne obaveštajne agencije (CIA), dobio zadatak da organizuje ulogu mafijaškog vođe iz Njujorka Lakija Lućana u obezbeđenju američkih interesa u Italiji. Vizner (stariji) je bio šef tog plana. Kada je Lućano iz njujorškog zatvora prebačen na Siciliju, poslovi oko njegove uloge su vođeni sa Korzike gde je Vizner (stariji) formirao tajnu mrežu. Vremena su prolazila, Lućano je umro a među živima je nestao i Vizner (stariji), ali mreža se širila po celoj Francuskoj i do dan danas je jedna od ključnih instrumenata američke tajne politike u toj zemlji. U stvari, kontrolu je u velikoj meri preuzeo Viznerov sin, Frenk Vizner (mlađi). Finansijsku osnovu joj pruža Rotšild porodica čije interese, pored američkih, ta mreža i zastupa. Stubovi te tajne mreže su, od početka do danas, mahom Korzikanci sa sumnjivim dosijeima.

Iako su Amerikanci bili protiv francuskog lidera generala Degola, tačnije smatrali su ga neprijateljem, oni su, ipak, neke ključne ljude te svoje “korzikanske” mreže posle 1958. godine ubacili u njegovo najbliže okruženje. Najefikasnije je to urađeno preko neke vrste privatne milicije, poznate kao Civilna akcija (Civi Action Services), koja je navodno samoinicijativno štitila Degola od atentata, a bilo je najmanje 40 pokušaja njegovog ubistva. Degol je sve preživeo, a onda je sve lidere te milicije poslao na razne druge poslove. Među ključnim ljudima te mreže su bili Šarl Paska i Akil Pereti, Degolov telohranitelj, obojica Korzikanci, koji su kasnije imali odlučujući uticaj na karijeru Nikole Sarkozija. Tih ljudi se Degol oslobodio, ali kasnije pravi grešku promocijom Žorža Pompidua, čoveka tajne američke mreže i Rotšildovih bankarskih interesa.

Posle diplomiranja na pravnom fakultetu 1982. godine, Nikola Sarkozi se ženi nećakom Akila Peretija, a venčani kum mu je Šarl Paska. Već iduće godine postaje predsednik bogate pariske opštine Noeji sir Sen. Na to mesto ga je postavio rođak Pereti koji je do tada dugo bio na toj funkciji. Pereti je kasnije dogurao do predsednika francuskog Parlamenta, a Sarkozijeva majka Andrea mu je bila privatni sekretar.

Razveo se od te žene i oženio dugogodišnju ljubavnicu Sesiliju, koju je upoznao na njenom venčanju. U uzlaznoj lestvici Sarkozi postaje deo pariskog visokog društva i 1992. godine on je venčani kum ćerci Žaka Širaka, Klod. Ali, odmah po venčanju kum i kuma započinju ljubavnu aferu zbog koje je njen muž kasnije izvršio samoubistvo, a Nikola napušta Klod. Novi prelomni događaj je bio kada je predsednik Fransoa Miteran 1993. godine, socijalisti su tada izgubili parlamentarne izbore, za predsednika vlade postavio Eduara Baladira. Baladir je Jermenin katoličke veroispovesti, rođen u Izmiru, u Turskoj, a porodica mu je emigrirala u Francusku 1935. godine. On je jedan od prominentnih članova američke i mreže Rotšildove banke. Mnogi veruju da je to bila ključna Miteranova greška, ali da li je greška ili namera. Baladir tada postavlja za ministra unutrašnjih poslova Šarla Paskaa, Sarkozijevog prvog kuma, a u vladu ulazi i Sarkozi kao ministar za budžet i predstavnik vlade za javnost. To je otvorilo mogućnosti da mreža počne da preuzima i degolističku partiju.

