vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
-
- Popularno:
- Tako to rade subotari
- Snovi su riznice Duha
- Freska Hrista na kojoj drži mač u ruci...
- Ozbiljnost situacije u aktuelnoj...
- Zašto se prećutkuje Dan oslobođenja...
- Mali: Samo bez panike, predsedniku se...
- Preminuo general Nebojša Pavković
- Zemlje EU bi danas trebale podržati...
- Đedović Handanović: Bugarska neće...
- Разведене жене - веза са њима
RASPRAVLJANJE NA TEMELJU PISMA
- Začetnik teme vorki
- Datum pokretanja
- stanje
Morao sam napisati do kraja o mnogim Isusovim titulama.
Reci, što te konkretno zanima ?
Procitaj citate sto sam juce naveo, znam da si ih video
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Ako misliš u vezi duše, evo postavit ću ti jedno pitanje, jer mi se neda pisati na način, ja jedno a ti drugo.
Što je SUPROTNOST životu ???
1. Mojsijeva 2:17 - Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti.”
Ako misliš u vezi duše, evo postavit ću ti jedno pitanje, jer mi se neda pisati na način, ja jedno a ti drugo.
Što je SUPROTNOST životu ???
1. Mojsijeva 2:17 - Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti.”
Telesna smrt...
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
SMRT - Prestanak svih životnih funkcija. Nakon što se zaustavi disanje, kucanje srca i rad mozga, u stanicama tijela postupno prestaju životni procesi. Smrt je suprotnost životu.
Hebrejima 9:27 - I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a zatim dolazi sud...
Ivan 11:24 - Marta mu je odvratila: “Znam da će ustati o uskrsnuću u posljednji dan.”
Rimljanima 5:12 - Zato, kao što je preko jednog čovjeka grijeh ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili.
Jesi li ti procitao ono sto sam ja napisao? Ako jesi protumaci
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
To su gluposti, kakva tjelesna smrt !
Smrt je suprotnost života, i nema tu tjelesna ili ne tjelesna, jer se točno zna da je ona PROKLETSTVO, ili Božja srdžba ljudima, a ne blagoslov, pošto je Božji naum bio vječni život.
Postojanje života poslije smrti tijela, kako vi nelogično tumačite, je NASTAVAK života u drugom obliku, A NE SMRT.
Ivan 3:36 - Tko vjeruje u Sina, ima vječni život. Tko nije poslušan Sinu, neće vidjeti život, nego srdžba Božja ostaje na njemu.
Poslednja izmena:
Protumaci one citate a nemoj meni da pricas da ja govorim gluposti jer si ih ti ionako rekao previse dosad. Ne mogu da verujem da ti je neko utuvio u glavu da ti umires isto kao zivotinja! Neverovatno...
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Što stoji u pozadini blagdana SISVETE koji se slave u sjećanje na “duše umrlih”? 
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
“Dušni dan (...) je dan koji je Rimokatolička crkva odredila za sjećanje na sve vjerne preminule. Ta se svetkovina temelji na učenju da duše vjernih koje prilikom smrti nisu bile očišćene od lakših grijeha, ili koje nisu okajale prošle grijehe, ne mogu prispjeti k blaženom gledanju Boga, no da im se može pomoći molitvama i misnom žrtvom. (...) Neka od narodnih vjerovanja u vezi s Dušnim danom poganskog su porijekla i postoje još od davnina. Tako se po selima u mnogim katoličkim zemljama vjeruje da se pokojnici vraćaju u svoje bivše domove u noći Dušnog dana da bi jeli hranu koju jedu i živi ljudi” (The Encyclopaedia Britannica, 1910, svezak I, stranica 709).
“Elementi običaja povezanih s Halloweenom [Noći vještica] vuku korijene iz jedne druidske ceremonije iz pretkršćanskog doba. Kelti su slavili svetkovine u čast dva glavna boga — boga Sunca i boga mrtvih (koji se zvao Samhain), čija se svetkovina održavala 1. studenoga, na početku keltske Nove godine. Svetkovina u čast mrtvih s vremenom se uklopila u kršćanske obrede” (The Encyclopedia Americana, 1977, svezak 13, stranica 725).
U knjizi koja govori o štovanju mrtvih ovako se objašnjava porijeklo tog običaja: “Kroz mitove svih starih naroda provlače se motivi iz priče o općem potopu. (...) Snagu tog argumenta ilustrira činjenica da se sjećanje na taj događaj počelo obilježavati velikom svetkovinom ne samo kod naroda koji su više-manje međusobno bili u doticaju, nego je ta svetkovina postojala i kod naroda koje je međusobno dijelio ocean ili višestoljetno razdoblje. Osim toga, tu svetkovinu svi obilježavaju točno ili otprilike na dan u koji je prema Mojsijevom zapisu počeo opći potop, naime, sedamnaestoga dana drugoga mjeseca — u mjesecu koji se gotovo poklapa s našim studenim” (Colonel Garnier, The Worship of the Dead, London, 1904, stranica 4). Dakle, takve su proslave zapravo započele kao svetkovine u čast ljudi koje je Bog pogubio u Noino vrijeme zbog njihove pokvarenosti (1. Mojs. 6:5-7; 7:11).
Takvim blagdanima iskazuje se čast “dušama umrlih” kao da ti umrli i dalje žive u nekom drugom svijetu, a to se vjerovanje kosi s biblijskim opisom smrti kao stanja potpune nesvjesnosti (Prop. 9:5, 10; Psal. 146:4).
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
“Dušni dan (...) je dan koji je Rimokatolička crkva odredila za sjećanje na sve vjerne preminule. Ta se svetkovina temelji na učenju da duše vjernih koje prilikom smrti nisu bile očišćene od lakših grijeha, ili koje nisu okajale prošle grijehe, ne mogu prispjeti k blaženom gledanju Boga, no da im se može pomoći molitvama i misnom žrtvom. (...) Neka od narodnih vjerovanja u vezi s Dušnim danom poganskog su porijekla i postoje još od davnina. Tako se po selima u mnogim katoličkim zemljama vjeruje da se pokojnici vraćaju u svoje bivše domove u noći Dušnog dana da bi jeli hranu koju jedu i živi ljudi” (The Encyclopaedia Britannica, 1910, svezak I, stranica 709).
“Elementi običaja povezanih s Halloweenom [Noći vještica] vuku korijene iz jedne druidske ceremonije iz pretkršćanskog doba. Kelti su slavili svetkovine u čast dva glavna boga — boga Sunca i boga mrtvih (koji se zvao Samhain), čija se svetkovina održavala 1. studenoga, na početku keltske Nove godine. Svetkovina u čast mrtvih s vremenom se uklopila u kršćanske obrede” (The Encyclopedia Americana, 1977, svezak 13, stranica 725).
U knjizi koja govori o štovanju mrtvih ovako se objašnjava porijeklo tog običaja: “Kroz mitove svih starih naroda provlače se motivi iz priče o općem potopu. (...) Snagu tog argumenta ilustrira činjenica da se sjećanje na taj događaj počelo obilježavati velikom svetkovinom ne samo kod naroda koji su više-manje međusobno bili u doticaju, nego je ta svetkovina postojala i kod naroda koje je međusobno dijelio ocean ili višestoljetno razdoblje. Osim toga, tu svetkovinu svi obilježavaju točno ili otprilike na dan u koji je prema Mojsijevom zapisu počeo opći potop, naime, sedamnaestoga dana drugoga mjeseca — u mjesecu koji se gotovo poklapa s našim studenim” (Colonel Garnier, The Worship of the Dead, London, 1904, stranica 4). Dakle, takve su proslave zapravo započele kao svetkovine u čast ljudi koje je Bog pogubio u Noino vrijeme zbog njihove pokvarenosti (1. Mojs. 6:5-7; 7:11).
Takvim blagdanima iskazuje se čast “dušama umrlih” kao da ti umrli i dalje žive u nekom drugom svijetu, a to se vjerovanje kosi s biblijskim opisom smrti kao stanja potpune nesvjesnosti (Prop. 9:5, 10; Psal. 146:4).
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Protumaci one citate a nemoj meni da pricas da ja govorim gluposti jer si ih ti ionako rekao previse dosad. Ne mogu da verujem da ti je neko utuvio u glavu da ti umires isto kao zivotinja! Neverovatno...
Propovjednik 3:19,20 - Jer kakav je kraj sinovima ljudskim, takav je kraj i životinjama — svima je isti kraj. Kako umiru oni, tako umiru i one. I svi imaju isti duh, pa čovjek nije bolji od životinje, jer sve je ispraznost. Svi idu na isto mjesto. Svi su postali od praha i svi se vraćaju u prah.
Psalmi 146:4 - Duh njegov iziđe, a on se u prah svoj vraća ,u taj dan propadnu misli njegove.
Gledaj, nemam namjeru da se NADMEĆEM s tobom i sa bilo kim drugim, jer to NIJE u skladu sa kršćanskim duhom.
1. Timoteju 6:3-5 - Ako tko drugačije naučava i ne slaže se sa zdravim riječima, riječima našega Gospodina Isusa Krista, niti s učenjem koje je u skladu s odanošću Bogu, ponosan je i ne razumije ništa, nego boluje od zapitkivanja i prepirki oko riječi. To dovodi do zavisti, svađe, pogrdnoga govora, zlonamjernog sumnjičenja, žučnih prepirki o sitnicama u koje se upuštaju ljudi pokvarena uma, u kojima nema istine i koji odanost Bogu smatraju izvorom dobitka.
2. Timoteju 2:14-16 - Podsjećaj druge na to, zaklinjući ih pred Bogom, da se ne prepiru oko riječi, jer to ničemu ne koristi, nego je na propast onima koji slušaju. Daj sve od sebe da stekneš Božje priznanje, da budeš radnik koji se nema čega stidjeti, koji se ispravno služi riječju istine. A izbjegavaj isprazne razgovore koji skvrne što je sveto, jer će oni koji tako govore sve više tonuti u bezbožnost...
Pozdrav, Božji blagoslov, spoznaju istine i ljubav ti iskreno želim.
Propovjednik 3:19,20 - Jer kakav je kraj sinovima ljudskim, takav je kraj i životinjama — svima je isti kraj. Kako umiru oni, tako umiru i one. I svi imaju isti duh, pa čovjek nije bolji od životinje, jer sve je ispraznost. Svi idu na isto mjesto. Svi su postali od praha i svi se vraćaju u prah.
Psalmi 146:4 - Duh njegov iziđe, a on se u prah svoj vraća ,u taj dan propadnu misli njegove.
Gledaj, nemam namjeru da se NADMEĆEM s tobom i sa bilo kim drugim, jer to NIJE u skladu sa kršćanskim duhom.
