Rastanak

  • Začetnik teme Začetnik teme mutin
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
dreamingOfYou15%5B1%5D.jpg
 
Shta raditi kada naslucjujete rastanak a ne zelite ga? Kada vas "intuicija" tera na suze, da li je u pitanju depresija, faza.... Kada on ne zeli toliko da govori, kada deluje opushteno i nezainteresovano za neki sitan i nezan znak paznje.... Da li da se pripremamo za rastanak ili da uzivamo u voznji do kraja pa posle da patimo?
 
Na to pitanje odgovor znas samo ti. Zagledaj se u sebe i pronaci ces odgovor. Seti se pocetka...Veruj sebi i svojoj intuiciji. Neke stvari su prolazne, ali sustina se ne menja...iako ima promena...

Le roi est mort, vive le roi!
(kralj je mrtav, ziveo kralj!)

Life is a wheel of changes
But changes are life
And someday we will have to say good bye
But our spirit will survive
Love is phasing
Love is moving
To the rhythm of your sight
In the darkness I get closer
To the crossing point of light
Reason is lasting, passion is living
And dying is teaching us how to live...

Nisam pesimista i ne bih voleo da je ovo tvoja prica.
Ja nisam hteo da verujem u neke stvari... kao npr. da je nesto osudjeno na propast na samom pocetku. Bio je to splet upornih zabluda. Nisam hteo da odustanem iako sam negde u dubini znao da to nije prava stvar. Mislio sam da ce se stvari promeniti... i jesu: ali na gore. "Izgubio" sam nekoliko godina, ali sam sada bogatiji za iskustvo... Mozda jos uvek ne znam sta hocu, ali sigurno znam sta necu. Isto tako sam ubedjen da kad naidje ona prava-znacu.
 
I nema duso

nije proljece, nije ni zima,
bila je ljubav, vise je nema,
umorne oci suze su lile
pogledom svakim, tebe su trazile.

al nije duso ni proljece, ni zima
pjesma zamrla, postala tiha
tek pokoja uskladi se rima
dok srce stezu okovi od vatre i dima.

i nema duso vise ni uspomena nasih
polako sve izbrisalo vrijeme
mene put odveo mojoj sreci
a ti u zagrljaju svaki dan druge...


silerimgzyasim-1.jpg
 
Jednom kad ti suza licem
potece i kad ostanes sam u
noci, znaces kako jako boli
i pece kad cekas onog ko
nece doci.Jednom kad
napuste te dragi ljudi i oni
koji su ti bili sve mozda se
ljubav u tebi probudi i
sjecanje na dane protekle.
Zelis negdje krenuti, ali
se vracas jer nemas kud ni
sam sebe ne svacas sad je
stigao boziji sud.Slike se
javljaju pred tvojim ocima
srce ti u grudima zebe,
tako je bilo u tim nocima,
kad sam cekala samo tebe.
Kad jednom ostanes sam, a
srce tako tuzno zaboli te,
vjeruj ja to znam sve al' ne
vracaj se, ne trazi me.
Ne mogu vise sa tobom vremena
su prosla ta kunem ti se
pred bogom da sam te ludo
voljela. Al' ti si odbacio
srecu, odbacio si sve sto
sam ti dala, koliko sam puta
zbog tebe plakala zato kad
divni trenuci nestanu kad
jednom izgubis sve a suze
padati ne prestanu ne zovi
me. ne trazi me. Ti si bio
sreca zivota mog iskreno
voljela sam te. Nek' pomogne
ti dragi bog al' utjehu ne
trazi od mene. Ne trazi me,
ne zovi, kad jednom ostanes
sam u noci kad nestanu svi
divni snovi ja ti utjehu
DATI NECU MOCI!
 
