Da li pravoslavno svećenstvo bdije?
-----------------------------------------------------------
”KADA je Isus ušao u hram (...) i vidio ’trgovački sajam‘, razgnjevio se i povikao: ’Ne činite od doma oca mojega doma trgovačkoga.‘ Kada bi danas doplovio na otok Patmos, (...) govorio bi još oštrije. No nisam siguran bi li ga itko slušao.“ Tako je jadikovao jedan novinar koji je pisao o događaju nazvanom ”Pankršćanski skup od vrhunskog značaja“ i ”jedan od ključnih momenata u modernom kršćanstvu“. Ekumenski carigradski patrijarh, Bartolomej I, kojeg se smatra simboličnim poglavarem Pravoslavne crkve u čitavom svijetu, proglasio je godinu 1995. ”Godinom Apokalipse“. Svečanosti koje su trajale od 23. do 27. rujna 1995. dostigle su svoj vrhunac kada su se na otoku Patmosu okupili svećenici visokog reda većine pravoslavnih patrijaršija. Prisutni su bili i predstavnici Rimokatoličke crkve, Anglikanske crkve te predstavnici različitih protestantskih denominacija. Priredbama su prisustvovali i najviši politički i vojni organi Grčke, zajedno sa stranim državnim službenicima, političarima, uglednim biznismenima i drugim gostima pozvanima iz cijelog svijeta. Oni koji su proučavali knjigu Otkrivenje sigurno se sjećaju hitnih opomena Isusa Krista koje se tamo iznose: ”Pazite! Dolazim kao lopov. Blago onomu koji bdije“. Imajući u vidu te opomene i ovu razvikanu religioznu svečanost koja je usredotočena na Otkrivenje, nameće nam se pitanje: Bdiju li crkve kršćanstva? Stražare li one, željno očekujući dolazak Isusa Krista kao ustoličenog Kralja? Jesu li se te svečanosti usredotočile na temu Biblije, koja u Otkrivenju dostiže svoj vrhunac — posvećenje Jehovinog imena i opravdanje njegove suverenosti posredstvom Kraljevstva pod vlašću Krista? Razmotrimo neke činjenice.
Jesu li dio ovog svijeta?
-------------------------------------------
Mnogi promatrači imali su dosta zamjerki nesigurnom savezu između religioznih vođa, političara i biznismena za vrijeme tih svečanosti. Neki su smatrali da svaka od uključenih strana nastoji iskoristiti situaciju za svoju vlastitu korist. Svećenici su povećali svoj utjecaj pojavljujući se u društvu istaknutih političara, dok su političari nastojali dotjerati svoj imidž iskorištavajući religiozne osjećaje javnosti. Predstavnik Svetog sinoda Grčke crkve čak je izjavio: ”Otkrivenje je imalo i svoju političku konotaciju (...). To je drama koja se odvija na zemaljskoj pozornici“ (naglašeno od nas). Kako li to samo odgovara opisu koji se nalazi u Otkrivenju 17:1, 2 (St), gdje se simboličnu ’veliku bludnicu‘, svjetsko carstvo krive religije čiji je istaknuti dio nazovikršćanstvo, opisuje kako čini duhovni ”blud“ s ’kraljevima zemlje‘! Umjesto da ostane duhovno čista i budna, Pravoslavna crkva, kao i ostale crkve kršćanstva, mami političke vladare u bezbožno prijateljstvo s njom, potičući religiozno progonstvo, a naročito progonstvo Jehovinih svjedoka.
Crkva je razjedinjena
---------------------------------------
Zanimljivo je da svečanostima nisu prisustvovala dva pravoslavna patrijarha. Zbog čega? Moskovski patrijarh Aleksios II odbio je prisustvovati u znak protesta zbog toga što je carigradska patrijaršija odobrila molbu arhiepiskopâ Estonije i Ukrajine da ih se umjesto pod moskovsku stavi pod carigradsku upravu. Prema izvještajima, ”to je najozbiljnija kriza koja je ikada nastala u odnosima između [carigradske patrijaršije] i daleko moćnije Ruske pravoslavne crkve“, kriza koja prijeti ”nepredvidljivim posljedicama po jedinstvo i ugled pravoslavlja“. Osim toga, sinod je bojkotirao i jeruzalemski patrijarh. Zašto? Navodno zato što je bio ljutit zbog pokore koju je prije tri godine od njega zahtijevala carigradska patrijaršija zbog pokušaja preuzimanja vlasti nad Australskom pravoslavnom crkvom. Prvobitno je trebao biti pozvan papa Ivan Pavao II, no u posljednjem trenutku došlo je do promjene zbog snažnog protivljenja konzervativnih elemenata Pravoslavne crkve. U svibnju 1995. jedan od vodećih pravoslavnih svećenika u Ateni nazvao je papu ”ratnim zločincem“. Potom je bilo objavljeno da pod takvim okolnostima ”papa (...) ne može sudjelovati u proslavi na Patmosu“. Toj žalosnoj situaciji doprinijela je i ironična činjenica da su za vrijeme tih svečanosti, samo 1 500 kilometara sjeverozapadno od Patmosa, pravoslavni i rimokatolički ”kršćani“ ubijali jedni druge u Bosni i Hercegovini! Očito je da duhovno apatični ljudi koji se izjašnjavaju kao kršćani dopuštaju da ih razjedinjuje sektaštvo! Osuđujući ovu razjedinjenost, pravoslavni arhiepiskop Sjeverne i Južne Amerike po imenu Jakovos, izjavio je u jednom intervjuu: ”Izjalovila su se naša nastojanja da osiguramo ujedinjenje crkava tako da bi se služilo ljudima a ne moćnicima ovoga svijeta. (...) Ljudima je dosta (...) patrijarških blagoslivljanja.“
