RASPRAVLJANJE NA TEMELJU PISMA

[besmrtna]

da, imas gore u postu gde sam napisala

pa USKRSENJE je temaljna nauka hriscanstva .. naravno da verujemo..

1.Korincanima 15:12-26

o uskrsenju (prevod Lujo Bakotic)


12 “A ako se Hrist propoveda da je ustao iz mrtvih,kako to da neki medju vama

govore da nema uskrsenja mrtvih?

13 Ako zaista nema uskrsenja mrtvih, ni Hrist nije ustao.

14 A ako Hrist nije ustao, nase propovedanje je sigurno uzaludno, i nasa vera je uzaludna.

15 Osim toga, pokazujemo se ko lazni svedoci za Boga, jer smo svedocili protiv Boga da je uskrsnuo Hrista,

koga nije uskrsnuo ako mrtvi zaista ne treba da ustanu.

16 Jer ako mrtvi ne treba da ustanu, ni Hrist nije ustao.

17 Nadalje, ako Hrist nije ustao, vasa vera je beskorisna; jos ste u svojim gresima.

18 Onda su i oni koji su zaspali smrtnim snom u Hristu,propali.

19 Ako se samo u ovom zivotu uzdamo u Hrista, od svih ljudi samo najvise za zaljenje.


21 jer buduci da je smrt posredstvom coveka, i uskrsenje mrtvih je posredstvom coveka.

22 Jer kao sto u Adamu svi umiru,

tako ce u Hristu svi oziveti.

26 Kao poslednji neprijatelj bice unistena smrt.”...

 

[Feniks308 II]

А јел поштујете исте свеце као и остали Хришћани?

 

[antoniusss]

A što stalno spominješ uskrsenje kad se to zove uskrsnuće?

 

[besmrtna]

А јел поштујете исте свеце као и остали Хришћани?

mi nemamo svece jer prema Izvornom Hriscanastvu tj Biblijskom, jedino Jehova Bog je svet..

ljudima ne pripada taj polozaj i verovati da je neki covek svet, tj svetac znacilo bi idolopoklonstvo,

a to je ono sto Bog mrzi

 

[Feniks308 II]

A što stalno spominješ uskrsenje kad se to zove uskrsnuće?

Јел мени кажеш?

 

[besmrtna]

A što stalno spominješ uskrsenje kad se to zove uskrsnuće?

ne razumem pitanje,

jedno je VERA, a drugo slavljenje paganskih obicaja....

MI VERUJEMO i ne slavimo paganske obicaje...

kao sto sam vec napisala

USKRSENJE je temeljna nauka hriscanstva

i naravno da verujemo u USKRSENJE

 

[Feniks308 II]

mi nemamo svece jer prema Izvornom Hriscanastvu tj Biblijskom, jedino Jehova Bog je svet..

ljudima ne pripada taj polozaj i verovati da je neki covek svet, tj svetac znacilo bi idolopoklonstvo,

a to je ono sto Bog mrzi

Хвала пуно на одговорима.
Шта вам је још различито од осталих (нешто најважније)?

П.С. Хоћу да сазнам нешто више и о вама.

 

[besmrtna]

pa puno toga u odnosu na crkvu ...

sve mozes naci na ovoj temi vorki je JS i pise o nasem verovanju pa ako te ne mrzi prelistaj on je sve objasnio nasiroko... ja ti mogu u par reci ti nadji objasnjenje.. na ovoj temi...

na primer ne verujemo u trojstvo jer je takodje to paganska doktrina....

verujemo da je kao sto i pise u Bibliji, nama je Biblija autoritet inace

Jehova Bog jedan, vrhovni bog Stvoritelj svega sto postoji kao prauzrok svega,

svemocan i besmrtan...

" oduvek je i zauvek" i zivi u vecnosti...

a njegov Sin je Isus Hrist...,znaci Isus Hrist je Bozji SIN

a Sveti duh je Bozja delujuca sila..

onda ne verujemo u ostale paganske doktrine koje naucava crkva kao sto su pakao... besmrtnost duse.. cistiliste...

Prema Bibliji COVEK je DUSA, celo bice... i kad umre prestaje da postoji.... znaci dusa je smrtna a ne besmrtna...
jedina nada je uskrsenje, - vracanje u zivot umrle osobe...
dok je DUH Bozja delujuca sila kojom covek ozivljava...tj zahvaljjuci kojoj zivi..
Znaci kad covek umre, umire dusa... DUh odlazi Bogu , u smislu da buduci zivot te osobe je u Bopzjem secanju i vaskrsenje te osobe zavisice od Boga..

sveopste vaskrsenje umrlih bice na zemlji kao sto je Isus to cinio u 1 veku...
imamo primere uskrsenja na pr uskrsenje Lazara...

Verujemo da ce samo odredjeni broj ljudi 144 000 zapisan u Otkrivenju 14:1-5 vaskrsnuti na nebo, gde dobijaju od Boga besmrtnost
da bi vladali kao suvladari Hrista u Bozjem nebeskom Krljevstvu.

dok ostalji ljudi ocekuju uskrsenje na zemlji i vecni zivot na zemlji...

Bozja namera je da ljudi zive vecno na zemlji i to ce u buducnosti i ostvariti...

za pakao izvorne reci su hebrejska SHEOL i grcka HAD ili HADES i znace GROB.

