RASPRAVLJANJE NA TEMELJU PISMA

  • Začetnik teme Začetnik teme vorki
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Krštenje ”na ime“ :rtfm:
----------------------------------
PROUČAVANJE tisuća drevnih svjetovnih papirusnih dokumenata koji su početkom ovog stoljeća pronađeni u egipatskoj pustinji često unosi zanimljivo svjetlo u Kršćanska grčka pisma. Na koji način? Razmatrajući način na koji su se određene riječi koristile dolazimo do točnijeg razumijevanja istih riječi u njihovom biblijskom okviru. Jedan je primjer Isusovo korištenje izraza ”u ime“ kad je svojim učenicima prije svog uzlaska na nebo zapovjedio: ”Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih u ime oca i sina i svetoga Duha.“ Što je Isus time mislio? (Matej 28:19). Izučavatelji su ustanovili da se u svjetovnim zapisima izraz ”u ime“, ili ”na ime“ (Kingdom Interlinear), koristi u vezi uplaćivanja ”na nečiji račun“. Profesor teologije dr. G. Adolf Deissmann smatrao je, s obzirom na svjedočanstvo papirusa, da se ”izrazi krstiti na ime Gospodina, ili vjerovati na ime Sina Božjeg temelje na zamisli da krštenje ili vjera znače pripadanje Bogu ili Sinu Božjem“. (Naglašeno od Deissmanna.) Zanimljivo je da su sličan izraz koristili i Židovi Isusovog vremena, kao što je objašnjeno u Theological Dictionary of the New Testament: ”Obrezanje prozelita izvršavalo se (...) ’u ime prozelita‘, da se primi u židovsku vjeru. Takvo obrezanje usljeđuje (...) ’u ime saveza‘, da se primi u savez.“ Prilikom toga se uspostavlja odnos i ne-Židov postaje prozelit pod vlašću saveza. Tako za kršćanina krštenje koje usljeđuje nakon predanja uspostavlja prisan odnos s Jehovom Bogom, njegovim Sinom Isusom Kristom i svetim duhom. Obraćenik priznaje njihov pojedinačni utjecaj na svoj novi način života. Razmotri kako se to odnosi na svakog od troje navedenih. Priznajući Božji autoritet, približavamo mu se i dolazimo u odnos s njim (Jevrejima 12:9; Jakov 4:7, 8). Postajemo Božje vlasništvo kao njegovi robovi, kupljeni cijenom otkupne žrtve Isusa Krista (1. Korinćanima 3:23; 6:20). Apostol Pavao je također rekao kršćanima prvog stoljeća da pripadaju Isusu Kristu, a ne nekom čovjeku koji im je možda donio istinu (1. Korinćanima 1:12, 13; 7:23; usporedi Matej 16:24). Krštenje u ime Sina znači priznavanje te činjenice, prihvaćanje Isusa kao ’puta i istine i života‘ (Ivan 14:6). Sveti duh također je prijeko potreban za naš ispravan odnos s Jehovom i Isusom Kristom. Krštenje u ime svetog duha pokazuje da priznajemo ulogu duha u Božjim postupcima s nama. Želimo slijediti njegovo vodstvo, ne omalovažavajući ga ili postupajući nasuprot njemu, sprečavajući njegovo djelovanje preko nas (Efežanima 4:30; 1. Solunjanima 5:19). Bezlična priroda duha ne stvara teškoće s obzirom na upotrebu ili značenje, kao što nije ni upotreba izraza ”u ime saveza” stvarala teškoće u židovstvu. Zato u vrijeme predanja i krštenja trebamo u molitvi razmišljati o tome što naš novi odnos povlači za sobom. Kao što pokazuje primjer i otkupna priprema Isusa Krista, taj odnos zahtijeva podložnost Božjoj volji, koja se treba izvršiti pomoću svetog duha, koji sve Božje sluge vodi u ljubavi i jedinstvu diljem svijeta. :heart: :bye:
 
valaam:
Па како онда Игњатије, на кога се позиваш, каже да - имају исту славу и Отац и Син и Св. Дух?
Kliknite za proširenje...

