Rastanak

  • Začetnik teme Začetnik teme mutin
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Eh... Da ... ti rastanci ...
...napisah ovo pre mnooogo godina, nakon jednog takvog ... rastanka :arrow:

USPOMENA

Ne zalim ja za tobom,
Zalim za uspomenama koje si mi dao.
Za dodirom, osmehom,
…tisinom punom zvuka…
bez ljubavi, ali . . . punom topline.
I bliskosti.

Zalim, jer
Prokleti ne mogu,
Voleti znam,
A … umreti necu (ili ne umem).

Zalim, al’ mi zao nije.
Jer … najdragocenije ostaje…
Ono ne ostavlja,
Ne napusta na vrhuncu nemira,
Ne boli i…
Ne ranjava.

U s p o m e n a.
Ne zalim je sto imam,
Tu …
U sebi.

Zalim sto je samo uspomena.

Ne znam da li je za ovo kriv izuzetan talenat ili inspiraija...u svakom slucaju zaista lepa pesma. :cry:

Neko gore rece, svi moramo proci kroz tu fazu zivota. Slazem se...ali bilo je suvishe rano da udjem u tu fazu... Suvishe rano.
Ja znam da sam dovoljno jaka licnost. Mnogo jaca i mnogo zrelija nego ranije.....i uspecu da predjem preko toga. Nisam mazohista, i zelim da budem srecna i da zivim svoj zivot normalno, bez njega. Razocarao me je, povredio...i bash zbog toga ne zasluzuje da bude sa mnom, niti da patim zbog njega. Naravno, josh uvek volim, i josh uvek mi sve nedostaje...i priznajem, ponekad se zatvorim u sobu i tako to krene...ali nema svrhe vishe sa tim.. mlada sam, boli me uvo, imam vremena da se zaljubim i volim mnogo jace, i budem srecna sa nekim ko me zasluzuje. Bivshi su - proshlost!
 
Ne priznajem rastanke

i nikad neću.
Suviše boli kada se grubo
otkine cvet
koji tek niče;
kada na samom početku priče
vreme zatreperi i stane,
baš kada bleda,
još prazna zora
mesečevo srebro ućuti;
i kada zamre let povetarca
što dahom sluti
uzdahe nove, nasmejane...
Ja želim da još s tobom gledam
kako se bude zlatasta mora,
da s tobom dišem i da te volim
i vatrom noći i zore sjajem.
I zato ne dam, i zato neću,
i zato rastanke ne priznajem.
Želim da živim tvojim dahom
i da se smejem osmehom tvojim,
želim da bolujem tvoje boli
i da strahujem tvojim strahom
dokle me ima,
dok postojim.
Želim da sanjam tvoje snove
i da kroz virove tvoje reke
ponovo osetim prste u kosi;
da razvejano seme maslačka
tvoj vetar nosi
i sipa u šarene misli neke,
u žute duge na modrom tlu.
Zato ne dam i zato neću.
Zato moj odraz još vešto krije
istih osmeha tajne daleke.
Zato ću uvek biti sa tobom,
u dašku misli ili u snu.
Još uvek naš cvet negde niče,
još uvek naše tajne snije
i ustreptalom lepotom traje
dok mu na lati leptiri sleću.
Svi su rastanci tužne priče,
zato ja rastanke ne priznajem
i nikad neću.

D.Konstantinović
 
Dva meseca je proslo..Neko na predhodnim stranama napomenu da ce mi trebati 6..Hm,tesko je precizirati,nekad mi se cini da ce mi trebati i ceo zivot..Nadam se samo da mi se cini.
Jos uvek je bol u dusi tu..tisti me i podseca da je jos uvek svez.
Nema dana da ne mislim na njega..Pokusavam da nadjem znakove koji ce me navesti da pomislim da i on misli na mene..Mada tesko,mislim da me je stavio u kofer sa lepim uspomenama i njegov zivot tece bez posledica..Ne znam da li sam se izdigla iznad situacije..Znam samo da je moja sujeta dosta umesala prste,moj izrazeni ego takodje..Ali isto tako znam da bih pristala na samo jedan dan zivota sa njim da mi ostane,mnogo pre nego na sve ove dane koji su mi preostali do karaja zivota,ali bez njega.
 
znam kako ti je i potpuno te razumem....ali treba vremena za sve...ma nece proci uvek ce ostati neki trag....i uvek se secati i lepog i ruznog....samo nestace bol koju osecas,patnju a to je faza koja prolazi...ma moras da budes jaka i pobedis sve to i nastavis dalje....ali veruj mi zaboraviti se nemoze!!!
 