Prema Biblijskoh hronologiji zivimo u POLEDNJIM DANIMA ovog sistema stvari od kada je Sotona zbacen na podrucje zemlje i kada je na nebu uspostavljeno Bozje nebesko Kraljevstvo na celu sa Isusem Hristom...od 1914 godine.

ceka se kraj ovog sistema stvari.. prema Mateju 24 marku 13 i Luki 21 VELIKA NEVOLJA
koja ce sadrzati par dogadjaja... i pocinje padom LAZNE religije, a zatim ide SUDNJI DAN - kada ce Isus suiditi svim pojedincima
i na kraju ARMAGEDON - BOZJI RAT u kome ce Bog unistiti sve zlo sa zemlje...

nakon cega ce biti hiljadugodislja vladavina mira na celu sa Hristom
kada ce biti u spostavljna vlast Bozjeg Kraljevstva i na zemlji i kada ce
Bog dovesti do savrsenstva ljude da bi mogli vecno da zive...na zemlji
jer savrsenstvo podrazumeva vecni zivot...
a takodje u tom periodu ce se odigrati vaskrsenje ljudi na zemlji...
i na kraju tih 1000 god bice unisteni uzrocnici zla -Sotona i Demoni
nakon toga ljudi ce moci vecno da zive na zemlji bez uticaja zla..

eto ukratko...

 

[antoniusss]

ne razumem pitanje,

jedno je VERA, a drugo slavljenje paganskih obicaja....

MI VERUJEMO i ne slavimo paganske obicaje...

kao sto sam vec napisala

USKRSENJE je temeljna nauka hriscanstva

i naravno da verujemo u USKRSENJE

Ne kaže se Uskrsenje nego Uskrsnuće.

 

[besmrtna]

Ne kaže se Uskrsenje nego Uskrsnuće.

a ti si meritelj

nije tacno kaze se uskrsenje

 

[antoniusss]

a ti si meritelj

nije tacno kaze se uskrsenje

Šta znači ova reč?

 

[Feniks308 II]

pa puno toga u odnosu na crkvu ...

sve mozes naci na ovoj temi vorki je JS i pise o nasem verovanju pa ako te ne mrzi prelistaj on je sve objasnio nasiroko... ja ti mogu u par reci ti nadji objasnjenje.. na ovoj temi...

na primer ne verujemo u trojstvo jer je takodje to paganska doktrina....

verujemo da je kao sto i pise u Bibliji, nama je Biblija autoritet inace

Jehova Bog jedan, vrhovni bog Stvoritelj svega sto postoji kao prauzrok svega,

svemocan i besmrtan...

" oduvek je i zauvek" i zivi u vecnosti...

a njegov Sin je Isus Hrist...,znaci Isus Hrist je Bozji SIN

a Sveti duh je Bozja delujuca sila..

onda ne verujemo u ostale paganske doktrine koje naucava crkva kao sto su pakao... besmrtnost duse.. cistiliste...

Prema Bibliji COVEK je DUSA, celo bice... i kad umre prestaje da postoji.... znaci dusa je smrtna a ne besmrtna...
jedina nada je uskrsenje, - vracanje u zivot umrle osobe...
dok je DUH Bozja delujuca sila kojom covek ozivljava...tj zahvaljjuci kojoj zivi..
Znaci kad covek umre, umire dusa... DUh odlazi Bogu , u smislu da buduci zivot te osobe je u Bopzjem secanju i vaskrsenje te osobe zavisice od Boga..

sveopste vaskrsenje umrlih bice na zemlji kao sto je Isus to cinio u 1 veku...
imamo primere uskrsenja na pr uskrsenje Lazara...

Verujemo da ce samo odredjeni broj ljudi 144 000 zapisan u Otkrivenju 14:1-5 vaskrsnuti na nebo, gde dobijaju od Boga besmrtnost
da bi vladali kao suvladari Hrista u Bozjem nebeskom Krljevstvu.

dok ostalji ljudi ocekuju uskrsenje na zemlji i vecni zivot na zemlji...

Bozja namera je da ljudi zive vecno na zemlji i to ce u buducnosti i ostvariti...

za pakao izvorne reci su hebrejska SHEOL i grcka HAD ili HADES i znace GROB.

Prema Biblijskoh hronologiji zivimo u POLEDNJIM DANIMA ovog sistema stvari od kada je Sotona zbacen na podrucje zemlje i kada je na nebu uspostavljeno Bozje nebesko Kraljevstvo na celu sa Isusem Hristom...od 1914 godine.

ceka se kraj ovog sistema stvari.. prema Mateju 24 marku 13 i Luki 21 VELIKA NEVOLJA
koja ce sadrzati par dogadjaja... i pocinje padom LAZNE religije, a zatim ide SUDNJI DAN - kada ce Isus suiditi svim pojedincima
i na kraju ARMAGEDON - BOZJI RAT u kome ce Bog unistiti sve zlo sa zemlje...

nakon cega ce biti hiljadugodislja vladavina mira na celu sa Hristom
kada ce biti u spostavljna vlast Bozjeg Kraljevstva i na zemlji i kada ce
Bog dovesti do savrsenstva ljude da bi mogli vecno da zive...na zemlji
jer savrsenstvo podrazumeva vecni zivot...
a takodje u tom periodu ce se odigrati vaskrsenje ljudi na zemlji...
i na kraju tih 1000 god bice unisteni uzrocnici zla -Sotona i Demoni
nakon toga ljudi ce moci vecno da zive na zemlji bez uticaja zla..

eto ukratko...

Хвала ти пуно на одговорима!

 

[besmrtna]

Šta znači ova reč?

pa to sto pise

 

[besmrtna]

Хвала ти пуно на одговорима!

 

[antoniusss]

pa to sto pise

Jel to, kao nešto ružno ili...

