А још Исаија има виђење и чује песму анђела који певају Богу: "СВЕТ, СВЕТ, СВЕТ је Господ Саваот..." Зашто се баш ТРИ пута понавља реч СВЕТ...
Ако могу ЈС на ово да одговоре?
”Svet, svet, svet je Jehova“
-----------------------------------------------
IZAIJA je osjetio veliko strahopoštovanje zbog prizora koji je ugledao — vizije koju mu je dao Bog. Sve je izgledalo tako stvarno! Bilo je toliko realno da je Izaija kasnije napisao da je ’vidio Jehovu‘ na njegovom uzvišenom prijestolju. Jehovina je duga haljina skladno padala i ispunjavala veliki hram u Jeruzalemu. Izaija je bio ispunjen strahopoštovanjem i zbog onoga što je čuo — pjesme koja se toliko orila da su se tresli čak i temelji hrama. Pjevali su je serafi, duhovna stvorenja vrlo visokog položaja. U njihovom snažnom, skladnom pjevanju odzvanjaju jednostavne, ali veličanstvene riječi: ”Svet, svet, svet je Jehova nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove“. Time što se riječ ”svet“ koristi tri puta na nju se stavlja poseban naglasak, i to s pravom jer je Jehova svet u najpotpunijem smislu te riječi. Jehovinu se svetost ističe kroz cijelu Bibliju. Postoje stotine redaka koji njegovo ime povezuju sa svetošću. Zato Jehova želi da među prvim stvarima koje ćemo saznati o njemu bude to da je svet. Pa ipak, danas mnogima i sama ta ideja djeluje odbojno. Neki pogrešno povezuju svetost sa samopravednošću ili lažnom pobožnošću. Drugi pak imaju negativno mišljenje o sebi, pa možda Božju svetost prije smatraju zastrašujućom nego privlačnom. Možda se boje da nikada neće biti dostojni toga da se približe takvom svetom Bogu. Dakle, mnogi se udaljuju od Boga zbog njegove svetosti. To je žalosno jer je Božja svetost zapravo snažan razlog da mu se približimo. Zašto? Prije negoli odgovorimo na to pitanje, razmotrimo što je prava svetost.
Što je svetost?
-------------------------------
To što je Bog svet ne znači da je samodopadan, ohol ili da s prezirom gleda na druge. Baš naprotiv, on mrzi takve osobine. Što onda riječ ”svet“ zapravo znači? U biblijskom hebrejskom ta riječ potječe od izraza koji znači ”odijeljen“. U vjerskom smislu riječ ”svet“ odnosi se na ono što je odijeljeno od uobičajene upotrebe. Svetost također jasno prenosi misao o čistoći. Kako tu riječ primijeniti na Jehovu? Znači li to da je on ”odijeljen“ od nesavršenih ljudi, da je daleko od nas? Nipošto. Kao ”svetac Izraelov“, Jehova je za sebe rekao da stanuje ”posred“ svog naroda, premda je taj narod bio grešan. Prema tome, iako je svet, nije daleko od nas. Kako je onda ”odijeljen“? Na dva važna načina. Kao prvo, odijeljen je od svega što je stvorio u tom smislu što je jedino on Svevišnji. Njegova je čistoća apsolutna i neizmjerna. Kao drugo, Jehova je potpuno odijeljen od svakog grijeha, a to je utješna misao. Zašto? Živimo u svijetu u kojem je prava svetost rijetka stvar. Sve što je povezano s ljudskim društvom otuđenim od Boga okaljano je na neki način, uprljano je grijehom i nesavršenošću. Svi se moramo boriti protiv grijeha koji je u nama. Isto tako, svi smo u opasnosti da nas grijeh nadvlada ako postanemo nepažljivi. Jehovi ne prijeti takva opasnost. On nije niti malo pod utjecajem grešnosti, pa nikada neće biti uprljan ni najmanjim tragom grijeha. Ovo jača naš dojam koji smo stekli o Jehovi kao o savršenom Ocu, jer to znači da se možemo potpuno osloniti na njega. Za razliku od mnogih grešnih ljudskih očeva, Jehova se nikada neće iskvariti, postati raspušten ili nasilan. Zbog njegove svetosti potpuno je nemoguće da se desi bilo što od toga. Jehova se u nekim slučajevima čak zaklinjao svojom svetošću jer ništa nije vjerodostojnije od toga. Zar to nije ohrabrujuće? Svetost je sastavni dio Jehovine osobnosti. Što to znači? Uzmimo za primjer dvije riječi, ”čovjek“ i ”nesavršenost“. Prvu ne možeš opisati, a da ne pomisliš na drugu. Nesavršenost nas prožima i utječe na svaki naš postupak. A sad razmotri dvije sasvim drugačije riječi — ”Jehova“ i ”svetost“. Svetost prožima Jehovu. Sve što je povezano s njim čisto je i čestito. Mi ne možemo saznati kakav je u suštini Jehova ako ne shvatimo tu bitnu riječ — ”svetost“.