1. Timoteju 6:3-5 - Ako tko drugačije naučava i ne slaže se sa zdravim riječima, riječima našega Gospodina Isusa Krista, niti s učenjem koje je u skladu s odanošću Bogu, ponosan je i ne razumije ništa, nego boluje od zapitkivanja i prepirki oko riječi. To dovodi do zavisti, svađe, pogrdnoga govora, zlonamjernog sumnjičenja, žučnih prepirki o sitnicama u koje se upuštaju ljudi pokvarena uma, u kojima nema istine i koji odanost Bogu smatraju izvorom dobitka.
2. Timoteju 2:14-16 - Podsjećaj druge na to, zaklinjući ih pred Bogom, da se ne prepiru oko riječi, jer to ničemu ne koristi, nego je na propast onima koji slušaju. Daj sve od sebe da stekneš Božje priznanje, da budeš radnik koji se nema čega stidjeti, koji se ispravno služi riječju istine. A izbjegavaj isprazne razgovore koji skvrne što je sveto, jer će oni koji tako govore sve više tonuti u bezbožnost...
Pozdrav, Božji blagoslov, spoznaju istine i ljubav ti iskreno želim.
Govori se o vracanju u prah, i gde to odlazi duh covekov?
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
GDJE SE NALAZE MRTVI ?
=========================
Biblija kaže da mrtvi ”ne znaju ništa“. Nakon smrti nema mučenja u paklenoj vatri, nema bolnog čekanja u limbu, već se čovjek naprosto vraća u prah. Stoga Božja Riječ savjetuje živima: ”Sve što ti dođe na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u šeolu u koji ideš“ (Propovjednik 9:5, 10; 1. Mojsijeva 3:19). Riječ ”šeol“ mnogima je nepoznata. To je hebrejska riječ čija tvorba nije točno utvrđena. Mnoge religije uče da ljudi nakon smrti nastavljaju živjeti, no nadahnuta Božja Riječ pokazuje da su oni koji se nalaze u šeolu mrtvi i da ničeg nisu svjesni. Šeol je opći grob čovječanstva. U Bibliji se riječ ”šeol“ prvi put spominje u 1. Mojsijevoj 37:35. Nakon što je patrijarh Jakov mislio da je izgubio voljenog sina Josipa, nije se dao utješiti te je rekao: ”S tugom ću u šeol leći za sinom svojim.“ Budući da je vjerovao da je njegov sin mrtav, Jakov je želio umrijeti i otići u šeol. Poslije je devet Jakovljevih starijih sinova željelo njegovog najmlađeg sina Benjamina odvesti u Egipat da bi se spasili od gladi. Međutim, Jakov to nije dozvolio, nego je rekao: ”Neće ići sin moj s vama, jer je brat njegov umro i on osta sam, pa ako bi ga zadesilo kakvo zlo na putu na koji ćete ići, svalili biste me stara s tugom u šeol“ (1. Mojsijeva 42:36, 38). Ova dva retka smrt ne povezuju sa zagrobnim životom, nego sa šeolom. Izvještaj Prve Mojsijeve pokazuje da je Josip postao upravitelj nad raspodjelom hrane u Egiptu. Zahvaljujući tome Jakov je mogao otputovati tamo i, na svoju veliku radost, ponovno biti s Josipom. Jakov je ostao u toj zemlji sve dok nije umro u dubokoj starosti od 147 godina. U skladu sa željama koje je imao na samrti, sinovi su odnijeli njegove posmrtne ostatke i sahranili ih u pećini u Makpeli, u Kanaanu (1. Mojsijeva 47:28; 49:29-31; 50:12, 13). Tako je Jakov bio sahranjen kraj svog oca Izaka i svog djeda Abrahama.
’Pridruženi svojim precima‘
------------------------------------------------
Ranije, kad je Jehova potvrdio svoj savez s Abrahamom i obećao mu da će se njegovo sjeme umnožiti, rekao je što će se s njim dogoditi. ”A ti ćeš“, kazao je Jehova, ”otići k ocima svojim u miru, i bićeš pogreben u dobroj starosti“ (1. Mojsijeva 15:15). Upravo je tako i bilo. U 1. Mojsijevoj 25:8 (St) stoji: ”Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi — star i pun godina — te bi pridružen svojim precima.“ Tko su bili ti preci? U 1. Mojsijevoj 11:10-26 nabraja se njegove pretke sve od Noinog sina Sema. Dakle, kad je umro, Abraham se pridružio tim osobama koje su već spavale smrtnim snom u šeolu. Izraz ”pridružen svojim precima“ često se pojavljuje u Hebrejskim pismima. Prema tome, logično je zaključiti da se Abrahamov sin Izmael i Mojsijev brat Aron od svoje smrti nalaze u šeolu i da tamo čekaju uskrsnuće (1. Mojsijeva 25:17; 4. Mojsijeva 20:23-29). I Mojsije je u šeolu iako nitko ne zna gdje je njegov grob (4. Mojsijeva 27:13; 5. Mojsijeva 34:5, 6). Slično tome, Jozua, koji je bio izraelski vođa nakon Mojsija, i cijeli taj naraštaj Izraelaca također su otišli u šeol prilikom smrti (Suci 2:8-10). Stoljećima nakon toga David je postao kralj nad 12 plemena Izraela. Kad je umro, ’počinuo je kod otaca svojih‘ (1. Kraljevima 2:10). Je li i on u šeolu? Zanimljivo je da je apostol Petar na Pentekost 33. n. e. ukazao na Davidovu smrt i citirao Psalam 16:10: ”Nećeš ostaviti duše moje u šeolu.“ Nakon što je rekao da je David još uvijek u grobu, Petar je taj redak primijenio na Isusa i rekao da je David, ”gledajući unaprijed, govorio o Kristovom uskrsnuću, da nije bio ostavljen u hadu niti je njegovo tijelo vidjelo raspadanje. Tog je Isusa Bog uskrsnuo, čemu smo svi mi svjedoci“ (Djela apostolska 2:29-32). Petar je upotrijebio riječ ”had“, grčki izraz za hebrejsku riječ ”šeol“. Prema tome, oni za koje se kaže da su u hadu nalaze se u istom stanju kao i oni za koje se kaže da su u šeolu. Oni spavaju smrtnim snom i čekaju uskrsnuće.
=========================
Biblija kaže da mrtvi ”ne znaju ništa“. Nakon smrti nema mučenja u paklenoj vatri, nema bolnog čekanja u limbu, već se čovjek naprosto vraća u prah. Stoga Božja Riječ savjetuje živima: ”Sve što ti dođe na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u šeolu u koji ideš“ (Propovjednik 9:5, 10; 1. Mojsijeva 3:19). Riječ ”šeol“ mnogima je nepoznata. To je hebrejska riječ čija tvorba nije točno utvrđena. Mnoge religije uče da ljudi nakon smrti nastavljaju živjeti, no nadahnuta Božja Riječ pokazuje da su oni koji se nalaze u šeolu mrtvi i da ničeg nisu svjesni. Šeol je opći grob čovječanstva. U Bibliji se riječ ”šeol“ prvi put spominje u 1. Mojsijevoj 37:35. Nakon što je patrijarh Jakov mislio da je izgubio voljenog sina Josipa, nije se dao utješiti te je rekao: ”S tugom ću u šeol leći za sinom svojim.“ Budući da je vjerovao da je njegov sin mrtav, Jakov je želio umrijeti i otići u šeol. Poslije je devet Jakovljevih starijih sinova željelo njegovog najmlađeg sina Benjamina odvesti u Egipat da bi se spasili od gladi. Međutim, Jakov to nije dozvolio, nego je rekao: ”Neće ići sin moj s vama, jer je brat njegov umro i on osta sam, pa ako bi ga zadesilo kakvo zlo na putu na koji ćete ići, svalili biste me stara s tugom u šeol“ (1. Mojsijeva 42:36, 38). Ova dva retka smrt ne povezuju sa zagrobnim životom, nego sa šeolom. Izvještaj Prve Mojsijeve pokazuje da je Josip postao upravitelj nad raspodjelom hrane u Egiptu. Zahvaljujući tome Jakov je mogao otputovati tamo i, na svoju veliku radost, ponovno biti s Josipom. Jakov je ostao u toj zemlji sve dok nije umro u dubokoj starosti od 147 godina. U skladu sa željama koje je imao na samrti, sinovi su odnijeli njegove posmrtne ostatke i sahranili ih u pećini u Makpeli, u Kanaanu (1. Mojsijeva 47:28; 49:29-31; 50:12, 13). Tako je Jakov bio sahranjen kraj svog oca Izaka i svog djeda Abrahama.
’Pridruženi svojim precima‘
------------------------------------------------
Ranije, kad je Jehova potvrdio svoj savez s Abrahamom i obećao mu da će se njegovo sjeme umnožiti, rekao je što će se s njim dogoditi. ”A ti ćeš“, kazao je Jehova, ”otići k ocima svojim u miru, i bićeš pogreben u dobroj starosti“ (1. Mojsijeva 15:15). Upravo je tako i bilo. U 1. Mojsijevoj 25:8 (St) stoji: ”Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi — star i pun godina — te bi pridružen svojim precima.“ Tko su bili ti preci? U 1. Mojsijevoj 11:10-26 nabraja se njegove pretke sve od Noinog sina Sema. Dakle, kad je umro, Abraham se pridružio tim osobama koje su već spavale smrtnim snom u šeolu. Izraz ”pridružen svojim precima“ često se pojavljuje u Hebrejskim pismima. Prema tome, logično je zaključiti da se Abrahamov sin Izmael i Mojsijev brat Aron od svoje smrti nalaze u šeolu i da tamo čekaju uskrsnuće (1. Mojsijeva 25:17; 4. Mojsijeva 20:23-29). I Mojsije je u šeolu iako nitko ne zna gdje je njegov grob (4. Mojsijeva 27:13; 5. Mojsijeva 34:5, 6). Slično tome, Jozua, koji je bio izraelski vođa nakon Mojsija, i cijeli taj naraštaj Izraelaca također su otišli u šeol prilikom smrti (Suci 2:8-10). Stoljećima nakon toga David je postao kralj nad 12 plemena Izraela. Kad je umro, ’počinuo je kod otaca svojih‘ (1. Kraljevima 2:10). Je li i on u šeolu? Zanimljivo je da je apostol Petar na Pentekost 33. n. e. ukazao na Davidovu smrt i citirao Psalam 16:10: ”Nećeš ostaviti duše moje u šeolu.“ Nakon što je rekao da je David još uvijek u grobu, Petar je taj redak primijenio na Isusa i rekao da je David, ”gledajući unaprijed, govorio o Kristovom uskrsnuću, da nije bio ostavljen u hadu niti je njegovo tijelo vidjelo raspadanje. Tog je Isusa Bog uskrsnuo, čemu smo svi mi svjedoci“ (Djela apostolska 2:29-32). Petar je upotrijebio riječ ”had“, grčki izraz za hebrejsku riječ ”šeol“. Prema tome, oni za koje se kaže da su u hadu nalaze se u istom stanju kao i oni za koje se kaže da su u šeolu. Oni spavaju smrtnim snom i čekaju uskrsnuće.
