ŠTO SE DEŠAVA IZA SMRTI ?
===========================
Duša u svjetlu Biblije
----------------------------------------
Hebrejska riječ koju se prevodi izrazom ”duša“ je néphesh, a ona se pojavljuje 754 puta u Hebrejskim pismima. Što znači riječ néphesh? Prema djelu The Dictionary of Bible and Religion (Rječnik biblijskih i religijskih pojmova), ona se ”obično odnosi na cijelo živo biće, na cjelokupnu osobu“. To je vidljivo iz biblijskog opisa duše u 1. Mojsijevoj 2:7, gdje piše: ”Stvori Gospodin Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa.“ Zapazi da je prvi čovjek ’postao‘ duša. Drugim riječima, Adam nije imao dušu; on je bio duša — baš kao što netko tko postane liječnik, jest liječnik. Dakle, riječ ”duša“ ovdje označava cijelu osobu. Riječ prevedena kao ”duša“ (psykhé) pojavljuje se preko stotinu puta u Kršćanskim grčkim pismima. Poput riječi néphesh, ova se riječ često odnosi na cijelu osobu. Naprimjer, razmotri sljedeće izjave: ”Duša [je] moja žalosna“ (Ivan 12:27). ”Udje strah u svaku dušu“ (Djela apostolska 2:43). ”Svaka duša da se pokorava vlastima koje vladaju“ (Rimljanima 13:1). ”Govorite utješno potištenim dušama“ (1. Solunjanima 5:14, NW). ”Nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom“ (1. Petrova 3:20, Duda-Fućak). Jednako kao i néphesh, riječ psykhé nedvojbeno se odnosi na cijelu osobu. Izučavatelj Nigel Turner kaže da ova riječ ”označava ono što je karakteristično ljudsko, osobu, materijalno tijelo u koje je udahnut Božji rûaḥ [duh]. (...) Naglasak se stavlja na cijelu osobu.“ Zanimljivo je da se u Bibliji riječ ”duša“ ne odnosi samo na ljude već i na životinje. Naprimjer, opisujući stvaranje morskih stvorenja, 1. Mojsijeva 1:20 kaže da je Bog zapovjedio: ”Neka vrve po vodi žive duše.“ A narednog je stvaralačkog dana Bog rekao: ”Neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem“ (1. Mojsijeva 1:24; usporedi 4. Mojsijevu 31:28). Dakle, riječ ”duša“, onako kako se koristi u Bibliji, odnosi se na osobu ili na životinju ili na sam život neke osobe ili životinje. (Vidi gornji okvir.) Biblijska je definicija duše jednostavna, dosljedna i neopterećena zamršenim ljudskim filozofijama i praznovjerjima. Budući da je tako, nameće nam se važno pitanje: Što se prema biblijskom gledištu događa s dušom prilikom smrti?
Mrtvi su bez svijesti
---------------------------------------
Stanje mrtvih jasno se opisuje u Propovjedniku 9:5, 10, gdje čitamo: ”Mrtvi ne znaju ništa. (...) Nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu.“ Dakle, smrt je stanje nepostojanja. Psalmist je napisao da kad čovjek umre, ”vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove“ (Psalam 146:4). Mrtvi su bez svijesti, neaktivni su.