”Svetost pripada Jehovi“
-------------------------------------------
Budući da je Jehova utjelovljenje svetosti, s pravom se može reći da je i izvor sve svetosti. On nije sebično zadržao za sebe tu dragocjenu osobinu, već ju je podario i drugima, i to velikodušno. Zamisli, kad je Bog preko anđela govorio s Mojsijem kod gorućeg grma, čak je tlo oko grma postalo sveto jer je Jehova stajao iza svega toga! Mogu li nesavršeni ljudi postati sveti uz Jehovinu pomoć? U relativnom smislu, mogu. Bog je pred svoj narod Izrael stavio mogućnost da postane ’svet narod‘. Blagoslovio ga je sustavom obožavanja koji je bio svet i čist. Svetost je stoga nezaobilazna tema Mojsijevog zakona. Štoviše, prvosvećenik je imao zlatnu pločicu na prednjoj strani svog turbana, gdje su je svi mogli vidjeti kako bliješti na svjetlu. Na njoj su bile ugravirane riječi: ”Svetost pripada Jehovi“. Dakle, njihovo obožavanje, a dakako i njihov način života, trebali su se isticati po visokom mjerilu čistoće. Jehova im je rekao: ”Budite sveti, jer sam ja svet, Jehova Bog vaš“. Dok su god Izraelci, onoliko koliko su to kao nesavršeni ljudi mogli, živjeli u skladu s Božjim savjetima, u relativnom smislu bili su sveti. To naglašavanje svetosti bilo je u oštroj suprotnosti s obožavanjem naroda koji su okruživali Izraelce. Ti su poganski narodi obožavali bogove čije je samo postojanje bilo laž i prijevara, bogove koje se prikazivalo kao nasilne, pohlepne i promiskuitetne. Bili su nesveti u svakom pogledu. Obožavanje takvih bogova ljude je učinilo nesvetima. Zato je Jehova upozorio svoje sluge da ostanu odijeljeni od poganskih obožavatelja i njihovih nečistih vjerskih običaja. Čak i pod najboljim uvjetima Jehovin izabrani drevni izraelski narod mogao je tek u malome odražavati svetost Božje nebeske organizacije. Milijune duhovnih stvorenja koja lojalno služe Bogu naziva se njegovim ”svetim mirijadama“. Ona savršeno odražavaju jasnu, netaknutu ljepotu Božje svetosti. Prisjeti se serafa koje je Izaija vidio u viziji. Sadržaj njihove pjesme daje naslutiti da ta moćna duhovna stvorenja igraju važnu ulogu u obznanjivanju Jehovine svetosti u čitavom svemiru. Međutim, jedno duhovno stvorenje nalazi se iznad svih ostalih — Božji jedinorođeni Sin. Isus najbolje odražava Jehovinu svetost. S opravdanim je razlogom poznat kao ”Božji Sveti“.