Izaija je prvenstveno mislio na slavu Božju koja se uspoređuje sa kipovima ili lažnim drugim bogovima, a ne na Isusa Krista i njegovu silu. Normalno je da istu slavu ima Jehovina sila, koja je dio njega, a isto je i sa njegovim Sinom, prvim stvorenjem koji je direktno nastao od samoga Stvoritelja, i zato je rođen od njega. Bog je dao Kristu svu moć na nebu i zemlji, te slavu ravnopravnosti u svemu, sve dok se sve ne podloži pod Isusove noge, a onda će on sam da se podloži Stvoritelju Bogu. Prema tome, Isus ima istu slavu kao i njegov Otac, zato što je to sam Otac Bog DOZVOLIO, zbog plana spasenja. :bye:

Hebrejima 1:3 - On je odraz njegove slave...:heart:

Hebrejima 2:9...- okrunjenoga slavom i čašću...:heart:

1. Korinćanima 15:28 - A kad mu sve bude podloženo, tada će se i sam Sin podložiti onome koji mu je sve podložio...:heart:
 
Uči li Biblija da su sve “tri božanske osobe” za koje se kaže da su dio Trojstva vječne i da nemaju početka? :rtfm:
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kol. 1:15, 16, JB: “On [Isus Krist] je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji.” U kom je smislu Isus Krist “Prvorođenac svakog stvorenja”? (1) Oni koji zastupaju vjerovanje u Trojstvo kažu da “Prvorođenac” ovdje označava najistaknutiju i najugledniju osobu. Prema tom shvaćanju, Krist se ne bi ubrajao u stvorenja, nego bi bio najistaknutija osoba u odnosu na one koji su stvoreni. Ako je to točno i ako je učenje o Trojstvu istinito, zašto se onda i za Oca i za sveti duh ne kaže da su prvorođenci svakog stvorenja? No u Bibliji se taj izraz koristi samo za Sina. Prema uobičajenom značenju riječi “prvorođenac”, Isus je najstariji sin u Jehovinoj obitelji. (2) Prije nego što se spominju u Kološanima 1:15, izrazi kao što su “prvorođenac” ili “prvorođeno” mnogo se puta pojavljuju u Bibliji i svaki put kad se odnose na stvorenja znače isto — prvorođenac je dio neke grupe. “Prvorođenac Izraelov” je jedan od Izraelovih sinova, “prvorođenac faraonov” je član faraonove obitelji, a “prvorođeno od životinje” je stvorenje koje je i samo životinja. Zašto onda neki pridaju tom izrazu drugačije značenje u Kološanima 1:15? Je li to zbog načina na koji se on koristi u Bibliji ili zbog onoga u što oni već vjeruju i što žele dokazati? (3) Da li riječi iz Kološanima 1:16, 17 (JB) “u njemu je sve stvoreno (...) sve je po njemu i za njega stvoreno” znače da sam Isus nije bio stvoren? Grčka riječ koja je ovdje prevedena “sve” glasi pánta, a to je deklinirani oblik riječi pas. U Luki 13:2 (St) ta je riječ prevedena “svih ostalih” (slično i Ru, Ša, 2006). (Vidi i Luku 21:29 u Ša, 2006 [vidi i u Ru i u St, gdje je to 30. redak]. Vidi također Filipljanima 2:21 u Ru, St.) U skladu sa svim onim što Biblija govori o Sinu, NS pridaje izrazu pánta u Kološanima 1:16, 17 isto značenje. U 17. retku dodana je riječ “ostalog”, pa redak glasi: “On je prije svega ostalog i preko njega je sve nastalo”. To pokazuje da je i on bio stvoren, da je bio dio Božjeg stvaralaštva. :heart: :bye:

Otkr. 1:1; 3:14, JB: “Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog. (...) ‘I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: “Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak [grčki: arkhé] Božjeg stvorenja.”’” (St i NS imaju sličan prijevod.) Je li taj prijevod točan? Neki smatraju da te riječi znače da je Sin bio ‘začetnik Božjeg stvaranja’, odnosno da je on bio njegov ‘prvobitni izvor’. No u Grčko-hrvatskom rječniku Novoga zavjeta kao prvo značenje riječi arkhé naveden je izraz “početak” (Rudolf Amerl, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo, Zagreb, 2000, stranica 31). Logično je zaključiti da je onaj o kome se govori u Otkrivenju 3:14 stvorenje, prvo Božje djelo stvaranja, i da ima početak. Usporedi Mudre izreke 8:22, gdje se, s čime se slažu mnogi izučavatelji Biblije, govori o Sinu kao o personificiranoj mudrosti. Prema JB i Ša, 2006, onaj o kome se govori u tom retku bio je stvoren.
U Miheju 5:2 (podjela prema NS) zapisano je proročanstvo o Mesiji u kojem se (u JB 1. redak) kaže da je njegov “iskon od davnina, od vječnih vremena”. U Ša, 2006 (1. redak), stoji: “Njegov je početak iz davne davnine, iz danâ vječnosti.” Izjednačuju li te riječi Mesiju s Bogom? Zanimljivo je primijetiti da NS ne prevodi hebrejski tekst s “dani vječnosti”, nego “dani pradavni”. S obzirom na prije navedeno objašnjenje Otkrivenja 3:14, riječi iz Miheja 5:2 ne dokazuju da je Isus bez početka. :heart: :bye:
 
Uči li Biblija da nijedna od “tri božanske osobe” koje navodno sačinjavaju Trojstvo nije veća ni manja od druge dvije, da su sve one jednake i svemoguće? :rtfm:
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Mar. 13:32, JB: “O onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.” (To, naravno, ne bi bilo tako da su Otac, Sin i Sveti Duh ravnopravne osobe koje čine jedno Božanstvo. A ako je, kao što neki tvrde, Sin bio djelomično ograničen u znanju zbog svoje ljudske prirode, postavlja se pitanje zašto to nije znao Sveti Duh.) Mat. 20:20-23, JB: “Tada mu [Isusu] pristupi mati sinova Zebedejevih. (...) Kaže mu: ‘Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.’ Isus odgovori: (...) ‘Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.’” (Ova bi izjava bila vrlo neobična kad bi Isus doista bio Bog, kao što se tvrdi! Je li Isus ovdje odgovarao majci Zebedejevih sinova imajući u vidu samo one ovlasti koje je imao kao čovjek? Ako je Isus doista bio, kao što kažu zagovornici Trojstva, “Bogočovjek” — dakle, i Bog i čovjek, a ne samo jedno ili drugo — da li bi onda bilo logično objašnjavati to na taj način? Zar Matej 20:23 jasno ne pokazuje da Sin nije jednak Ocu i da je Otac neka prava zadržao isključivo za sebe?) :heart: :bye:

Mat. 12:31, 32, JB: “Svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem.” (Kad bi Sveti Duh bio osoba i kad bi bio Bog, ovaj bi redak bio u potpunoj suprotnosti s učenjem o Trojstvu jer bi značio da je Sveti Duh na neki način veći od Sina. Umjesto toga, Isusove riječi pokazuju da je Otac, kojem pripada “Duh”, veći od Isusa, Sina Čovječjega.) U Ivanu 14:28 (JB) Isus je rekao: “Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene.” 1. Kor. 11:3, JB: “Htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog.” (Očito je da Krist nije Bog i da Bog ima viši položaj od Krista. Zanimljivo je da su te riječi zapisane oko 55. n. e., dakle otprilike 22 godine nakon Isusovog povratka na nebo. Prema tome, ovdje iznesena istina govori o tome u kakvom su odnosu Bog i Krist na nebu.) 1. Kor. 15:27, 28, JB: “[Bog] sve podloži nogama njegovim [Isusovim]. A kad veli: Sve je podloženo, jasno — sve osim Onoga koji mu je sve podložio. I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.” Hebrejska riječ šadaj i grčka riječ pantokrátor prevedene su “Svemogući”. Obje se riječi u izvornim jezicima uvijek odnose na Jehovu, Oca (2. Mojs. 6:3; Otkr. 19:6). Nijednom se ne odnose na Sina ni na sveti duh. :heart: :bye:
 