 

[besmrtna]

Jel to, kao nešto ružno ili...

nije ruzno

 

[vorki]

DALI JE BIBLIJA LJUDSKA ILI BOŽJA RIJEČ ? 1. dio
===========================================

Najdistribuiranija knjiga na svijetu
----------------------------------------------------------
”Biblija je najčitanija knjiga u povijesti. (...) Distribuirano je više primjeraka Biblije nego bilo koje druge knjige. Biblija je također više puta prevođena i na više jezika nego bilo koja druga knjiga“ (“The World Book Encyclopedia“). U NEKOM pogledu većina je knjiga poput ljudi. Pojave se na sceni, možda im poraste popularnost pa — osim šačice klasika — zastare i postanu mrtve. Knjižnice često služe kao groblja za nebrojene knjige koje se ne upotrebljavaju, ne čitaju te su takoreći mrtve. Međutim, Biblija je iznimka čak i među klasičnim djelima. Iako porijeklo njenog pisanja seže unazad 3 500 godina, ona je još uvijek uvelike živa. Ona je daleko najraširenija knjiga na Zemlji. Svake godine distribuira se nekih 60 milijuna primjeraka cijele Biblije ili njenih dijelova. Prvo izdanje tiskano je pomičnim slovima na tiskarskom stroju njemačkog izumitelja Johannesa Gutenberga oko 1455. Otada je prema procjenama tiskano četiri milijarde Biblija (cijelih ili dijelova). Niti jedna druga knjiga, religijske ili druge vrste, nije se niti približila toj brojci. Biblija je također i najprevođenija knjiga u povijesti. Čitava Biblija ili njeni dijelovi prevedeni su na više od 2 100 jezika i dijalekata. Preko 90 posto ljudske obitelji ima na raspolaganju barem dio Biblije na vlastitom jeziku. Na taj je način ta knjiga prešla nacionalne granice i nadišla rasne i etničke barijere. Možda ti sami statistički podaci ne pružaju dovoljno snažan razlog da ispitaš Bibliju. Pa ipak, podaci o rasprostranjenosti i prevođenju djeluju impresivno te svjedoče o univerzalnoj privlačnosti Biblije. Sasvim sigurno, najprodavanija i najprevođenija knjiga u cijeloj ljudskoj povijesti vrijedna je tvog razmatranja.

Sačuvali su je pedantni prepisivači
-----------------------------------------------------------
Ubrzo nakon što su napisani originali počeli su se raditi rukom pisani prijepisi. U drevnom je Izraelu prepisivanje Pisama ustvari postalo profesija (Ezdra 7:6; Psalam 45:1). No i prijepisi su se zapisivali na potrošnim materijalima. Konačno su se i oni morali zamijeniti drugim rukom pisanim prijepisima. Kada su originali nestali sa scene, ti su prijepisi postali temelj za buduće manuskripte. Prepisivanje prijepisa bio je proces koji se odvijao tokom mnogo stoljeća. Jesu li greške koje su tokom stoljeća napravili prepisivači drastično promijenile tekst Biblije? Dokazi kažu da nisu. Profesionalni prepisivači bili su vrlo predani ljudi. Imali su duboko poštovanje prema riječima koje su prepisivali. Ujedno su bili i pedantni. Hebrejska riječ prevedena s “prepisivač“ jest sophér i ukazuje na brojanje i bilježenje. Kako bi si predstavio točnost prepisivača, razmotri primjer Masoreta. S obzirom na njih, izučavatelj Thomas Hartwell Horne objašnjava: “Oni su (...) brojali koje je središnje slovo Pentateuha [prvih pet knjiga Biblije], koja je središnja rečenica svake knjige te koliko se puta svako slovo [hebrejskog] alfabeta pojavljuje u čitavim Hebrejskim pismima.“ Prema tome, vješti su prepisivači koristili nekoliko metoda za provjeru. Kako ne bi ispustili čak niti jedno slovo iz biblijskog teksta, išli su toliko daleko da su brojali ne samo prepisane riječi već i slova. Razmisli kakav je samo pažljiv trud to uključivalo: Oni su navodno pratili 815 140 pojedinih slova u Hebrejskim pismima!4 Takvi marljivi napori osigurali su visok stupanj točnosti. Ipak, prepisivači nisu bili nepogrešivi. Postoji li ikakav dokaz da je, unatoč prepisivanju koje je trajalo stoljećima, biblijski tekst preživio u vjerodostojnom obliku? Postoji valjani razlog za vjerovanje da je Biblija točno prenesena sve do našeg vremena. Dokaze čine rukom pisani manuskripti koji danas postoje — procijenjenih 6 000 manuskripata čitavih ili dijelova Hebrejskih pisama te nekih 5 000 manuskripata Kršćanskih pisama na grčkom. Među njima je i manuskript Hebrejskog pisma koji je otkriven 1947. te služi kao primjer toga koliko je točno bilo prepisivanje Pisama. Otada ga se naziva “najvećim otkrićem manuskripata u suvremeno doba“. Dok je početkom te godine čuvao svoja stada, mladi beduinski pastir otkrio je pećinu u blizini Mrtvog mora. U njoj je pronašao nekoliko zemljanih posuda koje su većinom bile prazne. No u jednoj posudi, koja je bila čvrsto zatvorena, pronašao je kožni svitak koji je bio brižljivo zamotan u laneno platno i sadržavao je kompletnu biblijsku knjigu Izaije. Ovaj dobro sačuvan, ali dotrajao svitak imao je na sebi znakove popravljanja. Mladi pastir uopće nije uviđao da će drevnom svitku koji je držao u rukama na kraju biti pridana pažnja čitavog svijeta. Što je bilo toliko značajno u vezi s tim naročitim manuskriptom? Godine 1947. najstariji dostupni manuskripti čitavog Hebrejskog pisma datirali su iz oko desetog stoljeća n. e. No ustanovljeno je da ovaj svitak datira iz drugog stoljeća pr. n. e. — više od tisuću godina prije. Izučavatelji su bili veoma zainteresirani da saznaju kako se ovaj svitak slaže s manuskriptima koji su napravljeni mnogo kasnije. U jednoj su studiji izučavatelji usporedili 53. poglavlje Izaije iz Svitka s Mrtvog mora s Masoretskim tekstom koji je nastao tisuću godina kasnije. U knjizi A General Introduction to the Bible objašnjavaju se rezultati studije: “Od 166 riječi koliko ih ima u 53. poglavlju Izaije, postoji samo sedamnaest dvojbenih slova. Od toga, deset slova je jednostavno stvar pravilnog pisanja riječi, što ne utječe na smisao. Druga četiri slova su manje stilske promjene, kao što su veznici. Preostala tri slova čine riječ ‘svjetlost‘ koja je dodana u 11. retku, ali ne utječe u velikoj mjeri na značenje. (...) Stoga, nakon tisuću godina prenošenja, u jednom poglavlju sa 166 riječi postoji samo jedna riječ (tri slova) koja je sporna — i ta riječ ne mijenja u značajnoj mjeri smisao odlomka.“ Profesor Millar Burrows, koji je godinama radio na svicima i analizirao njihov sadržaj, došao je do sličnog zaključka: “Mnoge razlike između (...) svitka Izaije i Masoretskog teksta mogu se objasniti kao greške u prepisivanju. Izuzev tih grešaka, u cijelosti postoji izvanredna suglasnost s tekstom srednjovjekovnih manuskripata. Ova suglasnost s jednim toliko starijim manuskriptom pruža uvjerljivo svjedočanstvo općenite točnosti tradicionalnog teksta.“ ”Uvjerljivo svjedočanstvo“ može se isto tako dati i s obzirom na prepisivanje Kršćanskih grčkih pisama. Naprimjer, otkriće Codexa Sinaiticusa, velumnog manuskripta koji datira iz četvrtog stoljeća n. e., u 19. stoljeću pridonijelo je potvrđivanju točnosti manuskripata Kršćanskih grčkih pisama koji su nastali stoljećima kasnije. Papirusni fragment Ivanovog Evanđelja, koji je otkriven u području El Faiyūma u Egiptu, datira iz prve polovine drugog stoljeća n. e., što je manje od 50 godina nakon što je napisan original. Stoljećima je ostao sačuvan u suhom pijesku. Tekst odgovara onome iz manuskripata koji su nastali mnogo kasnije. Tako dokazi potvrđuju da su prepisivači ustvari bili vrlo točni. Ipak, pravili su greške. Niti jedan pojedini manuskript nije bez greške — Svitak Izaije s Mrtvog mora nije iznimka. Pa ipak, izučavatelji su bili u mogućnosti locirati i ispraviti takva odstupanja od originala.