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Psalmi 36:9 - Jer u tebe je izvor života...
Svemogući Stvoritelj Bog je izvor života, i on daje taj život ljudima kada se rađaju, no to je sila koja POKREČE materiju.
1. Mojsijeva 2:7 - Tada je Jehova Bog načinio čovjeka od praha zemaljskoga i udahnuo mu u nosnice dah života, i čovjek je postao živa duša.
Kao što se jasno vidi, u trenutku SPOJA sile i materije je NASTUPIO ŽIVOT, što znači da kada se te dvije supstance razdvoje život jednostavno NESTAJE.
Propovjednik 12:7 - Tada se prah vraća u zemlju, gdje je i bio, a duh se vraća pravome Bogu, koji ga je dao.
Znači, sila koja PODRAŽAVA materiju da nastane ŽIVO BIĆE, odlazi poslije smrti NAZAD onome koji ju je i dao, a to je Bog.
I vide Avraam moj dan i obradova se! Sad ce naravno kritika da mi sve tumacimo bukvalno. Bukvalno se tumaci tamo gde nema mesta za ikakvo raspredanje, poput PREOBRAZENJA, ali ne, Preobrazenje se nije desilo, jer Mojsije je bio u seolu, a Ilija nije vaznet na nebo po Harecu. Vorki, posto vidim da bruklin gresi i da svoje greske ispravlja i stvara nova ucenja svake godine, reci mi sta ce biti ako se desi da su shvatili da su pogresili u vezi besmrtnosti duse? I Rasel je umro u zabludi jer je priznavao Krst!
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Čuj, ako ti nemožeš da shvatiš neke stvari iz Biblije na simboličan način, onda je to tvoj problem i to je žalosno.
Razumi logiku, smrt je suprotnost životu, i to će ti reći svaki ozbiljan znanstvenik, te prema tome, nemože biti suprotnost životu život u drugom obliku. To crkveno tumačenje je poganski princip, jer se na taj način odstranio strah od smrti, pošto osoba NIKADA ne umire. LJudi su IZGUBILI VJEČNI ŽIVOT, te su počeli UMIRATI, i to je naučna i logična činjenica koju vidimo iz dana u dan. Bog je zato i putem otkupa Isusove žrtve dao mogučnost ponovno vječnom životu, ali u dan suda u trenutku uskrsnuća.
Takav stav, kakav danas imaju crkvene zajednice NIJE BOŽJI, jer je Jehova rekao Adamu i Evi, DA ĆE UMIRATI, a ne da će NASTAVITI dalje živjeti. Onaj koji je LAGAO i tvrdio da će ljudi nastaviti dalje živjeti je SOTONA.
1. Mojsijeva 2:17 - Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti.”
- ( Božja izjava ).1. Mojsijeva 3:4 - Nato je zmija rekla ženi: “Ne, nećete umrijeti.
- ( Sotonina izjava ).Razmisli malo !
Čuj, ako ti nemožeš da shvatiš neke stvari iz Biblije na simboličan način, onda je to tvoj problem i to je žalosno.
Razumi logiku, smrt je suprotnost životu, i to će ti reći svaki ozbiljan znanstvenik, te prema tome, nemože biti suprotnost životu život u drugom obliku. To crkveno tumačenje je poganski princip, jer se na taj način odstranio strah od smrti, pošto osoba NIKADA ne umire. LJudi su IZGUBILI VJEČNI ŽIVOT, te su počeli UMIRATI, i to je naučna i logična činjenica koju vidimo iz dana u dan. Bog je zato i putem otkupa Isusove žrtve dao mogučnost ponovno vječnom životu, ali u dan suda u trenutku uskrsnuća.
Takav stav, kakav danas imaju crkvene zajednice NIJE BOŽJI, jer je Jehova rekao Adamu i Evi, DA ĆE UMIRATI, a ne da će NASTAVITI dalje živjeti. Onaj koji je LAGAO i tvrdio da će ljudi nastaviti dalje živjeti je SOTONA.
1. Mojsijeva 2:17 - Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti.”
1. Mojsijeva 3:4 - Nato je zmija rekla ženi: “Ne, nećete umrijeti.
Razmisli malo !
Zalosno je sto ste vi materijalisti, odgovori mi za bruklin sto sam te pitao
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Psalmi 115:17 - Mrtvi ne hvale Jaha, nitko od onih koji u tišinu silaze.
Pozdrav prijatelju, nemam namjere da se nadmećem.
Možemo raspravljati na temelju Pisma, ali na KRŠĆANSKI način, koji zahtjeva kulturu komunikacije i ljubav.
Ja ti želim samo skrenuti pažnju na LOGIKU, te da razmisliš o činjenicama.
SMRT = STANJE NEPOSTOJANJA
Kada si u dubokom spavanju, dali ti OSJETIŠ svoje postojanje ???
Psalmi 115:17 - Mrtvi ne hvale Jaha, nitko od onih koji u tišinu silaze.
Pozdrav prijatelju, nemam namjere da se nadmećem.
Možemo raspravljati na temelju Pisma, ali na KRŠĆANSKI način, koji zahtjeva kulturu komunikacije i ljubav.
Ja ti želim samo skrenuti pažnju na LOGIKU, te da razmisliš o činjenicama.
SMRT = STANJE NEPOSTOJANJA
Kada si u dubokom spavanju, dali ti OSJETIŠ svoje postojanje ???
Govoris o logici... Reci mi za bruklin ono sto sam te pitao...
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Govoris o logici... Reci mi za bruklin ono sto sam te pitao...
Postoje glavne biblijske doktrine u kojima nema grešaka, jer to upravo i razlikuje istinu od laži.
Naprimjer, bitna je polazišna točka. Ako se PRIHVATI besmrtnost duše, onda se mora i prihvatiti učenje o mjestu na koje ona odlazi, i tu dolazimo do drugih POGREŠNIH učenja, od raja na nebesima, pakla, reinkarnacije i sl. Jedna zabluda povlači za sobom drugu.
Sasvim je jasno da je biblijska središnja doktrina, na kojoj se TEMELJI Biblija, USKRSNUĆE IZ MRTVIH, koje je Isus prvi obznanio. Na temelju toga kršćanstvo se razvilo i govorilo drugima o TOJ NADI ZA LJUDE. Nije se propovjedala doktrina o duši koja nadživljava tijelo, i promovirao taj koncept za čovječanstvo.
Razmisli malo, Bog Jehova je stvorio ljude da VJEČNO ŽIVE, što govori da je u tom naumu duša nešto SUVIŠNO. Kad su ljudi sgriješili, Jehova je napravio plan spasenja za ljude PUTEM USKRSNUĆA. Da je čovjek imao BESMRTNU DUŠU, koja je ON SAM, uskrsnuće i cijeli plan spasenja bi bio suvišan Božji potez.
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
TEOLOŠKA DILEMA O STANJU MRTVIH
===================================
”IDEJA o besmrtnosti duše i vjera u uskrsnuće mrtvih (...) dva su pojma na potpuno različitim razinama, između kojih treba izabrati.“ Ove riječi Philippea Menouda rezimiraju dilemu s kojom se suočavaju protestantski i katolički teolozi u vezi sa stanjem mrtvih. Biblija govori o nadi u uskrsnuće ”u pošljednji dan“ (Ivan 6:39, 40, 44, 54). No, nada mnogih vjernika, kaže teolog Gisbert Greshake, ”počiva na besmrtnosti duše, koja se odvaja od tijela prilikom smrti i vraća k Bogu, dok je nada u uskrsnuće u velikoj mjeri, ako ne i potpuno, nestala“. U tom slučaju nastaje težak problem, objašnjava Bernard Sesboüé: ”U kakvom se stanju nalaze mrtvi tijekom ’intervala‘ između smrti njihovog tijela i konačnog uskrsnuća?“ Izgleda da je to pitanje bilo u središtu teološke rasprave u posljednjih nekoliko godina. Što je dovelo do toga? I što je još važnije, kakva je stvarna nada za mrtve?
Porijeklo i razvoj dileme
-------------------------------------------
Prvi su kršćani jasno razumjeli tu stvar. Iz Pisama su znali da mrtvi nisu svjesni ničega, jer u Hebrejskim pismima stoji: ”Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa (...) jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš“ (Propovjednik 9:5, 10). Ti su se kršćani nadali da će se uskrsnuće dogoditi tijekom budućeg ’dolaska [”prisutnosti“, NW] Gospodinovog‘ (1. Solunjanima 4:13-17). Nisu očekivali da će biti negdje drugdje pri svijesti dok budu čekali taj trenutak. Joseph Ratzinger, sadašnji prefekt Vatikanske kongregacije za nauk vjere, kaže: ”U drevnoj Crkvi nije postojala doktrinarna potvrda o besmrtnosti duše.“ Međutim, Nuovo dizionario di teologia objašnjava da, kad se čitaju djela crkvenih otaca, kao što su Augustin ili Ambrozije, ”postajemo svjesni nečeg novog u odnosu na biblijsku tradiciju — pojavljivanja grčke eshatologije, koja je temeljno različita od one judeokršćanstva“. To se novo učenje temeljilo na ”besmrtnosti duše, na pojedinačnom suđenju uz nagradu ili kaznu odmah nakon smrti“. Tako se pojavilo pitanje o ”međustanju“: Ako duša nadživljava smrt tijela, što se događa s njom dok čeka uskrsnuće u ”pošljednji dan“? Teolozi muku muče da bi riješili tu dilemu. U šestom stoljeću n. e. papa Grgur I tvrdio je da duše prilikom smrti odmah odlaze na mjesto koje im je određeno. Papa Ivan XXII iz 14. stoljeća, bio je uvjeren da će mrtvi primiti svoju konačnu nagradu na sudnji dan. Međutim, papa Benedikt XII pobijao je svog prethodnika. U papinskoj buli Benedictus Deus (1336), objavio je da ”duše pokojnika dolaze u stanje blaženstva [nebo], čišćenja [čistilište] ili prokletstva [pakao] odmah nakon smrti, samo da bi se ponovno sjedinile sa svojim uskrsnulim tijelima kad dođe kraj svijeta“. Usprkos polemici i raspravi, stoljećima je to bilo stajalište crkava nazovikršćanstva, iako protestantske i pravoslavne crkve općenito ne vjeruju u čistilište. Međutim, od kraja prošlog stoljeća sve je veći broj izučavatelja ukazivao na nebiblijsko porijeklo doktrine o besmrtnosti duše, a posljedica je toga da ”suvremena teologija sada često pokušava gledati na čovjeka kao na jedinstvenu cjelinu koja smrću potpuno nestaje“ (The Encyclopedia of Religion). Zbog toga komentatori Biblije smatraju da je teško opravdati postojanje nekog ”međustanja“. Govori li Biblija o tome, ili nudi drugačiju nadu?