Izričući presudu nad Adamom, Bog je rekao: ”Prah [si], i u prah ćeš se vratiti“ (1. Mojsijeva 3:19). Prije nego što ga je Bog stvorio od praha zemaljskoga i dao mu život, Adam nije postojao. Kad je umro, vratio se u to isto stanje. Njegova je kazna bila smrt — a ne prijelaz u neko drugo područje. Što se onda dogodilo s njegovom dušom? Budući da se riječ ”duša“ u Bibliji često jednostavno odnosi na osobu, kad kažemo da je Adam umro, kažemo da je umrla duša po imenu Adam. To bi osobi koja vjeruje u besmrtnost duše moglo zvučati neobično. Međutim, Biblija kaže: ”Koja duša zgriješi ona će poginuti“ (Ezehijel 18:4). U 3. Mojsijevoj 21:1 (NW) govori se o ’preminuloj duši‘ (”lešu“, The Jerusalem Bible). A nazirejima je rečeno da ne prilaze ”nijednoj mrtvoj duši“ (’mrtvom tijelu‘, Šarić) (4. Mojsijeva 6:6, NW). No što reći o izjavi iz 1. Mojsijeve 35:18 (Ša) o Rahelinoj tragičnoj smrti, koja je nastupila neposredno nakon što je rodila svog drugog sina? U tom retku čitamo: ”Kad je izlazila njezina duša, jer je umirala, nazva ga ona Benoni; ali mu otac njegov nadjenu ime Benjamin.“ Govori li ovaj stavak da je Rahela imala neki unutarnji bitak koji ju je prilikom smrti napustio? Nikako ne. Prisjeti se, riječ ”duša“ može se odnositi i na život koji neka osoba posjeduje. Tako se u ovom slučaju Rahelina ”duša“ jednostavno odnosila na njezin ”život“. Zato neke druge Biblije frazu ”kad je izlazila njezina duša“ prevode kao ”njen je život propadao“ (Knox), ”posljednji je put udahnula“ (JB) i ”njezin ju je život napustio“ (Bible in Basic English). Nema nikakve naznake da je neki misteriozni Rahelin dio nadživio njezinu smrt. Slično je i s uskrsnućem sina jedne udovice, o čemu se govori u 17. poglavlju 1. Carevima. U 22. retku (St) čitamo da, dok se Ilija molio nad dječakom, ”Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša, i ono oživje“. Još jednom riječ ”duša“ znači ”život“. Zato u prijevodu Šarić stoji: ”Život dječakov se vrati opet u njega, i posta živ.“ Da, dječaku se vratio život, a ne neki sjenoviti životni oblik. To je u skladu s onim što je Ilija rekao dječakovoj majci: ”Evo, tvoj sin [cijela osoba] živi“ (1. Carevima 17:23, St).
A što je s duhom?
--------------------------------------
Biblija kaže da kad čovjek umre, ”izidje iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju“ (Psalam 146:4). Znači li to da duh koji je lišen tijela doslovno napušta tijelo i nastavlja živjeti nakon što osoba umre? To ne može biti slučaj, zato što psalmist dalje kaže: ”Taj dan propadnu sve pomisli njegove“ (”prestaje sve njegovo razmišljanje“, The New English Bible). Što je onda duh, i kako on ’izlazi‘ iz osobe prilikom njezine smrti? Riječi koje se u Bibliji prevode s ”duh“ (hebrejska rúach; grčka pneúma) u osnovi znače ”dah“. Zato prijevod R. A. Knoxa koristi frazu ”dah napusti njegovo tijelo“ umjesto ”izidje iz njega duh“ (Psalam 145:4). Ali riječ ”duh“ obuhvaća mnogo više od samog procesa disanja. Naprimjer, opisujući uništenje ljudskog i životinjskog života u vrijeme općeg potopa, 1. Mojsijeva 7:22 (NW) kaže: ”Sve u čijim je nosnicama bio aktivan dah životne sile [odnosno duh; hebrejski rúach], naime sve što je bilo na suhom tlu, umrlo je.“ Dakle, ”duh“ se može odnositi na životnu silu koja je aktivna u svim živim stvorenjima, kako u ljudima tako i u životinjama, a koju se podržava disanjem. Što onda znači kada se u Propovjedniku 12:7 kaže da se, kad čovjek umre, ”duh (...) vrati k Bogu, koji ga je dao“? Znači li to da duh doslovno putuje kroz svemir u Božju prisutnost? Takvo što se ne želi reći. Budući da je duh životna sila, on se ”vrati k Bogu“ u smislu da svaka nada u budući život preminule osobe sada u potpunosti ovisi o Bogu. Samo Bog može obnoviti duh, odnosno životnu silu, koji prouzročuje da se osoba vrati u život (Psalam 104:30). No namjerava li Bog to učiniti?
