RASPRAVLJANJE NA TEMELJU PISMA

[vorki]

BRAĆA OSTAJU NEPOKOLEBLJIVA
================================
U lipnju 1941. Njemačka je krenula u velik napad na Sovjetski Savez. Josifa Staljina, vođu Sovjetskog Saveza, taj je napad zatekao potpuno nespremnim. Krajem godine njemačka je vojska doprla do predgrađa Moskve. Pad Sovjetskog Saveza činio se neizbježnim. Staljin je očajnički pokušavao mobilizirati narod za rat koji su Rusi nazvali Velikim domovinskim ratom. Shvatio je da mora učiniti neke ustupke Crkvi kako bi pridobio narod za rat, jer su milijuni ljudi ostali vjernici. U rujnu 1943. Staljin je u Kremlju javno primio tri najviša predstavnika Ruske pravoslavne crkve. Taj je sastanak u određenoj mjeri popravio odnos između Crkve i države, tako da je stotine crkava opet bilo otvoreno. Poput Jehovinih svjedoka u Njemačkoj, i braća u Rusiji ostala su u potpunosti neutralna s obzirom na ratna zbivanja. Bila su spremna prihvatiti posljedice svoje odluke i čvrsto su odlučila držati se zapovijedi svoga Gospodina. Zbog neutralnosti je od 1940. do 1945. više od tisuću Svjedoka iz Ukrajine, Moldavije i baltičkih republika bilo odvedeno u radne logore u središnjoj Rusiji.

Vasiljij Savčuk priča: “Krstio sam se 1941. u Ukrajini kad sam imao 14 godina. Tijekom rata gotovo su sva aktivna odrasla braća bila poslana u zatvore i logore u središnjoj Rusiji. No to nije zaustavilo Jehovino djelo. Vjerne sestre i mladići poput mene preuzeli su odgovornosti u skupštini i u službi propovijedanja. U našem je selu jedan brat koji je bio invalid još uvijek bio na slobodi. Rekao mi je: ‘Vasiljij, trebamo tvoju pomoć. Moramo izvršiti vrlo važan zadatak, a nemamo dovoljno odraslih muškaraca za to.’ Nisam mogao zadržati suze kad sam vidio koliko je tom slabašnom bratu stalo do Jehovinog djela. Radosno sam pristao činiti sve što je potrebno. U podrumima smo imali improvizirane tiskare u kojima smo umnožavali našu dragocjenu duhovnu hranu, koja se potom slala braći, naročito onima u zatvoru.” Iako su te sestre i mlada braća s velikom ljubavlju i nesebičnošću izvršavali svoj zadatak, količina duhovne hrane koja se proizvodila ipak nije bila dovoljna. Moguće rješenje tog problema ponudila su braća poljske nacionalnosti koja su se iselila iz Rusije i uspjela donijeti izvještaje u podružnicu u Poljskoj. Braća ukrajinske i ruske nacionalnosti koja su putovala u Rusiju ponijela su sa sobom duhovnu hranu, voštane matrice, tiskarsko crnilo i ostali pribor koji je braći u Rusiji bio potreban.

Matej 22:37-39 - On mu je odgovorio: “‘Ljubi Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim!’ To je najveća i prva zapovijed. Druga, slična toj, jest ova: ‘Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe!’

 

[vorki]

Privučeni pravim kršćanstvom
----------------------------------------------------
Čovjek japanskog porijekla imenom George i njegova žena Portugalka, Lillian, u svojim su 60-im. Oboje su se rodili i odrasli na Havajima. Budući da mu roditelji nisu pružili nikakvu religioznu poduku, George nikad nije ozbiljno gledao na religiju. Ipak, uvijek je vjerovao u Boga. S druge strane, Lillian su roditelji odgojili u svojoj religiji, kao rimokatolkinju.
Iako George nije bio gorljivi čitač Biblije, oko 30 godina čitao je časopise Kula stražara i Probudite se!. Na taj je način saznao veoma mnogo o Bibliji. Međutim, budući da je mnogo pušio i pio, sporo je poduzimao promjene u svom životu. Kako su godine prolazile, George je i dalje čitao časopise i povremeno prisustvovao kršćanskim sastancima u Kraljevskoj dvorani. Zašto je to činio? Zato što su, kako se izrazio, ”druge religije tako licemjerne“ jer prelaze preko mnogih loših stvari osuđenih u Bibliji. Mogao je vidjeti da su Jehovini svjedoci drugačiji. Što je Georgeovu odanu ženu, Lillian, privuklo istini Božje riječi iako je na nju duboko utjecala religija njenih roditelja? Pa, njena tjelesna sestra pozvala ju je na sastanke u Kraljevsku dvoranu. ”Uživala sam u sretnoj obiteljskoj atmosferi i prijateljskoj naklonosti“, prisjeća se Lillian. Vidjevši istinsku ljubav koju je ispoljavao Jehovin narod, bila je uvjerena da je to istina. Prihvatila je biblijski studij, konačno je predala svoj život Jehovi Bogu i krstila se nekoliko mjeseci nakon svog supruga. George više ne puši i ne opija se, a Lillian je bacila sve svoje religiozne idole. Srcima punim ljubavi, ono što su saznali prenose drugima, uključujući njihovih 25 unučadi i četvero praunučadi. Samo pogledaj njihova lica i vidi kako su sretni George i Lillian!

Ivan 13:34,35 - Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga! Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedan drugoga! Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga.”

 

[vorki]

VODEĆE TIJELO I POJEDINCI U JEHOVINIM SVJEDOCIMA
=================================================

Zrelo upravljanje sposobnih nadglednika i vješta pomoć slugu pomoćnika potrebni su da bi se brinulo o duhovnim potrebama rastućeg broja aktivnih Božjih slugu. Kako se imenuje te duhovno nastrojene muževe? Ne koriste se metode poput onih u crkvama kršćanstva. Naprimjer, kršćanske nadglednike ne izabire se demokratskim putem, to jest dobivanjem glasova većine pripadnika skupštine. Umjesto toga, njih se imenuje teokratskim putem. Što to znači? Jednostavno govoreći, prava teokracija je vladavina Boga. Jehovini svjedoci dragovoljno se podlažu njegovoj vladavini i međusobno surađuju vršeći Božju volju. Možemo reći da su imenovanja kršćanskih nadglednika, odnosno starješina, i slugu pomoćnika teokratska zato što se te odgovorne muževe preporučuje i imenuje u skladu s Božjim uputama iznesenim u Svetom pismu. A Jehova, kao ’poglavar svega‘, svakako ima pravo odrediti kako će funkcionirati njegova vidljiva organizacija. Za razliku od mnogih vjerskih skupina iz svijeta kršćanstva, Jehovini svjedoci ne određuju sami pod kakvim će vjerskim uređenjem djelovati. Ti iskreni kršćani trude se slijediti Jehovina mjerila. Nadglednici među njima svoju službu ne dobivaju od nekog kongregacijskog, hijerarhijskog ili prezbiterijanskog oblika crkvenog uređenja. Ako se svijet na neki način upliće u ta imenovanja, Jehovin narod odbija učiniti kompromis. Oni zauzimaju nepokolebljiv stav koji su jako dobro opisali apostoli u prvom stoljeću kad su rekli: ”Moramo slušati Boga kao vladara, a ne ljude“. Dakle, Svjedoci su podložni Bogu u svim stvarima. Teokratski način postupanja donosi Božje odobravanje. Kao sluge Velikog Teokrate, Jehove, dobro je da imamo na umu razlike između demokratskih i teokratskih procedura. Demokratski način postupanja zahtijeva ravnopravno predstavljanje sudionika i obično ga obilježava vođenje kampanje za stjecanje položaja te izbori na kojima pobjeđuje onaj tko dobije većinu glasova. Te se metode ne koristi u teokratskim imenovanjima. Ona ne dolaze od ljudi; niti ih daje neko pravno tijelo. Očito ukazujući na to da su i njega samog Isus i Jehova imenovali da bude ”apostol nacijama“, Pavao je rekao Galaćanima da nije imenovan ”niti od ljudi niti posredstvom čovjeka, nego posredstvom Isusa Krista i Boga, Oca, koji ga je podignuo iz mrtvih“.