vorki:
Uči li Biblija da su sve “tri božanske osobe” za koje se kaže da su dio Trojstva vječne i da nemaju početka? :rtfm:
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kol. 1:15, 16, JB: “On [Isus Krist] je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji.” U kom je smislu Isus Krist “Prvorođenac svakog stvorenja”? (1) Oni koji zastupaju vjerovanje u Trojstvo kažu da “Prvorođenac” ovdje označava najistaknutiju i najugledniju osobu. Prema tom shvaćanju, Krist se ne bi ubrajao u stvorenja, nego bi bio najistaknutija osoba u odnosu na one koji su stvoreni. Ako je to točno i ako je učenje o Trojstvu istinito, zašto se onda i za Oca i za sveti duh ne kaže da su prvorođenci svakog stvorenja? No u Bibliji se taj izraz koristi samo za Sina. Prema uobičajenom značenju riječi “prvorođenac”, Isus je najstariji sin u Jehovinoj obitelji. (2) Prije nego što se spominju u Kološanima 1:15, izrazi kao što su “prvorođenac” ili “prvorođeno” mnogo se puta pojavljuju u Bibliji i svaki put kad se odnose na stvorenja znače isto — prvorođenac je dio neke grupe. “Prvorođenac Izraelov” je jedan od Izraelovih sinova, “prvorođenac faraonov” je član faraonove obitelji, a “prvorođeno od životinje” je stvorenje koje je i samo životinja. Zašto onda neki pridaju tom izrazu drugačije značenje u Kološanima 1:15? Je li to zbog načina na koji se on koristi u Bibliji ili zbog onoga u što oni već vjeruju i što žele dokazati? (3) Da li riječi iz Kološanima 1:16, 17 (JB) “u njemu je sve stvoreno (...) sve je po njemu i za njega stvoreno” znače da sam Isus nije bio stvoren? Grčka riječ koja je ovdje prevedena “sve” glasi pánta, a to je deklinirani oblik riječi pas. U Luki 13:2 (St) ta je riječ prevedena “svih ostalih” (slično i Ru, Ša, 2006). (Vidi i Luku 21:29 u Ša, 2006 [vidi i u Ru i u St, gdje je to 30. redak]. Vidi također Filipljanima 2:21 u Ru, St.) U skladu sa svim onim što Biblija govori o Sinu, NS pridaje izrazu pánta u Kološanima 1:16, 17 isto značenje. U 17. retku dodana je riječ “ostalog”, pa redak glasi: “On je prije svega ostalog i preko njega je sve nastalo”. To pokazuje da je i on bio stvoren, da je bio dio Božjeg stvaralaštva. :heart: :bye:

Otkr. 1:1; 3:14, JB: “Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog. (...) ‘I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: “Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak [grčki: arkhé] Božjeg stvorenja.”’” (St i NS imaju sličan prijevod.) Je li taj prijevod točan? Neki smatraju da te riječi znače da je Sin bio ‘začetnik Božjeg stvaranja’, odnosno da je on bio njegov ‘prvobitni izvor’. No u Grčko-hrvatskom rječniku Novoga zavjeta kao prvo značenje riječi arkhé naveden je izraz “početak” (Rudolf Amerl, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo, Zagreb, 2000, stranica 31). Logično je zaključiti da je onaj o kome se govori u Otkrivenju 3:14 stvorenje, prvo Božje djelo stvaranja, i da ima početak. Usporedi Mudre izreke 8:22, gdje se, s čime se slažu mnogi izučavatelji Biblije, govori o Sinu kao o personificiranoj mudrosti. Prema JB i Ša, 2006, onaj o kome se govori u tom retku bio je stvoren.
U Miheju 5:2 (podjela prema NS) zapisano je proročanstvo o Mesiji u kojem se (u JB 1. redak) kaže da je njegov “iskon od davnina, od vječnih vremena”. U Ša, 2006 (1. redak), stoji: “Njegov je početak iz davne davnine, iz danâ vječnosti.” Izjednačuju li te riječi Mesiju s Bogom? Zanimljivo je primijetiti da NS ne prevodi hebrejski tekst s “dani vječnosti”, nego “dani pradavni”. S obzirom na prije navedeno objašnjenje Otkrivenja 3:14, riječi iz Miheja 5:2 ne dokazuju da je Isus bez početka. :heart: :bye:
Kliknite za proširenje...