 

[vorki]

DALI JE BIBLIJA LJUDSKA ILI BOŽJA RIJEČ ? 2. dio
===========================================

Što sadrži ta knjiga
--------------------------------------
Osoba koja prvi put ulazi u knjižnicu može biti zbunjena tolikim izborom knjiga. No uz malo objašnjenje o tome kako su knjige raspoređene ubrzo saznaje kako pronalaziti stvari. Slično tome, snalaženje po Bibliji jednostavnije je kada razumiješ kako je raspoređen njen sadržaj. RIJEČ “Biblija“ dolazi od grčke riječi biblía, koja znači “papirusni svici“ ili “knjige“.1 Biblija je zapravo kolekcija — zbirka — koja se sastoji od 66 pojedinih knjiga, čije se pisanje protezalo tokom nekih 1 600 godina, od 1513. pr. n. e. do oko 98. n. e. Prvih 39 knjiga, oko tri četvrtine sadržaja Biblije, poznato je kao Hebrejska pisma, budući da su većinom napisane na tom jeziku. Te se knjige općenito mogu podijeliti u tri grupe: (1) Povijesne, od 1. Mojsijeve do Estere, 17 knjiga; (2) Poetske, od Joba do Pjesme nad pjesmama, 5 knjiga te (3) Proročanske, od Izaije do Malahije, 17 knjiga. Hebrejska pisma obuhvaćaju ranu povijest Zemlje i čovječanstva kao i povijest drevne nacije Izrael od njenog početka pa sve do petog stoljeća pr. n. e. Preostalih 27 knjiga poznato je kao Kršćanska grčka pisma jer su napisane na grčkom, internacionalnom jeziku tog vremena. U osnovi su raspoređene prema tematskom sadržaju: (1) 5 povijesnih knjiga — Evanđelja i Djela apostolska, (2) 21 poslanica i (3) Otkrivenje. Kršćanska grčka pisma usredotočuju se na učenja i aktivnosti Isusa Krista i njegovih učenika u prvom stoljeću n. e.