Je li Pavao vjerovao u ”međustanje“?
-------------------------------------------------------------
U Catechism of the Catholic Church stoji: ”Da bismo ustali s Kristom, moramo i umrijeti s Kristom: moramo ’otići od tijela i ići ka Gospodinu‘ [2. Korinćanima 5:8]. U tom ’odlasku‘, koji je smrt, duša se odvaja od tijela [Filipljanima 1:23]. Bit će ponovno sjedinjena s tijelom na dan uskrsnuća mrtvih.“ No, da li u ovdje citiranim tekstovima apostol Pavao kaže da duša preživljava smrt tijela i zatim čeka ”posljednji sud“ kako bi se ponovno sjedinila s tijelom? U 2. Korinćanima 5:1 Pavao ukazuje na svoju smrt i govori o ’zemaljskoj kući‘ koja se ’raskapa‘. Je li mislio na tijelo koje je napustila besmrtna duša? Ne. Pavao je vjerovao da čovjek jest duša, a ne da ima dušu (1. Mojsijeva 2:7; 1. Korinćanima 15:45). Pavao je bio duhom pomazani kršćanin čija je nada, poput nade njegove braće iz prvog stoljeća, bila ’ostavljena na nebesima‘ (Kološanima 1:5; Rimljanima 8:14-18). Zbog toga je njegova ’vruća želja‘ bila da u od Boga određeno vrijeme bude uskrsnut na nebo kao besmrtno duhovno stvorenje (2. Korinćanima 5:2-4, St). Govoreći o toj nadi, napisao je: ”Svi ćemo se pretvoriti (...) u pošljednjoj trubi; jer će zatrubiti i mrtvi će ustati neraspadljivi, mi ćemo se pretvoriti“ (1. Korinćanima 15:51, 52, naglašeno od nas). U 2. Korinćanima 5:8 Pavao kaže: “Ali se ne bojimo, i mnogo volimo otići od tijela, i ići ka Gospodinu.“ Neki vjeruju da te riječi ukazuju na međustanje čekanja. Takvi ukazuju i na Isusovo obećanje svojim vjernim sljedbenicima da on ide kako bi im pripremio mjesto da ih ’uzme k sebi‘. No, kad će se ostvariti takva očekivanja? Krist je rekao da će to biti kad on ’opet dođe‘ u svojoj budućoj prisutnosti (Ivan 14:1-3). Slično tome, u 2. Korinćanima 5:1-10 Pavao je rekao da je pomazanim kršćanima zajednička nada da naslijede nebesko prebivalište. To se nije trebalo dogoditi pomoću neke pretpostavljene besmrtnosti duše, nego preko uskrsnuća tijekom Kristove prisutnosti (1. Korinćanima 15:23, 42-44). Egzeget Charles Masson zaključuje da se 2. Korinćanima 5:1-10 ”može dobro razumjeti, a da se ne mora poslužiti hipotezom o ’međustanju‘“. U Filipljanima 1:21, 23 Pavao kaže: ”Jer je meni život Krst a smrt dobitak. A oboje mi je milo, imajući želju otići i s Krstom biti, koje bi mnogo bolje bilo.“ Ukazuje li Pavao ovdje na ”međustanje“? Neki tako misle. Međutim, Pavao kaže da su mu mile obje mogućnosti – život ili smrt. ”Imajući želju“, dodao je, spominjući treću mogućnost, ”otići i s Krstom biti.“ ”Otići“ da bi bio s Kristom odmah nakon smrti? Pa, kao što se već vidjelo, Pavao je vjerovao da će vjerni pomazani kršćani biti uskrsnuti tijekom Kristove prisutnosti. Stoga je morao misliti na događaje u tom razdoblju. To se može vidjeti iz njegovih riječi koje nalazimo u Filipljanima 3:20, 21 i u 1. Solunjanima 4:16. Takav ’odlazak‘ tijekom prisutnosti Krista Isusa omogućio bi Pavlu da primi nagradu koju mu je Bog pripremio. Da se tome nadao, vidljivo je iz njegovih riječi upućenih mladom Timoteju: ”Dalje dakle meni je pripravljen vijenac pravde, koji će mi dati Gospodin u dan onaj, pravedni sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji se raduju njegovu dolasku“ (2. Timoteju 4:8).
Uskrsnuće — sjajna biblijska istina
------------------------------------------------------------
Prvi su kršćani uskrsnuće smatrali događajem koji će započeti tijekom Kristove prisutnosti, i ta im je sjajna biblijska istina pružala snagu i utjehu (Matej 24:3; Ivan 5:28, 29; 11:24, 25; 1. Korinćanima 15:19, 20; 1. Solunjanima 4:13). Vjerno su čekali tu buduću radost, odbacujući otpadnička učenja o besmrtnosti duše (Djela apostolska 20:28-30; 2. Timoteju 4:3, 4; 2. Petrova 2:1-3). Naravno, uskrsnuće nije ograničeno samo na kršćane s nebeskom nadom (1. Petrova 1: 3-5). Patrijarsi i drugi drevni Božji sluge iskazivali su vjeru u Jehovinu sposobnost da ponovno vrati mrtve u život na Zemlji (Job 14:14, 15; Danijel 12:2; Luka 20:37, 38; Jevrejima 11:19, 35). Čak i milijarde onih koji tijekom stoljećâ nikad nisu upoznali Boga imaju priliku ponovno se vratiti u život u zemaljskom raju, jer će ”biti uskrsenje mrtvima, i pravednicima i grješnicima“ (Djela apostolska 24:15; Luka 23:42, 43). Zar to nije uzbudljiva budućnost? Umjesto da nas ostavi u uvjerenju kako će uvijek biti patnje i smrti, Jehova ukazuje na vrijeme kad će biti uklonjen ’posljednji neprijatelj, smrt‘, a vjerno čovječanstvo vječno živjeti na Zemlji pretvorenoj u raj (1. Korinćanima 15:26; Ivan 3:16; 2. Petrova 3:13). Kako li će biti divno vidjeti naše voljene kako se vraćaju u život! Koliko je samo bolja ova sigurna nada od hipotetske besmrtnosti ljudske duše — doktrine koja se ne temelji na Božjoj riječi nego na grčkoj filozofiji! Ako svoju nadu temeljiš na Božjem sigurnom obećanju, i ti možeš biti siguran da uskoro ”smrti ne će biti više“! (Otkrivenje 21:3–5).
===================================
”IDEJA o besmrtnosti duše i vjera u uskrsnuće mrtvih (...) dva su pojma na potpuno različitim razinama, između kojih treba izabrati.“ Ove riječi Philippea Menouda rezimiraju dilemu s kojom se suočavaju protestantski i katolički teolozi u vezi sa stanjem mrtvih. Biblija govori o nadi u uskrsnuće ”u pošljednji dan“ (Ivan 6:39, 40, 44, 54). No, nada mnogih vjernika, kaže teolog Gisbert Greshake, ”počiva na besmrtnosti duše, koja se odvaja od tijela prilikom smrti i vraća k Bogu, dok je nada u uskrsnuće u velikoj mjeri, ako ne i potpuno, nestala“. U tom slučaju nastaje težak problem, objašnjava Bernard Sesboüé: ”U kakvom se stanju nalaze mrtvi tijekom ’intervala‘ između smrti njihovog tijela i konačnog uskrsnuća?“ Izgleda da je to pitanje bilo u središtu teološke rasprave u posljednjih nekoliko godina. Što je dovelo do toga? I što je još važnije, kakva je stvarna nada za mrtve?
Porijeklo i razvoj dileme
-------------------------------------------
Prvi su kršćani jasno razumjeli tu stvar. Iz Pisama su znali da mrtvi nisu svjesni ničega, jer u Hebrejskim pismima stoji: ”Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa (...) jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš“ (Propovjednik 9:5, 10). Ti su se kršćani nadali da će se uskrsnuće dogoditi tijekom budućeg ’dolaska [”prisutnosti“, NW] Gospodinovog‘ (1. Solunjanima 4:13-17). Nisu očekivali da će biti negdje drugdje pri svijesti dok budu čekali taj trenutak. Joseph Ratzinger, sadašnji prefekt Vatikanske kongregacije za nauk vjere, kaže: ”U drevnoj Crkvi nije postojala doktrinarna potvrda o besmrtnosti duše.“ Međutim, Nuovo dizionario di teologia objašnjava da, kad se čitaju djela crkvenih otaca, kao što su Augustin ili Ambrozije, ”postajemo svjesni nečeg novog u odnosu na biblijsku tradiciju — pojavljivanja grčke eshatologije, koja je temeljno različita od one judeokršćanstva“. To se novo učenje temeljilo na ”besmrtnosti duše, na pojedinačnom suđenju uz nagradu ili kaznu odmah nakon smrti“. Tako se pojavilo pitanje o ”međustanju“: Ako duša nadživljava smrt tijela, što se događa s njom dok čeka uskrsnuće u ”pošljednji dan“? Teolozi muku muče da bi riješili tu dilemu. U šestom stoljeću n. e. papa Grgur I tvrdio je da duše prilikom smrti odmah odlaze na mjesto koje im je određeno. Papa Ivan XXII iz 14. stoljeća, bio je uvjeren da će mrtvi primiti svoju konačnu nagradu na sudnji dan. Međutim, papa Benedikt XII pobijao je svog prethodnika. U papinskoj buli Benedictus Deus (1336), objavio je da ”duše pokojnika dolaze u stanje blaženstva [nebo], čišćenja [čistilište] ili prokletstva [pakao] odmah nakon smrti, samo da bi se ponovno sjedinile sa svojim uskrsnulim tijelima kad dođe kraj svijeta“. Usprkos polemici i raspravi, stoljećima je to bilo stajalište crkava nazovikršćanstva, iako protestantske i pravoslavne crkve općenito ne vjeruju u čistilište. Međutim, od kraja prošlog stoljeća sve je veći broj izučavatelja ukazivao na nebiblijsko porijeklo doktrine o besmrtnosti duše, a posljedica je toga da ”suvremena teologija sada često pokušava gledati na čovjeka kao na jedinstvenu cjelinu koja smrću potpuno nestaje“ (The Encyclopedia of Religion). Zbog toga komentatori Biblije smatraju da je teško opravdati postojanje nekog ”međustanja“. Govori li Biblija o tome, ili nudi drugačiju nadu?
Je li Pavao vjerovao u ”međustanje“?