Ворки, ови наводи врве од нетачности. када се будеш потрудио и сажео их у пар СВОЈИХ реченица, онда ћу се и ја потрудити да ти одговорим (као што и радим увек).. Овако, заборави...
 
Uči li Biblija da su sve “tri božanske osobe” koje navodno čine Trojstvo i same po sebi Bog? :rtfm:
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Isus je u molitvi rekao: “Oče, (...) ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao — Isusa Krista” (Ivan 17:1-3, JB; kurziv dodan). (Otac ne bi mogao biti “jedini istinski Bog” kad bi postojale još dvije osobe koje su Bog u jednakoj mjeri kao i on, zar ne? Svi drugi o kojima se govori kao o “bogovima” zapravo su ili lažni bogovi ili samo odraz pravoga Boga.) 1. Kor. 8:5, 6, JB: “Sve kad bi i bilo nazovibogova ili na nebu ili na zemlji — kao što ima mnogo ‘bogova’ i mnogo ‘gospodara’! — nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu.” (Ove riječi prikazuju Oca kao “jednog Boga” svih kršćana, koji zauzima drugačiji položaj od Isusa Krista.) 1. Petr. 1:3, JB: “Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista.” (Čak i nakon Isusovog uzašašća na nebo, u Bibliji se na više mjesta o Ocu govori kao o Bogu Isusa Krista. U Ivanu 20:17 [JB] Isus je nakon svog uskrsnuća govorio o Ocu kao o “Bogu svomu”. Kasnije, kad je bio na nebu, opet je, prema Otkrivenju 3:12, rekao to isto. No nigdje u Bibliji nije zapisano da je Otac za svoga Sina rekao “moj Bog”, niti da su Otac ili Sin to rekli za sveti duh.) Objašnjenja biblijskih redaka kojima neki pokušavaju dokazati da je Krist Bog možeš pronaći na stranicama 123-127, pod temom “Isus Krist”. U djelu Schriften zur Theologie isusovac Karl Rahner priznaje: “Izraz Θεός [Bog] nikada se ne koristi za Duh”, i: “Izraz ὁ θεός [Bog, s određenim članom] ne koristi se u Novom zavjetu kad se govori o πνεῦμα ἅγιον [svetom duhu]” (Zürich, 1954, svezak I, stranice 156, 162). :heart: :bye:
 