Iskopavanje dokaza
--------------------------------------
Otkriće drevnih artefakata zakopanih u biblijskim zemljama potvrđuje povijesnu i geografsku točnost Biblije. Razmotri samo neke od dokaza koje su iskopali arheolozi.
David, hrabri mladi pastir koji je postao kralj Izraela, dobro je poznat čitateljima Biblije. Njegovo se ime u Bibliji spominje 1 138 puta, a izraz “Kuća Davidova“ — koji često ukazuje na njegovu dinastiju — pojavljuje se 25 puta (1. Samuelova 16:13; 20:16, NW). No sve donedavno nije bilo sigurnog dokaza osim Biblije da je David postojao. Je li David bio samo izmišljeni lik? Godine 1993. tim arheologa, predvođen profesorom Avrahamom Biranom, došao je do zapanjujućeg otkrića o kojem je izvijestio Israel Exploration Journal. Na mjestu drevnog humka nazvanog Tel Dan, koji se nalazi u sjevernom dijelu Izraela, otkrili su bazaltni kamen. U kamen su uklesane riječi “Kuća Davidova“ i “Kralj Izraela“. Vjeruje se da je natpis, koji datira iz devetog stoljeća pr. n. e., dio pobjedničkog spomenika koji su podignuli Aramejci — neprijatelji Izraela koji su živjeli istočno od njega. Zašto je taj drevni natpis toliko značajan? Na temelju izvještaja profesora Birana i njegovog kolege profesora Josepha Naveha, članak u Biblical Archaeology Review naveo je: “To je prvi put da je ime David pronađeno u nekom drevnom natpisu izvan Biblije.“ Još je nešto vrijedno zapaziti u vezi s tim natpisom. Izraz “Kuća Davidova“ napisan je kao jedna riječ. Stručnjak za jezik profesor Anson Rainey objašnjava: “Znak za rastavljanje (...) često se ispušta, naročito ako je ta kombinacija dobro utemeljeno vlastito ime. ‘Kuća Davidova‘ sigurno je bilo takvo vlastito političko i geografsko ime sredinom devetog stoljeća pr. n. e.“ Stoga su očito kralj David i njegova dinastija bili dobro poznati u drevnom svijetu. Je li Niniva — veliki asirski grad spomenut u Bibliji — zaista postojala? Još početkom 19. stoljeća neki biblijski kritičari nisu vjerovali da jest. No 1849. Sir Austen Henry Layard iskopao je ruševine palače kralja Senaheriba kod Kujundžika, mjesta za koje je ustanovljeno da je dio drevne Ninive. Tako su kritičari što se toga tiče bili ušutkani. No te su ruševine otkrile još nešto. Na zidovima jedne dobro očuvane komore nalazio se reljef koji prikazuje osvajanje dobro utvrđenog grada, a zarobljenici se odvode pred kralja osvajača. Iznad kralja nalazi se sljedeći natpis: “Senaherib, kralj svijeta, kralj Asirije, sjeo je na nimedu -prijestolje i pregledao plijen (uzet) iz Lahiša (La-ki-su).“ Ovaj reljef i natpis, koji se mogu vidjeti u British Museumu, slažu se s biblijskim izvještajem o Senaheribovom osvajanju judejskog grada Lahiša, koji je zabilježen u 2. Carevima 18:13, 14. Komentirajući o značaju tog pronalaska, Layard je napisao: “Tko bi vjerovao da je to vjerojatno ili moguće, prije nego se došlo do tih otkrića, da će se ispod hrpe zemlje i smeća koja je označavala položaj Ninive pronaći povijest ratova između Ezehije [kralja Jude] i Senaheriba, koju je napisao sam Senaherib baš u to vrijeme kad su se odvijali, i koja potvrđuje čak i u sićušnim detaljima biblijski zapis?“ Arheolozi su iskopali još mnogo drugih artefakata — lončariju, ruševine građevina, glinene pločice, kovani novac, dokumente, spomenike i natpise — koji potvrđuju točnost Biblije. Iskopavanjem je otkriven kaldejski grad Ur, trgovačko i religijsko središte gdje je živio Abraham (1. Mojsijeva 11:27-31). Nabonidova kronika, iskopana u 19. stoljeću, opisuje pad Babilona u ruke Kira Velikog 539. pr. n. e., događaj koji je naveden u 5. poglavlju Danijela. Natpis (čiji se fragmenti čuvaju u British Museumu) koji je pronađen na slavoluku u drevnom Solunu sadrži imena gradskih vladara koji su opisani kao “politarsi“, a ta riječ nije poznata u klasičnoj grčkoj literaturi već ju je koristio biblijski pisac Luka (Djela apostolska 17:6, NW, fusnota). Na taj je način opravdana točnost Lukinog izvještaja što se tiče tog detalja — kao što je već opravdana i u drugim detaljima. (Usporedi Luku 1:3.)
No, arheolozi se ne slažu uvijek niti jedan s drugim, a kamoli s Biblijom. Pa ipak, Biblija u sebi sadrži snažne dokaze da je knjiga kojoj se može vjerovati.

 

[vorki]

DALI JE BIBLIJA LJUDSKA ILI BOŽJA RIJEČ ? 3. dio
===========================================

Načela koja ne zastarijevaju
---------------------------------------------------
Iako je činjenica da su se vremena promijenila, osnovne ljudske potrebe ostale su iste. Kroz cijelu povijest ljudi su osjećali potrebu za ljubavlju i naklonošću. Željeli su biti sretni i voditi smislen život. Bio im je potreban savjet o tome kako izaći na kraj s ekonomskim pritiscima, kako svoj brak učiniti uspješnim i kako u svoju djecu usaditi dobre moralne i etičke vrijednosti. Biblija sadrži savjete koji se odnose na te osnovne potrebe. Biblijski savjeti odražavaju duboko poznavanje ljudske prirode. Razmotri neke primjere njezinih specifičnih načela koja ne zastarijevaju i koja su praktična za život u suvremenom svijetu. Obitelj je, kako kaže UN Chronicle, “najstarija i najosnovnija jedinica organizacije ljudskog društva; najpresudnija veza među generacijama“. Međutim, ta se ‘presudna veza‘ raspada u alarmantnom omjeru. “U današnjem svijetu“, primjećuje Chronicle, “mnoge se obitelji suočavaju sa zastrašujućim izazovima koji ugrožavaju njihovu sposobnost da funkcioniraju te da, doista, prežive.“ Kakve savjete nudi Biblija kako bi obiteljskom uređenju pomogla da preživi? Za početak, Biblija mnogo govori o tome kako bi se muž i žena trebali ophoditi jedno prema drugome. Naprimjer, s obzirom na muževe ona kaže: “Dužni [su] muževi ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa; jer koji ljubi svoju ženu, sebe samoga ljubi. Jer niko ne omrznu kad na svoje tijelo, nego ga hrani i grije“ (Efežanima 5:28, 29, naglašeno od nas). Ženu se savjetovalo da “treba imati duboko poštovanje prema svom suprugu“ (Efežanima 5:33, NW). Razmotri rezultate primjenjivanja tih biblijskih savjeta. Muž koji svoju ženu voli ‘kao svoje tijelo‘ ne ponaša se prema njoj s mržnjom niti brutalno. Ne nanosi joj fizičke ozljede niti je zlostavlja verbalno ili emocionalno. Umjesto toga, pridaje joj poštovanje i pokazuje obzirnost u jednakoj mjeri kao i samome sebi (1. Petrova 3:7). Zato se njegova žena u braku osjeća voljenom i sigurnom. Na taj način on svojoj djeci pruža dobar primjer kako se treba ophoditi sa ženama. S druge strane, žena koja ima “duboko poštovanje“ prema svom mužu ne lišava ga njegovog dostojanstva tako što ga neprestano kritizira ili omalovažava. Budući da ga poštuje, on osjeća da mu se vjeruje, da je prihvaćen i cijenjen. Jesu li takvi savjeti praktični u ovom suvremenom svijetu? Zanimljivo je da su u današnje vrijeme ljudi kojima je životni poziv proučavanje obitelji došli do sličnih zaključaka. Administratorica jednog programa u okviru obiteljskog savjetovališta zapazila je: “Najzdravije obitelji koje poznajem jesu one u kojima majka i otac imaju međusobno snažan odnos pun ljubavi. (...) Izgleda da taj snažni primarni odnos ulijeva u djecu osjećaj sigurnosti.“ Biblijski savjeti o braku pokazali su se tokom godina daleko pouzdanijima od savjeta nebrojenih dobronamjernih obiteljskih savjetnika. Na koncu, ne tako davno mnogi su stručnjaci preporučivali razvod kao brzo i jednostavno rješenje za neugodan brak. Danas mnogi od njih potiču ljude da svoj brak ako je ikako moguće učine trajnim. No ta je promjena došla tek nakon što je učinjeno mnogo štete. Za razliku od toga, Biblija na temu braka pruža pouzdane, uravnotežene savjete. Ona priznaje da je razvod u nekim izuzetnim okolnostima dopušten (Matej 19:9). No ona istovremeno osuđuje lakomislene razvode (Malahija 2:14-16). Ona isto tako osuđuje bračnu nevjeru (Jevrejima 13:4). Ona kaže da brak uključuje obavezu: “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo“ (1. Mojsijeva 2:24, St, naglašeno od nas; Matej 19:5, 6). Biblijski savjeti o braku danas su jednako primjenjivi kao i u vrijeme kad je pisana Biblija. Kada se muž i žena jedno prema drugome ophode s ljubavlju i poštovanjem te svoj brak smatraju isključivim odnosom, postoji veća vjerojatnost da će taj brak opstati — a zajedno s njim i obitelj.