.
 
nastavak

Tokom predsednikovanja Žaka Širaka, izgleda da je Amerika odlučila da učini sve da na vlast dođe “njen čovek” Sarkozi. Plan je, tvrdi se, sačinio i njegovo sprovođenje kontrolisao stari Sarkozijev prijatelj Frenk Vizner (mlađi). Taj plan je imao tri tačke: eliminisanje rukovodstva degolističke partije i preuzimanje partijskog aparata, eliminisanje protivkandidata sa desnice i eliminisanje bilo kakvog ozbiljnog kandidata iz Socijalističke partije (levice). Zanimljivo je da je realizacija dve od tri tačke bila poverena lideru “levice”, Dominiku Štrausu Kanu. Kan je obezbedio krizu u rukovodstvu degolističke stranke plasirajući kompromitujući materijal koji mu je na samrti navodno poverio neki trgovac nekretninama. U isto vreme u svojoj Socijalističkoj stranci je obezbedio da protivkandidat bude slab. Amerikanci i Sarkozi su se kasnije zahvalili Kanu dajući mu mesto direktora Međunarodnog monetarnog fonda. Izbila je kriza u vladajućoj partiji, Žak Širak je bio prinuđen da menja sastav vlade. U novu vladu ulazi Sarkozi kao ministar unutrašnjih poslova, što mu daje mogućnost da uspostavi kontrolu nad zemljom i širokom bezbednosnom mrežom Francuske. To je bilo ključno. Eliminisanje protivkandidata desnice uradili su sami Amerikanci i Sarkozi. Pojavila se, naime, neka lista o Francuzima koji imaju tajne račune u Luksemburgu. Na toj listi je bio i Sarkozi. On je odmah pokrenuo sudski postupak, ocenjujući to kao političku provokaciju, i za to optužio svog glavnog rivala Dominika Devilpena. Pokazalo se kasnije da je ta lista bila lažna, ali Devilpen je već bio eliminisan. Lažnu listu, kako se kasnije pokazalo, su napravili ljudi iz Francusko-američke fondacije čiji je predsednik jedna od ključnih osoba američkih tajnih službi, Džon Negroponte, a glavni administrator Frenk Vizner (mlađi). Lažna lista je napravljena u Londonu, u kancelariji kompanije Haklajt, koja važi za front organizaciju CIA-e, a čiji je administrator Vizner (mlađi). Put je popločan i Nikola Sarkozi je izabran za predsednika i to kao nada Francuza da će “spasiti Francusku”. Odmah je stigla i lista zahteva američkih zaštitnika o ministarskim mestima. Poznavaoci prilika svedoče da je Frenk Vizner (mlađi) insistirao da mesto šefa diplomatije dobije Bernar Kušner, stari američki saradnik. Na mesto ministra finansija je postavljena Kristin Lagard, koja je radni vek provela u Americi i bila saradnik Dika Čejnija i Zbignjeva Bžežinskog. Tu je i čovek koji se nigde javno ne spominje – Alen Bauer. On je šef tajnih službi Francuske. Prethodno je bio drugi čovek američke Nacionalne bezbednosne agencije (NSA) u Evropi.

Sve je kompletirano i među prvim obavezama novog predsednika Francuske dolazi operativni rad na nezavisnosti Kosova. Stari Sarkozijev prijatelj Frenk Vizner (mlađi) postaje američki izaslanik u pregovorima o Kosovu. Kontrola je uspostavljena, Sarkozi i njegov šef diplomatije Kušner su preuzeli obavezu i operativno, barem u Evropi, predvodili taj posao. Francuska je bila prva evropska zemlja koja je priznala nezavisno Kosovo. Ali, to nije kraj. Francuskoj je Amerika namenila i obavezu da prisili Srbiju da i ona prizna nezavisnost Kosova i da spreči da se Srbija približi Evropskoj uniji bez tog priznanja.