Pavao je podsjetio nadglednike koji su živjeli u Efezu da ih je Bog imenovao preko svetog duha. Rekao je: ”Pazite na sebe i na sve stado, u kojem vas je sveti duh imenovao nadglednicima, da pasete Božju skupštinu, koju je kupio krvlju vlastitog Sina“. Ti su kršćanski nadglednici trebali dopuštati svetom duhu da ih vodi u izvršavanju dužnosti koje su imali kao pastiri Božjeg stada. Ako neka imenovana osoba više nije udovoljavala Božjim mjerilima, sveti duh bi na vrijeme djelovao kako bi joj se oduzelo imenovanje. Zašto sveti duh igra važnu ulogu? Prije svega, izvještaj u kojem se iznosi zahtjeve za duhovno nadgledavanje nadahnut je svetim duhom. U svojim poslanicama Timoteju i Titu Pavao je naveo preduvjete kojima trebaju udovoljiti nadglednici i sluge pomoćnici. Ukupno je spomenuo 16 različitih zahtjeva. Naprimjer, nadglednici su trebali biti besprijekorni, umjereni u navikama, zdravih misli, uredni, gostoljubivi, osposobljeni za poučavanje i uzorni poglavari obitelji. Trebali su biti uravnoteženi u korištenju alkoholnih pića, nisu smjeli biti ljubitelji novca i trebali su pokazivati samosvladavanje. Slično tome, visoka mjerila odnosila su se i na muževe koji su težili za službom sluge pomoćnika. Razmatranje tih preduvjeta pokazuje da oni koji preuzimaju vodstvo u obožavanju Jehove moraju biti uzorni u kršćanskom vladanju. Muževi koji teže za skupštinskim odgovornostima moraju dokazati da na njih djeluje sveti duh. Mora biti očito da Božji duh u tim ljudima donosi plod ’ljubavi, radosti, mira, dugotrpljivosti, dobrohotnosti, dobrote, vjere, blagosti, samosvladavanja‘. Ti plodovi očitovat će se u njihovom ophođenju sa suvjernicima i drugim ljudima. Naravno, neki se mogu isticati u pokazivanju određenih plodova duha, dok ostali mogu bolje udovoljavati nekim drugim preduvjetima za nadglednike. Međutim, u svom cjelokupnom načinu života svi koji se nadaju da će biti imenovani za nadglednike i sluge pomoćnike trebaju dokazati da su duhovni ljudi, udovoljavajući zahtjevima iz Božje Riječi. Kad je Pavao poticao druge da ga oponašaju, mogao je to slobodno učiniti jer je i sam oponašao Isusa Krista, koji nam je ’ostavio uzor da točno slijedimo njegove stope‘. Stoga se može reći da su oni koji u trenutku kad ih se imenuje za nadglednike ili sluge pomoćnike udovoljavaju biblijskim zahtjevima, imenovani svetim duhom. Još jedan činilac pokazuje kako sveti duh djeluje na preporučivanje i imenovanje nadglednika. Isus je rekao da ’Otac, koji je na nebu, daje svetog duha onima koji ga mole‘. Zato se skupštinski starješine mole za vodstvo Božjeg duha kad se sastanu da bi neke muževe preporučili za izvršavanje skupštinskih odgovornosti. Svoje preporuke temelje na onome što stoji u Božjoj nadahnutoj Riječi, a sveti duh im omogućava da uvide da li osoba čije se imenovanje razmatra udovoljava biblijskim zahtjevima. Oni koji daju preporuke ne bi smjeli dozvoliti da na njih utječe vanjski izgled, stupanj obrazovanja ili prirođene sposobnosti kandidata. Prvenstveno bi se trebali usredotočiti na to je li on duhovna osoba kojoj će članovi skupštine bez oklijevanja pristupiti tražeći duhovne savjete. Iako starješinstva zajedno s putujućim nadglednicima preporučuju braću koja mogu služiti kao starješine i sluge pomoćnici, braću se konačno imenuje po uzoru na obrazac postavljen u prvom stoljeću. Jednom prilikom pojavila se potreba za duhovno osposobljenim muževima koji su trebali obaviti jedan važan zadatak. Vodeće tijelo dalo je sljedeći savjet: ”Pronađite među sobom sedam ljudi koji imaju dobro svjedočanstvo, koji su puni duha i mudrosti, da ih postavimo nad ovim potrebnim poslom“. Premda su preporuke dali muževi koji su se bavili tim problemom, preporučenu braću imenovali su odgovorni muževi u Jeruzalemu. Slično se postupa i danas. Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka direktno imenuje sve članove Odbora podružnica. Kad odlučuje tko može preuzeti tu važnu odgovornost, Vodeće tijelo ima na umu Isusovu izjavu: ”Svakome kome je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti; i kome su mnogo povjerili, od njega će tražiti više nego obično“. Osim što imenuje članove Odbora podružnice, Vodeće tijelo imenuje betelske starješine i putujuće nadglednike. Međutim, ono opunomoćuje odgovornu braću da ih zastupaju prilikom nekih drugih imenovanja. I za to postoji biblijski temelj.

Pavao je svom suradniku Titu rekao: ”Iz tog sam te razloga ostavio na Kreti, da ispraviš ono što je manjkavo i da imenuješ starješine u jednom gradu za drugim, kao što sam ti ja dao upute“. Pavao je zatim iznio preduvjete kojima se Tit trebao voditi dok je tražio muževe koji ispunjavaju preduvjete za takva imenovanja. Zato Vodeće tijelo danas imenuje sposobnu braću u podružnicama da ga zastupaju prilikom imenovanja starješina i slugu pomoćnika. Pažnju se pridaje tome da oni koji zastupaju Vodeće tijelo jasno razumiju i slijede biblijske smjernice prilikom imenovanja. Dakle, sposobne se muževe pod vodstvom Vodećeg tijela imenuje da služe u skupštinama Jehovinih svjedoka diljem svijeta. Kad se podružnici Društva Watch Tower predaju preporuke za imenovanje nadglednika i slugu pomoćnika, iskusni muževi oslanjaju se na vodstvo Božjeg duha dok odlučuju o tim imenovanjima. Ti muževi osjećaju odgovornost, shvaćajući da ne smiju prebrzo položiti ruke ni na koga, da ne bi bili sudionici u grijesima tih osoba. O nekim se imenovanjima može obavijestiti i putem pisma koje je službeno ovjerilo pravno tijelo. Takvim se pismom može imenovati više braće u skupštini. Teokratska imenovanja dolaze od Jehove preko njegovog Sina i Božjeg vidljivog zemaljskog kanala, ’vjernog i razboritog roba‘ i njegovog Vodećeg tijela. Čitav postupak preporučivanja i imenovanja nadgleda, odnosno vodi, sveti duh. To je tako jer su preduvjeti izneseni u Božjoj Riječi, koja je nadahnuta svetim duhom, a to dokazuje i imenovana osoba pokazujući plodove tog duha. Zato na imenovanja treba gledati kao na nešto što dolazi od svetog duha. Nadglednike i sluge pomoćnike u prvom stoljeću imenovalo se teokratskim putem, a isto je i danas.

 

[vorki]

Matej 24:45-47 - Tko je dakle vjerni i razboriti rob kojeg je gospodar njegov postavio nad slugama svojim, da im daje hranu u pravo vrijeme? Sretan je taj rob ako ga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako radi! Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svom imovinom svojom.

O kome i o čemu je ovdje riječ ???

Tko je dakle vjerni i razboriti rob ???

 

[vorki]

TKO JE MOJ BLIŽNJI ?
=====================

ISUSOVA usporedba o Samarićaninu pokazala je što doista znači prava ljubav za bližnjeg. Isus je učio i ovo: ”Ljubi Gospodina Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom. Ovo je prva i najveća zapovijest. A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe“. Je li i tebi, kao i mnogim drugim ljudima, teško ljubiti bližnjeg koji pripada nekoj drugoj nacionalnosti? Možda je tako zato što si učio o diskriminaciji i nepravdi ili si ih osobno iskusio. Možda ste ti i tvoji voljeni čak trpjeli zlostavljanje od ljudi neke druge nacionalnosti. Budući da je Isus ukazao da je jedna od Božjih zapovijedi ljubiti bližnjega, očito je moguće nadvladati takve snažne osjećaje. Ključ za to je gledati na ljude kao što to čine Bog i Krist. S obzirom na to, razmotrimo primjer Isusa i ranih kršćana.