-------------------------------------------------------------
U Catechism of the Catholic Church stoji: ”Da bismo ustali s Kristom, moramo i umrijeti s Kristom: moramo ’otići od tijela i ići ka Gospodinu‘ [2. Korinćanima 5:8]. U tom ’odlasku‘, koji je smrt, duša se odvaja od tijela [Filipljanima 1:23]. Bit će ponovno sjedinjena s tijelom na dan uskrsnuća mrtvih.“ No, da li u ovdje citiranim tekstovima apostol Pavao kaže da duša preživljava smrt tijela i zatim čeka ”posljednji sud“ kako bi se ponovno sjedinila s tijelom? U 2. Korinćanima 5:1 Pavao ukazuje na svoju smrt i govori o ’zemaljskoj kući‘ koja se ’raskapa‘. Je li mislio na tijelo koje je napustila besmrtna duša? Ne. Pavao je vjerovao da čovjek jest duša, a ne da ima dušu (1. Mojsijeva 2:7; 1. Korinćanima 15:45). Pavao je bio duhom pomazani kršćanin čija je nada, poput nade njegove braće iz prvog stoljeća, bila ’ostavljena na nebesima‘ (Kološanima 1:5; Rimljanima 8:14-18). Zbog toga je njegova ’vruća želja‘ bila da u od Boga određeno vrijeme bude uskrsnut na nebo kao besmrtno duhovno stvorenje (2. Korinćanima 5:2-4, St). Govoreći o toj nadi, napisao je: ”Svi ćemo se pretvoriti (...) u pošljednjoj trubi; jer će zatrubiti i mrtvi će ustati neraspadljivi, mi ćemo se pretvoriti“ (1. Korinćanima 15:51, 52, naglašeno od nas). U 2. Korinćanima 5:8 Pavao kaže: “Ali se ne bojimo, i mnogo volimo otići od tijela, i ići ka Gospodinu.“ Neki vjeruju da te riječi ukazuju na međustanje čekanja. Takvi ukazuju i na Isusovo obećanje svojim vjernim sljedbenicima da on ide kako bi im pripremio mjesto da ih ’uzme k sebi‘. No, kad će se ostvariti takva očekivanja? Krist je rekao da će to biti kad on ’opet dođe‘ u svojoj budućoj prisutnosti (Ivan 14:1-3). Slično tome, u 2. Korinćanima 5:1-10 Pavao je rekao da je pomazanim kršćanima zajednička nada da naslijede nebesko prebivalište. To se nije trebalo dogoditi pomoću neke pretpostavljene besmrtnosti duše, nego preko uskrsnuća tijekom Kristove prisutnosti (1. Korinćanima 15:23, 42-44). Egzeget Charles Masson zaključuje da se 2. Korinćanima 5:1-10 ”može dobro razumjeti, a da se ne mora poslužiti hipotezom o ’međustanju‘“. U Filipljanima 1:21, 23 Pavao kaže: ”Jer je meni život Krst a smrt dobitak. A oboje mi je milo, imajući želju otići i s Krstom biti, koje bi mnogo bolje bilo.“ Ukazuje li Pavao ovdje na ”međustanje“? Neki tako misle. Međutim, Pavao kaže da su mu mile obje mogućnosti – život ili smrt. ”Imajući želju“, dodao je, spominjući treću mogućnost, ”otići i s Krstom biti.“ ”Otići“ da bi bio s Kristom odmah nakon smrti? Pa, kao što se već vidjelo, Pavao je vjerovao da će vjerni pomazani kršćani biti uskrsnuti tijekom Kristove prisutnosti. Stoga je morao misliti na događaje u tom razdoblju. To se može vidjeti iz njegovih riječi koje nalazimo u Filipljanima 3:20, 21 i u 1. Solunjanima 4:16. Takav ’odlazak‘ tijekom prisutnosti Krista Isusa omogućio bi Pavlu da primi nagradu koju mu je Bog pripremio. Da se tome nadao, vidljivo je iz njegovih riječi upućenih mladom Timoteju: ”Dalje dakle meni je pripravljen vijenac pravde, koji će mi dati Gospodin u dan onaj, pravedni sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji se raduju njegovu dolasku“ (2. Timoteju 4:8).
Uskrsnuće — sjajna biblijska istina
------------------------------------------------------------
Prvi su kršćani uskrsnuće smatrali događajem koji će započeti tijekom Kristove prisutnosti, i ta im je sjajna biblijska istina pružala snagu i utjehu (Matej 24:3; Ivan 5:28, 29; 11:24, 25; 1. Korinćanima 15:19, 20; 1. Solunjanima 4:13). Vjerno su čekali tu buduću radost, odbacujući otpadnička učenja o besmrtnosti duše (Djela apostolska 20:28-30; 2. Timoteju 4:3, 4; 2. Petrova 2:1-3). Naravno, uskrsnuće nije ograničeno samo na kršćane s nebeskom nadom (1. Petrova 1: 3-5). Patrijarsi i drugi drevni Božji sluge iskazivali su vjeru u Jehovinu sposobnost da ponovno vrati mrtve u život na Zemlji (Job 14:14, 15; Danijel 12:2; Luka 20:37, 38; Jevrejima 11:19, 35). Čak i milijarde onih koji tijekom stoljećâ nikad nisu upoznali Boga imaju priliku ponovno se vratiti u život u zemaljskom raju, jer će ”biti uskrsenje mrtvima, i pravednicima i grješnicima“ (Djela apostolska 24:15; Luka 23:42, 43). Zar to nije uzbudljiva budućnost? Umjesto da nas ostavi u uvjerenju kako će uvijek biti patnje i smrti, Jehova ukazuje na vrijeme kad će biti uklonjen ’posljednji neprijatelj, smrt‘, a vjerno čovječanstvo vječno živjeti na Zemlji pretvorenoj u raj (1. Korinćanima 15:26; Ivan 3:16; 2. Petrova 3:13). Kako li će biti divno vidjeti naše voljene kako se vraćaju u život! Koliko je samo bolja ova sigurna nada od hipotetske besmrtnosti ljudske duše — doktrine koja se ne temelji na Božjoj riječi nego na grčkoj filozofiji! Ako svoju nadu temeljiš na Božjem sigurnom obećanju, i ti možeš biti siguran da uskoro ”smrti ne će biti više“! (Otkrivenje 21:3–5).
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Presuda u korist žrtava nasilja
-----------------------------------------------------
TREĆEG svibnja 2007. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu (Francuska) donio je jednoglasnu odluku u korist Jehovinih svjedoka u Republici Gruziji. Sud je utvrdio da su u Gruziji Jehovini svjedoci bili izvrgnuti neljudskom postupanju i da im je bilo uskraćeno pravo na slobodu vjere. Sud je također izrekao zamjerku bivšoj gruzijskoj vladi za njenu pasivnost u kaznenom progonu počinitelja tog kaznenog djela. Što je dovelo do takve odluke?
Bio je 17. listopada 1999. Otprilike 120 članova skupštine Jehovinih svjedoka Gldani u glavnom gradu Tbilisiju mirno je slušalo program na svom vjerskom sastanku. Odjednom je u prostoriju gdje su se okupili upala rulja, otprilike 200 ljudi, predvođena bivšim pravoslavnim svećenikom Vasilijem Mkalavišvilijem. Nasilnici naoružani drvenim palicama i željeznim križevima nasrnuli su na prisutne. Mnogo je osoba tom prilikom bilo ozlijeđeno, a neke od njih jako teško. Jednoj je ženi oko ostalo trajno oštećeno zbog udaraca koje je dobila. Barem 16 osoba trebalo je liječničku pomoć. Kad je nekoliko Svjedoka otišlo na policijsku stanicu tražeći pomoć, dočekao ih je zapovjednik policije, koji je rekao da bi ih on još i žešće pretukao da je bio ondje. Napad je kamerom snimio jedan čovjek koji je bio u toj nasilnoj rulji, a snimka je kasnije prikazana na državnim televizijskim stanicama, pa se jasno vidjelo tko su bili napadači. Napadnuti Svjedoci prijavili su napad, ali protiv napadača nije bio pokrenut nikakav postupak. Policijski istražitelj koji je istraživao taj slučaj rekao je da je on pravoslavni vjernik i da ne može biti nepristran u tom slučaju. Pasivnost državnih institucija ohrabrila je vjerske ekstremiste da izvrše preko stotinu sličnih napada. Stoga su 29. lipnja 2001. Jehovini svjedoci zatražili od Europskog suda za ljudska prava da razmotri njihov slučaj. Sud je konačnu odluku donio 3. svibnja 2007. U njoj je zorno opisao napad i osudio pasivnost gruzijskih državnih institucija. U presudi je stajalo: “Tijela državne vlasti (...) bila su dužna odmah reagirati i provjeriti istinitost informacija” o napadu. “Budući da su tijela državne vlasti tolerirala takve postupke”, stajalo je u presudi, “samo su potkopala povjerenje javnosti u načela pravičnosti i sposobnost države da zajamči vladavinu prava.”
Sud je zaključio: “Napad na podnositelje tužbe, koji se dogodio 17. listopada 1999, bio je tek početak masovnog nasilja usmjerenog protiv Jehovinih svjedoka, pa su vlasti svojim nehajem omogućile istoj skupini nasilnika da vjersko nasilje proširi diljem Gruzije.”
Stoga je sud donio presudu u korist žrtava tog nasilnog napada, a gruzijskoj je vladi naređeno da plati odštetu i nadoknadi sudske troškove članovima skupštine Gldani. Premda su Jehovini svjedoci u Gruziji sretni što su nasilje i brutalnost u najvećoj mjeri prestali, posebno se raduju što odluka suda potvrđuje njihovo pravo da se sastaju na mirnim vjerskim sastancima. Zato su silno zahvalni svom nebeskom Ocu, Jehovi Bogu, čije su vodstvo i zaštitu osjećali sve vrijeme.
Psalmi 23:4 - Da i dolinom guste tame pođem, neću se bojati zla, jer si ti sa mnom,
štap tvoj i palica tvoja tješe me.
-----------------------------------------------------
TREĆEG svibnja 2007. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu (Francuska) donio je jednoglasnu odluku u korist Jehovinih svjedoka u Republici Gruziji. Sud je utvrdio da su u Gruziji Jehovini svjedoci bili izvrgnuti neljudskom postupanju i da im je bilo uskraćeno pravo na slobodu vjere. Sud je također izrekao zamjerku bivšoj gruzijskoj vladi za njenu pasivnost u kaznenom progonu počinitelja tog kaznenog djela. Što je dovelo do takve odluke?