Nije to, međutim, prvi put da Francuska u tajnosti radi američke poslove. Treba se setiti “izdaje” oko Sueca 1956. godine, pa mudžahedina u Avganistanu. Pravi autor te američke ideje je Francuska, a kao prvog saradnika je Amerika Francuzima delegirala tadašnjeg šefa obaveštajne službe Saudijske Arabije. To je bio Adem Kemal, od oca Albanca i majke Turkinje. On je bio jedini stranac, rođen u Turskoj, koji je ikada imao neku funkciju u Saudijskoj kraljevini. Adem je potomak Ismaila Kemala, ili kako su ga Albanci zvali Ćemala (Qemal), čoveka koji je proglasio nezavisnost Albanije 28. novembra 1912. godine. Pokojni američki novinar Dejvid Halberstam u knjizi “Rat u vreme mira” sugeriše da Francuska stoji i iza projekta “Srebrenica” 1995. godine i korišćenja te nesreće kao izgovora za američki projekat “Oluja” u Hrvatskoj.
 
Poslednja izmena:
Djede kad stignes i ako mozes od obaveza s unukom vidi nam jesu li bengazi i trabunj iste osobe ili nikovi,tvoje misljenje uvazavamo i nicije drugo i samo se tebi klanjamo u nastojanjima sa unukom,hvala,djede unapred.
 
Djede kad stignes i ako mozes od obaveza s unukom vidi nam jesu li bengazi i trabunj iste osobe ili nikovi,tvoje misljenje uvazavamo i nicije drugo i samo se tebi klanjamo u nastojanjima sa unukom,hvala,djede unapred.

Cijenim da jesu, Tribun je dosta bio navalio za tu Libiju i pobunjenike. A i koji nov forumas bi otvarao profil sa terminom vezanim za trenutnu aktuelnost u spoljnoj politici?? Ipak je to klon za kratkorocnu svrhu.
 
Strane agencije potvrdjuju pad Ras Lanufa i Zavije.
Gradovi su napušteni posle kontra napada Gadafijevih snaga. Rezbijene pobunjeničke grupe kreću se ka istoku u neredu, dok su se pobunjenici iz Zavije povukli na jug ka pustinji i manjim delom ka granici sa Tunisom.
 
Gadafi priprema opštu ofanzivu
Tanjug | 10. mart 2011. 09:26 > 19:23 | Komentara: 53

Jedan od Gadafijevih sinova Saif al-Islam rekao da režim priprema opštu ofanzivu protiv pobunjenika i neće se predati čak i ako zapadne sile budu intervenisale
TRIPOLI - Režim Moamera Gadafija priprema opštu ofanzivu protiv pobunjenika i neće se predati čak i ako zapadne sile budu intervenisale u sukobu između snaga lojalnih libijskom vođi i opozicionih snaga, izjavio je danas jedan od Gadafijevih sinova Saif al-Islam.

"Vreme je za oslobođenje. Za akciju. Mi krećemo", rekao je on u intervjuu agenciji Rojters.



Na pitanje da li vlada priprema intenziviranje vojne kampanje, on je odgovorio da je vreme za akciju i da su pobunjenici imali rok od dve sedmice za pregovore.




Saif al-Islam je rekao da će Libija poraziti pobunjenike, čak i ako zapadne sile budu intervenisale.



"Nikada nećemo odustati. Nikada se nećemo predati. Ovo je naša zemlja. Borićemo se ovde u Libiji. Libijski građani nikada neće dočekati s dobrodošlicom ni NATO, ni Amerikance. Libija nije parče kolača", kazao je on.
 
Djede kad stignes i ako mozes od obaveza s unukom vidi nam jesu li bengazi i trabunj iste osobe ili nikovi,tvoje misljenje uvazavamo i nicije drugo i samo se tebi klanjamo u nastojanjima sa unukom,hvala,djede unapred.