Isusov izvrstan primjer
------------------------------------------
Židovi prvog stoljeća osjećali su snažnu odbojnost prema Samarićanima, narodu koji je živio u području između Judeje i Galileje. Jednom su prilikom židovski protivnici prezirno upitali Isusa: ”Ne govorimo li mi pravo da si ti Samarjanin, i da je djavo u tebi?“. Antisamarićansko raspoloženje bilo je tako jako da su ih neki Židovi čak proklinjali javno u sinagogama i svakodnevno se molili da oni ne dobiju dar vječnog života. Poznavanje ove duboko usađene mržnje nedvojbeno je potaklo Isusa da ispriča usporedbu o Samarićaninu koji se dokazao stvarnim bližnjim brinući o Židovu kojeg su pretukli pljačkaši. Kako je Isus mogao odgovoriti kad ga je Židov koji je bio dobro upućen u Mojsijev zakon upitao: ”Tko je onda moj bližnji?“. Pa, Isus je mogao odgovoriti izravno: ’Tvoj bližnji nije samo tvoj sunarodnjak Židov nego i drugi ljudi, čak i Samarićanin.‘ Židovima bi to, međutim, bilo teško prihvatiti. Zato je on ispričao usporedbu o Židovu kojem je Samarićanin ukazao milost. Isus je tako pomogao židovskim slušateljima da izvuku zaključak kako bi se prava ljubav prema bližnjem trebala protezati i na ne-Židove. Isus nije bio raspoložen antisamarićanski. Putujući jednom prilikom kroz Samariju, odmarao se na izvoru dok su njegovi učenici otišli u obližnji grad nabaviti hranu. Kad je jedna Samarićanka došla po vodu, on je rekao: ”Daj mi da se napijem!“ Budući da se Židovi nisu družili sa Samarićanima, upitala je: ”Kako ti, Židov, možeš iskati od mene, Samarijanke, da se napiješ?“ Isus joj je tada svjedočio, čak otvoreno izjavljujući da je Mesija. Ona je reagirala tako što je otišla u grad i pozvala druge da dođu i slušaju ga. I kakva je bila posljedica toga? ”Mnogi Samarijanci iz onoga grada počeše vjerovati u nj.“ Do kakvog je samo povoljnog ishoda došlo zato što Isus nije bio sputan općenito prihvaćenim stavom svojih židovskih suvremenika!.

Bog nije pristran
---------------------------------
Božja je namjera bila da Isus propovijeda prvenstveno Židovima, ”izgubljenim ovcama doma Izraelova“ (Matej 15:24, St). Stoga su njegovi prvi sljedbenici bili židovskog porijekla. Ali samo tri godine nakon izlijevanja svetog duha na Pentekost 33. n. e., Jehova je razjasnio kako želi da židovski vjernici prošire djelo stvaranja učenika na ljude iz nacija, pogane. Židovskom umu bilo bi vrlo teško prihvatiti da Samarićanina treba voljeti kao samog sebe. Bilo bi još teže pokazati ljubav za bližnjeg prema neobrezanim poganima, ljudima koji su sa Židovima imali manje zajedničkog negoli Samarićani. Komentirajući stav Židova prema poganima, The International Standard Bible Encyclopaedia navodi: ”U vrijeme N[ovog] Z[avjeta] nalazimo ekstremnu averziju, prezir i mržnju. Na njih [ne-Židove] gledalo se kao na nečiste, i bilo je nezakonito s njima biti u bilo kakvim prijateljskim odnosima. Oni su bili neprijatelji Boga i njegovog naroda, kojima je bila uskraćena spoznaja Boga dok ne postanu prozelitima, pa čak im ni tada nije bilo dopušteno da, kao u drevnim vremenima, u potpunosti postanu članovi zajednice. Židovima je bilo zabranjeno da ih savjetuju, a ako su ih ovi pitali o stvarima u povezanosti s Bogom, trebalo ih je prokleti.“ Dok su mnogi još imali ovakvo gledište, Jehova je prouzročio da apostol Petar doživi viziju u kojoj mu je bilo rečeno neka ’ne čini poganim ono što je Bog očistio‘. Bog ga je zatim uputio u kuću poganina Kornelija. Petar je Korneliju, njegovoj obitelji i ostalim poganima dao svjedočanstvo o Kristu. ”Zaista vidim“, rekao je Petar, ”da Bog ne gleda ko je ko: Nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu.“ Dok je Petar još propovijedao, sveti je duh sišao na nove vjernike, koji su zatim bili kršteni i postali sljedbenicima Krista, kao prvi među poganima. Židovski sljedbenici prihvatili su ovakav razvoj događaja, shvaćajući da Isusova zapovijed da ’učine učenike od ljudi svih nacija‘ nije bila ograničena samo na Židove u svim zemljama nego je uključivala i pogane. Nadvladavši bilo kakve antipoganske osjećaje koje su mogli imati, oni su revno organizirali propovjedničku akciju da bi činili učenike među nacijama. Manje od 30 godina kasnije moglo se reći da je dobra vijest propovijedana ”svakom stvorenju pod nebom“. Jedan od onih koji su predvodili u djelu propovijedanja bio je apostol Pavao, koji je i sam bio kršćanin židovskog porijekla. Prije nego je postao sljedbenikom Krista bio je revan član religijske sekte Farizeja. Oni su prezirno gledali, ne samo na pogane, nego i na druge ljude svoje vlastite nacionalnosti. No, Pavao nije dozvolio da ga ovakva gledišta zadrže od toga da drugima pokaže ljubav za bližnjeg. Umjesto toga, postao je ”apostol poganâ“, posvećujući svoj život djelu stvaranja učenika po mediteranskim zemljama. Tokom svoje službe Pavao je bio kamenovan, tučen i zatvaran. Jesu li ta užasna iskustva prouzročila da postane ogorčenim i da zaključi kako gubi vrijeme među određenim nacijama i etničkim grupama? Nipošto. Znao je da raspršeni među mnogim nacijama njegovih dana postoje pojedinci iskrenog srca. Kad je pronašao pogane koji su htjeli biti naučeni Božjim putevima, zavolio ih je. Naprimjer, Solunjanima je pisao: ”Bili smo među vama blagi. Kao majka koja s ljubavlju njeguje svoju djecu, tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama, jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo Radosnu vijest Božju nego i svoj život“. Ove srdačne riječi pokazuju da je Pavao uistinu ljubio Solunjane koji su po porijeklu bili pogani i nije dozvolio da bilo što pokvari njegovu radost dobrog odnosa s njima.

 

[vorki]

UKIDANJE MOJSIJEVOG ZAKONA
===============================

Bog je uveo držanje SUBOTE, odnosno tjednog dana počinka, nakon što je Izraelce izbavio iz Egipta. Kasnije je tu zapovjed uvrstio u Zakon koji im je dao. Apostol Pavao objasnio je da je Isus žrtvovao svoj život i time ukinuo Zakon koji se sastoji od zapovjedi i odredbi i izbrisao pisanu ispravu. Zapovjed o držanju subote bila je također UKINUTA i izbrisana. Naime Biblija kaže: Zato neka vam nitko ne govori što da jedete i pijete i neka vam ne zapovjeda da slavite blagdane ili mlađake ili subote, Kološanima 2:16. No zašto je Bog Izraelcima uopće dao Zakon, a time i zapovjed o držanju subote ? Pavao je napisao: Zakon nam je bio ODGAJATELJ koji nas je vodio do Krista. Potom je dodao: Otkako je došla vjera, VIŠE NISMO pod odgajateljem, Galaćanima 3:24,25. To ne znaći da je Bog promjenio svoje gledište o načelima na kojima se temeljio Zakon. Putem zapovjedi o držanju subote, koja je trebala samo neko vrijeme biti na snazi, htio je POUČITI svoj narod koliko je važno redovito odvajati vrijeme za razmišljanje o duhovnim vrijednostima. Premda je držanje subote bilo privremeno, ono je ukazivalo na vrijeme kada će ljudski rod i u fizičkom i u duhovnom pogledu naći trajan počinak od svih nevolja.

2. Mojsijeva 16:22-30 - A šestoga dana nakupili su dvostruku količinu kruha, dva omera po osobi. I svi poglavari zajednice došli su i javili to Mojsiju. Tada im je on rekao: “Ovako je rekao Jehova: Sutra je dan počinka, sveti dan subotnji posvećen Jehovi. Što hoćete peći, ispecite, i što hoćete kuhati, skuhajte, a sav višak ostavite sebi i čuvajte za ujutro!” Tako su to ostavili do jutra, kako je Mojsije zapovjedio. I nije se usmrdjelo niti su se u tome pojavili crvi. Tada je Mojsije rekao: “Jedite to danas, jer je danas dan počinka posvećen Jehovi! Danas toga nećete naći u polju. Šest ćete dana skupljati, ali sedmi je dan dan počinka. Tada toga neće biti.” No sedmoga su dana neki od naroda išli skupljati, ali ništa nisu našli. Zato je Jehova rekao Mojsiju: “Dokle ćete odbijati da se pokorite mojim zapovijedima i zakonima? Ne zaboravite da vam je Jehova dao dan počinka! Zato vam šestoga dana daje kruha za dva dana. Svi ostanite gdje jeste! Sedmoga dana neka nitko ne odlazi s mjesta svojega!” I narod je počivao sedmoga dana.

2. Mojsijeva 20:8-10 - Sjećaj se dana počinka i neka ti je svet. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana dan počinka posvećen Jehovi, Bogu tvojemu. Nemoj raditi nikakva posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni rob tvoj, ni robinja tvoja, ni stoka tvoja, ni došljak koji s tobom živi u gradu tvojemu.

Efežanima 2:15 - Svojim tijelom ukinuo je neprijateljstvo, Zakon koji se sastoji od zapovijedi i odredbi, da bi u zajedništvu sa sobom od dvije skupine stvorio jednog novog čovjeka i uspostavio mir.