Bio je 17. listopada 1999. Otprilike 120 članova skupštine Jehovinih svjedoka Gldani u glavnom gradu Tbilisiju mirno je slušalo program na svom vjerskom sastanku. Odjednom je u prostoriju gdje su se okupili upala rulja, otprilike 200 ljudi, predvođena bivšim pravoslavnim svećenikom Vasilijem Mkalavišvilijem. Nasilnici naoružani drvenim palicama i željeznim križevima nasrnuli su na prisutne. Mnogo je osoba tom prilikom bilo ozlijeđeno, a neke od njih jako teško. Jednoj je ženi oko ostalo trajno oštećeno zbog udaraca koje je dobila. Barem 16 osoba trebalo je liječničku pomoć. Kad je nekoliko Svjedoka otišlo na policijsku stanicu tražeći pomoć, dočekao ih je zapovjednik policije, koji je rekao da bi ih on još i žešće pretukao da je bio ondje. Napad je kamerom snimio jedan čovjek koji je bio u toj nasilnoj rulji, a snimka je kasnije prikazana na državnim televizijskim stanicama, pa se jasno vidjelo tko su bili napadači. Napadnuti Svjedoci prijavili su napad, ali protiv napadača nije bio pokrenut nikakav postupak. Policijski istražitelj koji je istraživao taj slučaj rekao je da je on pravoslavni vjernik i da ne može biti nepristran u tom slučaju. Pasivnost državnih institucija ohrabrila je vjerske ekstremiste da izvrše preko stotinu sličnih napada. Stoga su 29. lipnja 2001. Jehovini svjedoci zatražili od Europskog suda za ljudska prava da razmotri njihov slučaj. Sud je konačnu odluku donio 3. svibnja 2007. U njoj je zorno opisao napad i osudio pasivnost gruzijskih državnih institucija. U presudi je stajalo: “Tijela državne vlasti (...) bila su dužna odmah reagirati i provjeriti istinitost informacija” o napadu. “Budući da su tijela državne vlasti tolerirala takve postupke”, stajalo je u presudi, “samo su potkopala povjerenje javnosti u načela pravičnosti i sposobnost države da zajamči vladavinu prava.”
Sud je zaključio: “Napad na podnositelje tužbe, koji se dogodio 17. listopada 1999, bio je tek početak masovnog nasilja usmjerenog protiv Jehovinih svjedoka, pa su vlasti svojim nehajem omogućile istoj skupini nasilnika da vjersko nasilje proširi diljem Gruzije.”
Stoga je sud donio presudu u korist žrtava tog nasilnog napada, a gruzijskoj je vladi naređeno da plati odštetu i nadoknadi sudske troškove članovima skupštine Gldani. Premda su Jehovini svjedoci u Gruziji sretni što su nasilje i brutalnost u najvećoj mjeri prestali, posebno se raduju što odluka suda potvrđuje njihovo pravo da se sastaju na mirnim vjerskim sastancima. Zato su silno zahvalni svom nebeskom Ocu, Jehovi Bogu, čije su vodstvo i zaštitu osjećali sve vrijeme.
Psalmi 23:4 - Da i dolinom guste tame pođem, neću se bojati zla, jer si ti sa mnom,
štap tvoj i palica tvoja tješe me.
The_Night_Hawk
Cloud surfer
- Poruka
- 83.316
Ти си,Ворки, ЛАЖОВ.
Тешка ријеч?Баш и није!
Ово што радиш на форуму је баш надметање.
Дакле,лажеш кад кажеш Теологу о својим намјерама.
Иначе,што се тиче Куле стражаре,ако баш будем хтио
да је прочитам,набавићу примјерак.
Има твојих довољно у Бањалуци.
Тако да ти је баш безвезе ово силно куцање,чак и копипејстовање.
Осим ако ти је досадно.Али има нешто што се зове фудбал.
Па измислише људи и пиво.Жене већ откривају пола дојки...
Боже опрости ми грешном,одох!
Ух,бре,Ворки,умало да заборавим:
Тешка ријеч?Баш и није!
Ово што радиш на форуму је баш надметање.
Дакле,лажеш кад кажеш Теологу о својим намјерама.
Иначе,што се тиче Куле стражаре,ако баш будем хтио
да је прочитам,набавићу примјерак.
Има твојих довољно у Бањалуци.
Тако да ти је баш безвезе ово силно куцање,чак и копипејстовање.
Осим ако ти је досадно.Али има нешто што се зове фудбал.
Па измислише људи и пиво.Жене већ откривају пола дојки...
Боже опрости ми грешном,одох!
Ух,бре,Ворки,умало да заборавим:
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Ти си,Ворки, ЛАЖОВ.
Тешка ријеч?Баш и није!
Ово што радиш на форуму је баш надметање.
Дакле,лажеш кад кажеш Теологу о својим намјерама.
Иначе,што се тиче Куле стражаре,ако баш будем хтио
да је прочитам,набавићу примјерак.
Има твојих довољно у Бањалуци.
Тако да ти је баш безвезе ово силно куцање,чак и копипејстовање.
Осим ако ти је досадно.Али има нешто што се зове фудбал.
Па измислише људи и пиво.Жене већ откривају пола дојки...
Боже опрости ми грешном,одох!
Ух,бре,Ворки,умало да заборавим:
I ja tebe volim prijatelju !
Na ovoj temi se iznose ISTINE različitih žanrova, i ako se kome to ne sviđa ima druge teme.
Ja ovdje debatiram sa ljudima na temelju Pisma, i NE RASPRAVLJAM se, jer je ipak ovo tema koju sam JA postavio, i zbog toga postavljam određene RELIGIJSKE TEME.
Nisam lažov, to ti kažeš, i ako ti vrijeđanje čini zadovoljstvo, samo izvoli, hrani se.
Priče Salamunove 13:3 - Tko čuva usta svoja, čuva dušu svoju. Tko nepromišljeno govori, propada.
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Hoće li ikada svi ljudi ljubiti jedni druge?
------------------------------------------------------------------
MILIJUNI ljudi osjećaju se izgubljeno i bijedno, nemaju se kome obratiti za pomoć. Jedna je poslovna žena u mirovini ispričala: ‘Jedne je večeri udovica koja živi na istom katu pokucala na moja vrata i rekla da se osjeća usamljeno. Pristojno, ali direktno rekla sam joj da sam zauzeta. Ispričala se zbog smetnje i otišla.‘
Nažalost, te iste večeri udovica je počinila samoubojstvo. Ta je poslovna žena nakon toga rekla da je naučila “tešku lekciju“. Pomanjkanje ljubavi prema bližnjem često ima tragične posljedice. Tokom etničkih sukoba u Bosni i Hercegovini, jednom dijelu bivše Jugoslavije, preko milijun ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove, a deseci tisuća bili su ubijeni. Tko je odgovoran za to? “Naši susjedi“, jadikovala je jedna djevojka koja je otjerana iz svog sela. “Poznavali smo ih.“ U Ruandi je stotine tisuća ljudi bilo poklano, često od svojih vlastitih susjeda. “Hutui i Tutsiji [živjeli] su zajedno, međusobno sklapali brakove, nisu za to marili ili čak nisu niti znali tko je Hutu a tko Tutsi“, izvijestio je The New York Times. “Onda se odjednom sve promijenilo“ i “počelo je ubijanje“. Slično tome, u Izraelu Židovi i Arapi žive jedni kraj drugih, ali mnogi se međusobno mrze. Situacija je ista i kod mnogih katolika i protestanata u Irskoj te sve većeg broja ljudi u drugim zemljama. Svijetu nikada u povijesti nije u tolikoj mjeri nedostajalo ljubavi.
Zašto je ohladnjela ljubav prema bližnjem?
----------------------------------------------------------------------
Naš Stvoritelj pruža odgovor. Njegova Riječ, Biblija, vrijeme u kojem živimo naziva “posljednjim danima“. To je period tokom kojeg će, prema biblijskom proročanstvu, ljudi biti “bez prirodne naklonosti“. S obzirom na ta ‘kritična vremena s kojima se teško izlazi na kraj‘, koja se u Pismima nazivaju još i ’svršetak sustava stvari‘, Isus Krist je prorekao da će ‘ohladnjeti ljubav mnogih‘ (2. Timoteju 3:1-5; Matej 24:3, 12; New World Translation).
Stoga je pomanjkanje ljubavi u današnje vrijeme dio dokaza da živimo u posljednjim danima ovog svijeta. Na sreću, to isto tako znači da će ovaj svijet bezbožnih ljudi uskoro biti zamijenjen pravednim novim svijetom kojim vlada ljubav (Matej 24:3-14; 2. Petrova 2:5; 3:7, 13). No imamo li stvarno dovoljno razloga za vjerovanje da je takva promjena moguća — da svi ljudi mogu naučiti ljubiti jedni druge i živjeti zajedno u miru?
Ljubav prema bližnjem — stvarnost
-----------------------------------------------------------
”TKO je onda moj bližnji?“ pitao je Isusa jedan odvjetnik iz prvog stoljeća. On je nesumnjivo očekivao da Isus kaže: ‘Tvoji sunarodnjaci Židovi.‘ No u priči o milosrdnom Samarićaninu Isus je pokazao da su i ljudi drugih nacionalnosti naši bližnji (Luka 10:29-37, Stvarnost; Ivan 4:7-9). Isus je istaknuo da bi, odmah nakon ljubavi prema Bogu, ljubav prema bližnjem trebala upravljati našim životom (Matej 22:34-40). No je li ijedna grupa ljudi ikada zaista ljubila svoje bližnje? Rani su kršćani to činili! Oni su bili poznati po ljubavi koju su gajili prema drugima (Ivan 13:34, 35). Kako je danas? Prakticira li itko ljubav sličnu Kristovoj? Encyclopedia Canadiana primjećuje: “Djelo Jehovinih svjedoka jest ponovno oživljavanje i ponovno uspostavljanje iskonskog kršćanstva koje su prakticirali Isus i njegovi učenici ( . . . ). Svi su braća.“ Što to znači? To znači da Jehovini svjedoci ne dozvoljavaju da išta — ni rasa, ni nacionalnost, a ni etničko porijeklo — bude razlog da oni mrze svoje bližnje. Niti bi ubili bilo koga, jer su u simboličnom smislu prekovali svoje mačeve u plugove i svoja koplja u srpove (Izaija 2:4). Ustvari, Svjedoci su poznati po tome što preuzimaju inicijativu kako bi pomogli svojim bližnjima (Galaćanima 6:10).
Ne čudi da je uvodni članak u kalifornijskim novinama Sacramento Union zapazio: “Dovoljno je reći da ako bi cijeli svijet živio prema vjerovanju Jehovinih svjedoka, krvoproliću i mržnji došao bi kraj, a ljubav bi vladala kao kralj.“ U mađarskom časopisu Ring jedan je pisac primijetio: “Došao sam do zaključka da kada bi Jehovini svjedoci bili jedini ljudi koji žive na Zemlji, tada bi ratovi prestali, a jedina dužnost policajaca bila bi da kontroliraju promet i izdaju pasoše.“ No, činjenica je da će biti potrebna ogromna promjena svjetskih razmjera da bi svi ljudi ljubili jedni druge. Na koji će način nastati ta promjena?