U krevetu sam vec 5 dana..ne jedem,ne spavam,ne idem na posao.Slomio me je rastanak.Sama sam da ne objasnjavam,kako,jer sam se doselila u ovaj grad i na zalost jako se lose snasla..Za pet godina upoznala sam jednu osobu.Nemam hobija a ni ne zalim da me saljete na kurseve i ostala mesta koja imaju veze sa boli kakvim intelektualnim radom.Bili smo 6 meseci zajedno.Od samo pocetka znali smo da se moramo rastati,da i to ne objasnjavam zbog cega.Nisam mogla zadrzati hladnu glavu.Vec sam se zaljubila,zavolela ga,on je moja ljubav za kojom sam uvek tragala,on je najbolji covek koga sam ikad srela..Tu sad nastaje moj problem zbog kog ovo i pisem..Ja ne mogu da prihvatim tako surovo ostavljanje.Nisam vise ni tako malda,ostavljali su me vec u zivotu..Ali on me je razocarao kao covek na prvom mestu.Bio je moj prijatelj,ljubavnik..Ostavio me kao najgoru,ne pitajuci se kako cu ja da se izborim sa tim..Evo vec 5 dana,nemam snage da ustanem i pocnem zivot ponovo..Razmisljam cak i da popijem sedative i tako zaspim samo..nek zivot ide bez mene..Potrebna mi je strucna pomoc,jel da?
 
U krevetu sam vec 5 dana..ne jedem,ne spavam,ne idem na posao.Slomio me je rastanak.Sama sam da ne objasnjavam,kako,jer sam se doselila u ovaj grad i na zalost jako se lose snasla..Za pet godina upoznala sam jednu osobu.Nemam hobija a ni ne zalim da me saljete na kurseve i ostala mesta koja imaju veze sa boli kakvim intelektualnim radom.Bili smo 6 meseci zajedno.Od samo pocetka znali smo da se moramo rastati,da i to ne objasnjavam zbog cega.Nisam mogla zadrzati hladnu glavu.Vec sam se zaljubila,zavolela ga,on je moja ljubav za kojom sam uvek tragala,on je najbolji covek koga sam ikad srela..Tu sad nastaje moj problem zbog kog ovo i pisem..Ja ne mogu da prihvatim tako surovo ostavljanje.Nisam vise ni tako malda,ostavljali su me vec u zivotu..Ali on me je razocarao kao covek na prvom mestu.Bio je moj prijatelj,ljubavnik..Ostavio me kao najgoru,ne pitajuci se kako cu ja da se izborim sa tim..Evo vec 5 dana,nemam snage da ustanem i pocnem zivot ponovo..Razmisljam cak i da popijem sedative i tako zaspim samo..nek zivot ide bez mene..Potrebna mi je strucna pomoc,jel da?

Draga pa svi smo mi u zivotu imali promasene ljubavi, neko pre neko kasnije, nemoj nikad da dozvolis sebi da ti uopste padne napamet da popijes tablete... pa zivot ide dalje, imaces ti jos ljubavi ne brini i nikad ali nikad nemoj da se predas samo tako bez borbe...za to ti ne trebaju lekari mozes ti sa tim sama da se izboris videces...Pozdrav
 
Definitivno mislim da si sama sebi dala i odgovor u onome sto si napisala.
Mozda cu da zvucim grubo ali...ajde da kazem:

- Napisala si da je on covek tvog zivota za kojim tragas.
- Napisala si da te je ostavio kao najgoru i da nije razmisljao sta ce biti sa tobom.

Ako procitam izmedju redova ( a mozda ih ja samo vidim ) on nije covek za tebe ako te je tako ostavio, kao sto si ti rekla.

Ako ti smatras da ne mozes da se izboris sama, onda ti jeste potrebna strucna pomoc. 5. dana nije strasno i mnogo ali ako se nastavi - bolje potrazi pomoc, nego da sve to predje u akutnu depresiju. Imas na podforumu "Zdravlje" temu o depresiji, pa ako imas vremena procitaj je.

U svakom slucaju, sve najbolje i drzi se.
Ako te vreme ne izleci - potrazi pomoc. Nije to tako strasno.
 
