RASPRAVLJANJE NA TEMELJU PISMA

  • Začetnik teme Začetnik teme vorki
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Dobri građani, a ipak ocrnjivani :rtfm:
-----------------------------------------------------
Kad je Pavao, oko 60/61. n. e., bio u Rimu i čekao na suđenje pred carom Neronom, židovski su glavari izjavili s obzirom na rane kršćane: ”Jer nam je za ovu sektu poznato da se posvuda protiv nje govori“. Povijesni zapisi potvrđuju da se govorilo protiv kršćana — ali nepravedno. E. W. Barnes navodi u svojoj knjizi The Rise of Christianity: ”Kršćanski se pokret u svojim ranim mjerodavnim spisima predstavlja uglavnom kao moralan i kao onaj koji se drži zakona. Njegovi su članovi željeli biti dobri građani i lojalni podanici. Izbjegavali su mane i poroke poganstva. U privatnom su životu nastojali biti mirni susjedi i pouzdani prijatelji. Bili su poučavani da budu uravnoteženi, marljivi i neporočni. Usred prevladavajuće korupcije i razuzdanosti bili su, ukoliko su ostali lojalni svojim načelima, pošteni i istinoljubivi. Njihova spolna mjerila bila su visoka; poštivali su bračnu vezu i njihov je obiteljski život bio neokaljan. Čovjek bi pomislio da sa takvim vrlinama ne mogu biti neugodni sugrađani. Ipak, dugo vremena ih se preziralo, ocrnjivalo i mrzilo.“ Baš kao što drevni svijet nije razumio Isusa, tako nije razumio ni kršćane te ih je zbog toga mrzio. Budući da su odbijali obožavati cara i poganska božanstva, okrivljeni su za ateizam. Ako je uslijedila neka katastrofa, pripisivala im se krivica za to, jer su navodno izazvali srdžbu bogova. Budući da nisu prisustvovali nemoralnim igrama ili krvavim gladijatorskim borbama, smatralo se da su protudruštveni i čak da su ’mrzitelji ljudskog roda‘. Njihovi su neprijatelji tvrdili da kršćanska ”sekta“ razdvaja obitelji te da zbog toga predstavlja opasnost za društvenu stabilnost. Tertulijan je govorio o poganskim muževima koji bi više voljeli da njihove žene počine preljub nego da postanu kršćanke. Kršćane se kritiziralo zato što su bili protiv pobačaja koji se uvelike prakticirao u to vrijeme. No, njihovi su ih neprijatelji optužili da ubijaju djecu. Tvrdilo se da na svojim sastancima piju krv žrtvovane djece. A njihovi su ih neprijatelji u isto vrijeme pokušali prisiliti da jedu krvavice, znajući da je to protiv njihove savjesti. Tako su ovi protivnici pobijali svoju vlastitu optužbu (Tertulijan, Obrana, 9. poglavlje). :heart: :bye:

Prezreni kao nova sekta :rtfm:
--------------------------------------------
Povjesničar Kenneth Scott Latourette je pisao: ”Daljnja vrsta optužbi izvrgavala je kršćanstvo ruglu zbog njegovog kratkog postojanja, za razliku od duge povijesti njegovih suparnika [Židovstva i grčko-rimskih poganskih religija]“ (A History of the Expansion of Christianity, 1. svezak, 131. stranica). Rimski je povjesničar Svetonije, početkom drugog stoljeća n. e., označio kršćanstvo ”novim i štetnim praznovjerjem“. Tertulijan potvrđuje da se mrzilo već samo ime kršćanin te da su kršćani bili sekta koja je bila omrznuta. Govoreći o tome kako su u drugom stoljeću činovnici Rimskog Carstva gledali na kršćane, Robert M. Grant je pisao: ”Osnovno je gledište bilo da je kršćanstvo jednostavno nepotrebna, možda čak i štetna, religija“ (Early Christianity and Society). :heart: :bye:
 
kovac06:
Sta ces im za mene reci?Zalutali otpadnik,pokusavao sam da ga vratim na pravi put?Ali cekaj,ti i nisi pokusao ista da mi objasnis na temelju pisma.Pitam te za tumacenje a ti izbegavas odgovore:ljutko:
Kliknite za proširenje...

Zašto me pitaš za tumačenje, kada unapred znaš odgovor ???

Ti da hoćeš kulturno komunicirati, a ne da ti je namjera nešto drugo, tada bi raspravljao s tobom.

Jakov 1:21 - Zato odbacite svu prljavštinu i zloću, tu neželjenu osobinu, i s blagošću prihvatite da se u vas usađuje riječ Božja koja može spasiti duše vaše. :heart: :bye:
 
Optuženi za agresivno prozelitiziranje :rtfm:
---------------------------------------------------------------
Profesor Jean Bernardi sa sveučilišta Sorbonne napisao je u svojoj knjizi Les premiers siècles de l’Eglise (Prva stoljeća crkve): ”[Kršćani] su trebali izaći i posvuda svakome govoriti. Na cestama i u gradovima, na javnim trgovima i u domovima. Bez obzira da li ih rado primali ili ne. Siromašnima i bogatima koji su bili opterećeni svojim posjedima. Neznatnima i vladarima rimskih provincija (...). Trebali su putovati, ukrcavati se na brodove i odlaziti do krajeva Zemlje.“ Jesu li to učinili? Očito jesu. Profesor Léon Homo kaže da je javno mnijenje zbog njihovog ”revnog prozelitizma“ bilo protiv kršćana. Profesor Latourette navodi da dok su Židovi izgubili svoju revnost za prozelitiziranje, ”kršćani su, s druge strane, bili uporni misionari i zato su izazvali negodovanje“. Rimski je filozof Celzo u drugom stoljeću n. e. kritizirao metode propovijedanja kojima su se služili kršćani. Rekao je da je kršćanstvo za neškolovane te da može ’uvjeriti samo zaostale, robove, žene i malu djecu‘. Optužio je kršćane da zavode ”lakovjerne ljude“, navodeći ih da ”vjeruju bez razumnog razmišljanja“. Tvrdio je kako svojim novim učenicima govore: ”Nemojte postavljati pitanja; samo vjerujte.“ No, kako kaže Origen, Celzo je sam priznao da ”Isusova doktrina nije ponukala samo jednostavne ljude da prihvate njegovu religiju“. :heart: :bye:

Protiv ekumenizma :rtfm:
-------------------------------------
Rani su kršćani bili izloženi kritici i zbog toga što su tvrdili da posjeduju istinu o jedinom pravom Bogu. Nisu prihvaćali ekumenizam, odnosno interkonfesionalizam. Latourette piše: ”[Kršćani su], za razliku od većine vjera tadašnjeg vremena, bili neprijateljski raspoloženi prema drugim religijama. (...) Oni su, nasuprot prilično velikoj toleranciji koja je obilježavala druge kultove, tvrdili da posjeduju nepobitnu istinu.“ Car Septimije Sever izdao je godine 202. n. e. edikt kojim je kršćanima zabranjivao obraćanje. Međutim, oni unatoč tomu nisu prestali svjedočiti o svojoj vjeri. Latourette opisuje posljedice: ”Svojim odbijanjem da ulazi u kompromise s opće prihvaćenim poganstvom te da prihvati mnoge društvene običaje i moralne postupke tog vremena, [rano kršćanstvo] razvilo je sklad i organizaciju, čime je postalo protivnikom društva. Sama promjena koju je zahtijevalo članstvo ulijevala je njegovim pristašama uvjerenje koje je predstavljalo izvor snage uoči progonstva i izvor gorljivosti za pridobivanje obraćenika.“ Dakle, povijesni je zapis jasan. Rani su kršćani, dok su nastojali biti dobri građani i živjeti u miru sa svima, uglavnom odbijali postati ”dio svijeta“. Poštivali su vlasti, no kad im je cezar zabranio da propovijedaju, nije im preostalo drugo nego da nastave propovijedati. Nastojali su živjeti u miru sa svima, ali su odbijali kompromise s obzirom na moralna mjerila i pogansko idolopoklonstvo. Zbog svega toga ih se preziralo, ocrnjivalo, mrzilo i progonilo, upravo kako je Krist prorekao. Jesu li ostali odijeljeni od svijeta? Ili su, kako je vrijeme odmicalo, oni koji su tvrdili da prakticiraju kršćanstvo promijenili svoj stav? :heart: :bye:
 
Zašto me pitaš za tumačenje, kada unapred znaš odgovor ???
Kliknite za proširenje...
Pa ono iz Otkrovenja sam znao da tumacite dva proroka kao dva clana Jehovinih svedoka jer sam to citao u knjizi "Otkrovenje blizu je velicanstveni vrhunac"to sam ovim ostalima hteo da pokazem kako niste u pravu.Ali ovo iz Jova mi nije jasno da kazes da se Bog ne dogovara sa Sotonom.a ocigledno je na primeru Jova da se dogovara to potvrfjuju i oni stihovi iz knjige o Jovu prvo poglavlje dvanaesti stih.Ti kazes da se ne dogovaraju,pa mi to nije jasno.
 
kovac06:
Pa ono iz Otkrovenja sam znao da tumacite dva proroka kao dva clana Jehovinih svedoka jer sam to citao u knjizi "Otkrovenje blizu je velicanstveni vrhunac"to sam ovim ostalima hteo da pokazem kako niste u pravu.Ali ovo iz Jova mi nije jasno da kazes da se Bog ne dogovara sa Sotonom.a ocigledno je na primeru Jova da se dogovara to potvrfjuju i oni stihovi iz knjige o Jovu prvo poglavlje dvanaesti stih.Ti kazes da se ne dogovaraju,pa mi to nije jasno.
Kliknite za proširenje...

I jedno i drugo ti je pogrešno. Vidiš, da si malo bolje proučavao, možda bi dobio i kvalitetniju spoznaju.

Dva svjedoka koji proriču, iz Ivanovog Otkrivenja, su pomazana klasa kršćana u vremenu kraja.

Zbog čega bi to bilo pogrešno, i što je točno ???

Bog i Sotona se ne dogovaraju, nego je Jehova morao dopustiti određena Đavlova iskušavanja ljudi, zbog nekoliko spornih pitanja.

Što je po tebi to, možda njihovo konstantno dogovaranje ???

:heart: :bye:
 
Dva svjedoka koji proriču :rtfm:
---------------------------------------------
Čak ni dok su doživljavali gaženje, ti odani sluge nisu prestali vjerno svjedočiti za Jehovu. Stoga se u proročanstvu nastavlja: Otkrivenje 11:3,4 -“‘I poslat ću dva svjedoka svoja da prorokuju tisuću dvjesto i šezdeset dana obučeni u kostrijet.’ Njih predočavaju dvije masline i dva svijećnjaka. Oni stoje pred Gospodarom zemlje”. :heart:

Ti su vjerni pomazani kršćani trebali biti ustrajni jer su morali proricati “u kostrijeti”. Što je to značilo? U biblijska je vremena kostrijet često bila simbol tuge. Nositi kostrijet značilo je biti tužan ili doživljavati nevolju. Kostrijet se povezivala sa žalosnim objavama uništenja ili s tužnim porukama koje su trebali objaviti Božji proroci. Nošenje kostrijeti moglo je ukazivati i na to da se netko ponizio ili pokajao nakon dobivanja Božjeg upozorenja. Kostrijet koju su nosila dva svjedoka po svoj je prilici ukazivala na to da su ponizno i ustrajno obznanjivali Jehovine osude. Ti su svjedoci objavljivali njegov dan osvete koji će donijeti tugu narodima. Pripadnici Ivanovog razreda morali su propovijedati tu poruku točno određeno razdoblje — 1 260 dana, odnosno 42 mjeseca, koliko je trebao biti gažen i sveti grad. Izgleda da trajanje tog razdoblja treba shvatiti doslovno jer je izraženo na dva različita načina — prvo u mjesecima, a zatim u danima. Osim toga, na početku Gospodinovog dana, počevši od prosinca 1914. pa sve do lipnja 1918, trajalo je značajno razdoblje od tri i pol godine tijekom kojeg je Božji narod prolazio kroz teške kušnje koje se mogu usporediti s događajima koje opisuje to proročanstvo. Božji je narod u ‘kostrijeti’ propovijedao o Jehovinoj osudi kršćanskih religija i svjetskog poretka. :heart: :bye:

To što su pomazani kršćani predočeni dvojicom svjedoka služi nam kao potvrda da je poruka koju objavljuju točna i čvrsto utemeljena. Ivan je za njih rekao da su “dvije masline i dva svijećnjaka” i da “stoje pred Gospodarom zemlje”. Tim se riječima očito osvrnuo na proročanstvo proroka Zaharije, koji je vidio svijećnjak sa sedam krakova i dvije masline. Masline su predočavale “dva pomazanika”, odnosno upravitelja Zerubabela i velikog svećenika Jošuu, “koji stoje uz Gospodara cijele zemlje”. Budući da je Zaharija živio u vrijeme obnove hrama, to što je u viziji vidio dvije masline značilo je da će Zerubabel i Jošua biti blagoslovljeni Jehovinim duhom dok budu hrabrili narod da obavi posao. Vizija o svijećnjaku podsjetila je Zahariju da ne smije ‘prezirati dan skromnih početaka’ jer je sam Jehova nad vojskama rekao o ispunjenju svog nauma: “Ne vojnom silom ni snagom, nego duhom mojim”. Mala skupina kršćana koja je čovječanstvu ustrajno prenosila svjetlo istine tijekom Prvog svjetskog rata trebala je također sudjelovati u jednoj vrsti obnove. I oni su trebali biti izvor ohrabrenja, a budući da su bili malobrojni, trebali su se oslanjati na Jehovinu snagu i nisu smjeli ‘prezirati dan skromnih početaka’. Činjenica da su pomazani kršćani prikazani kao dva svjedoka podsjeća nas i na viziju preobraženja. U toj su viziji trojica Isusovih apostola vidjela Isusa u kraljevskoj slavi, a s njim su bili Mojsije i Ilija. Ta je vizija nagovještavala da će Isus doći na svoje slavno prijestolje 1914. kako bi izvršio zadatak koji su prije njega izvršavala ta dva proroka. U skladu s tim, Ivan je vidio kako dva svjedoka čine znakove slične onima koje su činili Mojsije i Ilija. :heart: :bye:
 
Poslednja izmena:
Dva svjedoka u vremenu kraja :rtfm:
---------------------------------------------------
Otkrivenje 11:5,6 -“Pokuša li im tko nauditi, vatra će izaći iz usta njihovih i proždrijeti neprijatelje njihove. Pokuša li im tko nauditi, tako će biti ubijen. Oni imaju vlast zatvoriti nebo da ne pada kiša za vrijeme njihova prorokovanja” I imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju svakom vrstom nevolje kad god zažele” :heart:


To nas podsjeća na događaj kad su Izraelci doveli u pitanje Mojsijev autoritet. Prorok Mojsije izrekao je žestoku osudu, a Jehova je pogubio buntovnike — njih 250 spalila je vatra s neba. Slično tome, vjerski vođe kršćanstva suprotstavljali su se Istraživačima Biblije predbacujući im da nisu završili teološke fakultete. No Božji su svjedoci imali daleko bolje preporuke za svoju službu — bile su to ponizne osobe koje su prihvatile biblijsku poruku što su im je oni prenosili. Godine 1917. Istraživači Biblije izdali su knjigu Svršena tajna, koja je na upečatljiv način tumačila Otkrivenje i knjigu proroka Ezekijela. Nakon toga podijelili su 10 000 000 primjeraka traktata od četiri stranice na engleskom jeziku koji se zvao Mjesečnik Istraživača Biblije s posebnim člankom pod naslovom “Pad Babilona — zašto svijet kršćanstva mora patiti — konačni ishod”. U Sjedinjenim je Državama razjareno svećenstvo iskoristilo ratnu histeriju kako bi zabranilo knjigu. U drugim je zemljama knjiga bila cenzurirana. No Božji su sluge na to uzvratili objavljivanjem niza četverostraničnih traktata vatrenog sadržaja pod naslovom Vijesti Kraljevstva. Tijekom Gospodinovog dana izdane su i druge publikacije koje su razotkrivale činjenicu da je svijet kršćanstva u duhovnom pogledu mrtav. :heart: :bye:

Što možemo reći o Iliji? U vrijeme izraelskih kraljeva taj je prorok nagovijestio da će nastupiti suša jer se Jehova razgnjevio na Izraelce koji su štovali Baala. Suša je trajala tri i pol godine. Kad je kasnije nevjerni kralj Ahazija poslao vojnike da mu silom dovedu proroka Iliju, prorok je prizvao vatru s neba da spali vojnike. Tek kad je jedan od vojnih zapovjednika pokazao dužno poštovanje prema njemu kao proroku, Ilija je pristao da s njim pođe kralju. Jednako je tako u razdoblju između 1914. i 1918. pomazani ostatak hrabro skretao pažnju na duhovnu sušu u kršćanskim religijama i upozoravao na žestoku osudu koja će uslijediti kad “dođe veliki i strašni dan Jehovin”. Kako bi uvjerio faraona da pusti Izraelce, Jehova je preko Mojsija pustio nevolje na okrutne Egipćane, a među ostalim je pretvorio vodu u krv. Više stotina godina nakon toga izraelski neprijatelji Filistejci još su se sjećali nevolja koje je Jehova pustio na Egipćane i zbog kojih su vapili: “Tko će nas izbaviti iz ruke tog moćnog Boga? Taj je Bog udario Egipat svakovrsnim pomorom [“nevoljama”, Stvarnost] u pustinji” . Mojsije je predočavao Isusa koji je bio ovlašten objaviti Božju osudu vjerskim vođama svog vremena. Tijekom Prvog svjetskog rata Kristova su braća, odnosno dva svjedoka, razotkrila da su crkve kršćanstva davale svojim stadima smrtonosne “vode”. :heart: :bye:
 