Kad svi ljudi budu ljubili jedni druge
------------------------------------------------------------
MOLITVA koju nas je Isus Krist naučio pokazuje da je blizu drastična promjena. U svojoj poznatoj Propovijedi na gori Isus nas je naučio moliti: “Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!“ (Matej 6:10, St). Što je Božje Kraljevstvo? To je stvarna vladavina, koja vlada s neba. Zato je nazvano ‘nebeskim kraljevstvom‘. Isus, “Knez mira“, imenovan je od svog Oca da bude njegov vladar (Matej 10:7, St; Izaija 9:6, 7, NW; Psalam 72:1-8). Kad dođe Božje Kraljevstvo, što će se dogoditi s ovim svijetom koji je ispunjen mržnjom? “Kraljevstvo“ će “razbiti i uništiti“ sve pokvarene vladavine ovog svijeta (Danijel 2:44, St). Biblija objašnjava: “Svijet prolazi ( . . . ) a koji tvori volju Božiju ostaje do vijeka“ (1. Ivanova 2:17). S obzirom na Božji novi svijet, Biblija kaže: “Pravednici će naslijediti zemlju, i živjeće na njoj do vijeka“ (Psalam 37:9-11, 29; Priče Salamunove 2:21, 22). Kakvo li će to veličanstveno vrijeme biti! “Smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više“ (Otkrivenje 21:4). Čak će i oni koji su umrli ponovno živjeti, a cijela će Zemlja biti pretvorena u doslovan raj (Izaija 11:6-9; 35:1, 2; Luka 23:43; Djela apostolska 24:15). Da bismo živjeli u Božjem novom svijetu, moramo ljubiti jedni druge, kao što nas Bog i uči da činimo (1. Solunjanima 4:9). Jedna je osoba s Orijenta, koja proučava Bibliju, rekla: “Radosno očekujem vrijeme kad će, kao što obećava Biblija, svi ljudi naučiti voljeti jedni druge.“ A možemo biti sigurni da će Bog održati svoja obećanja! “Rekoh“, kaže on, “i učiniću“ (Izaija 46:11).
------------------------------------------------------------------
MILIJUNI ljudi osjećaju se izgubljeno i bijedno, nemaju se kome obratiti za pomoć. Jedna je poslovna žena u mirovini ispričala: ‘Jedne je večeri udovica koja živi na istom katu pokucala na moja vrata i rekla da se osjeća usamljeno. Pristojno, ali direktno rekla sam joj da sam zauzeta. Ispričala se zbog smetnje i otišla.‘
Nažalost, te iste večeri udovica je počinila samoubojstvo. Ta je poslovna žena nakon toga rekla da je naučila “tešku lekciju“. Pomanjkanje ljubavi prema bližnjem često ima tragične posljedice. Tokom etničkih sukoba u Bosni i Hercegovini, jednom dijelu bivše Jugoslavije, preko milijun ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove, a deseci tisuća bili su ubijeni. Tko je odgovoran za to? “Naši susjedi“, jadikovala je jedna djevojka koja je otjerana iz svog sela. “Poznavali smo ih.“ U Ruandi je stotine tisuća ljudi bilo poklano, često od svojih vlastitih susjeda. “Hutui i Tutsiji [živjeli] su zajedno, međusobno sklapali brakove, nisu za to marili ili čak nisu niti znali tko je Hutu a tko Tutsi“, izvijestio je The New York Times. “Onda se odjednom sve promijenilo“ i “počelo je ubijanje“. Slično tome, u Izraelu Židovi i Arapi žive jedni kraj drugih, ali mnogi se međusobno mrze. Situacija je ista i kod mnogih katolika i protestanata u Irskoj te sve većeg broja ljudi u drugim zemljama. Svijetu nikada u povijesti nije u tolikoj mjeri nedostajalo ljubavi.
Zašto je ohladnjela ljubav prema bližnjem?
----------------------------------------------------------------------
Naš Stvoritelj pruža odgovor. Njegova Riječ, Biblija, vrijeme u kojem živimo naziva “posljednjim danima“. To je period tokom kojeg će, prema biblijskom proročanstvu, ljudi biti “bez prirodne naklonosti“. S obzirom na ta ‘kritična vremena s kojima se teško izlazi na kraj‘, koja se u Pismima nazivaju još i ’svršetak sustava stvari‘, Isus Krist je prorekao da će ‘ohladnjeti ljubav mnogih‘ (2. Timoteju 3:1-5; Matej 24:3, 12; New World Translation).
Stoga je pomanjkanje ljubavi u današnje vrijeme dio dokaza da živimo u posljednjim danima ovog svijeta. Na sreću, to isto tako znači da će ovaj svijet bezbožnih ljudi uskoro biti zamijenjen pravednim novim svijetom kojim vlada ljubav (Matej 24:3-14; 2. Petrova 2:5; 3:7, 13). No imamo li stvarno dovoljno razloga za vjerovanje da je takva promjena moguća — da svi ljudi mogu naučiti ljubiti jedni druge i živjeti zajedno u miru?
Ljubav prema bližnjem — stvarnost
-----------------------------------------------------------
”TKO je onda moj bližnji?“ pitao je Isusa jedan odvjetnik iz prvog stoljeća. On je nesumnjivo očekivao da Isus kaže: ‘Tvoji sunarodnjaci Židovi.‘ No u priči o milosrdnom Samarićaninu Isus je pokazao da su i ljudi drugih nacionalnosti naši bližnji (Luka 10:29-37, Stvarnost; Ivan 4:7-9). Isus je istaknuo da bi, odmah nakon ljubavi prema Bogu, ljubav prema bližnjem trebala upravljati našim životom (Matej 22:34-40). No je li ijedna grupa ljudi ikada zaista ljubila svoje bližnje? Rani su kršćani to činili! Oni su bili poznati po ljubavi koju su gajili prema drugima (Ivan 13:34, 35). Kako je danas? Prakticira li itko ljubav sličnu Kristovoj? Encyclopedia Canadiana primjećuje: “Djelo Jehovinih svjedoka jest ponovno oživljavanje i ponovno uspostavljanje iskonskog kršćanstva koje su prakticirali Isus i njegovi učenici ( . . . ). Svi su braća.“ Što to znači? To znači da Jehovini svjedoci ne dozvoljavaju da išta — ni rasa, ni nacionalnost, a ni etničko porijeklo — bude razlog da oni mrze svoje bližnje. Niti bi ubili bilo koga, jer su u simboličnom smislu prekovali svoje mačeve u plugove i svoja koplja u srpove (Izaija 2:4). Ustvari, Svjedoci su poznati po tome što preuzimaju inicijativu kako bi pomogli svojim bližnjima (Galaćanima 6:10).
Ne čudi da je uvodni članak u kalifornijskim novinama Sacramento Union zapazio: “Dovoljno je reći da ako bi cijeli svijet živio prema vjerovanju Jehovinih svjedoka, krvoproliću i mržnji došao bi kraj, a ljubav bi vladala kao kralj.“ U mađarskom časopisu Ring jedan je pisac primijetio: “Došao sam do zaključka da kada bi Jehovini svjedoci bili jedini ljudi koji žive na Zemlji, tada bi ratovi prestali, a jedina dužnost policajaca bila bi da kontroliraju promet i izdaju pasoše.“ No, činjenica je da će biti potrebna ogromna promjena svjetskih razmjera da bi svi ljudi ljubili jedni druge. Na koji će način nastati ta promjena?
Kad svi ljudi budu ljubili jedni druge
------------------------------------------------------------
MOLITVA koju nas je Isus Krist naučio pokazuje da je blizu drastična promjena. U svojoj poznatoj Propovijedi na gori Isus nas je naučio moliti: “Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!“ (Matej 6:10, St). Što je Božje Kraljevstvo? To je stvarna vladavina, koja vlada s neba. Zato je nazvano ‘nebeskim kraljevstvom‘. Isus, “Knez mira“, imenovan je od svog Oca da bude njegov vladar (Matej 10:7, St; Izaija 9:6, 7, NW; Psalam 72:1-8). Kad dođe Božje Kraljevstvo, što će se dogoditi s ovim svijetom koji je ispunjen mržnjom? “Kraljevstvo“ će “razbiti i uništiti“ sve pokvarene vladavine ovog svijeta (Danijel 2:44, St). Biblija objašnjava: “Svijet prolazi ( . . . ) a koji tvori volju Božiju ostaje do vijeka“ (1. Ivanova 2:17). S obzirom na Božji novi svijet, Biblija kaže: “Pravednici će naslijediti zemlju, i živjeće na njoj do vijeka“ (Psalam 37:9-11, 29; Priče Salamunove 2:21, 22). Kakvo li će to veličanstveno vrijeme biti! “Smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više“ (Otkrivenje 21:4). Čak će i oni koji su umrli ponovno živjeti, a cijela će Zemlja biti pretvorena u doslovan raj (Izaija 11:6-9; 35:1, 2; Luka 23:43; Djela apostolska 24:15). Da bismo živjeli u Božjem novom svijetu, moramo ljubiti jedni druge, kao što nas Bog i uči da činimo (1. Solunjanima 4:9). Jedna je osoba s Orijenta, koja proučava Bibliju, rekla: “Radosno očekujem vrijeme kad će, kao što obećava Biblija, svi ljudi naučiti voljeti jedni druge.“ A možemo biti sigurni da će Bog održati svoja obećanja! “Rekoh“, kaže on, “i učiniću“ (Izaija 46:11).