Kološanima 2:14 - ...i izbrisao pisanu ispravu koja je svojim odredbama bila protiv nas, koja nam se protivila. Uklonio ju je s puta pribivši je na mučenički stup.

Hebrejima 4:10 - Jer tko uđe u Božji počinak, i sam počiva od djela svojih, kao i Bog od svojih.

Otkrivenje 21:1-4 - I vidio sam novo nebo i novu zemlju, jer su prijašnje nebo i prijašnja zemlja nestali, a ni mora više nije bilo. Vidio sam i sveti grad, Novi Jeruzalem, kako silazi s neba od Boga, pripremljen kao nevjesta ukrašena za muža svojega. Tada sam začuo jak glas od prijestolja kako govori: “Evo šatora Božjeg među ljudima! Bog će prebivati s njima i oni će biti narod njegov i sam Bog bit će s njima. I obrisat će svaku suzu s očiju njihovih i smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti. Sve što je prije bilo nestalo je.”

 

[The_Night_Hawk]

Питање:
гдје пише да ШАБАТ,тј.суботу,треба да славе сви?
Лијепо пише:СЕДМИ дан је одмор.
Некада је година почињала у данашњем марту.
Некада је и седмица почињала послије шабата.
Данас је другачије...
И шта да раде спортски новинари,војници,полицајци?
Шта ћемо са пекарима,докторима,пилотима?
Или читав свијет мора да стане?
Могло је кад нас је било шака јада,данас мало теже...

 

[vorki]

NAPUŠTANJE ORGANIZIRANOG KRIMINALA — ”Bio sam član Yakuze“
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
”TATA, kad dođeš kući, ići ćemo zajedno na sastanke. Obećavaš, zar ne?“ Ovo pismo primio sam od svoje druge kćeri dok sam po treći put bio u zatvoru. Ona je redovito prisustvovala sastancima Jehovinih svjedoka s mojom suprugom. Budući da su mi pisma od obitelji bila jedina utjeha, obećao sam joj da ću to učiniti. ’Zašto vodim život kriminalca koji me odvaja od moje obitelji?‘ pitao sam se. Prisjetio sam se danâ kad sam bio jako mlad. Otac mi je umro kad mi je bilo samo 18 mjeseci, tako da čak ne pamtim ni njegovo lice. Majka se još dvaput udala nakon toga. Takve obiteljske prilike duboko su utjecale na mene, tako da sam se u srednjoj školi počeo družiti s huliganima. Postao sam nasilan i često sam se upuštao u tučnjave izvan škole. Kad sam bio u drugom razredu srednje škole, organizirao sam tučnjavu između dvije grupe učenika. Zbog toga sam bio uhapšen i na neko vrijeme poslan u popravni dom. Moj životni tok bio je poput kamena koji se kotrlja nizbrdo, sve ispunjeniji nasiljem. Uskoro sam formirao bandu delinkvenata i mi bismo švrljali oko prostorija jedne yakuzine grupe. Sa 18 godina postao sam punopravni član te grupe. Kad mi je bilo 20, bio sam uhapšen zbog raznih nasilnih djela i osuđen na tri godine zatvora. Prvo sam služio kaznu u Maloljetničkom zatvoru Nara, no moje se ponašanje nije popravilo. Zato su me poslali u drugi zatvor, onaj za odrasle. Ali postao sam još gori, pa sam na kraju završio u Kyotu, u zatvoru za okorjele kriminalce.
’Zašto činim takve zločine?‘ pitao sam se. Kad pogledam unatrag, uviđam da je to bilo zahvaljujući mom nerazumnom razmišljanju. U to vrijeme mislio sam da je to ponašanje pravog muškarca, dokaz moje muškosti. Kad sam s 25 godina bio pušten iz zatvora, moji gangsterski suradnici gledali su na mene s poštovanjem budući da sam za njih bio netko. Sada mi je bio otvoren put za uspon na ljestvici u svijetu kriminala.

Reakcije moje obitelji
---------------------------------------
Negdje u to vrijeme sam se oženio i uskoro smo moja supruga i ja dobili dvije kćeri. No unatoč tome moj se život nije promijenio. Nastavio sam živjeti na relaciji dom policija — tukao sam ljude i bavio se ucjenom. Sa svakim izgredom stjecao sam poštovanje svojih gangsterskih prijatelja i šefovo povjerenje. Konačno se moj stariji ”brat“ iz yakuze uspeo na vrh i postao šef bande. Bio sam oduševljen kad sam postao čovjek broj dva.
’Što moja supruga i kćerke misle o mom načinu života?‘ pomislio sam. Mora da ih je sram što imaju kriminalca za supruga i oca. Ponovno su me zatvorili kad mi je bilo 30 godina i onda još jednom s 32 godine. Ovaj put mi je zaista bilo teško odslužiti kaznu od tri godine zatvora. Mojim kćerima nije bilo dozvoljeno da me posjećuju. Nedostajali su mi njihovi razgovori i zagrljaji. Negdje u vrijeme kad sam počeo služiti zadnju godinu zatvorske kazne, moja je supruga počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Dan za danom pisala mi je o istini koju je učila. ’Što je ta istina o kojoj govori moja supruga?‘ pitao sam se. Dok sam bio u zatvoru pročitao sam cijelu Bibliju. Razmišljao sam o onome što je moja supruga govorila u svojim pismima u vezi s nadom u budućnost i o Božjem naumu. Nada da ljudi zauvijek žive u Raju na Zemlji bila mi je privlačna jer me smrt doista plašila. Uvijek sam mislio: ’Ako umreš, onda si gubitnik.‘ Kad se osvrnem unatrag, uviđam da je strah od smrti bio taj koji me je nagonio da nanosim bol drugima prije nego što bi oni mene mogli povrijediti. Pisma moje supruge također su mi pomogla da uvidim ispraznost svog cilja da se uspnem na ljestvici u svijetu mafije.
Ipak, još uvijek nisam bio ponukan da proučavam istinu. Moja supruga predala se Jehovi i postala njegov kršteni Svjedok. Iako sam se u svom pismu složio da idem na njihove sastanke, nisam mislio postati Jehovin svjedok. Imao sam osjećaj kao da su se moja supruga i kćeri strašno udaljile od mene, ostavljajući me za sobom.

Izlazak iz zatvora
---------------------------------
Konačno je osvanuo dan moje slobode. Pred glavnim vratima Nagoya zatvora mnogi su se gangsteri poredali da bi mi izrazili dobrodošlicu. Međutim, u velikoj gužvi ljudi, tražio sam samo svoju suprugu i kćeri. Ugledavši svoje kćeri, koje su znatno bile narasle u vremenu od tri i pol godine, suze su mi navrle na oči. Dva dana nakon što sam došao kući, održao sam obećanje koje sam dao svojoj drugoj kćeri i prisustvovao sastanku Jehovinih svjedoka. Bio sam iznenađen kad sam zamijetio veselo držanje svih prisutnih. Svjedoci su mi izrazili srdačnu dobrodošlicu, ali osjećao sam se kao da im ne pripadam. Kad sam kasnije saznao da su oni koji su me pozdravili znali za moju kriminalističku prošlost, bio sam zbunjen. Ipak, osjetio sam njihovu srdačnost i bio privučen iznesenim predavanjem koje se temeljilo na Bibliji. Govorilo se o ljudima koji će vječno živjeti u Raju na Zemlji.
Bio sam jako tjeskoban pri pomisli da bi moja supruga i kćeri preživjele u Raj, a da bih ja bio uništen. Ozbiljno sam meditirao o tome što trebam učiniti da bih vječno živio sa svojom obitelji. Počeo sam razmišljati o tome da napustim svoj život gangstera i započeo proučavati Bibliju.