Mozes slobodno ici..

tebe vakl tuge nece stici,

niti bol zapljusnuti..

Mozes slobodno dalje,

Bog na moja ledja za nas bol salje,

ti si slobodan..

Samo racunaj na mene,

kad zatreba ti rame za plakanje,

jer znam stic ce te kajanje..

Kada shavatis da bez mene ne ide,

da svi drugi ti na sreci zavide,

a da si tuzan nepoznaju te i ne vide..

Mozes svojim putem,

sa nadom u bolje pod kaputom,

racunaj na mene

kad te bol dostigne...

*********************************
 
Dva meseca je proslo..Neko na predhodnim stranama napomenu da ce mi trebati 6..Hm,tesko je precizirati,nekad mi se cini da ce mi trebati i ceo zivot..Nadam se samo da mi se cini.

Drago mi je da se boris.Bas sam se pitao sta je s tobom?Nisam hteo PP da ti saljem..kao
ja sam pametan.Jaca sa crticama izmedju slova ti je dala savrsen odgovor..ja sam ti na PP dao neko svoje vidjenje(dozivljeno) Ako je vredelo,a to ces osetiti po kolicina istisnutog bola, nemoj ni da se trudis da zaboravis..uzaludno je.Negiraces samu sebe.
Mnogo vremena treba da se smire secanja.Uvek ce nesto da te podseti na to vreme i to sto si volela.Kad osetis(opet ti govorim iz iskustva) da ti ta secanja ne izazivaju patnju vec osmeh.onaj samozadovoljni,jer dozivela si i odzivela nesto sto ne moze svako,bices izlecena i spremna za zivot.
Ja se u ovom casu vrlo rado i lepo secam svoje bivse drage..i svega sta smo preziveli i veruj mi na rec-nista ne boli,naprotiv.;)
 
Rastanak

Rastaje se mesec od noci,
sunce od svog dana,
rastaje se suza od oka,
reka od svog toka.
Rastaje se lisce od grane,
rastaje se bol od rane,
rastaje se cvet od zemlje,
rastaje se covek od zene.
Rastanek boli,
kao zart e opece,
rastanke je bilo i pre nas
i bice ich sve dok krv
kroz vene tece.
 
hvala ti shto si bio tu
nauchila sam da volim i videla koliko je lepo pokloniti sebe do kraja. nema lepsheg osecaja od onog kad volish i voljen si. moja prva ljubav, ona chista i jaka, bez ikakvih mutnih misli i zelja. bio si mi sve- i zora i sumrak, svetlost u tami, neko ko je uvek bio tu za mene i neko zbog kog sam imala razlog da dishem i smejem se. hvala ti za svaki lep trenutak koji smo proveli zajedno...

hvala ti shto si me povredio kao niko. shto si me unishtio. hvala ti shto si to uchinio bash ti, moja prva ljubav, tako da sam imala vremena da se oporavim, a da se ne opechem tek kasnije. hvala ti shto si mi pokazao da isto kako mogu da zavolim- mogu i da prestanem da volim. hvala ti shto si mi pomogao da shvatim shta ne treba da dozvoljavam i u shta ne treba da verujem. sa tobom sam se popela na najvece visine i dotakla najdublje dno. nauchila sam da je ljubomora neshto najgore shto unishtava ljubav, nauchila sam da ne smem da zatvaram ochi kada vidim problem, vec treba da sasechem to u korenu. nauchila sam i to da neko ko te je najvishe voleo i kog si najvishe voleo moze da ti postane najveci neprijatelj...shvatila sam ono "izmedju ljubavi i mrznje linija je tanka". hvala ti shto si me nauchio da podnesem udarac, ali i da ga uzvratim. a nakon toga...hvala ti shto si me nauchio da oprostim. moza iz inata tebi, jer ti ne umesh da oprashtash- ja sam oprashtala.

hvala ti na svemu, jer sam mnogo toga nauchila. spremio si me za zivot

sada volim njega...i bila bih ti najzahvalnija kada bi me pustio da ga volim...pusti me...ionako medju nama vishe nishta ne postoji...
 