”’Otkrivenje‘ luksuza“
---------------------------------------
Događaj koji je nazvan ”ekstravagancija raskoši“ našao se pod oštrim okom promatrača. U jednom je novinskom izvještaju pisalo: ”Četverodnevne svečanosti na Patmosu pokazale su se na koncu kao ’otkrivenje‘ luksuza (...). Bizantski glamur prekoračio je okvire crkvene ceremonije, prijeteći da ekumensku priredbu pretvori u skupu fiestu.“ Mnogi su bili zabrinuti zbog toga koliko se novca utrošilo na te svečanosti, i to u vrijeme kada su bili u pitanju životi ljudi na susjednom Balkanu i u istočnoj Evropi. Prema nekim procjenama ova je ”neviđena zabava“ koštala gotovo 17 milijuna dolara. Luksuzne jahte doplovile su u patmosku luku kako bi ugostile neke od bogatih gostiju koji su bili pozvani da prisustvuju tom skupu. Na gnušanje mnogih njegovih stalnih stanovnika, otok je dotjeran u zadnji čas kako bi se ostavilo bolji dojam na posjetioce iz visokih krugova — iako nema niti bolnicu niti adekvatnu školsku zgradu. Kako li su u toj situaciji prikladne riječi iz Otkrivenja 18:2, 3, 7 (St): ’Zemaljski trgovci obogatili su se pretjeranom raskoši [Babilona Velikog]! Koliko se hvalisala sjajem i uživanjem, toliko joj zadajte muka i tuge!‘ U vrijeme kada su obični ljudi patili, Pravoslavna crkva bila je zaokupljena ekstravagancijom duhovno ispraznih svečanosti, umjesto da bude budna kako bi pružala utjehu i duhovnu pomoć.
Pothranjivanje lažnih nada
-----------------------------------------------
U sklopu ove svečanosti održano je nekoliko simpozija i konferencija. Ponuđena su rješenja o tome kako izaći na kraj s ozbiljnim problemima s kojima se čovječanstvo suočava. Objavljena je jedna rezolucija kojom se od znanstvenika zahtijeva da hitno poduzmu akciju kako bi riješili probleme čovječanstva. Božje Kraljevstvo nije nijednom bilo spomenuto. Za razliku od toga, knjiga Otkrivenje, u skladu s ostatkom Biblije, ističe da je Božje Kraljevstvo u rukama Isusa Krista jedino rješenje svih problema čovječanstva. Nije nimalo neobično da crkve kršćanstva ne shvaćaju ozbiljno biblijsku nadu o Kraljevstvu. Odražavajući prevladavajući stav, jedan od redovnika iz patmoskog manastira otvoreno je rekao: ”Mi ne uzimamo Otkrivenje kao mjerodavni tekst. Ti se dijelovi Biblije ne čitaju u crkvama.“ Slično tome, jedan je teolog izjavio: ”Opasno je povezivati Otkrivenje s poviješću ovog svijeta kao da je Otkrivenje tekst koji detaljno opisuje ono što će se dogoditi (...). To je naivno i prilično opasno tumačenje.“ Kakav dubok duhovni san!
Svećenstvo ne bdije
-------------------------------------
Dakle, očito je da crkve kršćanstva ne bdiju. Ova proslava, umjesto da se usredotočila na Riječ Božju i na Božja obećanja, bila je isprazan i beskoristan religiozni ”sajam“. Stanje takozvanih kršćanskih crkava uvelike nalikuje skupštini u Laodiceji, kojoj je Isus rekao: ”Ti tvrdiš: ’Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; ništa mi ne treba‘, a ne znaš da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siromašan, i slijep, i go“. Zanimljivo je da je jedan zakleti pobornik Pravoslavne crkve pisao jednim novinama kako bi se požalio na to da ”jedini koji su izvukli korist iz ove“ svečanosti jesu Jehovini svjedoci. Zašto je to mislio? Objasnio je da otkrivenje koje je Ivan primio ”ima zajednički eshatološki temelj s doktrinarnim stavom Jehovinih svjedoka“. Da, točno je da se Svjedoci svesrdno trude ’bdjeti‘, tako da ostaju budni sve do izvršenja Božjeg nauma. Oni također revno pomažu svim osobama iskrena srca ’bdjeti da bi se mogli održati pred Sinom Čovječjim‘, Isusom Kristom.