Svladati barijere koje razdvajaju ljude
---------------------------------------------------------------
U današnje vrijeme ljudi su podijeljeni rasnim, nacionalnim i etničkim barijerama. Takvi od ljudi stvoreni zidovi doprinijeli su pokolju nevinih ljudi u ratovima diljem svijeta. Ukoliko povijest može poslužiti kao ikakav pokazatelj, izgledi da se muškarci i žene različitih rasa i nacija smatraju i ophode kao međusobno jednaki uistinu su obeshrabrujući. “Rješenje se“, kaže jedan afrički državnik, “nalazi u našim srcima.“11 No nije jednostavno promijeniti srca ljudi. Razmotri stoga kako biblijska poruka apelira na srce i potiče na stav jednakosti. Biblijsko učenje da je Bog “izveo sav ljudski rod od jednoga čovjeka“ isključuje svaku predodžbu o rasnoj superiornosti (Djela apostolska 17:26, St). Ono pokazuje da ustvari postoji samo jedna rasa — ljudska rasa. Osim toga, Biblija nas ohrabruje da ‘postanemo oponašatelji Boga‘ za kojega kaže: “[On] ne gleda ko je ko: nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu“ (Efežanima 5:1, NW; Djela apostolska 10:34, 35). Ta spoznaja ima ujedinjavajuće djelovanje na one koji ozbiljno shvaćaju Bibliju i koji zaista nastoje živjeti prema njezinim učenjima. Ona djeluje na najdubljem nivou, u ljudskom srcu, te ruši od ljudi stvorene barijere koje ih razdvajaju. Razmotri jedan primjer. U vrijeme kad je Hitler diljem Evrope vodio rat postojala je jedna grupa kršćana — Jehovini svjedoci — koja je nepokolebljivo odbila sudjelovati u pokolju nevinih ljudi. Oni nisu htjeli “dizati mača“ protiv svog bližnjeg. Zauzeli su takav stav zato što su željeli ugoditi Bogu (Izaija 2:3, 4; Mihej 4:3, 5). Oni su zaista vjerovali u ono što Biblija naučava — da niti jedna nacija niti rasa nije bolja od druge (Galaćanima 3:28). Zbog svog miroljubivog stava Jehovini svjedoci bili su među prvim kažnjenicima u koncentracionim logorima (Rimljanima 12:18). No nisu svi koji su tvrdili da slijede Bibliju zauzeli takav stav. Ubrzo nakon drugog svjetskog rata, Martin Niemöller, njemački protestantski svećenik, napisao je: “Tko god želi Bogu pripisati krivnju za [ratove] ne pozna, ili ne želi da pozna, Božju Riječ. (...) Kršćanske su crkve kroz stoljeća uvijek iznova pristajale na to da blagoslivlju ratove, trupe i oružje te (...) su se na sasvim nekršćanski način molile za uništenje svojih ratnih neprijatelja. Za sve to smo krivi mi i naši očevi, no Bog sasvim sigurno ne snosi krivnju za to. A nas je kršćane danas posramila takozvana sekta kao što su to Ozbiljni istraživači Biblije [Jehovini svjedoci], od kojih su stotine i tisuće otišli u koncentracione logore i [čak] u smrt zato što su odbili služiti u ratu i nisu htjeli pucati u ljude.“12 Jehovini svjedoci do današnjeg dana dobro su poznati po svom bratstvu koje ujedinjuje Arape i Židove, Hrvate i Srbe, Hutue i Tutsije. Međutim, Svjedoci spremno priznaju da je takvo jedinstvo moguće ne zato što su oni sami bolji od drugih ljudi već zato što njih motivira snaga biblijske poruke (1. Solunjanima 2:13).