Pa jeste Tribun, ko bi se još toliko ložio da stavlja nik Bengazi, osim njega, utvrdili smo još juče, http://forum.krstarica.com/showthread.php/444830-Revolucija-u-Libiji-protesti-protiv-Gadafijevog-režima-prerasli-u-krvavu-revoluciju?p=17077866&viewfull=1#post17077866, tu imaš prvo post kolege Poznavaoca, pa imaš idući nadole moj, pa kasnije se ubacuje u diskusiju Bengazi ( Tribun ).
 
Mislim da Libijski narod koji zeli svrgnuti Gadhafija ima malu podrsku i mislim da Amerika puno ceka na reakciju.Libijski narod ne moze da ceka i on zeli da Amerika reaguje kako bi Libija bila oslobodjena od diktature.Libija je mnogo lijepa i ona ce biti jos ljepsa kad se oslobodi diktature jer svaki covjek u Libiji ce moci da zivi bezbjedno i moci ce da se klanja na ulici ili na trgu.Libijski narod zeli od Amerike vecu podrsku i zeli americko vojno angaziranje.Gfadhafi svakog dana je sve jaci i sve postaje naroguseniji jer zeli da pobije sve pobunjenike.To ne volim kod Amerike sto ne zeli da odmah reaguje jer isto to je bilo i sa Bosnom kad amerika nije htjela reagirati na pritisak Srba na Armiju BiH.
 
Mislim da Libijski narod koji zeli svrgnuti Gadhafija ima malu podrsku i mislim da Amerika puno ceka na reakciju.Libijski narod ne moze da ceka i on zeli da Amerika reaguje kako bi Libija bila oslobodjena od diktature.Libija je mnogo lijepa i ona ce biti jos ljepsa kad se oslobodi diktature jer svaki covjek u Libiji ce moci da zivi bezbjedno i moci ce da se klanja na ulici ili na trgu.Libijski narod zeli od Amerike vecu podrsku i zeli americko vojno angaziranje.Gfadhafi svakog dana je sve jaci i sve postaje naroguseniji jer zeli da pobije sve pobunjenike.To ne volim kod Amerike sto ne zeli da odmah reaguje jer isto to je bilo i sa Bosnom kad amerika nije htjela reagirati na pritisak Srba na Armiju BiH.

Eve turcine zbog cega ja bataljujem...pa on bi samo da se svi ljudovi guze negde, sve dok ih neko ne sutne u pedu.
 
ne smes odustati,poceo je da pokazuje znake poboljsanja imao je nekoliko nastupa,da ga ne znamo rekli bi da nije on pisao,jasta taj serijat i te odze sto mu ga usadise,jadno dijete,no ja vjerujem da,s uspjet.
 
Rasmusen : Dodatni brodovi, planovi za zabranu letova nad Libijom
Međunarodni Radio Srbija - Pre sat i 23 minuta
Ministri odbrane zemalja članica NATO-a su se na današnjem sastanku u Briselu dogovorili da pošalju dodatne brodove ka libijskim obalama i intenziviraju rad na planovima o uspostavljanju zone zabranjenog leta, ukoliko takvu odluku eventualno usvoji Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija - izjavio je generalni sekretar Alijanse Anders Fog Rasmusen. Prema njegovim rečima, ministri su se saglasili da hitno bude izrađen detaljan plan upućivanja humanitarne pomoći libijskom civilnom stanovništvu, kao i predlog mera u cilju nametanja embarga Gadafijevom režimu, u slučaju da to bude zatraženo novom rezolucijom UN. Rasmusen je naveo da će upućivanje dodatnih brodova poboljšati nadzor nad sprovođenjem embarga na izvoz oružja u Libiju
 
KAKO SE BEOGRAD ODUŽIO GADAFIJU?

Branko Žujović 10 mart 2011

zujovic10031article.jpg

Negde je rečeno čak i da je intervju Gadafija televiziji Pink, u kome je ovaj izneo svoje viđenje situacije u Libiji - bio protiv interesa Srbije

Godinama, skoro svake nedelje u moju subotičku redakciju svraćao je verenik Karle del Ponte. Bio je to čovek koji je Del Ponteovu redovno sačekivao na beogradskom aerodromu ili kod vlade Srbije kada bi ova dolazila da bezuspešno traži generala Ratka Mladića.