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Protivljenje svećenstva raste
--------------------------------------------------
Svećenstvo Pravoslavne crkve od samog se početka protivilo propovijedanju dobre vijesti. No naročito ih je razbjesnilo to što su se prijašnji pripadnici njihove crkve, nakon što su upoznali biblijsku istinu, odbijali prekrižiti i krstiti svoju malu djecu. Kad je Ioana Groza imala otprilike deset godina, svećenik Pravoslavne crkve u njenom selu prisiljavao ju je da pogazi svoja uvjerenja. Ona se prisjeća: ”Moj otac objasnio je nama djeci da je prekrižiti se nebiblijski. No u školi je svećenik izričito zahtijevao da to učinimo. Jako sam ga se bojala, no bojala sam se i toga da ću izazvati tatino negodovanje. Tako sam se, umjesto da idem u školu, skrivala u štaglju. No, nakon nekoliko dana moj je otac saznao da sam izostajala iz škole. Pa ipak, nije me izgrdio, već me blago upitao zbog čega sam to radila. Kad sam mu rekla da se bojim svećenika, uzeo me za ruku i odveo pravo do njegove kuće. Odlučnim tonom otac mu je rekao: ’Kad biste vi hranili i oblačili moju kćer te se brinuli da ima krov nad glavom, tada biste joj mogli reći što da radi kad je u pitanju religija. No budući da vi to ne činite, nemojte se miješati u ono čemu ja poučavam svoje dijete.‘ Sretna sam što mi preostali dio mog školovanja svećenik više nije stvarao nikakve probleme.“ Svećenici su obično bili najutjecajniji ljudi u nekom kraju. Jednako kao i vjerski vođe Isusovog vremena, taj su utjecaj koristili kako bi ocrnili dobro ime Jehovinih slugu te tako postigli da njihovi župljani preziru braću ili se boje razgovarati s njima. Jedna od njihovih najdražih taktika bila je iskoristiti politička neprijateljstva. Naprimjer, ljudi su u ono vrijeme sa strahom i nepovjerenjem gledali na boljševike koji su se nalazili s druge strane granice, u Sovjetskom Savezu, smatrajući ih prijetnjom. Pravoslavni svećenici iskoristili su to tako što su tvrdili da se Istraživači Biblije ne žele prekrižiti iz političkih razloga i da su komunisti. No to nije bilo sve što su ti lukavi svećenici radili. Oni su svoj autoritet zloupotrebljavali i tako što su osobe na vlasti poticali na to da se protive Božjem narodu, jednako kao što su to činili pismoznalci i farizeji Isusovog vremena (Ivan 18:28-30; 19:4-6, 12-16). Od 1918. do 1940. Moldavija je bila pod vlašću Rumunjske, koja je u to vrijeme bila kraljevina, odnosno monarhija. Rumunjska vlast imenovala je ministra za nepravoslavne religije, koji je bio zadužen za sva vjerska pitanja. Budući da je bio pod utjecajem Pravoslavne crkve, protivio se aktivnosti Istraživača Biblije i radio je na tome da zabrani njihovo djelo i njihove biblijske publikacije. Kao što možda i pretpostavljate, braću je optužio da surađuju s boljševicima. Prezir koji su vlasti gajile prema Jehovinom narodu doveo je do toga da je moldavski glavni inspektor izvjesnom šefu policije poslao sljedeću službenu direktivu napisanu 25. travnja 1925. U njoj je stajalo: ”Čast nam je što vas, na temelju direktive br. 17274/925, koju je izdala služba državne sigurnosti, možemo informirati da je Ministarstvo unutarnjih poslova odlučilo zabraniti i zaustaviti propagandu međunarodnih ’Istraživača Biblije‘, pa vas molimo da u skladu s tim poduzmete potrebne mjere.“ Izvještaj koji je rumunjska podružnica 17. listopada 1927. poslala svjetskoj centrali pokazuje kako je to protivljenje vlasti utjecalo na braću. U izvještaju je, između ostalog, stajalo da su skupštinski sastanci u čitavoj zemlji zabranjeni i prekinuti te da su ’stotine braće izvedene pred vojne i građanske sudove‘. U njemu je također stajalo: ’Tijekom ljeta može se održati tek nekoliko sastanaka, budući da tajna služba i policija stalno motre skupštine, naročito u selima, gdje ih ima najviše. Većina sastanaka održava se u šumi, na dobro skrivenim mjestima.‘ U izvještaju je nadalje pisalo: ’U ožujku je djelo koje vrše putujući nadglednici također bilo ograničeno. Istog mjeseca ministar unutarnjih poslova izdao je strogu, tajnu naredbu da se pronađe sve kolportere i uhapsi te ”agitatore“. Za kratko vrijeme skoro su svi kolporteri bili zatvoreni. I premda se ni mi, a ni ostala braća ne bojimo jer se od samog početka djela u ovoj zemlji suočavamo s protivljenjem, ovaj put su vlasti toliko organizirano pristupile našem istrebljenju da nam je otežan svaki korak.‘ Dok su se 1920-e približavale kraju, hrabri pojedinci i obitelji i dalje su napuštali Pravoslavnu crkvu te zauzimali čvrst stav za biblijsku istinu. To jasno pokazuje i pismo koje je 1928. svećenik iz jednog sela uputio svom nadređenom. Uz pismo je priložio popis na kojem je bilo navedeno 43 imena odraslih osoba i djece iz njegove župe u Şirăuţiju. U pismu je stajalo: ”Čast nam je što uz ovo pismo možemo priložiti i popis imena članova sekte ’Istraživača Biblije‘. Usprkos njihovim nastojanjima, oni ne postižu nikakav uspjeh niti imaju svoj dom molitve. Umjesto toga, sastaju se u privatnim kućama.“No zapravo je popis koji je svećenik priložio pokazao da je njegova tvrdnja da Istraživači Biblije ”ne postižu nikakav uspjeh“ neistinita, jer je većina od 43 osobe koje su bile na popisu prije pripadala Pravoslavnoj crkvi. Jedno od djece s tog popisa bila je Agripina Barbuţă, koja sada ima preko 80 godina i još je uvijek aktivna u Jehovinoj službi. Kad je postalo teško javno propovijedati, braća su počela svjedočiti neformalno, naročito svojim rođacima. U to je vrijeme rodbina običavala više vremena provoditi zajedno. Braća su iskoristila taj običaj kako bi prenosila dobru vijest. Dakako, nikakav zakon članovima obitelji nije mogao zabraniti da razgovaraju jedni s drugima.
--------------------------------------------------
Svećenstvo Pravoslavne crkve od samog se početka protivilo propovijedanju dobre vijesti. No naročito ih je razbjesnilo to što su se prijašnji pripadnici njihove crkve, nakon što su upoznali biblijsku istinu, odbijali prekrižiti i krstiti svoju malu djecu. Kad je Ioana Groza imala otprilike deset godina, svećenik Pravoslavne crkve u njenom selu prisiljavao ju je da pogazi svoja uvjerenja. Ona se prisjeća: ”Moj otac objasnio je nama djeci da je prekrižiti se nebiblijski. No u školi je svećenik izričito zahtijevao da to učinimo. Jako sam ga se bojala, no bojala sam se i toga da ću izazvati tatino negodovanje. Tako sam se, umjesto da idem u školu, skrivala u štaglju. No, nakon nekoliko dana moj je otac saznao da sam izostajala iz škole. Pa ipak, nije me izgrdio, već me blago upitao zbog čega sam to radila. Kad sam mu rekla da se bojim svećenika, uzeo me za ruku i odveo pravo do njegove kuće. Odlučnim tonom otac mu je rekao: ’Kad biste vi hranili i oblačili moju kćer te se brinuli da ima krov nad glavom, tada biste joj mogli reći što da radi kad je u pitanju religija. No budući da vi to ne činite, nemojte se miješati u ono čemu ja poučavam svoje dijete.‘ Sretna sam što mi preostali dio mog školovanja svećenik više nije stvarao nikakve probleme.“ Svećenici su obično bili najutjecajniji ljudi u nekom kraju. Jednako kao i vjerski vođe Isusovog vremena, taj su utjecaj koristili kako bi ocrnili dobro ime Jehovinih slugu te tako postigli da njihovi župljani preziru braću ili se boje razgovarati s njima. Jedna od njihovih najdražih taktika bila je iskoristiti politička neprijateljstva. Naprimjer, ljudi su u ono vrijeme sa strahom i nepovjerenjem gledali na boljševike koji su se nalazili s druge strane granice, u Sovjetskom Savezu, smatrajući ih prijetnjom. Pravoslavni svećenici iskoristili su to tako što su tvrdili da se Istraživači Biblije ne žele prekrižiti iz političkih razloga i da su komunisti. No to nije bilo sve što su ti lukavi svećenici radili. Oni su svoj autoritet zloupotrebljavali i tako što su osobe na vlasti poticali na to da se protive Božjem narodu, jednako kao što su to činili pismoznalci i farizeji Isusovog vremena (Ivan 18:28-30; 19:4-6, 12-16). Od 1918. do 1940. Moldavija je bila pod vlašću Rumunjske, koja je u to vrijeme bila kraljevina, odnosno monarhija. Rumunjska vlast imenovala je ministra za nepravoslavne religije, koji je bio zadužen za sva vjerska pitanja. Budući da je bio pod utjecajem Pravoslavne crkve, protivio se aktivnosti Istraživača Biblije i radio je na tome da zabrani njihovo djelo i njihove biblijske publikacije. Kao što možda i pretpostavljate, braću je optužio da surađuju s boljševicima. Prezir koji su vlasti gajile prema Jehovinom narodu doveo je do toga da je moldavski glavni inspektor izvjesnom šefu policije poslao sljedeću službenu direktivu napisanu 25. travnja 1925. U njoj je stajalo: ”Čast nam je što vas, na temelju direktive br. 17274/925, koju je izdala služba državne sigurnosti, možemo informirati da je Ministarstvo unutarnjih poslova odlučilo zabraniti i zaustaviti propagandu međunarodnih ’Istraživača Biblije‘, pa vas molimo da u skladu s tim poduzmete potrebne mjere.“ Izvještaj koji je rumunjska podružnica 17. listopada 1927. poslala svjetskoj centrali pokazuje kako je to protivljenje vlasti utjecalo na braću. U izvještaju je, između ostalog, stajalo da su skupštinski sastanci u čitavoj zemlji zabranjeni i prekinuti te da su ’stotine braće izvedene pred vojne i građanske sudove‘. U njemu je također stajalo: ’Tijekom ljeta može se održati tek nekoliko sastanaka, budući da tajna služba i policija stalno motre skupštine, naročito u selima, gdje ih ima najviše. Većina sastanaka održava se u šumi, na dobro skrivenim mjestima.‘ U izvještaju je nadalje pisalo: ’U ožujku je djelo koje vrše putujući nadglednici također bilo ograničeno. Istog mjeseca ministar unutarnjih poslova izdao je strogu, tajnu naredbu da se pronađe sve kolportere i uhapsi te ”agitatore“. Za kratko vrijeme skoro su svi kolporteri bili zatvoreni. I premda se ni mi, a ni ostala braća ne bojimo jer se od samog početka djela u ovoj zemlji suočavamo s protivljenjem, ovaj put su vlasti toliko organizirano pristupile našem istrebljenju da nam je otežan svaki korak.‘ Dok su se 1920-e približavale kraju, hrabri pojedinci i obitelji i dalje su napuštali Pravoslavnu crkvu te zauzimali čvrst stav za biblijsku istinu. To jasno pokazuje i pismo koje je 1928. svećenik iz jednog sela uputio svom nadređenom. Uz pismo je priložio popis na kojem je bilo navedeno 43 imena odraslih osoba i djece iz njegove župe u Şirăuţiju. U pismu je stajalo: ”Čast nam je što uz ovo pismo možemo priložiti i popis imena članova sekte ’Istraživača Biblije‘. Usprkos njihovim nastojanjima, oni ne postižu nikakav uspjeh niti imaju svoj dom molitve. Umjesto toga, sastaju se u privatnim kućama.“No zapravo je popis koji je svećenik priložio pokazao da je njegova tvrdnja da Istraživači Biblije ”ne postižu nikakav uspjeh“ neistinita, jer je većina od 43 osobe koje su bile na popisu prije pripadala Pravoslavnoj crkvi. Jedno od djece s tog popisa bila je Agripina Barbuţă, koja sada ima preko 80 godina i još je uvijek aktivna u Jehovinoj službi. Kad je postalo teško javno propovijedati, braća su počela svjedočiti neformalno, naročito svojim rođacima. U to je vrijeme rodbina običavala više vremena provoditi zajedno. Braća su iskoristila taj običaj kako bi prenosila dobru vijest. Dakako, nikakav zakon članovima obitelji nije mogao zabraniti da razgovaraju jedni s drugima.
- stanje