 

[vorki]

DALI JE BIBLIJA LJUDSKA ILI BOŽJA RIJEČ ? 4. dio
===========================================

Knjiga proročanstva
---------------------------------------
Ljudi su zainteresirani za budućnost. Tragaju za pouzdanim predviđanjima na mnogim područjima, od vremenskih prognoza pa do ekonomskih pokazatelja. Međutim, kada se ravnaju prema takvim pretkazivanjima, često se razočaraju. Biblija sadrži mnoga predviđanja, ili proročanstva. Koliko su točna ta proročanstva? Jesu li ona unaprijed pisana povijest? Ili su tek povijest koja je lažno prikazana kao proročanstvo? RIMSKI je državnik Katon (234-149. pr. n. e.) navodno rekao: “Čudi me da se gatari ne smiju kad sretnu jedan drugoga.“ Zaista, do dan-danas mnogi ljudi skeptično gledaju na vračare, astrologe i druge gatare. Njihova su predviđanja često izražena dvosmislenim riječima te se mogu interpretirati na mnogo različitih načina. No, kako je s biblijskim proročanstvima? Ima li razloga da se skeptično gleda na njih? Ili postoji temelj za pouzdanje u njih? Obrazovani ljudi mogu pokušati iskoristiti vidljive trendove kako bi napravili precizna nagađanja što se tiče budućnosti, no takva nagađanja ni u kom slučaju nisu svaki put točna. U knjizi Šok budućnosti zapaža se: “Svako je društvo suočeno s nizom vjerojatnih budućnosti, s nizom mogućih budućnosti, ali i s problemom poželjnih budućnosti.“ Također se dodaje: “Naravno, nitko ne može u pravom smislu riječi ‘znati‘ kakva će biti budućnost. Naše pretpostavke možemo samo sistematizirati i produbiti, te pokušati odrediti kolika je vjerojatnost da će se ostvariti.“ No biblijski pisci nisu jednostavno ‘određivali vjerojatnost pretpostavki‘ o budućnosti. Niti se njihova predviđanja mogu odbaciti kao nerazumljive izjave koje se mogu interpretirati na mnogo različitih načina. Naprotiv, mnoga od njihovih proročanstava izrečena su s izuzetnom jasnoćom te su bila neobično konkretna, predviđajući često baš suprotno od onoga što se moglo očekivati. Razmotri naprimjer ono što je Biblija unaprijed rekla o drevnom gradu Babilonu.
Drevni je Babilon postao “dragulj kraljevstava“ (Izaija 13:19, The New American Bible). Ovaj grad koji se širio na sve strane bio je strateški smješten na trgovačkom putu od Perzijskog zaljeva prema Sredozemnom moru, služeći kao trgovačka baza kako za kopnenu tako i za pomorsku trgovinu između Istoka i Zapada. Do sedmog stoljeća pr. n. e. Babilon je bio naizgled neosvojivi glavni grad Babilonskog Carstva. Grad je bio okružen rijekom Eufrat, a voda rijeke služila je za formiranje širokog, dubokog obrambenog opkopa i mreže kanala. Pored toga, grad je bio zaštićen i golemim sustavom dvostrukih zidina koje su bile ojačane brojnim kulama, koje su služile kao utvrde. Ne iznenađuje činjenica da su se njegovi stanovnici osjećali sigurno. Unatoč tome, u osmom stoljeću pr. n. e., prije nego što se Babilon uzdigao do vrhunca svoje slave, prorok Izaija prorekao je da će Babilon biti ‘ometen metlom pogibli‘ (Izaija 13:19; 14:22, 23). Izaija je ujedno opisao i sam način kako će Babilon pasti. Osvajači će ‘isušiti‘ njegove rijeke — izvor obrane koju mu je pružao opkop — i tako grad učiniti ranjivim. Izaija je čak naveo i ime osvajača — “Kir“, veliki perzijski kralj, “pred kim će kapije biti otvorene i niti jedna vrata neće biti zatvorena“ (Izaija 44:27–45:2, The New English Bible).
Bila su to odvažna predviđanja. No jesu li se ispunila? Povijest pruža odgovor.
U noći 5. listopada 539. pr. n. e., dva stoljeća nakon što je Izaija zapisao svoje proročanstvo, medoperzijske vojske pod zapovjedništvom Kira Velikog ulogorile su se u blizini Babilona. Ali Babilonci su bili uvjereni u svoju sigurnost. Prema grčkom povjesničaru Herodotu (iz petog stoljeća pr. n. e.) pribavili su dovoljno zaliha hrane da im traju mnogo godina. Ujedno su kao zaštitu imali i rijeku Eufrat te goleme babilonske zidine. Usprkos tome, baš te noći, prema Nabonidovoj kronici, “Kirova vojska ušla je u Babilon bez borbe“. Kako je to bilo moguće? Herodot objašnjava da su unutar grada ljudi “(budući da im je upravo bio praznik) igrali u to vrijeme i zabavljali se“. No, izvan grada Kir je skrenuo vode Eufrata. Nakon što je opala razina vode, njegova je vojska, u vodi do bedara, pregazila korito rijeke. Promarširala je kroz uzdignute zidine i ušla kroz ono što je Herodot nazvao “vratašca koja su k rijeci išla“, vrata koja su neoprezno ostala otvorena. (Usporedi Danijela 5:1-4; Jeremiju 50:24; 51:31, 32.) I drugi povjesničari, među njima i Ksenofont (o. 431 - o. 352. pr. n. e.), kao i pločice s klinastim pismom koje su pronašli arheolozi, potvrđuju iznenadni pad Babilona u ruke Kira. Tako se ispunilo Izaijino proročanstvo o Babilonu. Ili možda nije? Postoji li mogućnost da se nije radilo o predviđanju nego da je to ustvari napisano nakon tog događaja? Doista, isto pitanje moglo bi se postaviti i u vezi s drugim biblijskim proročanstvima.