Oko njegovog vrata za tu neobičnu svadbenu priliku visio je venac ispleten od belog luka, pomalo nalik na one havajske, a u rukama je nosio ljutu crvenu horgošku papriku - nagoveštaj njegovih ozbiljnih muških namera, transparent, sliku ili kakvu ljubavnu poruku. Svaku njegovu bliskost sa tužiteljkom Haškog tribunala srpska policija uvek bi diskretno osujetila a nesuđeni mladoženja bi odlazak visoke gošće iz Srbije svaki put morao da sačeka na nekom diskretnijem mestu.

GADAFI, SRPSKA PRIČA Muamer el Gadafi bio je prijatelj svih Jugoslovena, ali pre svih Srba, kojima je naročito verovao. Veoma blizak svom uzoru Josipu Brozu Titu, predsedniku i maršalu Jugoslavije, od naše države kupovao je znanje i industrijske proizvode, a prodavao joj sirovine. Posmatrano iz evroatlantske perspektive današnje Srbije, to izgleda nestvarno poput leta srpskih kosmonauta na Mars.

Od sedamdesetih do sredine osamdesetih godina prošlog veka, Gadafi je od Jugoslovena kupio oko 250 vojnih aviona, pride rezervne delove, kompletnu servisnu aparaturu, avioinženjersko znanje i obuku. Bio je to ukratko posao iz ekonomske bajke, koji Južni Sloveni neće moći uskoro da ispričaju.

Prijateljstvo sa Jugoslavijom i Srbijom Gadafi nije raskidao ni u vreme Slobodana Miloševića i sankcija koje je srpski narod trpeo. Izvori bliski tadašnjim vlastima u SRJ svedoče o zamašnim gotovinskim transakcijama na relaciji Tripoli-Beograd zahvaljujući čemu je dobrim delom ekonomija Srbije uspela da preživi sankcije UN, plus isporuke dragocene nafte.

Javna je tajna u Srbiji da je zaboravljeni avion koji se srušio 1996. godine kod Beograda bio napunjen robom za Libiju. S jeseni iste godine zapadni mediji podigli su bili značajnu prašinu u vezi srpske firme JPL sistems, koja je u to vreme navodno razvijala neke balističke projektile za Gadafija. Danas se toga više niko ne seća.

Tripoli je pružio snažnu podršku opstanku zajedničke države Južnih Slovena ubeđujući muslimane u BiH da treba da ostanu sa Srbima u jednoj državi. Sve robe i usluge Gadafijev režim plaćao je Jugoslaviji po svoj prilici skupo i vrlo pošteno.

Posle dolaska DOS na vlast i odlaska režima Slobodana Miloševića, Tripoli je aprila 2001. godine uplatio 1.745.000 švajcarskih franaka pomoći za SRJ, tačnije Srbiju. Saradnja sa režimom u Tripoliju nastavljena je, a da se Gadafijev režim iznutra nije bitnije menjao. Na kraju, Muamer el Gadafi odbio je da prizna albansku nezavisnost na KiM iako je u fazi otopljavanja njegovih odnosa sa zapadom od tog priznanja mogao samo da profitira.

Mediji u Srbiji revnosno prenose komentare i informacije kako NATO gomila svoje snage oko Libije zbog pogaženih ljudskih prava u toj zemlji. Bogate izvore energenata retko ko pominje, a i to samo onda kada Tripoli saopšti da ih je zauzeo u nekoj kontraofanzivi.

Da se razumemo: uopšte nisam na frekvenciji džamahirije koju vodi Muamer el Gadafi niti delim sve vrednosti libijskog društva. Samo diskretno smatram da je Srbija trebalo da sačuva samopoštovanje i da se ne hvali raskidom veza sa Libijom ako je baš i bila primorana da ih kida. A evo i zašto.