Dva svjedoka ubijena :rtfm:
---------------------------------------
Ta je nevolja toliko pogodila crkve kršćanstva da su one iskoristile svoj utjecaj kako bi dale “ubiti” dva svjedoka, koji su bili proricali u kostrijeti četrdeset i dva mjeseca. Ivan je napisao: Otkrivenje 11:7-10 -“A kad završe svoje svjedočenje, zvijer koja izlazi iz bezdana zaratit će s njima, pobijediti ih i ubiti. I tijela će njihova ležati na glavnoj ulici velikoga grada koji se u prenesenom smislu zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov bio pribijen na stup. A ljudi iz svih puka i plemena i jezika i naroda gledat će tijela njihova tri i pol dana i neće dati da im se tijela u grob polože. A oni koji žive na zemlji radovat će se i veseliti smrti njihovoj i slat će darove jedni drugima, jer su ta dva proroka mučila one koji žive na zemlji”. :heart:

U Otkrivenju se mnogo puta spominje zvijer. Postupno ćemo detaljno razmotriti koga predstavljaju ova i druge zvijeri. Zasad je dovoljno reći da je tu “zvijer koja izlazi iz bezdana”, odnosno postojeći politički poredak, osmislio Sotona. U razdoblju od 1914. do 1918. narodi su bili zaokupljeni Prvim svjetskim ratom. Domoljubni osjećaji bili su vrlo jaki, pa su to u proljeće 1918. iskoristili vjerski neprijatelji dvojice svjedoka. Naveli su državni pravni sustav da na temelju lažnih optužbi o pobuni zatvori vodeće članove Istraživača Biblije. Njihovi vjerni suradnici bili su zaprepašteni. Propovijedanje o Kraljevstvu gotovo je potpuno stalo — bilo je, u prenesenom smislu, usmrćeno. U biblijska se vremena smatralo vrlo ponižavajućim ako umrli nije bio položen u grob. Dakle, bila bi velika sramota ako dva svjedoka ne bi bila sahranjena. U vrućem podneblju Palestine leš ostavljen na ulici sigurno bi počeo zaudarati nakon tri i pol doslovna dana. Stoga taj detalj u proročanstvu ukazuje na sramotu koju su morala pretrpjeti dva svjedoka. Ranije spomenutim Istraživačima Biblije koji su bili zatvoreni čak je bio odbijen zahtjev da budu oslobođeni uz jamčevinu nakon što su uložili žalbu na odluku suda. Bili su izloženi očima javnosti dovoljno dugo da počnu “zaudarati” stanovnicima “velikoga grada”. No što je predstavljao taj ‘veliki grad’? :heart: :bye:

Ivan nam je dao neke informacije iz kojih možemo izvući određeni zaključak. Rekao je da je Isus ondje bio pribijen na stup. Možda smo zato odmah pomislili da se radi o Jeruzalemu. No ujedno je rekao da se veliki grad zove Sodoma i Egipat. Jeruzalem je jednom prilikom bio nazvan Sodomom zbog nečistih postupaka koji su se događali u njemu. A Egipat, prva svjetska sila, u pojedinim slučajevima predočava ovaj svijet. Dakle, veliki grad predstavlja okaljani “Jeruzalem” koji tvrdi da obožava Boga, a zapravo je nečist i pun grijeha poput Sodome i dio je ovog sotonskog svijeta poput Egipta. On predočava crkve kršćanstva, suvremeni ekvivalent nevjernog Jeruzalema, organizaciju čiji su se članovi s razlogom radovali kad su ušutkali uznemiravajuće propovijedanje dvojice svjedoka. :heart: :bye:
 
Svjedoci ustaju :rtfm:
-------------------------------
Tisak se pridružio svećenstvu i klevetao Božji narod, pa je tako u jednim novinama pisalo: “Svršena tajna dobila je svoj svršetak.” No istina je bila sasvim drugačija. Dva svjedoka nisu ostala mrtva. O tome čitamo: Otkrivenje 11:11-13 -“Ali nakon tri i pol dana duh životni od Boga ušao je u njih i stali su na svoje noge te je velik strah obuzeo one koji su ih gledali. I čuli su jak glas s neba kako im govori: ‘Uzađite ovamo!’ I uzašli su u oblaku na nebo, pred očima neprijatelja svojih”.I u taj čas zbio se jak potres te je pala desetina grada. I sedam tisuća ljudi poginulo je u potresu, a ostali su se uplašili i dali slavu Bogu nebeskom” :heart:


Tako su doživjeli nešto slično onome što se dogodilo sa suhim kostima u dolini u koju je Ezekijel došao u viziji. Jehova je u te suhe kosti udahnuo dah i one su oživjele, i tako je bilo prikazano ponovno rođenje izraelskog naroda nakon 70-godišnjeg ropstva u Babilonu. Ta dva proročanstva, zapisana u Ezekijelu i Otkrivenju, u novije su se vrijeme ispunila na upečatljiv način 1919, kad je Jehova oživio svoje “umrle” svjedoke, koji su zatim postali puni života. Progonitelji su bili zaprepašteni. Mrtva tijela dvojice svjedoka iznenada su oživjela i oni su ponovno postali aktivni. Bio je to težak udarac za svećenstvo, posebno zato što su Istraživači Biblije koje su na temelju lažnih optužbi stavili u zatvor sada bili slobodni, a kasnije su bili potpuno oslobođeni optužbi. Njihovo je zaprepaštenje sigurno bilo još veće kad su Istraživači Biblije u rujnu 1919. održali kongres u Cedar Pointu (Ohio, SAD). Ondje je Joseph Rutherford, koji je kratko prije toga bio pušten iz zatvora, ohrabrio prisutne svojim govorom pod naslovom “Objavljivati Kraljevstvo”, koji se temeljio na Otkrivenju 15:2 i Izaiji 52:7. Pripadnici Ivanovog razreda ponovno su počeli ‘prorokovati’, odnosno javno propovijedati. Dobivali su sve veću snagu i neustrašivo razotkrivali licemjerje crkava kršćanstva. :heart: :bye:

Pripadnici svećenstva stalno su pokušavali ponoviti svoj uspjeh iz 1918, kad su nadvladali Istraživače Biblije. Stoga su počeli huškati svjetinu na njih, služili su se pravnim smicalicama, zatvarali ih, pa čak i ubijali, ali sve je bilo uzalud. Nakon 1919. dva su svjedoka u duhovnom pogledu bila izvan njihovog dohvata. Na području religije događala su se velika previranja. I dok su kršćani koji su se vratili u život nastavili svoje djelovanje, činilo se kao da vođama istaknutih crkava izmiče tlo pod nogama. Jedna desetina njihova grada, simboličnih 7 000 ljudi, bila je toliko potresena tim događajem da se za njih kaže da su poginuli. Izraz “desetina grada” podsjeća nas na Izaijino proročanstvo o drevnom Jeruzalemu u kojem je rekao da će jedna desetina preživjeti razorenje grada kako bi ostala kao “sveto sjeme”. Isto tako, broj 7 000 podsjeća nas na Iliju koji je mislio da je samo on u cijelom Izraelu ostao vjeran Bogu, no Jehova mu je rekao da zapravo postoji još 7 000 ljudi koji se nisu poklonili pred Baalom. U prvom je stoljeću apostol Pavao rekao da tih 7 000 ljudi predstavlja ostatak Židova koji se odazvao na dobru vijest o Kristu. Ti nam reci pomažu razumjeti da se “sedam tisuća” i “desetina grada” iz Otkrivenja 11:13 odnose na one koji su se odazvali na propovijedanje dvojice oživjelih svjedoka i koji su napustili veliki grešni grad. Oni su u prenesenom smislu umrli u očima crkava kršćanstva. Njihova su imena izbrisana iz crkvenih knjiga. Oni za njih više ne postoje. :heart: :bye:

No u kom su smislu ‘ostali [iz kršćanskog svijeta] dali slavu Bogu nebeskom’? Oni ni u kom slučaju nisu napustili svoju otpadničku religiju i počeli služiti Bogu. To je objasnio Marvin Vincent u svom djelu Word Studies in the New Testament komentirajući izraz ‘dati slavu Bogu nebeskom’. On je rekao: “Taj izraz ne ukazuje niti na obraćenje niti na pokajanje niti na zahvalnost, nego na priznanje, i u tom se smislu obično koristi u Bibliji. Usporedi Još. vii. 19 (Sept.). Ivan ix. 24; Djela xii. 23; Rim. iv. 20.” Crkve kršćanstva na svoju su žalost morale priznati da je Bog kojem služe Istraživači Biblije učinio veliko djelo obnovivši njihovo kršćansko djelovanje. Pripadnici svećenstva možda su to priznali samo u sebi. Nitko od njih sigurno nije javno rekao da priznaje Boga kojem služe dva svjedoka. No proročanstvo koje je Jehova dao preko Ivana pomaže nam da shvatimo što su osjećali i da razumijemo koliko su bili poniženi i zaprepašteni 1919. Od te je godine, nakon što je “sedam tisuća” napustilo crkve kršćanstva usprkos njihovim odlučnim nastojanjima da zadrže svoje ovce, svećenstvo moralo priznati da je Bog kojem služe pripadnici Ivanovog razreda moćniji od njihovog boga. Kasnije im je to postalo još jasnije jer je njihova stada napustilo još više članova, koji su se složili s onim što je rekao izraelski narod kad je Ilija nadvladao Baalove svećenike na gori Karmelu: “Jehova je pravi Bog! Jehova je pravi Bog!”. :heart: :bye:
 
Intervju s Marijom Pilipiv :rtfm:
-------------------------------------------
Rođena: 1934.
Krštena: 1952.
Kratka biografija: Godine 1951. posjetila je svoju sestru koju su protjerali u Sibir. Tamo je upoznala istinu te se kasnije udala za jednog prognanog brata.

Nakon što je otac umro, u našu kuću došli su policajci. Bilo ih je mnogo. Pripadali su i mjesnoj i okružnoj policiji. Upozorili su nas da ne žele čuti nikakve pjesme i molitve. Nato smo im rekli da nema zakona koji brani molitvu. Upitali su kada će biti pogreb. Rekli smo im te su otišli. Braća su došla rano. Sastajanje je bilo zabranjeno, no ljudi su smjeli ići na pogrebe. Pogreb smo započeli rano jer smo znali da će doći policija. Baš u trenutku kad je jedan brat započeo molitvu stigao je kamion pun policajaca. Brat je završio molitvu te smo pošli na groblje. Policija nas je pratila, dozvolivši nam da uđemo na groblje. Kad je brat uputio drugu molitvu, pokušali su ga uhapsiti. No mi sestre odlučile smo da im ga nećemo predati. Budući da je bilo mnogo policajaca, okružile smo brata. U metežu koji je nastao jedna je sestra odvela brata s groblja te ga prečicom između kuća povela u selo. Iznenada je u automobilu naišao jedan poznanik i povezao brata. Policija je tražila posvuda, ali ga nije uspjela pronaći. Nakon toga su otišli. Sestre su često štitile braću. Obično je obratno, no u ono vrijeme moralo je biti tako. Sestre su morale zaštititi braću. Sličnih situacija bilo je mnogo. :heart: :bye:
 