Slaže li se ta knjiga sa znanošću?
------------------------------------------------------------
To je pitanje tisućama godina zanimalo ljude. U drevnim vremenima prevladavalo je općenito mišljenje da je Zemlja ravna. Naprimjer, Babilonci su vjerovali da je svemir kutija ili komora, a da je Zemlja njezin pod. Vedski svećenici Indije zamišljali su da je Zemlja ravna te da je samo na jednoj strani nastanjena. Jedno primitivno pleme u Aziji zamišljalo je Zemlju kao golemi čajni pladanj. Već u šestom stoljeću pr. n. e. grčki filozof Pitagora teoretizirao je o tome kako, budući da su Mjesec i Sunce sferični, Zemlja također mora biti sfera. Kasnije se Aristotel (četvrto stoljeće pr. n. e.) složio s time, objašnjavajući da pomrčine Mjeseca dokazuju sferičan oblik Zemlje. Sjena koju Zemlja baca na Mjesec je zakrivljena. Međutim, predodžba o ravnoj Zemlji (gdje je samo njena gornja strana nastanjena) nije u potpunosti nestala. Neki nisu mogli prihvatiti logičan zaključak da je Zemlja okrugla — koncept antipoda. Laktancije, kršćanski apologet iz četvrtog stoljeća n. e., izrugivao se samoj toj ideji. Zaključio je: “Je li itko toliko bezuman da vjeruje kako postoje ljudi čiji su koraci iznad njihovih glava? (...) da usjevi i drveće rastu prema dolje? da kiša i snijeg i tuča padaju prema gore?“ Koncept antipoda nekoliko je teologa stavio u dilemu. Prema izvjesnim teorijama smatralo se da, ukoliko bi postojali ljudi koji žive na antipodima, ne bi bilo moguće da imaju ikakvu vezu s već poznatim ljudima bilo zbog toga što je more previše prostrano da bi ga se moglo preploviti bilo zbog neprohodnog vrućeg pojasa koji okružuje ekvator. Stoga otkuda bi mogli doći ikakvi ljudi s antipoda? Dovedeni u nedoumicu, neki su teolozi radije odlučili vjerovati kako ne postoji mogućnost da stanovnici antipoda uopće postoje, ili čak, kao što je tvrdio Laktancije, da Zemlja uopće ne može biti sfera! Unatoč tome, prevladao je koncept sferične Zemlje te je konačno bio u širokoj mjeri prihvaćen. Međutim, tek kad je osvanulo svemirsko doba u 20. stoljeću, ljudi su dobili mogućnost da otputuju dovoljno duboko u svemir kako bi izravnim promatranjem potvrdili da je Zemlja kugla. A kakav je bio stav Biblije o tome? U osmom stoljeću pr. n. e., kada je prevladavalo gledište da je Zemlja ravna, stoljećima prije nego što su grčki filozofi teoretizirali o tome kako je Zemlja vjerojatno sferična te tisućama godina prije nego što su ljudi iz svemira vidjeli Zemlju kao kuglu, hebrejski je prorok Izaija s izuzetnom jednostavnošću izjavio: “On sjedi nad krugom zemaljskim“ (Izaija 40:22, naglašeno od nas). Hebrejska riječ chugh, koja je ovdje prevedena s ‘krug‘, također se može prevesti i s “kugla“.3 Drugi biblijski prijevodi glase “zemaljska kugla“ (Douay Version) te “okrugla zemlja“ (Moffatt). Biblijski pisac Izaija izbjegavao je tada uobičajene mitove o Zemlji. Umjesto toga, zapisao je izjavu kojoj napredak znanstvenih otkrića nije predstavljao prijetnju.

 

[vorki]

Matej 28:19,20 - Zato idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka ovoga poretka.”

Marko 13:10 - I u svim se narodima najprije mora propovijedati dobra vijest.

Djela apostolska 5:42 - I svaki su dan u hramu i od kuće do kuće bez prestanka poučavali i objavljivali dobru vijest o Kristu, Isusu.

Djela apostolska 20:20,21 - I ništa korisno nisam propustio reći vam i poučavati vas javno i idući od kuće do kuće. Nego sam temeljito svjedočio...

Djela apostolska 5:38,39 - Zato vam sada kažem: Ne dirajte te ljude, nego ih pustite — jer ako je ova zamisao ili ovo djelo od ljudi, propast će, ali ako je od Boga, nećete ih moći spriječiti — da se ne bi pokazalo da se borite protiv Boga!”

Trebamo se svi zapitati:

Dali ja činim kristove učenike ?
Dali ja propovjedam dobru vijest ?
Dali ja svjedočim temeljito o Bogu ?

 

[valaam]

Ne Slavimo paganske praznike, kao sto su uskrs, bozic..itd...

slave takodje neslavimo... to je idolopoklonstvo, slaviti coveka... i proglasaavati ga svetim...

Jedino je Jehova Bog svet

Библија о Васкрсу и његовом слављу..
"ево ДАНА којег створи Господ, радујмо се и веселимо се у њему"

 

[valaam]

mi nemamo svece jer prema Izvornom Hriscanastvu tj Biblijskom, jedino Jehova Bog je svet..

ljudima ne pripada taj polozaj i verovati da je neki covek svet, tj svetac znacilo bi idolopoklonstvo,

a to je ono sto Bog mrzi

Библија о светитељима...
"Диван је Бог у светима својим"

 

[valaam]

Библија о душама и о проповедању Јеванђеља умрлима...

"Зато се наиме и мртвима проповеда Јеванђеље, да на људски начин буду осуђени у погледу тела, а да духом по Богу живе"(2.Петр.4,6)

"Јер је Христос једном умро за грехе, праведник за неправеднике, да нас приведе Богу, тело су му додуше убили, али је духом оживљен: њим је сишао и проповедао духовима који су били у тамници"(1.Петр.3,18-19)

 

[Сале]

па нема тако нешто у њиховој стражарској кули