Napuštam život kriminalca
-----------------------------------------------
Prestao sam odlaziti na sastanke bande i prekinuo veze s yakuzom. Nije mi bilo lako promijeniti svoj način razmišljanja. Vozio sam veliki uvozni automobil iz pukog užitka — tako sam zadovoljavao svoj ego. Trebalo mi je tri godine da zamijenim svoj automobil za neki skromniji model. Naginjao sam i tome da tražim lak izlaz u životnim situacijama. Međutim, kako sam spoznavao istinu, bilo mi je jasno da se moram promijeniti. Ali, kao što Jeremija 17:9 (NW) kaže: ”Srce je varljivije od svega drugoga i gotovo beznadno.“ Znao sam što je ispravno, ali mi je bilo teško primjenjivati ono što sam učio. Problemi s kojima sam se suočavao izgledali su mi poput velike gore. Postao sam uznemiren i mnogo puta razmišljao da prekinem s proučavanjem i odustanem od ideje da postanem Jehovin svjedok. Potom je brat koji je sa mnom proučavao Bibliju pozvao putujućeg nadglednika, čije je porijeklo bilo slično mome, da održi javno predavanje u našoj skupštini. Od Akite, udaljene nešto više od 640 kilometara, došao je sve do Suzuke kako bi me ohrabrio. Nakon toga, kad god bih bio izmoren i razmišljao da odustanem, dobio bih njegovo pismo u kojem bi me pitao da li nepokolebljivo idem putem Gospodinovim.
Nastavio sam se moliti Jehovi da mi pomogne da prekinem sve svoje veze s yakuzom. Bio sam uvjeren da će Jehova odgovoriti na moje molitve. U travnju 1987. konačno sam se uspio povući iz yakuzine organizacije. Budući da sam zbog svog posla svakog mjeseca morao putovati u inozemstvo, daleko od svoje obitelji, promijenio sam posao i zaposlio se kao pazikuća. Tako su mi poslijepodneva bila slobodna za duhovne aktivnosti. Prvi put u životu primio sam plaću. Plaća je bila skromna, ali bio sam jako sretan zbog toga.
Kad sam bio čovjek broj dva u yakuzinoj organizaciji, bio sam u materijalnom pogledu dobro situiran, ali sada posjedujem duhovno bogatstvo koje ne iščezava. Poznajem Jehovu. Poznajem njegov naum. Posjedujem načela po kojima mogu živjeti. Imam istinske prijatelje koji mare za mene. U yakuzinom svijetu gangsteri su samo naizgled marili za druge, ali nisam upoznao nijednog člana yakuze, ama baš nijednog, koji bi se žrtvovao u korist drugih. U kolovozu 1988. simbolizirao sam svoje predanje Jehovi krštenjem u vodi, a od sljedećeg mjeseca počeo sam provoditi najmanje 60 sati mjesečno u razgovoru s drugima o dobroj vijesti koja je promijenila moj život. Od ožujka 1989. služim kao punovremeni propovjednik, a sada sam dobio i prednost da služim kao sluga pomoćnik u skupštini. Uspio sam se riješiti većine svojih suvenira iz života kad sam bio član yakuze. Ipak, jedna stvar je ostala. To je tetovaža na tijelu koja mene, a i moju obitelj i ostale, podsjeća na moju prošlost kad sam bio član yakuze. Jednom je moja starija kći došla iz škole plačući i rekla je da više neće ići u školu zato što su joj njeni prijatelji rekli da sam ja član yakuze i da imam tetovaže. Uspio sam raspraviti tu stvar sa svojim kćerima i one su na kraju razumjele situaciju. S veseljem iščekujem dan kad će Zemlja biti raj i kad će moje tijelo biti ”svježije nego u mladosti“. Tada će moje tetovaže i uspomene na 20-godišnji život kao člana yakuze biti stvar prošlosti. (Ispričao Yasuo Kataoka.)

Hebrejima 4:12 - Jer riječ je Božja živa i djelotvorna, oštrija je od svakog dvosjeklog mača i prodire dotle da razdvaja dušu i duh, kosti i njihovu moždinu te može prosuditi misli i namjere srca.

 

[onisifor]

Svaki Cigo svoga konja hvali.

 

[vorki]

Pročavanje Biblije u Kazahstanu
-------------------------------------------------------

U gradu Rudnyju, jedan je pionir sreo Nikolaja, mlađeg čovjeka koji je rekao da bi volio proučavati Bibliju. No postojao je jedan problem. Nikolaj i njegova obitelj živjeli su u jednom zabačenom selu, a on je u Rudnyj dolazio rijetko, samo kad je išao u posjet rodbini. Brat ga je pitao može li ga posjetiti u selu u kojem živi, no Nikolaj mu je objasnio da do njegovog sela ima 200 kilometara i da je do njega jako teško doći. Brat je ipak zapisao njegovu adresu i obećao mu da će se ponovno vidjeti. Odlučio je otići u to selo, pa je pozvao još jednog brata i dvije sestre iz svoje skupštine da pođu s njim. Nakon dva tjedna, sjeli su na vlak i krenuli. Kad su stigli na najbližu željezničku stanicu, saznali su da do Nikolajevog sela ima još 18 kilometara, a javnog prijevoza nema. Jedino što im je preostalo bilo je pješačenje. No to nije bilo lako jer je bila zima i puhao je ledeni vjetar. Nakon kraćeg pješačenja, naišao je traktor koji je vozio cisternu za mlijeko i zaustavio se. Vozač se ponudio da ih preveze — u cisterni! Braća su mislila da se šali, no cisterna je bila prazna i suha, pa su pristali. Premda im je i u cisterni bilo hladno, barem su bili zaštićeni od jakog vjetra. Čovjek im je rekao da će ih ostaviti sedam kilometara od sela u koje idu. Odande će morati nastaviti pješke. Kad su stigli, morali su pješačiti još dva sata jer je do Nikolajevog sela bilo još sedam kilometara. Nikolaj i njegova žena Valja jako su se iznenadili i obradovali kad su ih vidjeli na svojim vratima. Pozvali su svoje goste da se ugriju i ponudili ih jelom. Nakon toga je uslijedio biblijski razgovor. Nakon dva tjedna, braća iz Rudnyja ponovno su ih posjetila. Pionir priča: “Nikolaj nas je dočekao na željezničkoj stanici. Dosta ljudi iz njegovog sela željelo je razgovarati ‘s onima koji su došli u cisterni za mlijeko’, pa je Nikolaj napravio raspored da bi nas mogli upoznati svi koji su to željeli. Svi koji su bili na popisu došli su kako je bilo i dogovoreno i pristali su na biblijski tečaj.” S vremenom su praktički svi iz tog sela koji su počeli proučavati Bibliju dobro duhovno napredovali. Nakon dvije godine Nikolaj i Valja su se krstili. Sada su njihova dva sina nekršteni objavitelji, a Nikolaj je nedavno imenovan za starješinu u toj grupi koja djeluje na udaljenom području.

Djela apostolska 1:8 - ...nego ćete primiti snagu kad sveti duh dođe na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.

 

[vorki]

Širenje istine u Etiopiji
------------------------------------------

Premda mu je žena Jehovin svjedok već oko deset godina, Awoke se nikad nije osobito zanimao za istinu. No kad je otputovao u drugi dio zemlje na dvomjesečni tečaj, odlučio je potražiti Svjedoke. Kad je tamo stigao, uputili su ga u ured gdje radi jedna naša sestra. Ona se prije toga molila Jehovi da pošalje nekog brata koji bi mogao služiti u tamošnjoj skupštini. Kad su joj rekli da neki čovjek traži Jehovine svjedoke, odmah je pomislila na svoje molitve. Vidjevši Awoka, urednog i lijepo odjevenog čovjeka, zaključila je da je to novi brat za kojega se molila. Veselo je požurila prema Awoku i srdačno ga pozdravila. Budući da je bila tako radosna, on nije imao srca reći joj tko je on zapravo. Nije ju želio razočarati ni kad ga je upoznala s drugom braćom. Tijekom svog boravka u tom gradu išao je na sve sastanke. Kad je tečaj završio i kad je došlo vrijeme da pođe kući, grupa sestara pozvala ga je na ručak. Zamolile su ga da se prije jela pomoli. On se sjetio kako njegova žena kod kuće ima običaj pokrivene glave zahvaljivati za jelo u Isusovo ime. Tako se i on pomolio i potom su ručali. Budući da ga je dirnula ljubaznost koju su mu braća pokazala tijekom njegovog boravka kod njih, odlučio je da će postati pravi brat. Kad se vratio kući, počeo je proučavati Bibliju i nedavno se krstio na pokrajinskom sastanku. Njegova je žena zbog toga presretna, a Awoke čeka priliku da skupštini kojoj je bio u posjetu ispriča cijelu tu priču.

Marko 13:10 - I u svim se narodima najprije mora propovijedati dobra vijest.

 

[vorki]

Utjecaj Biblije na obitelj
-------------------------------------------

U Ženevi, gradu u kojem žive ljudi brojnih nacionalnosti, sestra Marie razgovarala je s jednom ženom s Bliskog istoka. Razgovarale su na arapskom, budući da Marie uči taj jezik. Ženi je rekla kako vjeruje da postoji samo jedan pravi Bog. Nato ju je žena zagrlila i poljubila i rekla joj da je bila jako tužna i da se upravo molila kad joj je Marie prišla. Također je rekla da se sutra vraća u domovinu. Marie je otvorila Bibliju i objasnila joj da Bog jako cijeni žene. Rekla joj je i da Jehova traži od svakog muža da poštuje i cijeni svoju ženu. Žena se nato jako začudila i rekla: “Jeste li vi anđeo ili čovjek? Moj muž nažalost ne postupa tako kako tu piše. Redovito se molim Bogu da mi pomogne. A vi ste jednostavno otvorili tu knjigu i pročitali mi taj tekst.” Žena je tada zamolila sestru Marie da joj na papir prepiše taj biblijski redak. Rekla je da će ponijeti taj papir, pokazati ga svojoj obitelji i ispričati im za ovaj ugodan razgovor. Marie je bilo žao što je ta žena morala otići, no dogovorile su se da će ostati u kontaktu.