VALDENZI :rtfm:
============
Pred kraj 12. stoljeća n. e., Pierre Valdès, ili Petar Valdo, bogati lyonski trgovac, financirao je prve prijevode dijelova Biblije na različite lokalne provansalske dijalekte, na narodni jezik kojim se govorilo u južnoj i jugoistočnoj Francuskoj. Bio je iskren katolik i napustio je svoj posao te se posvetio propovijedanju Evanđelja. Budući da su bili ogorčeni pokvarenošću klera, mnogi su ga drugi katolici slijedili i postali putujući propovjednici. Valdo je uskoro naišao na neprijateljstvo od strane mjesnog klera, koji je nagovarao papu da zabrani njegovo javno svjedočenje. On je navodno odgovorio: ”Moramo se više pokoravati Bogu nego ljudima.“ Valdo je bio izopćen zbog svoje ustrajnosti. Njegovi su se sljedbenici, nazvani valdenzi, ili lyonski siromasi, revno trudili slijediti njegov primjer, propovijedajući dva po dva u domovima ljudi. Posljedica toga bilo je naglo širenje njihovih nauka po južnoj, istočnoj i dijelovima sjeverne Francuske, kao i po sjevernoj Italiji. Oni su uglavnom zastupali povratak vjerovanjima i običajima ranog kršćanstva. Među učenjima koja su osporavali bila su učenja o čistilištu, molitvama za mrtve, obožavanju Marije, molitvama upućenim ”svecima“, obožavanju križa, oprostu, pričesti i krštenju djece. Učenja valdenza u oštroj su suprotnosti s nekršćanskim dualističkim učenjima katara, s kojima ih se često miješa. Ta je zabuna prvobitno nastala jer su katolički polemičari namjerno pokušavali poistovjetiti propovijedanje valdenza s učenjima albigenza, ili katara. :heart: :bye:
 
Vrijeme radovanja na Balkanu :rtfm:
----------------------------------------------------
Bilo je to 1922. u Innsbrucku (Austrija) na jednom skupu koji su organizirali Ozbiljni istraživači Biblije, kako su se Jehovini svjedoci tada zvali. Među prisutnima je bio Franz Brand, mladić porijeklom iz Apatina (Vojvodina). Kad je govornik spomenuo Božje ime Jehova, prisutni su počeli glasno negodovati, tako da je govornik morao prekinuti izlaganje i sastanak je bio završen. No Franza se duboko dojmilo ono što je čuo, pa je počeo propovijedati dobru vijest o Kraljevstvu. To je bio skroman početak uzbudljivog napretka djela propovijedanja u jednoj od balkanskih zemalja. VEĆINA ljudi kad čuje riječ Jugoslavija prvo pomisli na rat i krvoproliće. U mislima im se jave tužni prizori strašnih pokolja, očajnih izbjeglica, porušenih kuća i napaćene siročadi. Teško je riječima opisati koliku je strahovitu bol i patnje prouzročio rat koji je od 1991. do 1995. bjesnio tim područjem gušeći svaku nadu u sretnu, bezbrižnu budućnost koju su ljudi nastojali stvoriti. Otada mnogi na prostoru bivše Jugoslavije žive u teškim ekonomskim uvjetima i velikom siromaštvu. S obzirom na sve te patnje, netko bi mogao misliti kako je na ovim prostorima teško pronaći sretne ljude. Koliko god to zvučalo nevjerojatno, takvih ljudi ipak ima. Ustvari, potkraj 20. stoljeća neki su imali posebnu priliku za radovanje. Kako je tome doprinio Franz Brand, mladić kojeg smo spomenuli u uvodu? :heart: :bye:

Napredak djela na Balkanu :rtfm:
------------------------------------------------
Franz Brand bio je oduševljen istinama koje je saznao i odlučio je tu dobru vijest prenositi drugima. Zaposlio se u Mariboru kao brijač i počeo je propovijedati svojim mušterijama, koje su obično mirno sjedile i slušale što im je on govorio dok ih je brijao. Njegov je trud urodio plodom, tako da je potkraj 1920-ih u Mariboru već postojala malena grupa objavitelja Kraljevstva. Biblijska predavanja održavala su se u jednom restoranu koji je kasnije dobio prikladan naziv Riblji restoran ”Novi svet“. Dobra se vijest s vremenom proširila po cijeloj ondašnjoj Jugoslaviji. Važnu ulogu u tome odigrala je i ”Foto-drama stvaranja“ (osmosatna drama koja se sastojala od dijapozitiva, filmova te snimljenog zvuka). Kad se 1930-ih u Njemačkoj počelo žestoko proganjati Jehovine svjedoke, neki su tamošnji pioniri pobjegli u Kraljevinu Jugoslaviju i tako su Jehovini svjedoci na ovim prostorima dobili pomoć. Ta su se braća odrekla nekih osobnih udobnosti kako bi propovijedala u najudaljenijim krajevima brdovite Jugoslavije. U početku se činilo da se malo ljudi odaziva na poruku koju su prenosili. Početkom 1940-ih tek je 150 objavitelja izvijestilo sudjelovanje u službi propovijedanja. Godine 1941. započelo je snažno progonstvo, a trajalo je do 1952. Kako su objavitelji samo bili sretni kad je konačno 9. rujna 1953. komunistička vlast pod vodstvom maršala Tita zakonski registrirala djelo Jehovinih svjedoka! Te je godine bilo 914 objavitelja dobre vijesti i njihov je broj nastavio rasti. Godine 1991. broj objavitelja porastao je na 7 420, a Spomen-svečanosti te godine prisustvovale su 16 072 osobe. U Zagrebu se od 16. do 18. kolovoza 1991. održao prvi međunarodni kongres Jehovinih svjedoka u Jugoslaviji. Zajedno s posjetiteljima iz inozemstva kongresu su prisustvovale 14 684 osobe. Taj je nezaboravni kongres ojačao Jehovin narod za ono što je uslijedilo. Autobusi koji su kongresne delegate iz Srbije vozili kući bili su među posljednjim vozilima koja su prošla kontrolne točke na granici između Hrvatske i Srbije. Nedugo nakon što je prošao posljednji autobus, granica je bila zatvorena i počeo je rat. :heart: :bye:

Jehovin narod ima razloga za radovanje :rtfm:
------------------------------------------------------------------
Za vrijeme rata na tom su području Jehovini svjedoci živjeli u izuzetno teškim okolnostima. Unatoč tome imali su razlog za radost jer je Jehova blagoslovio svoj narod izvanrednim porastom. Od 1991. broj objavitelja Kraljevstva na području bivše Jugoslavije porastao je za više od 80 posto. Službene 2001. godine postignut je najveći broj od 13 472 objavitelja. Uredi u Zagrebu i Beogradu prije su organizirali djelo Jehovinih svjedoka za područje cijele bivše Jugoslavije. Međutim, zbog porasta broja objavitelja i političkih promjena bilo je potrebno osnovati urede u Ljubljani i Skopju te izgraditi nove objekte u Beogradu i Zagrebu. U njima služi otprilike 140 osoba. Većinom su to mladi ljudi koji pokazuju veliku revnost i ljubav za Jehovu. Dobar dio njih radi na prevođenju biblijskih publikacija na hrvatski, makedonski, slovenski i srpski jezik. Časopisi i ostala literatura Jehovinih svjedoka koja se prevodi na te jezike najvećim dijelom izlaze simultano s engleskim izdanjima, a to je ogroman razlog za radost! Ova literatura mnogima pruža utjehu i nadu. Daljnji razlog za radost brojni su punovremeni sluge iz stranih zemalja koji nesebično podupiru ovo propovjedničko djelo. Prošlih su godina izgrađene mnoge predivne Dvorane Kraljevstva, a to je skupštinama dodatni razlog za radost. No uslijedilo je još nešto što ih je silno obradovalo. Što je to bilo? :heart: :bye:

Jedinstveni projekt / Radostan dan :rtfm:
-----------------------------------------------------------
Mnogi su se objavitelji često pitali: ’Hoćemo li ikada imati prijevod Novi svijet na svom jeziku?‘ Iz godine u godinu nadali su se da će na oblasnom kongresu čuti obavijest o izlaženju tog prijevoda. No kako se upustiti u takav zahtjevan projekt kad su prevodilački odjeli za te jezike nastali tek prije nekoliko godina, a sastojali su se od relativno malog broja prevodilaca? Nakon što je ispitalo okolnosti, Vodeće tijelo odobrilo je zajednički projekt u kojem su hrvatski, makedonski i srpski prevodilački odjeli trebali blisko surađivati pomažući jedni drugima. Prevodilački odjel u Hrvatskoj bio je nositelj ovog projekta. Jehovini svjedoci na tom području nikada neće zaboraviti 23. srpnja 1999. Oblasni kongres ”Božja proročanska riječ“ istovremeno se održavao u Beogradu, Sarajevu, Skopju i Zagrebu. Jedno je vrijeme bilo neizvjesno hoće li se u Beogradu moći održati kongres jer su javna okupljanja bila zabranjena zbog zračnih napada NATO-a. Nakon mjeseci provedenih u neizvjesnosti braća su bila jako sretna što će se ipak moći međusobno družiti na kongresu. A ono što je uslijedilo nadmašilo je sva njihova očekivanja. U petak poslijepodne u sva četiri kongresna grada najavljena je posebna obavijest. Zavladala je tišina i 13 497 delegata s nestrpljenjem je očekivalo što će biti rečeno. Kad je govornik napokon najavio izlaženje Kršćanskih grčkih pisama prema prijevodu Novi svijet kako na hrvatskom tako i na srpskom te rekao da prevođenje na makedonski dobro napreduje, delegati se više nisu mogli suzdržati. Počeli su snažno pljeskati prije nego što je govornik dokraja pročitao obavijest. Na kongresu u Sarajevu među prisutnima je od silnog iznenađenja zavladala mukla tišina. A onda se prolomio dug pljesak. U Beogradu su mnogima potekle suze radosnice, a zbog neprekidnog pljeskanja govornik nije mogao dokraja pročitati obavijest. Svi su bili doista presretni! Ovaj je poklon dodatno dobio na vrijednosti zato što su Jehovini svjedoci dobili pravo tiskanja određenog hrvatskog odnosno srpskog prijevoda Biblije. Zbog toga su na svakom od ova dva jezika Kršćanska grčka pisma prema prijevodu Novi svijet tiskana zajedno s već postojećim prijevodom Hebrejskih pisama. Osim toga, Biblija na srpskom tiskana je i na latinici i na ćirilici. Pripadnici Jehovinog naroda na tom području zahvalni su za sve ove divne blagoslove i vodstvo te doista mogu potvrditi istinitost Davidovih riječi: ”Da pođem i dolinom sjene smrtne, neću se bojati zla; jer si ti [Jehova] sa mnom.“ Premda mnogi od njih još uvijek žive u teškim okolnostima, odlučni su da im ’radost Jehovina bude sila‘. :heart: :bye:
 
hArec:
pise, pise:.....>

ΠΡΟΣ ΚΟΡΙΝΘΙΟΥΣ Β΄ 4:4 Greek NT: Westcott / Hort, UBS4 Variants
ἐν οἷς ὁ θεὸς τοῦ αἰῶνος τούτου ἐτύφλωσεν τὰ νοήματα τῶν ἀπίστων εἰς τὸ μὴ αὐγάσαι τὸν φωτισμὸν τοῦ εὐαγγελίου τῆς δόξης τοῦ Χριστοῦ ὅς ἐστιν εἰκὼν τοῦ θεοῦ.


kao i drugi gr. prjevodi Klik ovdje

pozdrav. harec
Kliknite za proširenje...

