Rastanak

  • Začetnik teme Začetnik teme mutin
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Rastanak

Bese avgust,
mesec pun topline,
letnje sunce
przilo je i zagrevalo
sva srca zaljubljena.
Samo su niz moje lice
suze slane lile.
Tada si rekao
"odlazi",
nisi zaleo ni da me saslusas.
Tuzne su moje oci bile,
satima, danima, mesecima.
Rastanak s' Tobom
povredio je
sve moje nade,
snove za tren srusio,
trag u srcu ostavio.
Ali, vreme uspelo je
da zaleci rane.
Setim se i sada
po kad-kad,
al suza niz lice ne kane.
Nova nada docice,
znam, jednoga dana...
Verno cekam
da ponovo nekom
svijem ruke oko vrata.
 
slatka_mala83:
Rastanak

Bese avgust,
mesec pun topline,
letnje sunce
przilo je i zagrevalo
sva srca zaljubljena.
Samo su niz moje lice
suze slane lile.
Tada si rekao
"odlazi",
nisi zaleo ni da me saslusas.
Tuzne su moje oci bile,
satima, danima, mesecima.
Rastanak s' Tobom
povredio je
sve moje nade,
snove za tren srusio,
trag u srcu ostavio.
Ali, vreme uspelo je
da zaleci rane.
Setim se i sada
po kad-kad,
al suza niz lice ne krene.
Nova nada docice,
znam, jednoga dana...
Verno cekam
da ponovo nekom
svijem ruke oko vrata.

bas lepo.... jasno i nezno...
 
Enrique.:
Ova tema me inspirisala da napišem par reči o svom rastanku...

Ne tako davno bio sam zaljubljen i srećan, činilo mi se da će moja sreća trajati zauvek...
Sada sam smešan sam sebi...sada sam sam..
Činilo mi se da je svega što me činilo srećnim nestalo...
Ne volim rastanke...rastanci bole...
Rastanak sa njom je boleo...zato što se desio iznenada, zbog načina na koji je otišla...toliko puta sam se trudio da joj nešto kažem, da joj ispričam, ali ona je bila gluva za moje reči....I ostalo mi je nejasno do kraja zašto je tako otišla... Posle svih izgovorenih i neizgovorenih reči, svih nežnosti, lepih trenutaka, svađa, svih saveta, smeha, svega što je moglo i što nije moglo biti, što je bilo ili nije bilo među nama, shvatam da sam bio samo naivni pajac koji je nastupao na njenoj pozornici...Nekad sam mislio da nisam trebao da joj dam do znanja koliko sam je voleo i koliko sam ranjiv postao...Ona je to na najgori način koristila...Sada kad je nemam shvatam da nisam pogrešio jer sam sve radio iskreno, onako kako sam želeo, a kada stvari radim tako nikada nemam osećaj krivice, pa ni sada...
Uvek sam mislio da je divna devojka bez maske, ali bila je bezosećajna...sa maskom divne devojke...
Ne znam da li da budem srećan što je ušla u moj život...na rascepu sam između bola koji sam osetio nakon rastanka i svih lepih trenutaka...Ne poričem da sam pored nje doživeo divne trenutke, ali kako da ih cenim ako su svi bili jedna velika laž...
Možda sam ponekad spor i kasnim za vremenom, ali na kraju uvek stignem tamo gde treba...Ona je mene ostavila brzo. Meni je trebalo malo duže da ostavim nju...ali uspeo sam, sećanje na nju je sada samo sećanje, ali vidim da će i ono da izbledi...
Moje srce i moj um su ponovo čisti, zdravi i veseli. I shvatio sam da sam nekada bio nepravedan prema mnogim stvarima stavljajući nju i ljubav prema njoj ispred svega...ispred gomile drugih stvari koje me čine srećnim...
Shvatio sam da mi ne treba mrvica njene ljubavi da bih bio srećan, jer ja umem, zaslužujem, želim i obavezan sam prema sebi i dragim mi ljudima da budem...
Ja imam puno razloga da budem srećan...
Kako bi rekao Marquez „možda Bog zeli da u toku svog zivota sretnemo mnogo pogresnih osoba, da bi onda , kada sretnemo pravu osobu, znali to da cenimo.”
Ne mogu da se otmem utisku da sam ja bio pravi za nju, ali sreća je što ona to nije shvatila, jer je ona za mene svakako bila pogrešna...
Na kraju joj mogu reći samo:
Hvala ti što si otišla, što si mi pružila šansu za novi početak u ljubavi...početak za koji znam da me čeka tamo negde, mene, srećnog i potpuno slobodnog...
Nikada u zivotu nisam procitala nesto iskrenije i zivotnije od ove ispovjesti....dirnula me je do dna duse.....svaka rijec me je pogodila.....mozda zato sto sam i ja to prezivjela i prezivljavam jos uvijek.....gledam milion rasutih komadica oko sebe i polako pocinjem skupljati jedan po jedan...dan po dan....puno hvalka, enrike
 
milana1970:
Nikada u zivotu nisam procitala nesto iskrenije i zivotnije od ove ispovjesti....dirnula me je do dna duse.....svaka rijec me je pogodila.....mozda zato sto sam i ja to prezivjela i prezivljavam jos uvijek.....gledam milion rasutih komadica oko sebe i polako pocinjem skupljati jedan po jedan...dan po dan....puno hvalka, enrike
...nema na čemu, Milana...;) ...Eh, kad se samo setim...ne daj mi bože nikad više takav rastanak...bilo je stvarno teško, ali gle' me, živ i zdrav....vreme leči sve, samo ga treba malo pogurati...samo što se sad bogami malo više zaletelo....:?
 