MUJA, SRPSKA PRIČA Radivoj Milutinović zvani Muja, nesuđeni verenik Karle del Ponte, bio je basnoslovno bogat devedesetih godina. Bio je tipičan izdanak epohe. Na svoju svadbu pozvao je grad od sto hiljada ljudi. Na dan njegovog venčanja piće i hrana bili su besplatni za svakoga ko se zatekao u njegovom gradu.

Poput skoro svakog novobogataša, Muja je uživao u publicitetu i pritajenoj zavisti okoline koja mu se ulagivala. Vodio je akciju spašavanja slonice Tvigice, spavao na travnjaku pred kamerama, čašćavao bez mere svakoga na koga god bi naišao. Često se razmetao vodeći po inostranstvu one za koje je mislio da su mu prijatelji i one novinare koji su mu podilazili.

U to vreme obilato je u gotovini finansirao i nedeljnik čije sam uređivanje preuzeo kasnije, kada je Muja već bio izgubio bogatstvo i postao čovek u isflekanom odelu sa vencem belog luka oko vrata. Za taj nedeljnik u svoje vreme izdvojio je novca koliko neko ne zaradi za ceo život. Ali njegovo bogatstvo je jednog dana iščezlo.

Tako je pred moj urednički sto jednog jutra banuo čovek blago zapuštenog izgleda, kome se bivši prijatelji i oni koje je neštedimice čašćavao više nisu javljali ni na ulici ni na telefon. Zaobilazili su ga u širokom luku kao propalog čoveka trudeći se da zaborave novac koji su od njega izvlačili kad god su mogli. U rukama je nosio čokoladu proizvedenu u fabrici koju je nekada snabdevao sirovinama i s kojom je vodio sudski spor, pokušavajući da povrati makar delić nekadašnjeg bogatstva.

Shvatio sam o kome je reč i od toga dana svake nedelje u redakciji mu je, kada bi došao, bila poslužena vruća kafa, uz ljubaznost i razumnu dozu razgovora. Od kolega sam tražio strpljenje i razumevanje za njega, čak i onda kada bi nam odvlačio pažnju sa važnijih stvari. Smatrao sam da redakcija, ako je redakcija, treba da neguje isti odnos prema njemu kakav je negovala i u vreme kada je bio bogat, širokogrud i obožavan zbog izdašnih novčanih donacija.

Muju sam poslednji put sreo 3. marta na ulici u jeku evakuacije Srba iz Libije. U rukama je držao novine. Primetio sam jedan od krupnih naslova: ministar odbrane Srbije Dragan Šutanovac izjavio da je Srbija prekinula svaku saradnju sa Libijom napuštajući ogromne poslove u toj zemlji. U nastavku je pisalo i da zvanični Beograd razmatra vredi li ove godine uopšte organizovati Samit nesvrstanih plašeći se ko bi Libiju uopšte mogao da predstavlja. Negde je rečeno čak i da je ekskluzivni intervju Gadafija srpskoj televiziji Pink, u kome je ovaj izneo svoje viđenje političke i vojne situacije u Libiji i oko nje - bio protiv interesa Srbije.

Ostale zemlje u okruženju Srbije, koje takođe uživaju libijsko prijateljstvo ali ni izbliza kao Srbija, nisu naglašavale svoj raskid svih veza sa režimom Muamera el Gadafija i bilo kakvu servilnost s tim u vezi.

Samo je hipokrizija srpske politike mogla u jednu ravan da stavi vođu Libijske Džamahirije i osiromašenog srpskog milionera sklonog egzibicionizmu. Ovo je bila epopeja Srbije na pragu njene evroatlantske budućnosti, koja od nje očekuje još dosta odricanja svake vrste. Ili srpski političari samo tako misle, dok mazohistički sprovode autocenzuru nad sobom i potezima koje čine.


Glas Rusije
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top