"Incomplete"

Empty spaces fill me up with holes
Distant faces with no place left to go
Without you within me I can't find no rest
Where I’m going is anybody’s guess

I tried to go on like I never knew you
I’m awake but my world is half asleep
I pray for this heart to be unbroken
But without you all I’m going to be is incomplete

Voices tell me I should carry on
But I am swimming in an ocean all alone
Baby, my baby
It’s written on your face
You still wonder if we made a big mistake

I tried to go on like I never knew you
I’m awake but my world is half asleep
I pray for this heart to be unbroken
But without you all I’m going to be is incomplete

I don’t mean to drag it on, but I can’t seem to let you go
I don’t wanna make you face this world alone
I wanna let you go (alone)

I tried to go on like I never knew you
I’m awake but my world is half asleep
I pray for this heart to be unbroken
But without you all I’m going to be is incomplete

Incomplete


Samo da dodam:

Ovo je zadnja pesma na ovoj temi.
Svaku sledecu brisem. TACKA
 
U krevetu sam vec 5 dana..ne jedem,ne spavam,ne idem na posao.Slomio me je rastanak.Sama sam da ne objasnjavam,kako,jer sam se doselila u ovaj grad i na zalost jako se lose snasla..Za pet godina upoznala sam jednu osobu.Nemam hobija a ni ne zalim da me saljete na kurseve i ostala mesta koja imaju veze sa boli kakvim intelektualnim radom.Bili smo 6 meseci zajedno.Od samo pocetka znali smo da se moramo rastati,da i to ne objasnjavam zbog cega.Nisam mogla zadrzati hladnu glavu.Vec sam se zaljubila,zavolela ga,on je moja ljubav za kojom sam uvek tragala,on je najbolji covek koga sam ikad srela..Tu sad nastaje moj problem zbog kog ovo i pisem..Ja ne mogu da prihvatim tako surovo ostavljanje.Nisam vise ni tako malda,ostavljali su me vec u zivotu..Ali on me je razocarao kao covek na prvom mestu.Bio je moj prijatelj,ljubavnik..Ostavio me kao najgoru,ne pitajuci se kako cu ja da se izborim sa tim..Evo vec 5 dana,nemam snage da ustanem i pocnem zivot ponovo..Razmisljam cak i da popijem sedative i tako zaspim samo..nek zivot ide bez mene..Potrebna mi je strucna pomoc,jel da?

Ehhhh ....

Od samo pocetka znali smo da se moramo rastati,
Ali on me je razocarao kao covek na prvom mestu
Ostavio me kao najgoru,[

:roll: Ovo su jaki argumenti da ustanes iz kreveta
pocnes da jedes i funkcionises opet .
Sto nikoga nisi upoznala za 5 god. je tvoj izbor
koji trebas da menjas ako ti ne odgovara.
Zasto ne probas sve suprotno od onoga sto je bilo do sada,
moguce da negde i ti gresis .O sedativima ne razmisljaj
glupost najveca -
Treba biti hrabar za opstanak !!!
Padanje je normalno ali nikako ne treba ostati
na tom mestu na kom si pao.Strucna pomoc
ako neuspes sama pokusaj sa njima ali niko ti nemoze
pomoci kao ti sebi sama
Pomozi sam sebi i bog ce ti pomoci - mozda si cula
za tu izreku ;) Ako zelis da napravis korak
TI si ta osoba koja koraca , TI moras pomeriti nogu
Shvatas ... Razmisli koliko ljudi imaju gore probleme
no ti ,koliko nesrecnih, jadnih, bolesnih i td....

Hajde sad lepo iz kreveta u kupatilo
speri sve sa sebe ,opali neki treskavac od muzike samo ne
sentimentalne pesmice i sta te podseca na proslost jer je
proslost - Na ogledalo sredi se i napred u ZIVOT !
Zivot je lep ako umes da ga zivis a sigurna sam da umes -Srecno !!!
:)

Ala je lep ovaj svet onde potok tamo cvet :))
 