slatka_mala83:
Rastanak

Bese avgust,
mesec pun topline,
letnje sunce
przilo je i zagrevalo
sva srca zaljubljena.
Samo su niz moje lice
suze slane lile.
Tada si rekao
"odlazi",
nisi zaleo ni da me saslusas.
Tuzne su moje oci bile,
satima, danima, mesecima.
Rastanak s' Tobom
povredio je
sve moje nade,
snove za tren srusio,
trag u srcu ostavio.
Ali, vreme uspelo je
da zaleci rane.
Setim se i sada
po kad-kad,
al suza niz lice ne krene.
Nova nada docice,
znam, jednoga dana...
Verno cekam
da ponovo nekom
svijem ruke oko vrata.
lepo...:)
 
Ti i Ja

Kako lepo zvuci "Ti i Ja",
kao dva zaljubljena goluba na grani,
bila su jedno nasa srca dva.
Al' neko slomi nasa krila,
tek sto smo uhvatili let,
sa tobom sam sretna bila,
sada vanem ko u jesen cvet.
"Ti i Ja" vise ne postoji,
rastasmo se be i jedne reci,
svako krenu putem svojim,
Ti sa sracom, Ja sa bolom svojim.
Nek prokleti budi ljudi zli,
koji ljubav razumeli nisu,
neka saznaju i oni kako je
kad gubis onog koga volis.
 
...najbolniji rastanak je onaj koji nikako da se zavrshi,kida dushu delic po delic svakim danom... kao kad umiresh u najvecim mukama satima i danima i prosto pozhelish da ti neko zarije nozh u srce i shvatish dokle si dogurao kad ti je smrt milija od takvog (ne)zhivota...
 
Volio sam Vas; i ljubav još, možda,
Nije ugasla sva u srcu mom;
No nek Vas ona sad ne brine više,
Ja neću da Vas rastužujem njom.



Volio sam Vas nijemo i bez nade,
S ljubomorom i strepnjom srca svog;
Volio sam Vas iskreno i nježno,
Volio Vas tako drugi, dao Bog.
 
Rastanak od prijatelja

Vise se nikada nece moci ispocetka...
moj prijatelj odlazi!
Zar ce od danas biti ponizenje
vatra i voda nasih mladih godina?
Zivot koji ostavlja meni
i komad koji odvaja za sebe;
popodnevno more
rastegnuto kao zvuk harmonike.
Zbogom na trgu sa rumenim proceljem
medju mokrim dlanovima popodneva.
Sutnja,
zvuk zvona,
njegovo crno odijelo i sesir,
bol i otmjenost trenutka;
s tim je svrseno...
Zar je izgubljeno?
Zar cu zatajiti pred nepokornim srcem
ove godine, gradove...?
Zar su nase ljubavnice lagale?
Zar me postidjuje ona kisa
u ljubljanskoj ulici,
prozor prema kasarni
i jagoda u mom krevetu?
Moj prijatelj odlazi iz svega toga;
ostavlja me samog na ovom skladistu
ne odnoseci nista.
On odbija svoj dio
i sada sam nasljednik
imanja kojeg se vise nemogu odreci...

" Koliko cu jos toga morati pregledati
dok nadjem ona dva izgubljena stiha
o sreci,
koja je kao otkucaj u stablu,
potres krajobraza-
nedvojbena kao udarac mora,
jednostavna kao ptica u ruci"
 
Tebi je lako

Moja malena, ja te osjecam
uskoro ces ti otici, to predosjecam
tako ti je to, sve se ponavlja
oduvijek je lakse onom koji ostavlja

Tebi je lako otici
jer sve si odnijela
tebi je lako
nikog do sada nisi voljela

Ni jedna suza
nije tebe jos zaboljela
tebi je lako
jer ti mene nisi voljela

Moja jedina, ne zaboravi
jedini si lijek za dusu da je ozdravi
zivot stalno nas vodi cudima
ti ces srecu naci
ali s drugim ljudima

Tebi je lako otici
jer sve si odnijela
tebi je lako
nikog do sada nisi voljela
 
Tuga ! Tuga ! Tuga i sama bol, najvise ih mrzim, ali evo:


''U tihoj noći dok srce strepi,

sjeti se mene moj anđele lepi.

Ako te rastuže zvuci gitare ,

i ako život gorko zaboli sjeti

se da postoji netko tko te jako VOLI
. :lol: :lol: :lol:
 
Ne brini se nikada
za ono sto je proslo,
jer se vise vratiti nece,
hrabro gledej u buducnost,
pronadji put do svoje srece.
Mozda ces na tren pomisliti
kako? sreca je moja izgubljena,
nedaj da te talasi tuge ponesu,
posle bure i more se stisa.
Tvoja osecanja pomesana su,
razum i srce ne saradjuju,
pronadji put pravi, prijatelju.
Cvece uvene u jesen,
u maju opet procveta,
raduj se novom danu
i eto tebi obecana sreca.
 
Ne brini se nikada
za ono sto je proslo,
jer se vise vratiti nece,
hrabro gledej u buducnost,
pronadji put do svoje srece.
Mozda ces na tren pomisliti
kako? sreca je moja izgubljena,
nedaj da te talasi tuge ponesu,
posle bure i more se stisa.
Tvoja osecanja pomesana su,
razum i srce ne saradjuju,
pronadji put pravi, prijatelju.
Cvece uvene u jesen,
u maju opet procveta,
raduj se novom danu
i eto tebi obecana sreca
.

Tako je slatka...:D ..samo što sam ja uvenuo u proleće...valjda ću da cvetam u jesen..ko će još da čeka..:?
 

Back
Top