Pre svega srdacan pozdrav:)

A drugo, ako i pise zar mislis da je sotona zaista bog ? i na kraju ,zar zasluzuje da njegovo ime pisemo velikim pocetnim slovom?:eek:

Svako dobro:)
 
”Velečasni“, ”biskup“ i ”kardinal“ :rtfm:
-------------------------------------------------------
U King James Version, izraz ”velečasni“ pojavljuje se samo jednom, u Psalmu 111:9, koji kaže: ”Sveto je i velečasno njegovo ime.“ Čije ime? Sljedeći redak kaže: ”Strah GOSPODINOV početak je mudrosti“. U jednom katoličkom prijevodu, ova dva odlomka glase: ”Sveto i strahopoštovanja vrijedno njegovo ime. Korijen mudrosti strah je od Yahweh [Jehove]“ (The New Jerusalem Bible). Dakle, prema Božjoj riječi, božanski strah, ili velečasnost, pripada isključivo Jehovi, Svemoćnom. Je li stoga ispravno dati ga ljudima? ”Ako tko biskupstvo želi, dobru službu želi“, napisao je Pavao Timoteju. Međutim, prema The New Jerusalem Bible, taj redak glasi: ”Željeti biti predsjedavajući starješina jest željeti plemenit zadatak.“ Na rane kršćane s odgovornim dužnostima ukazivalo se sa ”starješine“ i ”nadglednici“. Jesu li se ti izrazi koristili kao titule? Ne. Takve ljude nikada se nije nazivalo ”Biskup Petar“ ili ”Starješina Jakov“. To je razlog zašto zreli kršćanski muževi među Jehovinim svjedocima koji služe skupštini kao starješine nikada ne upotrebljavaju izraz ”starješina“ kao titulu. Izrazi ”starješina“ i ”nadglednik“ (biskup) primjenjuju se na one koji zauzimaju položaj autoriteta i odgovornosti. Izrazi također opisuju kvalifikacije muževa koji su imenovani i posao koji izvršavaju. Što je sa titulom ”kardinal“? Nalazi li se ona u Bibliji? Ne. Nema je ni u jednom prijevodu. U stvari, Rimokatolička crkva priznaje da ta titula nije biblijska. New Catholic Encyclopedia objašnjava: ”Riječ je izvedena iz latinske riječi cardo koja znači ’šarka‘, a prema riječima Pape Eugena IV, ’kao što se kućna vrata okreću na svojim šarkama, tako i na kardinalstvu počiva i nalazi podršku Apostolska Stolica, vrata cijele Crkve.‘ “ Ovaj nas priručnik također obavještava da ”kardinali uživaju prednost da im se izravno obraća sa ’Uzoritosti‘ “. Njihov im status dozvoljava da nose crveni talar i crveni šešir. Jesu li apostoli imali te ’prednosti‘? Biblija odgovara ne. :heart: :bye:

”Gospodin“, ”monsignor“ i ”otac“ :rtfm:
-------------------------------------------------------
Trebaju li se članovi svećenstva nazivati gospodom? Anglikanskim se biskupima obraća sa ”gospodin“. Katoličkim prelatima često se obraća sa ”monsignor“, što znači ”moj Gospodin“. U nekim zemljama, propovjednicima Holandske reformirane crkve obraća se sa dominee, titula koja je izvedena iz latinske riječi dominus, a znači ”gospodin“. No, Isus je poučio svoje učenike: ”Znate da vladari gospoduju svojim narodima (...). Neće tako biti među vama!“. Osim toga, apostol Petar je napisao: ”Ne vladajte se kao gospodari nad onima koji su vam dodijeljeni, nego budite uzorom stadu!“ Jednom prilikom kad je Isus ponizno oprao noge svojim apostolima, rekao im je: ”Vi mene zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to jesam“. Je li ispravno da ljudi upotrebljavaju religioznu titulu koja pripada Bogu i njegovom Sinu? Je li religiozna titula ”otac“ ispravna? Rimokatolici i Anglikanci upotrebljavaju je u velikoj mjeri. ”Padre“, što znači ”otac“, također se upotrebljava u velikoj mjeri. No, Isus je poučavao svoje učenike: ”Nikoga na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer imate samo jednog Oca, onoga nebeskoga“. The New English Bible kaže slično: ”Ne zovite nijednog čovjeka na zemlji ’ocem‘.“ Zašto svećenici i njihovi sljedbenici nisu poslušni ovoj zapovijedi Gospodina Isusa Krista?Rimskom papi obično se obraća sa ”Sveti Oče“. No, njegovo talijansko osoblje često mu se obraća sa Santissimo Padre, što znači ”Najsvetiji Oče“. ’Sveti Otac‘ je titula koja se pojavljuje samo jednom u Bibliji. To je isključiva titula Vrhovnog Bića. Je li pravo da se stvorenjima, koja su zemaljska i nesavršena, obraća tom titulom? :heart: :bye:

Religiozno prestupanje :rtfm:
------------------------------------------
Molimo vas pročitajte i zapazite kontekst Mateja 23:1-12. Isus počinje govoriti o farizejima, koji su bili istaknuta sekta judaizma. Oni su bili legalisti, borci za pridržavanje svakog detalja Mojsijevog zakona. Voljeli su se oblačiti i ponašati tako da bi privukli pažnju na sebe. Njihova religija bila je religija razmetanja — njihov stil odjeće, njihova glavna mjesta kod obrokâ, njihova prednja sjedala u sinagogama i njihove titule časti. Čak su zahtijevali veće poštovanje od onog koje se davalo roditeljima. Željeli su da ih se naziva ocem. Međutim, Isus pokazuje da su svi njegovi sljedbenici jednaki kao Božja djeca. Bilo koja titula koja ukazuje na suprotno, oholo je prisvajanje nečega što pripada Bogu. Isus stoga zabranjuje upotrebu riječi ”otac“ kao titule časti u religioznom smislu. Isus inzistira da njegovi sljedbenici imaju samo jednog Oca u vjeri, Jehovu. Nije li sasvim jasno da mnogi svećenici stoje na ’svetom tlu‘ koje je rezervirano za Boga i njegovog Sina, i da se mnogo velečasnosti skreće sa njih na nesavršene ljude? Pravi kršćani danas izbjegavaju upotrebljavanje laskavih religioznih titula, i izbjegavaju praksu podizanja ljudi na crkvene pijedestale. Među Jehovinim svjedocima jedini oblik obraćanja propovjednicima je ”brat“. To je u skladu s onim što je Isus rekao: ”Svi ste braća!“ :heart: :bye:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Slične teme

Nina
Uticaj neposlušnosti na organizam
Odgovora
3
Pregleda
207
Nina
Nina
Nina
Senka krsta na nebu
Odgovora
6
Pregleda
304
priroda stvarnosti
P
Gedeon
Познате молитве на страним језицима
2
Odgovora
27
Pregleda
493
manem78
M

Back
Top