U krevetu sam vec 5 dana..ne jedem,ne spavam,ne idem na posao.Slomio me je rastanak.Sama sam da ne objasnjavam,kako,jer sam se doselila u ovaj grad i na zalost jako se lose snasla..Za pet godina upoznala sam jednu osobu.Nemam hobija a ni ne zalim da me saljete na kurseve i ostala mesta koja imaju veze sa boli kakvim intelektualnim radom.Bili smo 6 meseci zajedno.Od samo pocetka znali smo da se moramo rastati,da i to ne objasnjavam zbog cega.Nisam mogla zadrzati hladnu glavu.Vec sam se zaljubila,zavolela ga,on je moja ljubav za kojom sam uvek tragala,on je najbolji covek koga sam ikad srela..Tu sad nastaje moj problem zbog kog ovo i pisem..Ja ne mogu da prihvatim tako surovo ostavljanje.Nisam vise ni tako malda,ostavljali su me vec u zivotu..Ali on me je razocarao kao covek na prvom mestu.Bio je moj prijatelj,ljubavnik..Ostavio me kao najgoru,ne pitajuci se kako cu ja da se izborim sa tim..Evo vec 5 dana,nemam snage da ustanem i pocnem zivot ponovo..Razmisljam cak i da popijem sedative i tako zaspim samo..nek zivot ide bez mene..Potrebna mi je strucna pomoc,jel da?



eeee.....pa ja tek sad vide tvoj post!
ma znam da sad to izgleda strasno....ali veruj mi procice,gore glavu,prosetaj gradom,sedni popi kafu itd.sve sto volis da radis to upravo radi,bez crnih misli...
veruj mi sve to prodje....
pozdrav
nemoj ja da ti dodjem da te izvucem iz tog kreveta!!!
 
Dragi moji Romanticari , Rastanak se najbolje leci smehom, salom i Kafanskim kicom, npr:

Pesma je obrisana. Dole ima mnooogo tema gde se moze ostavljati poezija.
 
U krevetu sam vec 5 dana..ne jedem,ne spavam,ne idem na posao.Slomio me je rastanak.Sama sam da ne objasnjavam,kako,jer sam se doselila u ovaj grad i na zalost jako se lose snasla..Za pet godina upoznala sam jednu osobu.Nemam hobija a ni ne zalim da me saljete na kurseve i ostala mesta koja imaju veze sa boli kakvim intelektualnim radom.Bili smo 6 meseci zajedno.Od samo pocetka znali smo da se moramo rastati,da i to ne objasnjavam zbog cega.Nisam mogla zadrzati hladnu glavu.Vec sam se zaljubila,zavolela ga,on je moja ljubav za kojom sam uvek tragala,on je najbolji covek koga sam ikad srela..Tu sad nastaje moj problem zbog kog ovo i pisem..Ja ne mogu da prihvatim tako surovo ostavljanje.Nisam vise ni tako malda,ostavljali su me vec u zivotu..Ali on me je razocarao kao covek na prvom mestu.Bio je moj prijatelj,ljubavnik..Ostavio me kao najgoru,ne pitajuci se kako cu ja da se izborim sa tim..Evo vec 5 dana,nemam snage da ustanem i pocnem zivot ponovo..Razmisljam cak i da popijem sedative i tako zaspim samo..nek zivot ide bez mene..Potrebna mi je strucna pomoc,jel da?

Nisi jedina sto se tako oseca,kazu da kriza traje 6 meseci,ali videcemo sta ce biti na kraju. glavu gore
pozdrav
 
Kraj je obično početak nečeg novog...
Jedan ciklus tvog života završava, drugi počinje..
najgore je dozvoliti da tvoja sreća ovisi o nečemu izvana, sreća se traži u sebi samoj, iznutra...otud i bolni rastanci i tuga...jer je neko "izvana" uzrok tvoje sreće i nesreće. Kada radiš na tome da postaneš srećan iznutra, onda je svaki naredni rastanak sa konkretnom osobom sve manje i manje bolan...
 
Na kraju joj mogu reći samo:
Hvala ti što si otišla, što si mi pružila šansu za novi početak u ljubavi...početak za koji znam da me čeka tamo negde, mene, srećnog i potpuno slobodnog...[/QUOTE]

E...Sve je ovo tacno i FANTASTICNO NAPISANO ALI... Kako preziveti kada SVE seca na njega?
 

Back
Top