LOGORI ZA PREODGOJ JEHOVINIH SVJEDOKA

=========================================
Godine 1960, nekoliko dana nakon što su se braća našla u mordvinijskom logoru broj 1, više od stotinu Jehovinih svjedoka bilo je prebačeno u logor broj 10 — poseban zatvor u blizini sela Udarnija. Bio je to “eksperimentalni” zatvor za preodgoj Jehovinih svjedoka. U njemu su zatvorenici nosili prugaste uniforme poput onih koje su nosili zatvorenici u nacističkim koncentracijskim logorima. Pored drugih poslova, Jehovini svjedoci su morali vaditi ogromne panjeve u šumi. Dnevno su morali izvaditi najmanje 11-12 panjeva po osobi. No ponekad se događalo da cijela radna brigada braće za čitav dan ne uspije zajedničkim naporima izvaditi niti jedan jedini panj nekog golemog hrasta. Braća su često pjevala teokratske pjesme kako bi se međusobno hrabrila. Kad bi ih čuo kako pjevaju, upravitelj logora bi ponekad povikao: “Vi Jehovini svjedoci danas nećete dobiti večeru, pa ćete prestati pjevati. Naučit ću vas ja da radite!” Jedan brat koji je bio u tom logoru priča: “Ipak, Jehova nam je pružao podršku. Usprkos teškim uvjetima, bili smo duhovno budni. Uvijek smo se bodrili pozitivnim razmišljanjem, naime da se nalazimo na Jehovinoj strani u velikom spornom pitanju o pravu vladanja”. Zatvor je imao nekoliko glavnih “odgojitelja”, a pored toga je svaka ćelija imala vlastitog odgojitelja — nekog časnika s činom satnika ili višim činom. Ti su časnici imali zadatak nagovoriti Jehovine svjedoke da se odreknu svoje vjere. Svatko tko bi podlegao nagovoru, odnosno odrekao se vjere, bio bi pušten na slobodu. Svakog mjeseca ti su “odgojitelji” pisali izvještaj o ponašanju svakog Jehovinog svjedoka, a izvještaj je potpisivalo nekoliko zatvorskih zaposlenika. No za svakoga su uvijek morali napisati: “Ne reagira na odgojne mjere, čvrsto se drži svojih uvjerenja.” Ivan Kljimko kaže: “Šest od ukupno deset godina odslužio sam u tom zatvoru, a kao i ostala braća, bio sam proglašen ‘posebno opasnim prijestupnikom koji ponavlja kazneno djelo’. Časnici su nam rekli da su vlasti namjerno stvorile iznimno teške uvjete za Jehovine svjedoke kako bi promatrale njihovo ponašanje.” Iov Andronjik, koji je u tom logoru proveo pet godina, jednom je upitao zapovjednika: “Dokle ćemo biti u ovom zatvoru?” Pokazavši na šumu, zapovjednik mu je odgovorio: “Dok vas sve ne iznesu onamo.” Iov priča: “Držali su nas odvojenima od ostalih zatvorenika kako bi nas spriječili da propovijedamo. Strogo su nas nadzirali. Ako bi i samo jedan od nas trebao otići u neki drugi dio logora, uvijek bi ga pratio čuvar. Nekoliko godina kasnije, kad su nas prebacili u logor s blažim nadzorom, neki logoraši koji nisu bili Jehovini svjedoci rekli su upravi logora: ‘Jehovini svjedoci su pobijedili. Vi ste ih držali u izolaciji, a oni sad opet propovijedaju.’”
Priče Salamunove 27:11 - Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce, da mogu odgovoriti onome koji mi se ruga.