Ne priznajem rastanke

i nikad neću.
Suviše boli kada se grubo
otkine cvet
koji tek niče;
kada na samom početku priče
vreme zatreperi i stane,
baš kada bleda,
još prazna zora
mesečevo srebro ućuti;
i kada zamre let povetarca
što dahom sluti
uzdahe nove, nasmejane...
Ja želim da još s tobom gledam
kako se bude zlatasta mora,
da s tobom dišem i da te volim
i vatrom noći i zore sjajem.
I zato ne dam, i zato neću,
i zato rastanke ne priznajem.
Želim da živim tvojim dahom
i da se smejem osmehom tvojim,
želim da bolujem tvoje boli
i da strahujem tvojim strahom
dokle me ima,
dok postojim.
Želim da sanjam tvoje snove
i da kroz virove tvoje reke
ponovo osetim prste u kosi;
da razvejano seme maslačka
tvoj vetar nosi
i sipa u šarene misli neke,
u žute duge na modrom tlu.
Zato ne dam i zato neću.
Zato moj odraz još vešto krije
istih osmeha tajne daleke.
Zato ću uvek biti sa tobom,
u dašku misli ili u snu.
Još uvek naš cvet negde niče,
još uvek naše tajne snije
i ustreptalom lepotom traje
dok mu na lati leptiri sleću.
Svi su rastanci tužne priče,
zato ja rastanke ne priznajem
i nikad neću.

D.Konstantinović

Jedino ovu volim koja prica o rastancima :ok:
 
...iako znam da nije vrijedno, svejedno boli me .... nisam trazila puno, nisam trazila previse, dugo sam zivjela u uvjerenju da sto manje ocekujem to ce i razocaranje u konacnici biti manje, skromna u svojim ocekivanjima, niti to nije bilo dovoljno dobro ...
Ponekad se pitam sto ovaj svijet zapravo zeli od mene, gdje da se smjestim, pod koju zvijezdu sakrijem, sklupcam ispod ovog plavog neba da ugodim sebi i drugima, bez suza i bez tuge, da budem dovoljno dobra i da se cijenim ....i znam da nije vrijedno, niti jedna suza niti trenutak u kojem me boli, svejedno
Suze ce i opet kotrljati se, oko srca stezati me .... dok ne utonem u san, tada sva bol nestaje i sanjam snove u kojima si ti, primjecujes me, stalo ti je do mene, zelis me ... i proklinjem snove, njihov kratak vijek trajanja ... ne zelim se probuditi
Ostavi me tu gdje jesam, ionako sam beskrajno usamljena ... ne trebaju mi rijeci, ne treba mi paznja, nista .... jednostavno zaboravi, sanjati cu snove, odagnati tugu, skupiti snage .... vec sutra je novi dan, pozeljeti cu veceras da je sretniji za mene, jer zaista ne trazim puno ...
no kada niti to malo ne mogu imati, uvenuti cu kao cvijet

5f41fl.jpg
 
Nisam li drugacije zamisljao ovu noc,
purpurnu od zvezda,
biserno-hladnom sobicku bez zidova
i dva malena svica utetovirana u tvoju kosu...
Bit ce da jesam jer samo klovnovi znaju
koliko je najcesce tuzno ono sto izaziva smeh…
A ja jos uvek nosim one iste
vagone neistovarene neznosti ispod koze
kao usnulu obalu vrele krvi...
u ocima koje su ponekad zelene...
Na sto te nocas seca sve to?
Dva svetla u jednom mraku sta cine...?
More ili moru...
Okean ili kap...
Trijumf ili elegiju…
Znam, vreme je rastanka
I svaka staza nekuda vodi...
osim unatrag...
A ja bih nocas upravo unatrag...
Ti dobro znas, biseri u mom oku ne poticu od kapi
vec od uplasenih svitaca koji ti vise ne pripadaju...
Rukama sada gutam prazninu dok tisina postaje bodljikava...
kao noc usamljenog vojnika...
Prst sudbine...ili dva i po prsta sudbine???
Dve jednake zvezde nisu li najudaljenije???
U praskozorje kad nas vise ne bude
ostace samo milion pahulja vrelog snega na vrsku granate...