1. Petrova 3:7 - Tako i vi, muževi, živite sa svojim ženama u skladu s onim što ste naučili, poštujući ih kao slabije posude jer su i one s vama nasljednice nezasluženog dara života, inače će vaše molitve naići na zapreku.

 

[vorki]

Jehovini Svjedoci u Portoriku
--------------------------------------------------

Dok je jedna sestra bila kod svoje kćerke, dva razbojnika upala su im u stan. Jedan je imao pištolj. Tražili su da im predaju novac, ali kad su rekle da nemaju novca, jedan je razbojnik počeo pretraživati kuću, a drugi je u njih držao uperen pištolj. Njih su se dvije odmah počele moliti Jehovi. Razbojnik ih je upitao: “Što to radite?” Odgovorile su da su Jehovini svjedoci i da se mole svom Bogu, Jehovi. Dok su sestre svjedočile razbojniku s pištoljem, onaj se drugi vratio i rekao da je našao karticu za bankomat. Za nekoliko trenutaka svi su se autom vozili prema banci. Sestre su i dalje svjedočile i s poštovanjem razgovarale s razbojnicima. Majka je tada zamolila naoružanog razbojnika da odloži oružje, i na njeno iznenađenje on ju je poslušao. Pritom je rekao da joj se divi zbog toga jer je ostala tako mirna. Ona mu je ispričala da ima sina koji je njihov vršnjak, ali da je pred njim divna budućnost. Savjetovala je razbojnicima da počnu živjeti po Jehovinoj volji kako bi i oni doživjeli divnu budućnost. No razbojnici su ih ipak doveli do banke, a kćerka je podigla nešto novca. Razbojnici su tada odvezli naše sestre do jedne uličice, gdje su ih pustili. Jedan ih je razbojnik htio vezati, ali onaj koji je držao pištolj to mu nije dopustio. Rekao je našim sestrama da njih dvije štiti netko jako moćan. Ta su dvojica razbojnika inače dotad opljačkala, vezala i pretukla više ljudi u tom kraju.

Hebrejima 4:12 - Jer riječ je Božja živa i djelotvorna, oštrija je od svakog dvosjeklog mača i prodire dotle da razdvaja dušu i duh, kosti i njihovu moždinu te može prosuditi misli i namjere srca.

 

[smislov]

rechi ljubavi

 

[vorki]

Razlike u vladanju
------------------------------------

Jedan pokrajinski nadglednik piše: ”U svibnju 2004. upoznali smo čovjeka po imenu Csaba, koji je radio u svom vrtu. Rekao nam je da je član crkvenog vijeća. Nakon kratkog razgovora, otišli smo. Dva dana kasnije vratili smo se s knjigom Spoznaja i počeli s njim proučavati Bibliju. Na kraju razgovora Csaba je spomenuo da mu se pokvarila peć. Rekao sam mu da poznajem brata koji je majstor za takve kvarove i da ću mu reći da ga nazove. Kad su braća posjetila Csabu kako bi nastavila razvijati njegov interes, on im je vratio knjigu i rekao da više ne želi proučavati. U međuvremenu ga je nazvao brat kojeg sam mu preporučio kako bi se dogovorili za popravak peći. Brat je tri dana radio na njegovoj peći i za to vrijeme satima s njim razgovarao o istini. Taj je čovjek ponovno počeo proučavati Bibliju, a pridružila mu se i supruga. U svibnju 2005. postao je nekršteni objavitelj. Kad sam posjetio tu skupštinu, zajedno smo išli u službu propovijedanja. Bilo mu je to prvi put da sa skupštinom sudjeluje u propovijedanju. Njegovom duhovnom napretku puno je doprinijela susretljivost braće i razlika koju je uočio u vladanju Jehovinih svjedoka i vladanju članova svoje crkve.“

1. Ivanova 4:21 - I ovu zapovijed imamo od njega: onaj tko ljubi Boga treba ljubiti i brata svojega.

 

[vorki]

Širenje istine u Gvatemali
---------------------------------------------

U Gvatemali je u siječnju 2005. sestra po imenu Flor neformalno svjedočila 15-godišnjem Sebastiánu, koji je bio klaun u cirkusu. On se zainteresirao, ali nije imao vremena za duži razgovor. Jednog je dana pao s vrha velikog šatora, pa su mu morali staviti gips. Sada je imao puno vremena za razmišljanje o duhovnim stvarima. Flor ga je posjećivala svaki dan kako bi mu odgovorila na mnoga pitanja. Uskoro je i njegova majka Doris, koja u cirkusu hoda po žici, pokazala zanimanje te je Flor počela s njom proučavati Bibliju. Dalila, akrobatkinja na trapezu, i Sofía, plesačica koja je prije proučavala s Jehovinim svjedocima, pridružile su im se u proučavanju zajedno sa svojim kćerima. Tako je grupa porasla na sedmero osoba. Flor je dva mjeseca sa svima njima proučavala pet do sedam puta tjedno. Kad je cirkus trebao otići u Honduras, potaknula ih je da u gradovima u koje će ići potraže Jehovine svjedoke kako bi mogli nastaviti proučavati i posjećivati sastanke. Nakon dolaska u grad Copán, s njima su nastavili proučavati specijalni pioniri koji su služili na tom području. U gradu Graciasu s njima je proučavao jedan drugi specijalni pionir. Kad su trebali poći u Santa Rosa de Copán, jedan bračni par misionara zamoljen je da naredna tri tjedna proučava s njima. To je doista jedinstven biblijski tečaj, budući da sedmero do desetero osoba zajedno proučava u velikom cirkuskom šatoru. Oni proučavaju dva puta tjedno i dobro se pripremaju, uključujući i najmlađu devetogodišnju djevojčicu Juliettu, koja je akrobatkinja na trapezu. Kad ta grupa dođe na sastanak, često odmah po završetku sastanka moraju žuriti natrag kako bi na vrijeme obukli svoje kostime i pripremili se za predstavu. No oni rado ulažu taj trud.

Matej 28:19,20 - Zato idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka ovoga poretka.”

 

[vorki]

Propovjedanje u Indiji
---------------------------------------

Jedna sestra piše: ”Propovijedajući od kuće do kuće, zapazili smo mladu djevojku koja je ušla u kuću kad nas je spazila. Ubrzo nakon toga neki nam je čovjek naredio da napustimo to područje. Dok smo odlazili, vidjeli smo da ta djevojka razgovara s tim čovjekom. Kad smo kasnije čekali autobus, biciklom je došla do nas i rekla nam: ’Znam da je Jehova pravi Bog. Molim vas, poučite me o Bibliji. Ušla sam u kuću jer sam vas htjela pozvati, no vlasnik kuće nije mi dozvolio.‘ Upitali smo je kako to da zna da je Jehova pravi Bog. Rekla je da je prije dvije godine putovala autobusom i ugledala neki veliki kršćanski skup. Bio je to naš oblasni kongres. Sišla je s autobusa i prisustvovala programu sva tri dana. Nadala se da će je Jehovini svjedoci posjetiti kod kuće. Kad smo vidjele koliko je zainteresirana, odvele smo je kod jedne sestre i počele s njom proučavati Bibliju. Djevojka je počela redovito dolaziti na sastanke i dobro duhovno napreduje.“

Djela apostolska 20:20,21 - I ništa korisno nisam propustio reći vam i poučavati vas javno i idući od kuće do kuće. Nego sam temeljito svjedočio i Židovima i Grcima o pokajanju pred Bogom i o vjeri u našeg Gospodina Isusa.

 

[vorki]

Dobra vijest u Nepalu
----------------------------------------

Jedna je žena mnogo godina išla u crkvu, no žalostilo ju je to što su njeni članovi pohlepni i što se međusobno svađaju. Njen je suprug postao pastor, no izbačen je iz crkve zbog nesuglasica povezanih s dobrovoljnim prilozima. Počeo se opijati i više se nije brinuo za svoju obitelj. Žena je očajnički tragala za istinom i molila se svaki dan. Kako bi prehranila obitelj, počela je raditi na odlagalištu starog papira. Dok je jednog dana sortirala knjige, časopise i novine, pronašla je knjigu Ujedinjeni u obožavanju jedinog pravog Boga. Sakrila ju je pod odjeću i ponijela je kući. Svaki ju je dan čitala i nastavila se moliti. Jednog je dana na njena vrata pokucala specijalna pionirka po imenu Bishnu. Ženi se svidjelo ono što joj je Bishnu pričala, pa ju je pozvala da uđe. Ubrzo je ta žena zapazila sličnosti između onog što joj je Bishnu govorila i onoga što je pročitala u knjizi. Nakon nekog vremena pokazala joj je svoju knjigu i obradovala se kad je saznala da je to jedna od naših knjiga. Sada redovito proučava Bibliju i sa svojom djecom dolazi na sve sastanke.