Uči li Biblija da je “Sveti Duh” osoba? :rtfm:
--------------------------------------------------------------
Ako se neki biblijski reci koji govore o svetom duhu gledaju izdvojeno, može se steći dojam da se u njima govori o osobi. Tako se, naprimjer, o svetom duhu govori kao o pomoćniku (grčki: parákletos; “Utješitelj”, Ša, 2006; “Branitelj”, JB) koji “poučava”, “svjedoči”, “govori” i “čuje” (Ivan 14:16, 17, 26; 15:26; 16:13). No neki drugi biblijski reci kažu da su se ljudi “ispunili” svetim duhom te da su neki bili “kršteni” ili “pomazani” njime (Luka 1:41; Mat. 3:11; Djela 10:38), što se sigurno ne može odnositi na osobu. Da bismo razumjeli što Biblija u cjelini uči, potrebno je razmotriti sve te biblijske retke. Koji logičan zaključak možemo izvući? Prva skupina navedenih redaka sadrži govornu figuru u kojoj se Božjem svetom duhu, odnosno sili kojom se Bog služi, pridaju svojstva živog bića. U Bibliji se na sličan način prikazuje mudrost, grijeh, smrt, voda i krv. (Vidi i stranice 78 i 79, pod temom “Duh”.) Biblija nam otkriva osobno ime Oca, koje glasi Jehova. Iz nje smo naučili da se Sin zove Isus Krist. No nigdje u njoj ne možemo naći ime svetog duha. U Djelima apostolskim 7:55, 56 izvještava se da je Stjepan dobio viziju u kojoj je vidio nebo i “Isusa kako stoji zdesna Bogu”. No nije spomenuo da je vidio sveti duh. (Vidi i Otkrivenje 7:10; 22:1, 3.) Katolička enciklopedija priznaje: “Veći dio Novog zavjeta o Božjem duhu govori kao o nečemu, a ne kao o nekomu. To se posebno primjećuje u paralelizmu duha i Božje moći” (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XIII, stranica 575). Osim toga, u tom djelu stoji: “Apologeti [grčki kršćanski pisci iz drugog stoljeća] govorili su o Duhu prilično neodlučno, a usporedimo li to s kasnijim crkvenim učenjem, moglo bi se čak reći da o njemu zapravo i nisu govorili kao o osobi” (svezak XIV, stranica 296). :heart: :bye:
 
De_Sisti:
Ворки, ови наводи врве од нетачности. када се будеш потрудио и сажео их у пар СВОЈИХ реченица, онда ћу се и ја потрудити да ти одговорим (као што и радим увек).. Овако, заборави...
Kliknite za proširenje...

Samo bježiš od istine, kao vampir od bijelog luka. :bye:

Ivan 8:43 - Zašto ne razumijete ono što govorim? Zato što niste u stanju slušati riječ moju. :heart:
 
vorki:
Shvati da Isus NIKADA nije naučavao da je dio Oca, ili da je on njegov drugi oblik, nego da je njegov Sin, što daje objašnjenje po samoj riječi. Sin postoji samo zato što ga je Otac načinio i rodio. :heart: :bye:
Kliknite za proširenje...

Ко тврди да је Син део Оца или Његов други облик? :dontunderstand:

Ми кажемо да су Отац и Син два различита лица, а имају исту божанску суштину, природу.


Отац не ствара, већ РАЂА Сина. Погледај посланицу Јеврејима, глава 1.

А ти ми Ворки дај доказ за "načinio" у смислу "створио"
 
vorki:
Samo bježiš od istine, kao vampir od bijelog luka. :bye:

Ivan 8:43 - Zašto ne razumijete ono što govorim? Zato što niste u stanju slušati riječ moju. :heart:
Kliknite za proširenje...

не бежим од истине. већ више пута сам ти рекао да нећу с тобом да комуницирам на начин да ти копипејстујеш цитате (за пшта ти треба 1-2 минута) а ја треба да се сломи минимум 15-20 минута бар овлаш да ти дам одговоре на те Кула стражара цитате? Мислим стварно је глупо: Ако тако замишљаш проповед, као робот, онда шта рећи, а не заплакати...
 
De_Sisti:
Ко тврди да је Син део Оца или Његов други облик? :dontunderstand:

Ми кажемо да су Отац и Син два различита лица, а имају исту божанску суштину, природу.


Отац не ствара, већ РАЂА Сина. Погледај посланицу Јеврејима, глава 1.

А ти ми Ворки дај доказ за "načinio" у смислу "створио"
Kliknite za proširenje...

Već sam ti govorio da u tome griješite, jer suština ili priroda, NISU OSOBA, nego VRSTA BIĆA. Svemogući Bog je DUHOVNE PRIRODE, kao i njegov Sin Isus, no RAZLIČITE su osobe. :heart: :bye:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Slične teme

Nina
Uticaj neposlušnosti na organizam
Odgovora
3
Pregleda
217
Nina
Nina
Nina
Senka krsta na nebu
Odgovora
6
Pregleda
310
priroda stvarnosti
P
Gedeon
Познате молитве на страним језицима
2
Odgovora
27
Pregleda
504
manem78
M

Back
Top