I mesec je svestan da postoji jos samo dok pliva na povrsini vode,
kao poslednji camac u poslednjoj noci,
a srebrni trag reke u njegovom oku je samo mac sudbine
koja ga deli na pola...
Zatvori vrata,
iza crvene zavese je i crvena svetlost...
manje crvene,a
ja iza nje ucim da zaboravim...
U svetu slavuja i cvrcaka osim krvi postoji jos pesma,
nemoj nikad bar to da zaboravis,
ostalo je uglavnom nevazno...
Mali moj svicu, ciji mrak nocas cinis blagim...
 
Ne znam da li je za ovo kriv izuzetan talenat ili inspiraija...u svakom slucaju zaista lepa pesma. :cry:

Neko gore rece, svi moramo proci kroz tu fazu zivota. Slazem se...ali bilo je suvishe rano da udjem u tu fazu... Suvishe rano.
Ja znam da sam dovoljno jaka licnost. Mnogo jaca i mnogo zrelija nego ranije.....i uspecu da predjem preko toga. Nisam mazohista, i zelim da budem srecna i da zivim svoj zivot normalno, bez njega. Razocarao me je, povredio...i bash zbog toga ne zasluzuje da bude sa[/B] mnom, niti da patim zbog njeg[/B]a. Naravno, josh uvek volim, i josh uvek mi sve nedostaje...i priznajem, ponekad se zatvorim u sobu i tako to krene...ali nema svrhe vishe sa tim.. mlada sam, boli me uvo, imam vremena da se zaljubim i volim mnogo jace, i budem srecna sa nekim ko me zasluzuje. Bivshi su - proshlost!


bravo za tvoje razmišljanje....želim ti da budeš srećna sa nekim ko te zaista zaslužuje...
ja već imam onog ko me voli i zaslužuje...a žalim za onim ko me ne zaslužuje....budala sam, priznajem.....pozdrav
 
Ma, okud znam
šta ćeš ti u mom srcu,
ko te je zapravo zvao?
Iznenada tako svratiš,
tu se skrasiš
na neodredjeno vreme
mislio si
izgleda.
E pa, mili,
pošto sam ja
gospodar srca svoga,
moraćeš da se pakuješ
polako,
znaš mesto je rezervisano za
drugoga.
Nemam ja snage
ni volje da se večito pitam
šta je sve ovo izmedju nas;
požuri, neko već kuca
na vrata mog srca,
požuri, zadnji je čas.
Tek toliko - da znaš.


3537f9k.jpg
 
Poslednja izmena:
Godinu dana zajedno proveli, upoznao me sa svojima, i onda jednog dana pozeleo da ode:( Kaze ne pruzam ti toliko koliko bi ti trebao pruziti, jos mi je rekao da je glumio na pocetku veze:( Pa zar je moguce da se neko do te mere moze pretvarati?
Sve me presece samo kad naslov teme procitam:(:(:(
Sta da radim? Da li je to rekao da bi ga zamrzila i sto pre prebolela?:(:(
 
Poslednja izmena:
Neko se pretvara jedan dan, nedelju dana, pola godine a ima i onih koji se pretvaraju ceo život.
I nemoj mrzeti, nije vredno. Mržnjom i besom ćeš samo ispuniti sebe da posle nećeš prepoznati i videti novu ljubav.
Što bi i patila zbog nekog ko je takav, zar ne?
Prebolećeš, vreme je lek za to. Posveti se sebi, svojim prijateljima, radi i uživaj u onome što voliš i što te čini srećnom.

Rastanak samo omogućava nove susrete i nova poznastva. :)
 
Senka rastanka

Bleda senka bivseg postojanja
na mapi posustale duse.
Uzdah ocajnika zatrovan lazima
na mom ramenu golom.
Traganje zavrseno, telom zarobljeno.
Boli me bol moga bola.
Miris tamjana u sobi secanja.
Odbegao dan korakom proslim.
Utopljenik sam u mutnoj vodi
stradanja.
Koracam stopama bezvidim.
Govorim bezglasno.
Trajem ili me nema?
U neznanje pretocen ocaj.
Vapaj il' krik?
Tisina mi vristi mislima.
Kraj.

Slovenska​

blog_18626_p35gpe8zhjmbspx5qhorxk.jpg
 

Back
Top