Hebrejima 10:24,25 - I razmišljajmo jedni o drugima, kako bismo se poticali na ljubav i dobra djela, i ne propuštajmo svoje sastanke, kao što neki imaju običaj, nego hrabrimo jedni druge, tim više što vidite da se približava dan.

 

[vorki]

Snaga volje
--------------------------

Misionar koji služi u Kamerunu izvještava: ”Svakog tjedna dok sam s jednim mladićem proučavao Bibliju čuo sam kako netko u kući pjeva vjerske pjesme. Upitao sam tog mladića tko nam to pjeva. Bio je to njegov brat Stephen, koji je slijep. Počeo sam s njim proučavati Bibliju pomoću brošure Što Bog zahtijeva od nas? snimljene na audiokaseti. Postavili smo si cilj da svaki put napamet naučimo jedan biblijski redak. Stephen ima izvrsno pamćenje te je naučio mnoge biblijske retke. Također dolazi na sastanke i često daje komentare. Nedavno je održao svoj prvi govor u Teokratskoj školi propovijedanja. Dobio je zadatak da pročita jedan dio iz Biblije, no budući da ne zna Brailleovo pismo, morao ga je naučiti napamet. Radujem se što ću uskoro Stephena povesti za ruku te zajedno s njim ići u službu. Jedan od njemu najdražih biblijskih redaka je onaj iz Izaije 35:5, gdje stoji: ’Tada će se otvoriti oči slijepima.‘ Stephen je sretan što su se njegove duhovne oči već otvorile te sada pjeva hvalospjeve Jehovi i zahvaljuje mu što će mu u budućnosti vratiti i doslovan vid.“

Otkrivenje 21:3,4 - Tada sam začuo jak glas od prijestolja kako govori: “Evo šatora Božjeg među ljudima! Bog će prebivati s njima i oni će biti narod njegov i sam Bog bit će s njima. I obrisat će svaku suzu s očiju njihovih i smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti. Sve što je prije bilo nestalo je.”

 

[vorki]

Širenje vijesti o Božjem kraljevstvu
-----------------------------------------------------------

Neki dijelovi Papue Nove Gvineje brdoviti su i do mnogih se sela ne može doći cestom. Do nekih od tih sela suvremena civilizacija uopće nije došla. No dobra vijest o Kraljevstvu doprla je i do ljudi na tim područjima. Čovjek po imenu Leanna došao je na skupštinski sastanak u glavni grad Port Moresby. Braća su se iznenadila kad su saznala da je on poglavica jednog udaljenog sela visoko u planinama, čiji stanovnici žive u primitivnim uvjetima. Leanna je pet dana hodao kroz šumu kako bi došao do ceste, a onda je kamionom doputovao do glavnog grada. Rekao je da je prije otprilike četiri godine bio u Port Moresbyu te je na ulici od jednog brata dobio časopis Kula stražara. Ponio ga je kući te je, nakon što ga je pročitao, počeo iz njega poučavati stanovnike svog sela. Činio je to svake nedjelje nekoliko godina, a časopis je čuvao u plastičnom omotu kako se ne bi oštetio. Na koncu su ga stanovnici sela nagovorili da potraži izdavače tog časopisa. Tako je ponovno otišao u grad i potražio braću. Ona su s njim započela studij. Leanna je otprilike dva tjedna ostao kod jedne obitelji Jehovinih svjedoka te je do kraja proučio brošuru Zahtjevi. Kad su mu braća rekla da u jednom gradiću blizu njegovog sela postoji skupština, on se veoma obradovao te je rekao: ”Izvrsno! To je samo dva dana hoda od mog sela!“ S torbom punom literature i većim razumijevanjem istina iz Božje Riječi Leanna je pošao na dugačak put kući. Braća uskoro planiraju posjetiti to selo kako bi tamošnje stanovnike poučila pravim biblijskim istinama.

Matej 24:14 - I ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima, i tada će doći kraj.

 

[Eleleth]

U što se ovo ovde pretvorilo.
Pa je li ovde tema rasprava na temelju pisma ili rekleme.

Evo i ja jedne.
Imam 10 000 ogrlica i privjesaka unikatni proizvodi ako ima zaniteresiranih.

 

[vorki]

U što se ovo ovde pretvorilo.
Pa je li ovde tema rasprava na temelju pisma ili rekleme.

Evo i ja jedne.
Imam 10 000 ogrlica i privjesaka unikatni proizvodi ako ima zaniteresiranih.

Svi su me napustili, pa eto, popunjavam temu informacijama i potkrepljujem sa biblijskim citatima. Ako te što zanima, slobodno pitaj. Do tada, evo ti još jedan članak za čitanje i razmišljanje.

Mladi u potrazi za odgovorima
-----------------------------------------------------
Kad su 2002. u Torontu (Kanada) održani 17. po redu Svjetski dani katoličke mladeži, na njima se okupilo stotine tisuća mladih iz svih dijelova svijeta. Premda Jehovini svjedoci ne sudjeluju u toj manifestaciji, ipak su se pripremili za dolazak velikog broja mladih. Kako su to učinili? Poput kršćana iz prvog stoljeća, iskoristili su tu priliku kako bi s njima razgovarali o Bibliji. Jehovini svjedoci pohvalili bi te mlade što se zanimaju za duhovne vrijednosti. To je urodilo mnogim prijateljskim razgovorima o Bibliji. Kad su jednu djevojku pitali jesu li Svjetski dani mladeži ispunili njena očekivanja, odgovorila je: ”Dosad se dosta sviralo i plesalo, no ništa se nije dogodilo što bi mi ojačalo vjeru.“ Jehovina svjedokinja joj je tada ponudila brošuru Knjiga za sve ljude te joj objasnila da u njoj može naći odgovore na mnoga pitanja u vezi s Biblijom, kao što su ”Je li ona uistinu Riječ Božja?“ i ”Kako možemo znati da se nije promijenila otkako je prvobitno napisana?“ Djevojka je odgovorila: ”To je upravo ono što me zanima. Voljela bih dobiti odgovore na ta pitanja. Odmah ću je pročitati. Možda se baš zbog toga isplatilo doći ovamo.“ Ovo je samo jedan od mnogih razgovora koje su Jehovini svjedoci vodili s delegatima Svjetskih dana katoličke mladeži.

Djela apostolska 16:12,13 -... a odande u rimsku koloniju Filipe, vodeći grad u toj oblasti Makedonije. U tom smo gradu proveli nekoliko dana. A na dan subotnji izašli smo iz grada i otišli do rijeke, misleći da se ondje ljudi okupljaju na molitvu. Sjeli smo i počeli govoriti okupljenim ženama.

 

[vorki]

POSLJEDNJI DANI - KADA POČINJU ?
==================================
“Pretpostavlja se da će za nešto više od milijardu godina Zemlja postati spaljena, besplodna pustoš. Teško je zamisliti da bi na njoj mogli opstati višestanični organizmi”, pisalo je nedavno u časopisu Sky & Telescope. Zašto bi se to dogodilo? “Predviđa se da će temperatura Sunca sve više rasti i da će od njegove topline proključati mora i izgorjeti kontinenti”, piše časopis Astronomy te dodaje: “Taj kataklizmički opis nije samo neugodna istina — to je naš neizbježan udes.” Međutim, Biblija kaže: “[Bog] je utemeljio zemlju na temeljima njezinim, neće se poljuljati dovijeka, do u svu vječnost”. Stvoritelj Zemlje sigurno može učiniti sve što je potrebno da bi ona nastavila postojati. Ustvari, on ju je “oblikovao tako da bude nastanjena”. No njegov naum nije bio da na njoj žive zli, smrtni ljudi. Bog je odredio vrijeme kada će ponovno zavladati Zemljom, a to će učiniti putem Kraljevstva o kojem se govori u cijelom Pismu. Isus je propovijedao o Božjem Kraljevstvu. Govorio je o vremenu kada će se suditi svim narodima. Upozorio je na nevolju koja će biti veća od bilo koje druge nevolje u povijesti čovječanstva. Naveo je i složeni znak po kojem će ljudi moći prepoznati da se bliži kraj svijeta kakvog danas poznajemo. Činjenica da je o tim događajima govorila tako značajna osoba kao što je Isus mnoge je potakla na razmišljanje. No kada se sve to treba dogoditi? Želeći saznati kada će doći kraj svijeta, neki su stali proučavati biblijska proročanstva i kronologiju. Među njima je bio i Isaac Newton, glasoviti znanstvenik iz 17. stoljeća koji je otkrio opći zakon gravitacije. Isus je svojim učenicima rekao: “Nije vaše znati vremena ili razdoblja koja Otac ima u svojoj vlasti”. Kad je opisivao ‘znak svoje prisutnosti i svršetka ovoga poretka’, Isus je kazao: “O tom danu i času nitko ne zna, ni anđeli nebeski ni Sin, nego samo Otac”. Potom je uništenje zlih ljudi Noinog vremena usporedio s uništenjem koje treba doći u vrijeme “prisutnosti Sina čovječjega”, a zatim je rekao: “Bdijte, dakle, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin!” Premda ne znamo kada će točno doći kraj “ovoga poretka”, Isus nam je dao “znak” po kojem možemo znati kada započinje vrijeme koje Biblija naziva “posljednjim danima”. U tom vremenu trebamo “biti budni” kako bismo “uspjeli umaknuti svemu ovome što se treba dogoditi”. Prije nego što je počeo govoriti o samom znaku, Isus je upozorio: “Pazite da ne budete zavedeni! Jer mnogi će doći u ime moje i govoriti: ‘Ja sam Krist’ i ‘Vrijeme se približilo’. Nemojte ići za njima! A kad čujete za ratove i nemire, ne plašite se! Jer to se mora najprije dogoditi, ali neće odmah doći kraj”.

Navodeći obilježja posljednjih dana, Isus je rekao: “Narod će ustati na narod i kraljevstvo na kraljevstvo. I bit će jakih potresa i po raznim mjestima bit će pošasti i gladi. Bit će strahota i velikih znakova s neba”. Također je rekao: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima, i tada će doći kraj”. Događaji o kojima je Isus govorio — ratovi, potresi, pošasti i gladi — sami po sebi nisu ništa novo. Bilo ih je od početka ljudske povijesti. No razlika je u tome što se u posljednjim danima sve to treba događati u isto vrijeme. Zapitajte se: Jesu li se svi ti događaji koje je Isus prorekao ikada zbili u istom razdoblju? Od 1914. godine izbila su dva svjetska rata koja su odnijela strahovito mnogo žrtava. Nadalje, svjedoci smo velikih potresa i njihovih katastrofalnih posljedica, naprimjer tsunamija. Svijetom se šire i smrtonosne bolesti, kao što su AIDS, malarija i opasne vrste gripe. Milijuni ljudi umiru od gladi. Diljem svijeta ljudi žive u strahu od terorizma i oružja za masovno uništenje. Osim toga, Jehovini svjedoci po cijelom svijetu propovijedaju dobru vijest o Božjem nebeskom Kraljevstvu. Sve se događa upravo onako kako je Isus prorekao. Zapazite da je apostol Pavao u vezi s tim napisao: “Ovo znaj: u posljednjim danima nastat će naročito teška vremena. Jer ljudi će biti sebični, pohlepni za novcem, umišljeni, oholi, hulnici, neposlušni roditeljima, nezahvalni, nevjerni, bezosjećajni prema drugima, nespremni na bilo kakav dogovor, klevetnici, neobuzdani, okrutni, bez ljubavi prema dobroti, izdajnici, svojeglavi, ponosni, više će voljeti užitke nego Boga i naizgled će biti bogobojazni, ali neće bogobojazno živjeti”. Pavao je prorekao da će u cijelom svijetu nastati “teška vremena” obilježena neviđenim bezakonjem, bezbožnošću, okrutnošću, sebičnošću i agresivnošću. No hoće li ti “posljednji dani” koji prethode kraju nastupiti tek u budućnosti? Postoje li još neke naznake po kojima se može zaključiti kada ti dani trebaju započeti?

Prorok Danijel dobio je priliku vidjeti događaje koji su se trebali odigrati u dalekoj budućnosti. Nakon toga bilo mu je rečeno: “U to će vrijeme [“vrijeme kraja” o kojem se govori u Danijelu 11:40] ustati Mihael [Isus Krist], veliki knez koji stoji pomažući sinovima naroda tvojega”. Što će Mihael učiniti? Knjiga Otkrivenje govori o vremenu kada će Mihael vladati kao Kralj. Ona kaže: “Izbio je rat na nebu: Mihael i anđeli njegovi borili su se sa zmajem. I zmaj se borio, i anđeli njegovi, ali nije nadvladao. I nije se za njih više našlo mjesta na nebu. I bio je zbačen veliki zmaj, prazmija, koji se zove Ðavo i Sotona, koji zavodi sav svijet. Bio je zbačen na zemlju, a s njim su bili zbačeni i anđeli njegovi. Zato veselite se, nebesa i vi koji prebivate u njima! Teško vama, zemljo i more, jer je Ðavo sišao k vama, silno gnjevan, znajući da ima malo vremena!” Biblija je prorekla bitku u kojoj će Sotona i njegovi demoni biti zbačeni s neba. Također je prorekla da će ona donijeti tešku nevolju Zemlji jer će Ðavo biti gnjevan zbog toga što će znati da mu je preostalo još malo vremena da vlada Zemljom. Tijekom posljednjih dana njegov će gnjev neprestano rasti, sve dok ne bude potpuno poražen u ratu koji se naziva Harmagedon. Nakon što je spomenuo ishod te bitke koja se trebala dogoditi na nebu, apostol Ivan je rekao: “Začuo sam jak glas na nebu kako govori: ‘Sada je nastalo spasenje i moć i kraljevstvo Boga našega i vlast Krista njegova, jer je zbačen optužitelj braće naše, koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim!’”. Jeste li zapazili da taj redak najavljuje uspostavu Kraljevstva kojim će vladati Krist? To nebesko Kraljevstvo uspostavljeno je 1914. Međutim, Psalam 110:2 ukazuje na to da Isus treba vladati “među neprijateljima svojim” sve dok Kraljevstvo ne zavlada Zemljom, kao što već vlada na nebu. Zanimljivo je da je anđeo koji je proroku Danijelu ispričao što se trebalo dogoditi u budućnosti ujedno rekao: “A ti, Danijele, zatvori ove riječi i zapečati knjigu do vremena kraja! Mnogi će pretraživati i pravo će se znanje umnožiti”. To je još jedan dokaz da se nalazimo u “vremenu kraja”. Pravo znanje o Bogu doista se umnožilo. Značenje spomenutih proročanstava već je otkriveno i obznanjuje se diljem svijeta.

Biblija ne kaže koliko će točno trajati posljednji dani. No ona otkriva da će u tom razdoblju stanje na Zemlji biti sve teže kako Sotona bude imao sve manje vremena. Apostol Pavao upozorio je: “Zli ljudi i varalice napredovat će sa zla na gore. Zavodit će druge, a i sami će biti zavedeni”. Govoreći o budućim događajima, Isus je rekao: “Ti će dani biti dani nevolje kakve nije bilo od početka svijeta, što ga je Bog stvorio, pa sve do tada, i kakve više neće biti. I kad Jehova ne bi skratio te dane, nitko se ne bi spasio. Ali zbog izabranih, koje je on izabrao, skratit će te dane”. Među događaje koji se tek trebaju zbiti spada izbijanje “velike nevolje”, koja će dosegnuti vrhunac u Harmagedonu, te bacanje Sotone i njegovih demona u bezdan kako više ne bi mogli zavoditi ljude na Zemlji. “Bog, koji ne može lagati”, jamči nam da će se to ispuniti. On će se pobrinuti da dođe do Harmagedona i da Sotona bude bačen u bezdan. Apostol Pavao pod nadahnućem je naveo što će prethoditi uništenju koje će prouzročiti Bog. Govoreći “o vremenima i razdobljima” koja je Bog odredio za izvršenje svog nauma, Pavao je napisao: “Dan Jehovin dolazi baš kao lopov u noći. Kad budu govorili: ‘Mir i sigurnost!’ tada će ih iznenada zadesiti uništenje kao trudovi trudnu ženu, i neće umaknuti”. Još uvijek ne znamo kako će se točno ispuniti proročanstvo o lažnom “miru i sigurnosti”, no to neće spriječiti dolazak Jehovinog dana suda. Ako smo uvjereni u istinitost tih proročanstava, to bi nas trebalo potaknuti da nešto poduzmemo. Što bismo trebali učiniti? Petar odgovara: “Budući da se sve to tako treba raspasti, neka vaša djela budu sveta i neka se po njima vidi da ste odani Bogu, dok očekujete i imate na umu Jehovin dan”.

 

[Caliburn]

Ne bilo ti zapoveđeno, da li bi ti smetalo da promeniš ime teme u "Kula stražara" kako bi potencijalni učesnici u raspravi znali šta da očekuju?
Unapred hvala.

 

[vorki]

Ne bilo ti zapoveđeno, da li bi ti smetalo da promeniš ime teme u "Kula stražara" kako bi potencijalni učesnici u raspravi znali šta da očekuju?
Unapred hvala.

Ja sam spreman za raspravu NA TEMELJU PISMA, a ovo što pišem samo potvrđuje učenje Jehovinih Svjedoka temeljeno na Bibliji i povijesti čovječanstva. Svaka tema koja je napisana ima svoju biblijsku pozadinu, i lako je dokaziva sa citatima iz Božje riječi.